zonbirile wrote:večina ovde nije ni čula za Marksa,drugi ga sa gnušanjem ignoriraju,a čovjek priznati filozof sve rekao-dijalektički materijalizam i poredao stvari.
U bivšoj SFRJ su ga previše forsirali, njegovo učenje se proglašavalo "svetim pismom" , dok ga danas ignorišu ili sataniziraju.
Najobjektivniji prikaz Marksovog učenja dao je ( to je moje mišljenje) Erich Fromm u svom djelu 'Zdravo društvo'.
Evo jedan citat:
- Teorija istorijskog materijalizma nam pruža važne naučne pojmove za razumijevanje zakona istorije; bilo bi mnogo korisnije da su je Marksovi sljedbenici razvili dalje, nego što su dopustili da zaglibi u neplodnom dogmatizmu. Bio bi to napredak ako bi se priznalo da su Marks i Engels učinili samo prve korake, uočivši međusobnu zavisnost između razvitka ekonomije i kulture. Marks je potcenjivao složenost ljudskih strasti. On nije dovoljno shvatio
da sama ljudska priroda ima svoje potrebe i zakone koji su u stalnoj interakciji sa ekonomskim uslovima koji uobličuju istorijski razvitak; pošto mu je nedostajala zadovoljavajuća psihološka pronicljivost, on nije dovoljno shvatio ljudski karakter i nije bio svestan činjenice da, mada čovjeka uobličuju forme društvene i ekonomske organizacije, on sa svoje strane takođe uobličuje njih. On nije dovoljno uočio strasti i težnje koje su ukorijenjene
u čovjekovoj prirodi i uslovima njegove egzistencije i koje su same po sebi najsnažnije snage ljudskog razvitka. Ali ovi nedostaci su ograničenja jednostranosti, kakve nalazimo u svakom produktivnom naučnom shvatanju, i Marks i Engels su sami bili svjesni ovih ograničenja. Engels je izrazio ovo u poznatom pismu, u kome je rekao, da zbog novine njihovog otkrića, Marks i on nisu poklonili dovoljno pažnje činjenici da istoriju nisu određivali samo ekonomski uslovi, već da su faktori kulture, sa svoje strane, takođe uticali na ekonomsku osnovu društva.
Marksova sopstvena preokupacija je sve više postajala preokupacija čisto ekonomskim analizama kapitalizma. Važnost njegove ekonomske teorije ne mijenja se time što su njegove osnovne pretpostavke i predviđanja bili delimično tačni a delimično pogrešni, a posebno što se tiče njegove pretpostavke o neophodnosti (relativnog) osiromašenja radničke klase. On nije bio u pravu, takođe; ni u pogledu romantičarskog idealizovanja radničke klase,
što je bio rezultat čisto teorijske šeme, a ne posmatranja ljudske realnosti radničke klase. Ali ma kakvi da su njegovi nedostaci, njegova ekonomska teorija i njegova pronicljiva analiza ekonomske strukture kapitalizma predstavljaju definitivan napredak sa naučne tačke gledišta u odnosu na sve druge socijalističke teorije.