vulkan777 wrote:Tek sad pročitah ovu temu iako je ona počela početkom 2011 i iako vidim da se tu sve riješilo ja moram dati svoje mišljenje koje bi bilo isto kao i prije 2 god. Nisam čitao cijelu temu niti savjete već samo tvoje postove jer mi je užasno zanimljivo bilo kao iz filma i zanimalo me šta će se desiti. Nažalost nije se završilo kako bih ja to htio, ali ipak sam ja neki romantičar. Nakon što sam pročitao tvoju priču vidio sam da taj tvoj ne zna šta će od sebe i da mu se isto dešavalo u prvom braku a da opet nije shvatio ko je kriv za to. Tipičan mamin sin. Ali ipak morala si shvatiti da je to njegova mama šta god da uradi i da on nju mora poštovati i da je njemu trebala velika pomoć da shvati da ipak sa njenim savjetima neće nigdje dogurati. Ja kolko sam shvatio da je tebi sve prekipilo i da si ga batalila jer nisi mogla više izdržati ko što nebi mogao svako normalan. Isto sam shvatio da ste se vas dvoje jako voljeli i da je on bio ona tvoja velika ljubav koja se rijetko nalazi i da nije ti ne bi toliko godina podnosila sve to. Ja mislim da si ti trebala već ranije, kad si shvatila šta njegova majka hoće i da će vam zbog nje ta ljubav biti upropaštena, popričati potpuno otvoreno sa njim o svemu i reći mu šta se treba promijeniti ako ne želi da te izgubi. Ja kako sam zaključio da vi nijednom niste lijepo sjeli i iznijeli sve što mislite i što treba da se promijeni da bi funkcionisali. Na kraju si mu trebala postaviti ultimatum, ne baš da ideš previše u krajnost, ali da se vas dvoje potpuno osamite i da on samo povremeno posjećuje majku, ne svaki dan i da tamo visi,ipak ne treba je skroz ostaviti ona ga je rodila. Ja mislim da bi nakon fine priče on shvatio da će mu puno ljepše biti samom s tobom jer i on već stari a majka će uskoro otići i ako tebe izgubi neće nikog imati. Njemu se to i desilo, ti si ga ostavila na pogrešan način i sad on nema nikog kao podršku. Ako bi se on nakon te priče o svemu i ultimatuma nastavio isto ponašati bez nekih promjena e onda bi bilo jasno da od toga nema ništa, ali možda bi on napokon sve shvatio i promijenio svoj život i vama bi bilo puno bolje. Ovako je jedan velika ljubav upropaštena. Ja bi lično volio da se završilo drugačije, da ste još uvijek zajedno, vjenčani, odvojeni od one rospije, ali ti si izabrala drugačije. Ako je tebi dobro i ako misliš da si pravilno postupila onda ti nema šta niko drugi govoriti, ali zamisli šta bi bilo da ste se oboje još malo potrudili pogotovo on, ali trebao mu je neko baš ukazati da treba da se on potrudi i promjeni. Ja ne znam ništa o vama osim iz tvoje priče iz koje sam zaključio da je to bila jedna velika ljubav koja se ne ponavlja, ali eto nadam se da će se tebi ponoviti. Sretno.
P.S. Definitivno se slažem sa pojedinim članovima da trebaš knjigu o ovme napisati, uz dobro pisanje ovo bi bila jedna jako zanimljiva knjiga.
Uprkos svemu sa nekim cudni uzitkom sam citala tvoj post. Jeste bila je to jedna velika ljubav ali u meni je ima jos toliko, znam da je ovo samo bio pocetak. Uz njega sam toliko toga naucila, ali nisam njega mogla nauciti da i on bira ljubav prema meni kao sto sam je ja birala prema njemu sve one godine.
I ja se sjecam lijepih dana ali dosla sam bila do zida, ostala sam sama da se borim sa svima, pa i sa nekim drugim njim,nekim koga nikad nisam ljubila, voljela, nikad njega takvog nisam poznavala...predugo je to trajalo da bi se nastavilo. Pokvarilo je sve lijepo, nije se moglo preko nekih stvari prijeci. Zalud sve. Najgore su one neizgovorene rijeci, oni nijemi pogledi i necinjenje icega. Mislim da me je tad najvise to i zaboljelo.
Kao covjek on ima posebno mjesto kod mene,ali tu se nasa prica zavrsava. Opet mi je drago kad ga sretnem i kad se cujemo, iako sa nekom sjetom, ali to vise nismo mi, jer tu mene odvano nema, on me je otjerao svojm sebicnoscu.
Ponekad procitam sve ove postove i mislim kako je divno imati iskustvo i podijeliti ga sa drugim ljudima. Zivot je lijep.
valja to sve izdeverati 
