sime_cipol wrote: ↑01/05/2022 19:36
salik79 wrote: ↑01/05/2022 03:26
Recimo, na prvu, ETH Cirih:
O njemu je snimljen i dokumentarac u Svicarskoj, a najpoznatiji slovenacki atomski fizicar, prof.dr. Alojz Paulin, je u strucnom casopisu "Vakuumist" napisao "in memoriam" u kojem posebno treba obratiti paznju na posljednju recenicu:
"Vrlo (tj. potpuno) opravdano ga ubrajamo u one velikane ljudske historije koji su u stoljecima (tj. kroz stoljeca) covjecanstvo vodili od petrolejke do svemira.".
A i sama cinjenica da je jos u taj vakat bio profesor na cuvenom ETH, u izuzetno konzervativnoj Svicarskoj, u kojoj su i Nijemci gradjani drugog reda, te da je bio sef odjela na njihovom naucnom dragulju, AfiF-u (Abteilung fuer industrielle Forschung/Odjel za industrijsko istrazivanje), sama dovoljno govori za sebe...
Mene sramota da prvi put čujem za ovog covjeka tek sada.
Nikakvo cudo da nisi cuo, posto nasim vrlim glavesinama nikada nicija pamet nije trebala, jer su oni uvijek bili najpametniji.
Enis se je nudio, potpuno besplatno, prvenstveno univerzitetima u BiH za postdiplomske studije, a njegov njegov potpis je bio garancija za dobivanje Fulbrightove stipendije...Niko se nikada ni udostojio nije da mu odgovori. Ni da im ne treba, a kamoli treba. To su saznali glupi Slovenci, tj. profesor Kansky, i odmah ga vrbovali za otvaranje postdiplomskog studija vakuumistike u Mariboru. Rado im se je odazvao, posto je to, ipak, tada bila jedna drzava...
Turci ga zbog turskog drzavljanstva i srednjoskolskog obrazovanja, kao i cinjenice da mu je otac zavrsio veterinu na Vojnoj akademiji u Istanbulu, te po cinu bio major Osmanske vojske (tada su se prezivali Bastaymaz - turska izvedenica od naseg prezimena Basic), svojataju i ponosno isticu medju svojim najistaknutijim imenima svjetske nauke. Tako u knjizi "Uspomene na nase profesore fizike", prof. dr. Mehmet Erbudak (takodjer profesor na ETH i rahmetli Enisov student) pise sljedece (100% tacnost prijevoda ne mogu garantovati, posto je rijec o strucnim izrazima) :
Prof.dr. Enis Behic* Bas (1919 – 2005)
Enis Behic Bas , sin veterinara Ibrahim Hakije i gospođe Fatime koji su iz Anadolije odselili u Bosnu i Hercegovinu, rođen je 30. maja 1919. u Istanbulu. U Duvnu je 1930 okončao osnovno školsko obrazovanje. Dalje školovanje je nastavio na Hajdarpaša gimnaziji u Istanbulu. Kao devetnaestogodišnjak završava maturu i biva primljen na Univerzitet Humboldt u Berlinu. Nakon studija fizike 1940. studirao je elektrotehniku na Visokoj tehničkoj školi Charlottenburg u Berlinu. U to vrijeme Berlin je bio rasadnik kako naučnika tako i mjesto okupljanja poznatih pronalazača. Primjera radi, profesor Ernst Ruska je tih godina radio na razvoju elektronskog mikroskopa, za koji je kasnije nagradjen Nobelovom nagradom. Osnovna načela mnogih elektronskih uređaja, koji se danas primjenjuju u tehnici je razvijen, ili je njihov razvoj započet, istraživanjima i radovima naučnika koji su tada djelovali u Berlinu.
Uticaj Prvog svjetskog rata i nacionalsocijalizma, koji se je tih godina etablirao, primorao je mnoge naučnike da napuste Njemačku. Tradicionalni istraživački duh kojeg su razvili je i dalje bio prisutan u Berlinu. U tom okruženju se, nakon završene Hajdarpaša gimnazije, obreo i mladi Enis Bas, koji je i sam, sve do odlaska u penziju 1984., održavao taj duh brojnim pronalascima na polju elektronske fizike, čime je bio primjer mladim naraštajima.
