#376 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?
Posted: 15/09/2011 18:15
Ubija nas politika I politicarenje, smeta nam da sagledamo sebe same jasno. A nema razloga tome ili ga bar ja, slepac, ne uvidjam.
Smeta Jugonostalgija ?! Fascinira me povrsnost, ne niznji porivi, ovakvih komentara.
Kamen temeljac svakog promisljanja Jugoslavije je tragicna sudbina
Srba iz Krajine i
Bosnjaka, naravno iz Bosne i Hercegovine.
Zajednicka pogresna postavka celog politickog bica ovih Jugoslovena je njihova politicka vezanost za suvise udaljene centre. I podredjenost tim centrima. Jednostavno, jer su potpuno bespotrebno istrpeli lose sudbine tih centara kasnije. Suludo jeste ali jeste i rezultat neaktivnosti na svom sopstvenom punom integrisanju i legitimisanju sebe samih u Jugoslovenskom politickom miljeu.
Kada pominjem Srbe iz Krajine, govorim o podredjenosti centrima u Becu, Veneciji ili Beogradu. Hronoloski tim redom.
Kada pominjem Bosnjake, govorim o podredjenosti centru u Konstantinopolju.
Bez nepotrebnih sumnjicenja za moje evidentno i najzad dokazano cetnistvo koje proizilazi iz ove izjave jer,
Bosna i Hercegovina nikada nisu bile podredjene Istanbulu. Istanbul je Istanbul od 1920 godine, a tada Bosna i Hercegovina su bile na svome, u Jugoslaviji.
Znaci prekini isprazni, opusteno.
Ovi udaljeni centri trebali su Srbe ili Bosnjake za svoje interese. Ovi udaljeni centri nisu najcesce uopste sagledavali niti uvazavali interese tih Srba i tih Bosnjaka.
Zato i danas ovi Srbi i ovi Bosnjaci imaju specifican odnos prema sebi i svojoj istoriji ali i prema tim centrima.
To se mora uvaziti ako se zeli razumeti sta o ovim Jugoslovenima.
Zato ja uporno, uvek i vazda te nadasve jope, skrecem paznju na neophodnost
interno jugoslovenskog
bezbednosnog pre svega, a zatim
obrazovnog i
opste kulturnog,
naravno i ekonomskog
set up a.
Preskakanje toga dovelo bi ponovo do vezivanja pojedinih jugoslovenskih narodnosti za udaljene centre i u krajnjoj liniji vratice nasu decu i njihovu decu u polozaj nasih starih. Bez ikakvog ali - to ce se desiti svakako u slucaju da se iz nemoci samosavladavanja posegne za precicom.
Bez obzira sto danas politicki centri jesu daleko – temeljno smo unistili sopstveni – paralelno komunikaciji sa spoljnim centrima mora se praviti regionalni okvir.
Preskakanje toga samo bi jos jednom dokazalo veliku socijalnu neinteligenciju, toliko puta dokazanu do sada.
Nema precice.
Zato mislim da na temi o uzrocima raspada Jugoslavije zaista nema puno mesta za niznje strasti.
Glavni uzrok – staticnost ili politicka inertnost – je tu. Ima li jos ?
Smeta Jugonostalgija ?! Fascinira me povrsnost, ne niznji porivi, ovakvih komentara.
Kamen temeljac svakog promisljanja Jugoslavije je tragicna sudbina
Srba iz Krajine i
Bosnjaka, naravno iz Bosne i Hercegovine.
Zajednicka pogresna postavka celog politickog bica ovih Jugoslovena je njihova politicka vezanost za suvise udaljene centre. I podredjenost tim centrima. Jednostavno, jer su potpuno bespotrebno istrpeli lose sudbine tih centara kasnije. Suludo jeste ali jeste i rezultat neaktivnosti na svom sopstvenom punom integrisanju i legitimisanju sebe samih u Jugoslovenskom politickom miljeu.
Kada pominjem Srbe iz Krajine, govorim o podredjenosti centrima u Becu, Veneciji ili Beogradu. Hronoloski tim redom.
Kada pominjem Bosnjake, govorim o podredjenosti centru u Konstantinopolju.
Bez nepotrebnih sumnjicenja za moje evidentno i najzad dokazano cetnistvo koje proizilazi iz ove izjave jer,
Bosna i Hercegovina nikada nisu bile podredjene Istanbulu. Istanbul je Istanbul od 1920 godine, a tada Bosna i Hercegovina su bile na svome, u Jugoslaviji.
Znaci prekini isprazni, opusteno.
Ovi udaljeni centri trebali su Srbe ili Bosnjake za svoje interese. Ovi udaljeni centri nisu najcesce uopste sagledavali niti uvazavali interese tih Srba i tih Bosnjaka.
Zato i danas ovi Srbi i ovi Bosnjaci imaju specifican odnos prema sebi i svojoj istoriji ali i prema tim centrima.
To se mora uvaziti ako se zeli razumeti sta o ovim Jugoslovenima.
Zato ja uporno, uvek i vazda te nadasve jope, skrecem paznju na neophodnost
interno jugoslovenskog
bezbednosnog pre svega, a zatim
obrazovnog i
opste kulturnog,
naravno i ekonomskog
set up a.
Preskakanje toga dovelo bi ponovo do vezivanja pojedinih jugoslovenskih narodnosti za udaljene centre i u krajnjoj liniji vratice nasu decu i njihovu decu u polozaj nasih starih. Bez ikakvog ali - to ce se desiti svakako u slucaju da se iz nemoci samosavladavanja posegne za precicom.
Bez obzira sto danas politicki centri jesu daleko – temeljno smo unistili sopstveni – paralelno komunikaciji sa spoljnim centrima mora se praviti regionalni okvir.
Preskakanje toga samo bi jos jednom dokazalo veliku socijalnu neinteligenciju, toliko puta dokazanu do sada.
Nema precice.
Zato mislim da na temi o uzrocima raspada Jugoslavije zaista nema puno mesta za niznje strasti.
Glavni uzrok – staticnost ili politicka inertnost – je tu. Ima li jos ?
