U Svicarskoj glasanje o zabrani gradnje munara

[zonbirile]

je li Lucern u Švici,a evo i Reisa

Ispunio se san Vehbije Efendića
Ponedjeljak, 27 Juli 2009 06:46 administrator
E-mail Ispis PDF

Dvadesetog juna 2009. godine u Lucernu je svečano otvorena džamija u prisustvu više od četiri hiljade osoba. Na otvorenju su bili: reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, njegov zamjenik hafiz ismet ef. Spahić, muftije: Banjalučki Edhem ef. Čamdžić, sandžački Muamer ef. Zukorlić, novosadsko-beogradski Rešad ef. Plojović, desetine imama i glavnih imama, ambasador BiH u Švicarskoj Jakob Finci, čelnici općine i Kantona Lucerna, predstavnici Katoličke crkve i drugi. Džamiju otvorio Vehbija Efendić, predsjednik Medžlisa
Mevludski program izveli imami iz Žepča

Mevludski program izveli imami iz Žepča
IZ, njegov osnivač i najzaslužniji za uspješan rad zajednice.

Iako smo džamiju zakratko razgledali odmah nakon dolaska, ona nam se mnogo većom i ljepšom učini na džuma namazu, na kojoj je bilo džematlija i iz Lucerna, a i onih iz drugih mjesta, pristiglih na otvorenje. Interijer džamije, sa dominirajućom plavom bojom, je prekrasan. Pred džumu su Kur’an učili hafiz Aziz Alili i Mujo ef. Mujić, nekadšnji imam džemata.
Hutbu na temu značaj džamije, održao je hafiz Ismet ef. Spahić, koji je predvodio i džumanski namaz, a predavanje je nakon namaza održao dr. Murad Hofmann, koji je također govorio o ulozi džamije u islamu.
Poslije namaza, u predulazu džamije, hafiz Ismet ef. Spahić je otkrio ploču sa imenima vakifa džamije, a potom su se gosti i domaćini upisali u knjigu utisaka. Istog dana, naveče, poslije akšam namaza, u džamiji su imami iz Žepča proučili mevlud, a prigodno predavanje održao je Mehmedalija ef. Hadžić, urednik Glasnika IZ. Ašere je proučio Hajro ef. Mujkanović, a dovu muftija Edhem ef. Čamdžić.
Nekoliko sati pred otvorenje, u, i oko džamije, sve je vrilo od posjetilaca, njih oko četiri hiljade, pridošlih iz BiH i svih krajeva Evrope. Program svečanosti je izveden ispred džamije, na otvorenom, za što su domaćini morali dobiti posebna odobrenja, kada su od svakog stanara, koji stanuje i blizini, trebali imati saglasnost da se tu održi ta javna manifestacija.
Mladići i djevojke, prigodno obučeni, obavljali su organizacijske poslove. Mladić Suad Botonjić nam reče da je došao čak iz Malmea-Švedska, da pomogne u organizaciji otvorenja džamije.

