Neopoziva ostavka Komšića upravi svoje stranke, za koju se sutradan ispostavilo da je ipak opoziva, nije, i u konkretnom slučaju „Komšić“ ne može biti odraz njegove osobne političke hrabrosti, kako neki sada pokušavaju da ga markiraju. Naprotiv, njegov ishitren, neumjeren i nepromišljen politički čin, kojim je javno i na neartikulirajući način, izrazio protivljenje tlačenju „prvog iznad prvih“ u stranci, je čin kukavičluka, čin političkog diletantizma očajnika koji, poput malog, nezrelog djeteta, plače i baca nogama, da mi ostvario željeno.
Lagumdžija se godinama perfidno, podlo i ponižavajuće igra s Komšićem, pokazao je to i juče „dobrom voljom“ odustajanjem od kandidature za stranačkog čelnika, za što svakako nema pravo po Statutu, a prethodno lukavo ponudivši Komšiću stranačku poziciju prije izbora, znajući da iza sebe ima podignute ruke poltrona i interesnih pojedinaca. Lagumdžija svakako nije iskrena osoba, nije to i kad javno tapše i hrabri Komšića da zadrži stranačke pozicije, i ne čini to zbog Komšića, već iz sopstvene koristi. Da ih nema, odstranio bi on Komšića i prije nego što ovaj i postane svjestan da je odstranjen, kao što je nekad prije odstranio mnoge politički sposobne i kvalitetne ljude, i time, slabeći SDP, posredno dozvolio razvoj kleronacionalizma u BiH.
Neopoziva ostavka Komšića na sve pozicije u SDP je njihova unutarstranačka stvar, međutim – Željko Komšić je aktuelni član Predsjedništva države, posjednik jedne od tri najviše državničke pozicije i svaki njegov javni istup prolazi kroz filter odgovornosti, kako sopstvene, tako i odgovornosti pozicije na kojoj se nalazi, i ne samo unutar BiH, već sigurno i izvan njenih granica.
Klimanje sopstvenih stavova, za jednog nosioca najviše političke pozicije u državi, je apsolutno nedopustivo. Njegovo javno pokazivanje nedosljednosti, od snažne i kategorično neopozive ostavke do poražavajućeg i ponižavajućeg opoziva svoje volje i interesa, samo dan poslije, ne može građanima BiH donijeti nikakvu pozitivnu poruku, naprotiv... Koliko građani BiH i šira javnost sada imaju povjerenja u osobu koja preko noći drastično promijeni mišljenje?
Emocijama se ne vodi državna politika, emocijama se ne vodi javni politički diskurs, to bi valjda trebao znati i Željko Komšić, isuviše dugo je u politici. To bi, takođe, trebali znati i mnogi drugi koji se zdušno bore da sakriju Komšićevu sramotu, da ublaže njegovu nepromišljenost i neiskustvo, jer je njegova neopozivo-opoziva ostavka zapravo jedan uspješan pokušaj sopstvene političke diskreditacije.
Nakon te neopozivo-opozive ostavke, Komšić je preko noći izgubio kredibilitet. Ostavku na sve stranačke pozicije sada treba dosljedno, ljudski i politički pošteno, zamijeniti ostavkom na izabranu poziciju i funkciju člana Predsjedništva BiH. Samo tako će sa sebe, sa dvoličnog obraza saprati prljavštinu uzrokovanu „političkim suzama“, samo tako će poput malog djeteta u političkom povoju, utonuti u miran san, i prepustiti se dojenju svog šefa, samo tako će sebi dozvoliti političko odrastanje i, vjerovatno nekad kasnije, političku zrelost.
Jer, plač, suze i smijeh, koji nam serviraju Komšić, Lagumdžija i njihova stranačka klika, je više nego cirkus, je jedno ismijavanje svih građana BiH, ne samo njihovih članova, simpatizera i birača. Oni čine lakrdiju u političkom i javnom prostoru BiH, njihovo ponašanje je bezobrazluk prema svim građanima, jer, u situaciji u kojoj nekoliko stotina obespravljenih građana BiH, bivših boraca, svakodnevno odlazi u bolnicu, čekajući ispred Parlamenta nekog iz vlasti da im da podršku, u situaciji kada susjedna država rehabilitira jednog od najgnusnijih zločinaca protiv čovjeka na našim prostorima, u situaciji u kojoj država grca u finansijskoj, privrednoj i društvenoj krizi, pri čemu je izuzetno važno ostvariti međunarodnu podršku na svaki način, građani BiH moraju slušati i trpiti unutarstranačka previranja, smjene, ostavke, povrate, plač i suze... kao da je država BiH SDP, kao da u ovoj državi ne postoji niko osim SDP. Pretjerano drsko i pretjerano ponižavajuće ponašanje SDP.
