ja.neron wrote:đšto se tiče ovoga oko muslimanskog školstva za tadašnju zastarjelost krivi su oni profesori i oni koji su organizovali školovanje,
nisu ni imali školovanja, nikakvog..imali su samo mektebe u kojima nisu učili ni maternji jezik
. Štaviše, "zla" Austro-Ugarska ih je naćerala da uče svoj sopstveni jezik
Prva gramatika Bosanskog jezika štampana je na inicijativu Austro-Ugarske 1890. godine, koja zatiče 97% nepismenog stanovništva (kakve nam blagodeti Osmanlije ostaviše
)
pa možda nećeš na mjesec ali sigurno voliš dobar TV, dobro auto, kvalitetnu kuću, dobru hranu itd. Vidiš, to se ne stvara molitvama već učenjem i radom. Osim, ako ne napravimo strategiju razvoja BiH zasnovanu na religijskom turizmu
ono malo Međugorje, malo Prusac itd.
evo pojašnjenje ministra (intervju za Oslobođenje)
INTERVJU/EMIR SULJAGIĆ: Djecu ne treba dijeliti na jednake i 'jednakije'
Subota | 30.04.2011.
Ovo nije stvar vrijednosti, nego provođenja zakona i obaveze koju država ima prema svim svojim građanima - uključujući i djecu - da osigura jednakost pred zakonima. Siguran sam da ne postoji nijedna vjerska zajednica, crkva, politička partija ili udruženje građana koja se zalaže za to da naša djeca na temelju toga da li pohađaju vjeronauku ili ne, trebaju biti u drugačijem položaju pred zakonom, podijeljeni na jednake i "jednakije", kazao je u intervjuu za Oslobođenje Emir Suljagić, ministar nauke i obrazovanja KS-a
Instrukcija Ministarstva obrazovanja i nauke KS-a ocijenjena je u javnosti, pored ostalog, i dosad najboljim potezom novog saziva Vlade. U njoj je svim osnovnim i srednjim školama naloženo da ubuduće u opšti prosjek učenika ne ulazi ocjena iz predmeta vjeronauka. Kao razlog odluke naveli ste da su dosad zakonske odredbe provođene selektivno?
Od uvođenja vjeronauke u škole, naša djeca na više od jednog nivoa nisu ravnopravna pred našim zakonima. Mandat ovog ministarstva je da osigura dosljedno provođenje zakona. Član 9. Okvirnog zakona o srednjem i osnovnom obrazovanju je i do sada primjenjivan, ali selektivno. Naime, prva tri stava tog zakona, koja se odnose na pravo djece da u skladu sa željama roditelja pohađaju vjeronauk, provođena su, dok je četvrti, po meni podjednako važan, koji propisuje da ona djeca koja ne pohađaju vjeronauku neće biti diskriminirana, naprosto prenebregavan. Dakle, ovo nije stvar vrijednosti, nego provođenja zakona i obaveze koju država ima prema svim svojim građanima - uključujući i djecu - da osigura jednakost pred zakonima. Siguran sam da ne postoji nijedna vjerska zajednica, crkva, politička partija ili udruženje građana koja se zalaže za to da naša djeca na temelju toga da li pohađaju vjeronauku ili ne, trebaju biti u drugačijem položaju pred zakonom, podijeljeni na jednake i "jednakije", da citiram Orwella. Ova instrukcija ni na kakav način ne dovodi u pitanje vjerske slobode, vjeronauka je i dalje školski predmet i dalje se ocjenju je, ali se ne računa u opštem prosjeku učenika.
Djeca koja ne pohađaju ove časove dosad su obično to vrijeme provodila po hodnicima ili čak na ulici?
- Kao i cijeli niz drugih promjena u obrazovanju, i uvođenje vjeronauke je obavljeno bez bilo kakvih ozbiljnih priprema i sa zapanjujućim nemarom i nebrigom prema onoj našoj djeci koja vjeronauku ne pohađaju, kao da su oni i njihovi roditelji građani drugog reda. To je neodrživo. Ne sumnjam da je takvih manje od onih roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku, ali dok god postoji jedan takav učenik ili učenica, država je dužna osigurati da na bilo koji način ne bude diskriminiran pred zakonom. Bio bih puno sretniji da država ima dovoljno novca da kao alternativu vjeronauci ponudi napredne časove engleskog jezika, njemačkog jezika, informacionih tehnologija i daću sve od sebe da tako i bude, ali u ovom trenutku drugo rješenje nije moguće bez dodatnih troškova po poreskog obveznika, koji je i onako pod dovoljno velikim teretom.
Vaša instrukcija protumačena je i kao vid zabrane, pa se Sarajevo upoređuje sa školama u RS-u ili nekim kantonima FBiH gdje se vjeronauka i dalje ocjenjuje. Da li je problem samo u različitim zakonskim odredbama?