Svečanost otpočela intoniranjem himni Švicarske i BiH

Konačno je došao taj historijski trenutak, početak svečanosti otvaranja džamije, prijepodnevni vakat, 20. juni 2009. godine, koji će džematlije i Lucerna i cijele Švicarske pamtiti kao dan svečanog otvorenja najveće bošnjačke džamije u prelijepoj i miroljubivoj zemlji Švicarskoj. Pošto su zvaničnici zauzeli svoja mjesta na bini, a ostali okolo nje i na platou, otpočelo je intoniranje himni. Prvo je krenula himna domaćina, Republike Švicarske, a potom BiH. Uvodno ašere proučio je hafiz Aziz Alili. Voditelji programa svečanosti Ahmed ef. Šarić i Enesa Salkić, naizmjenično su čitali imana brojnih gostiju i zvanica i iskazivali im dobrodošlicu. Pročitani su i telegrami onih osoba, koje su bile pozvane, a nisu se mogle odazvati pozivu.
Prvi se prisutnim obratio Vehbija Efendić, predsjednik džemata Lucern, koji je prisutne ukratko upoznao sa historijatem džemata, te o izgradnji džamije. Napomenuo je da je džemat osnovan 8 jula 1991. godine, da u Kantonu Lucern živi 7 hiljada Albanaca, 5 hiljada Bošnjaka i veći broj Turaka, Arapa i ostalih.
Vehbija Efendić, osnivač džemata i njegov predsjednik, istaknu da je izgradnja džamije koštala milion i 800 hiljada švicarskih franaka.
Ćazim ef. Mehmedović, imam u džematu od 1993. godine, istakao je da je ova svečanost otvorenja džamije, dan ponosa muslimana ovog kantona. “ Ovaj objekat su napravile džematlije, bez pomoći sa strane”, kazao je Ćazim ef. Mehmedović, koji je tom prilikom Vehbiji Efendiću, utemeljitelju Islamske zajednice u Švicarskoj, napose džemata u Lucernu i nosiocu ideje izgradnje džamije, uručio plaketu džemata.
U ime općine Emmen, čestitke džematu na otvorenju džamije, uputio je njen predsjednik Thomas Willi. Obraćanja su imali i: prof. dr. Adrian Loretan, doktor prava i crkvenog prava na univerzietu u Lucernu; Claudija Kutter- Falleger, predstavnica Rimokatoličke crkve; Džemal Krafess, direktor Islamic Relief-a za Švicarsku i Hišam Maizer, predsjednkik Saveza islamskih krovnih udruženja Švicarske.
Ambasador BiH u Švicarskoj, Jakob Finci, prvo je čestitao džematu na otvorenju džamije, a potom dodao:” Iako ste vi otišli iz BiH, vaša država nije otišla iz vas. Naša država ima sličnosti sa Švicarskom. Kod nas ima 10 kantona, a u Švicarskoj ih je 26. Oni govore četiri jezika, koji se međusobno ne razumiju, a mi govorimo tri jezika i prilično se dobro razumijemo, naročito kad to hoćemo. Budite ponosni na to što jeste.”
Ibrahim ef. Husanović, glavni imam u Švicarskoj, u svoje ime, u ime Mirsad ef. Mujadžića, predsjednika IZ Bošnjaka u Švicarskoj, u ime glavnog odbora kolegija imama i ispred 20 hiljada članova IZ u Švicarskoj, poselamio je sve prisutne, a džematu Lucern uputio čestitke na otvaranju džamije. Dr. Naim Balić, poslanik Parlamenta Kosova je istakao da su muslimani na Kosovu ponosni na džemat u Lucernu, te je uputio poziv na skorašnju svečanost otvorenja džamije u Dobruši kod Prizrena”. Hadži Muharem ef. Hadži iz Prizerena, prenio je od muslimana sa Kosova selame i čestitke povodom otvaranja džamije, ističući da su i tamošnji muslimani, kao i oni u BiH, doživjeli tešku sudbinu. Muamer ef. Zukorlić, muftija sandžački je naglasio:” Uprkos tome što su u posljednjh stotinu godina doživjeli deset genocida, Bošnjaci zaslužuju divljenje i poštovanje zbog toga što nisu dozvolili da obole od virusa mržnje i osvete. Uz lekciju o toleranciji, trebamo naučiti i lekciju o samoopstanku i samoodržanju. Sloboda, islam, domovina, nacija i porodica su pet stubova našeg opstanka.”
Edhem Čamdžić, muftija banjalučki, istaknu:” Ova džamija pokazuje da ste se našli u demokratiji, koje nema svugdje u svijetu. Osjećajte Švicarsku kao svoju domovinu, ali nemojte zaboraviti ni našu BiH i Ferhadiju, koja se gradi.” Hafiz Ismet ef. Spahić, zamjenik reisu-luleme, naglasi:” Sve čestitke vrijednom džematu, njihovom imamu i predsjedniku džemata za ovo veliko djelo. Kada uđete u džamiju, pomislićete da ste u Istanbulu.”
U pauzama, hor Medžlisa Islamske zajednice Žepče izvodio je ilahije i kaside.