Enis Bas je 1945., nakon okončanja radnog angažmana u Berlinu, otišao u Cirih gdje započinje profesionalnu karijeru kao asistent na Federalnoj tehničkoj visokoj školi/visokoškolskoj ustanovi (ETH). Prvi rad mu je bilo istraživanje sekundarnih elektrona emitiranih iz tečnih materijala. Svoje pronalaske na ovom polju je iskoristio u televizijskom projektoru „Eidophor“, na čemu je 1949. i doktorirao. 1951. pristupa Odjelu za industrijsko istraživanje (AFIF) pri ETH, gdje rukovodi Odjelom za vakuumsku tehniku i elektronsku optiku. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća Enis Bas usmjerava svoje interesovanje na područje fizike površina, koja je tek bila u razvoju, načinivši pionirska istraživanja na polju svojstava emisije elektrona, udarivši temelje pomenutoj oblasti u Švicarskoj.
Pored toga što je Bas često citiran u naučnim člancima, njegovi pronalasci su našli praktičnu primjenu i u raznim oblastima. Basove LaB6 (Lantanheksaborid) katode, sačinjene od monokristala, su zbog svoje dugotrajnosti i visokih amplituda pri niskim temperaturama, te sposobnosti energetske distribucije, zahvaljujući svojstvima uske emisje elektrona, našle široku primjenu u preciznom varenju minijaturnih dijelova elektronskim zavarivačem, koji je razvijen primjenom elektrona sa visokim elektronskim sadržajem, čime je fokusiranje elektrona moglo biti svedeno na minimum. Isti uređaj je promjenom režima rada omogućavao pravljenje jako malih procjepa/rupa u različitim materijalima. Time je, recimo, omogućeno bušenje ležajeva točkića sa safirnim kristalima u industriji satova. Na isti način je Enis Bas realizirao i uređaj koji je lokaliziranjem i usmjeravanjem topljenja omogućavao izuzetno čist monokristalni rast metala kod materijala s visokom tačkom topljenja, kao što su Mo (Molibden) i W (Volfram). Također, barium-aluminatske katode, na čijem razvoju je radio, korištene su u betatronima kao elekronski injektori. Panoramix – rentgenski uređaj, kojim je omogućen prikaz svih zuba u ustima vrlo kratkim zračenjem, te akcelerator 1,5 milionskog elektronskog mikroskopa u gradu Tuluzu su Bašovi izumi.
Izumi prof.dr. Enisa Basa na polju elektronske optike su dovela do razvoja mnogih uređaja upotrebljavanih za osnove istraživačkog rada. Sve do odlaska u mirovinu (1984.) prof.dr. Enis Bas je obavljao obje funkcije – šefa odjela (Vakuumistika i elektronska optika) AFIF-a i profesora-predavača na polju elektronske optike pri odjelu za fiziku ETH, gdje je vodio postdiplomske i doktorske studije. Asim Orhan Barut, koji je doktorirao 1951. na tezi istraživanja osobina elektronskih multiplikatora je jedan od njegovih najpoznatijih studenata. (Prilog sastavio Prof.dr. Mehmet Erbudak)
http://fizikciler.info.tr/index.php/13- ... -behic-bas
Rahmetli Enis je bio i jedan od osnivaca "Matice Bosne i Hercegovine" u Cirihu, a tokom agresije je bio izuzetno angazovan na svim poljima pomoci domovini, zajedno sa svojim kucnim prijateljem, kao i ostalim (uglednim) Bosancima i Hercegovcima, rahmetli Adilom Zulfikarpasicem (kasnije je svu svoju naucnu biblioteku poklonio Adilovom Bosnjackom institutu).
P.S.
Recimo, Svicarci, izmedju ostalog, i danas drze prepiske Enisa Basa i Jacoba Ackereta, oca moderne aeronautike, ciji student je bio i cuveni Werner von Braun.