- Mislim da Sarajevo treba stremiti da uspostavlja standarde ravnopravnosti, demokratije i zajedničkog života i u tom pogledu RS ne može ponuditi nijednu praksu koja može poslužiti kao model koji se ovdje treba ili može primjenjivati. Uvjeren sam da naš obrazovni sistem mora imati jasnije definirane ishode učenja, ciljeve, vještine, znanja i vrijednosti s kojima želimo da naša djeca izađu iz škola, odnosno prelaze sa jednog nivoa obrazovanja na drugi i ovo je Ministarstvo već poduzelo neke važne korake u tom pravcu. Otvorene diskriminatorske prakse koje se primjenjuju u RS-u i nekim dijelovima Federacije BiH ne mogu biti prihvatljive u Sarajevu. Sarajevo sebi ne može i ne smije priuštiti ono što mogu Široki Brijeg, Stolac, Čapljina, Banja Luka ili Laktaši. Ili ako bilo ko misli da tako treba, neka oni koji za to imaju mandat donesu zakon kojim ćemo Anu, Nikolu i Mustafu koji pohađaju vjeronauku proglasiti ravnopravnijim i važnijim članovima našeg društva od Ane, Nikole i Mustafe koji ne pohađaju vjeronauku i ovo ministarstvo će i to provoditi podjednako zdušno kao i zakonsku odredbu da djeca koja ne pohađaju vjeronauku ne mogu biti diskriminirana pred zakonom.
Prošle godine gradska vlast u kojoj ste radili bila je protiv obilježavanja 3. maja u Dobrovoljačkoj. Godinu kasnije gotovo niko ne spominje da je protiv dolaska i obilježavanja stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj. Kako to komentirate i je li sve bilo dio predizborne kampanje?
- O obilježavanju Dobrovoljačke mislim isto što i prošle godine: da je to nedopustivo. Vjerovao sam u to prošle godine, vjerujem i ove i vjerovaću sve dok mi se ne predoči neka pravosudno utvrđena činjenica o tome što se zapravo zbilo u Dobrovoljačkoj. Jedine činjenice koje postoje jesu za pravo u nalazu tužiteljstva Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju da u onome što se zbilo u Dobrovoljačkoj nema elemenata krivičnog djela. Iz moje perspektive, u Sarajevu je 2. i 3. maja 1992. spriječeno ono što se desetak dana kasnije dogodilo u Bratuncu, nešto malo prije toga u Zvorniku i Bijeljini, a onda i u Srebrenici 1995. i ne mogu pristati na to da se pod nevine žrtve podmeću do zuba naoružani i uniformisani vojnici koji su napadali na glavni grad međunarodno priznate države. To nikakve veze sa ljudskim pravima nema, jer zahtjev za obilježavanje Dobrovoljačke ne dolazi od familija ili udruženja familija onih koji su tamo izgubili živote, nego od Vlade RS-a. Dakle, ista Vlada koja vodi aktivnu politiku poricanja zločina nad nesrbima u da našnjem RS-u, Vlada koja ne dopušta logorašima iz Omarske - a činjenice o tome šta se tamo dogodilo su utvrđene na međunarodnom sudu čije standarde ovdašnje pravosuđe neće doseći za dvadeset godina - da uđu u logor i sjete se svojih ubijenih, dobija priliku da usred Sarajeva, u Dobrovoljačkoj ulici, proizvodi nove mitove i novo Kosovo. I kad me već pitate, bilo bi mi istinski drago da svi koji imaju stav o tome treba li vjeronauka biti uračunata u prosje kocjena iznesu i nešto što bi ličilo na makar izbliza jasno definisan stav o obilježavanju događaja u Dobrovoljačkoj ulici.
Jeste li, onda, protiv obilježavanja stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj?
- Jesam, naravno. I spreman sam za ovo što kažem podnijeti sve posljedice. Mislim da Sarajevo treba da se zapita kakav je grad ako nije moguće održati gay-paradu, ali jeste paradu četništva. Jer, da ponovim, na čelu te kolo ne od tri stotine ljudi neće biti niko od familija onih ljudi koji su mogli biti ubijeni izvan borbe u Dobrovoljačkoj ulici, nego Staša Košarac, komesar Milorada Dodika za nogomet i proizvodnju mitova. Drugo, Sarajevo konačno ima priliku da odluči: da li su heroji ovog grada oni koji su ga od brani li u Dobrovoljačkoj ili oni koji su mu uprljali obraz u Kazanima? U Vladi čiji sam i ja član sjedi i zapovjednik Prvog korpusa Armije RBiH i ne bih imao obraza sjesti pored njega na sljedećoj sjednici Vlade da ovo ne kažem. Da ne govorimo o tome kakvu poruku održavanje ovog skupa šalje ljudima poput Jovana Divjaka, koji ne može da se vrati kući zbog toga što je napravio izbor i stao na pravu stranu u jednom od najvažnijih trenutaka u histori ji ovog grada i ove zemlje.
još samo da od islamske zajednice naplate koncesiju za vjeronauku 