Organizacija na zavidnoj visini

Na osnovu onoga što smo vidjeli, kompletna organizacija otvorenja džamije u Lucernu protekla je besprijekorno.
Upitali smo nekoliko učesnika ove svečanosti, počevši od predsjednika i imama, pa do džematlija i musafira, da nam kažu svoje dojmove sa svečanosti i evo što smo zabilježili:
Vehbija Efendić, predsjednik džemata Lucern:” Vrlo sam zadovoljan kako je sve proteklo. Nekada je lađu lakše napraviti, nego s njom upravljati. Ovaj centar zaslužuje da ga vode sposobni i dobri ljudi. Meni daje za pravo da za kratko vrijeme svoju funkciju predsjednika džemata povučem, prepuštajući je mladim ljudima, kojima bi svakako bio na pomoći i pri ruci.” Ćazim ef. Mehmedović, imam u Lucernu: “Ovo je moje prvo otvaranje džamije. Oduševio me i ohrabrio veliki broj musafira koji su iz BiH došli na svečanost. Džemat Lucern sa svojih 500 članova Islamske zajednice je jedan od najvećih džemata u Švicarskoj. Fata Biber:” Hvala Bogu, Gospodaru svjetova. Nikad mi nije bilo bolje, nego danas, na otvranju ove džamije. Tu sam sa sinom Fuadom”.
H. Muharem Hadži, iz Prizrena:” Danas sam proveo jedan od najljepših trenutaka u svom životu”. Nedima Halač, studentica iz Zenice:” Oduševljena sam”. Mirsad Kendić i Haris Sinanović, mladići iz Željeznog Polja, koji 10 godina žive u Lucernu, bili angažirani u organizaciji svečanosti, istakoše da im je bilo divno i super. Husein Tutnjić, potpredsjednik džemata Lucern, 39 godina u Švicarskoj, kaže:” Ovaj objekat je spas za naš džemat i njime smo naše mlade uklonili iz birtije i sa ulice.”H. Bangoji Isak, iz Prizrena, član džematskog odbora:” Prezadovoljan sam što smo otvorili džamiju, a imao sam i čast da sa aerodroma dovezem reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića.” Mirsad Kurtović, rodom iz Maoče, 20 godina u Lucernu” Član sam džemata od njegovog osnivanja. Svečanost je bila fenomenalna. Zadovoljan sam i programom i organizacijom.” Slično su govorili i Sead Maslić, iz Krasulja kod Ključa, koji živi 32 godine u Lucernu, Adem Vučkić, također iz Ključa, 25 godina u Švicarskoj, Abdulah ef. Purišević, imam u Bilalovcu, kod Kiseljaka, Salih Murtić, iz Žepča, od 1974. u Lucernu, Asim Šistek i Hilmo Aletić, iz Dortmunda u Sjevernoj Njemačkoj, Mehmed Šistek iz Sanskog Mosta, koji je na otvorenje došao sa Husein ef. Kovačevićem, glavnim imamom u S. Mostu, Hakija Nadarević, rodom iz Ostrožca kod Cazina, iz džemata Šmerikon u Švicarskoj i mnogi drugi.

[Shoba]

interesantno je kako se tri razlicita naroda, sa tri razlicita jezika u jednoj jedinstvenoj i centralizovanoj drzavi mogu lako ujediniti protiv tek pridoslog "cetvrtog".

[zonbirile]

@Šoba
nema teme na kojoj ne kakaš,bar koristi internet



Bismillahirrahmanirrahim

Muslimani u Švicarskoj

U Švicarskoj živi 7.318.638 stanovnika (juli 2003.). Njemački jezik govori 63,7%, francuski 19,2%, italijanski 7,6%, romansch 0,6% stanovnika. Švicarska je federalna zemlja u kojoj kantoni imaju punu nadležnost u obrazovanju, ekonomiji i drugim važnim segmentima. Švicarska je visoko razvijena zemlja, što potvrđuje njen BDP 206,6 milijardi američkih dolara (2000.), a njen bruto domaći proizvod po osobi iznosio je 28.769 američkih dolara (2000.). Švicarska je demokratska zemlja u kojoj se uvažavaju etničke, nacionalne i religijske različitosti.

Nema pouzdanih historijskih podataka o dolasku islama na područje Švicarske. Ipak, postoje određene činjenice koje ukazuju na to da je islam zakoračio u Švicarsku prije više od 1000 godina!? Historičari i antropolozi to potvrđuju sa nekoliko primjera iz evropsko-arapskih odnosa iz povijesti. U tom smislu najznačajniji je izraz Saraceni, koji se kada je o ovome riječ uvijek iznova navodi i koristi za dokazivanje teze o dolasku islama i muslimana u Švicarsku u 4. stoljeću po Hidžri.

Zanimljivo je navesti da je posljednji halifa Abdul-Medžid bin Abdul-Aziz protjeran u Švicarsku. Naime 3. marta 1924. godine Mustafa Kemal Ataturk obznanio je da je Vrhovna nacionalna skupština odlučila ukinuti hilafet. Naredio je isti dan da se halifa protjera iz zemlje. Halifa je sa sobom ponio samo osobne stvari i nešto novca.

Od početka 60-tih do sredine 70-tih godina, dvadesetog stoljeća, nastao je period masovnog dolaženja muslimana u Švicarsku, koji su nakon dolaska njihovih porodica duže vrijeme ostajali u Švicarskoj. Njihov plan o kratkom, dvogodišnjem, trogodišnjem boravku u Švicarskoj ostao je time neispunjen, a umjesto planirane tri godine često su ostajali trideset godina.

Kao što smo već naveli, prema popisu iz 2000. godine u Švicarskoj živi 7.288.010 stanovnika, od tog broja 310.807 su muslimani, što znači da muslimani predstavljaju 4.3% ukupne populacije. U njemačkom govornom području većina muslimana su iz bivše Jugoslavije i Turske. Stoga je razumljivo da je u tom regionu većina turskih, bosanskih i albanskih džamija. U zapadnoj Švicarskoj većinu čine Arapi, iz sjeverne Afrike i sa Bliskog istoka, dok u Tesinu (Ticcino), italijanskom govornom području, boravi veoma mali broj muslimana. Važna i zanimljiva činjenica je da od tog broja muslimana njih samo 36.481 ima švicarsko državljanstvo. Polovica od tog broja su rođeni u Švicarskoj ili su prešli na islam, ili su pak prošli kroz proces dobivanja državljanstva. Ta grupa muslimana predstavlja 0.6% ukupne populacije Švicarske, što je u poređenju s drugim evropskim zemljama izuzetno nizak procent.

Većinsko muslimansko stanovništvo u Švicarskoj su ljudi porijeklom iz Turske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije i Sandžaka. Prema pokazateljima Švicarskog Federalnog Zavoda za statistiku u zemlji žive muslimani porijeklom iz slijedećih zemalja:

Srbija (sa Kosovom) i Crna Gora


108.058

Bosna i Hercegovina


23.457

Makedonia


43.365

Hrvatska


392

Slovenija


102

Turska


62.698

Albanija


699

Maroko


4.364

Tunis


3.318

Alžir


2.654

Egipat


865

Libija


489

Irak


3.171

Liban


1.277

Sirija


459

Ponuđena tabela nam ne nudi tačan broj Bošnjaka koji žive u Švicarskoj. No, sa priličnom dozom sigurnosti moglo bi se kazati da u Švicarskoj živi oko 45.000 Bošnjaka. Dalje moglo bi se reći kako od tog broja minimum jedna četvrtina Bošnjaka živi u Cirihu, najmnogoljudnijoj i privredno najrazvijenijoj aglomeraciji u Švicarskoj.

U Švicarskoj postoji više od stotinu prostorija, koje se korsite kao džamije, od kojih je desetak u Cirihu, “najvećem muslimanskom gradu u Švicarskoj”. Samo su dvije džamije u skladu s tradicionalnom arhitekturom, u Ženevi i u Cirihu (Ahmedijska džamija!?), ostalo su preuređeni prostori za klanjanje. Te organizacije najčešće su registrirane kao “udruženja” (Verein). Sve vrste islamskih institucija u Švicarskoj mogu se podijeliti prema nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti. Većina džamija i različitih islamskih društava, nažalost, održavaju slabe ili nikakve međusobne kontakte. Tek 1995. godine, su na tom planu učinjeni prvi značajniji koraci. Naime, te godine je u gradu Cirihu osnovana krovna kantonalna institucija muslimana VIOZ-Vreinigung islamischen Organisationen Zürich. Po uzoru na spomenutu organizaciju u posljednje dvije godine je primjetan proces osnivanja istovjetnih kantonalnih organizacija, kao npr. u Luzernu, Baselu, Bernu, St. Gallenu...

Iako je Švicarska »kršćanska zemlja«, u svakodnevnom životu od toga se vrlo malo da osjetiti. Tipične kršćanske vrijednosti kao što su: predanost Bogu, ljubav prema bližnjem itd., sve više gube na vrijednosti i ustupaju mjesto “modernim” vrijednostima kao što su: kapitalizam, egoizam i sekularizam. Dakle muslimani žive u središtu jednog svijeta, koji najveći prioritet ustupa materijalnom blagostanju, dok za većinu muslimana, tako često tvrde opravdano ili ne, duševno blagostanje ima prednost. U takvom ambijentu porodica se potiskuje u pozadinu pred sve jačim i napadajućim egoizmom, dok je kod muslimana porodica i rodbina centralni element u životu.

Islam se najčešće u medijima u Švicarskoj, na žalost kao i drugdje u svijetu, predstavlja u kontekstu problema, diskriminacije, nasilja i terorizma. Direktna konsekvenca toga je da islam generalno ima negativan imidž u javnom mnijenju. U posljednjih nekoliko godina mediji i političari sve više zloupotrebljavaju islam kao novu “staru” neprijateljsku sliku. Doduše, islam je tokom povijesti najčešće i imao neprijateljski imidž na Zapadu, samo je s vremena na vrijeme pred drugim neprijateljskim slikama potiskivan u pozadinu. Rezultat toga je svakako i činjenica da je 2/3 (64%) glasača u novembru 2003. godine, odbilo prijedlog kantonalne Vlade u Cirihu o službenom priznanju islama i još nekih nekršćanskih religijskih zajednica. No, i pored svih nedaća, ova lijepa zemlja (Švicarska) ostavlja sasvim dovoljno prostora muslimanima za vlastite programe i aktivnosti, kako duhovne tako i kulturne naravi. Posebno bi muslimani trebali znati cijeniti nivo poštivanja ljudskih prava i sloboda koje oni kao građani Švicarske uživaju.

POČECI FORMIRANJA ZAJEDNICE

Formiranjem prvih naših džemata na području Švicarske: Teufentala, Heidena i Uznacha (period 1989-1990), koji su nikli samoinicijativno, od strane ljudi koji žive na tim prostorima, »nesvjesno« se, ustvari, stvaraju potrebni preduvjeti i pretpostavke za otvaranje novih džemata. U vrlo kratkom vremenskom intervalu osnovani su džemati u Luzernu, Zugu, Zürichu itd., što je sve skupa dovelo do formiranja centralnog organa Islamske zajednice Švicarske, koji je imenovan Glavnim odborom. Prva skupština Glavnoga odbora održana je 17. aprila 1992. god., u Wädenswilu (nedaleko od Züricha), i sa tom skupštinom započela je nova etapa u razvoju Islamske zajednice Švicarske.

ULOGA GLAVNOG ODBORA

Glavni odbor, kao centralni organ Islamske zajednice za Švicarsku, odigrao je izuzetno značajnu ulogu, sa mnogim konkretnim i dalekosežnim rezultatima. Njegova osnovna značajka sastoji se u tome što on osigurava međusobno povezivanje i koordinaciju rada svih naših džemata, koliko-toliko ujednačen i planski rad, sistematsko otvaranje novih džemata i punktova, te u osiguravanju kvalitetnog imamskog kadra, u tijesnoj saradnji s Rijasetom IZ-e u BiH, i u aktivnim i konstruktivnim kontaktima sa švicarskim vlastima, s kojima su vođeni dugi i iscrpni razgovori o statusnim pitanjima Islamske zajednice, što je na koncu rezultiralo njenim priznanjem 1.2.1995. godine.

AKTIVNOSTI ISLAMSKE ZAJEDNICE

U spomenutom periodu Zajednica se značajno razvila i obogatila svoje aktivnosti. Osnovano je preko 20 (dvadeset) džemata i osigurano dvanaest radnih dozvola za rad našim imamima. Posebnu ozbiljnost i odgovornost Zajednica je pokazala u najkritičnijim i najtežim momentima kroz koje je prolazio naš narod i naša domovina BiH. Islamska zajednica Bošnjaka Švicarske je sve svoje raspoložive potencijale stavila u službu pomoći (humanitarne akcije, briga o prognanicima, širenje istine o Bosni...), o čemu se može napisati čitava storija, što nije tema ovog rada.

IZDAVAČKA DJELATNOST

Zajednica je veliku pažnju posvetila i razvoju vlastite izdavačke djelatnosti i u tom području polučila zavidne rezultate, za šta je dobila niz priznanja od najviših instanci Islamske zajednice.

Islamska zajednica Bošnjaka Švicarske štampala je dvadesetak naslova, od kojih su posebno važni:

- Prijevod značenja Kur’ana, u tiražu od 2.500 primjeraka;

- Izbor Poslanikovih hadisa, 2.000 primjeraka;

- Komentar 40 hadisa, 2.000 primjeraka;

- Allahovi vjerovjesnici, 2.000 primjeraka;

- Ilmihal, 6.500 primjeraka;

- Talimu-l-islam, 2.500 primjeraka;

- Sufara, 2.000 primjeraka;

- Takwim i kalendar (1993, 1994 i 1995), tiraž 2.000 primjeraka;

- Mjesečni list Muhadžir, 1.500 primjeraka;

- Na albanskom jeziku štampani su ilmihali, sufare i salat-namaz.

Ukupan tiraž tadašnjih edicija iznosio je: 46.620 primjeraka, za šta je utrošeno oko 150.000 Fr.


PERIOD NAKON AGRESIJE

Početni period u radu IZB u Švicarskoj poklapa se sa periodom strašne agresije na BiH. Rat po prirodi svari nije “redovno” stanje, tako da se početni entuzijazam, svih relevantnih činilaca u Islamskoj zajednici, treba promtarati i kroz ovu prizmu. Naime, ubrzo nakon potpisivanja Dejtona u IZB u Švicarskoj prilično se osjeća malaksalost, umor, umanjena zainteresiranost, ogromna smušenost i dezorjentacija. Sve je manje aktivnosti, a sve više besplodnog gubljenja vermena. Započeti poslovi su zaustavljeni (ugašen list Muhadžir, prekinuta izdavačka djelatnos, stručni seminari…), planirani poslovi nisu ni započeti. U njemu je jako puno sastanaka, skupština, mnogo kadrovskih i personalnih kombinatorika… Nije puno pomoglo ni osnivanje Ureda za bošnjačku dijsporu, čije je početak rada, uglavnom, dočekan sa neskrivenim oduševljenjem i velikim nadanjima. I umjesto produktivnog rada, prije svega uspostave strateških planova za budućnost, jer je evidentno da Bošnjaci ostaju “trajno” živjeti u Švicarskoj, Ured za bošnjačku dijasporu i vodeći ljudi IZB u Švicarskoj uspostavljaju, u najmanju ruku, nekorektnu korespodenciju od koje niko nije imao hajra. Ipak temelji IZB u Švicarskoj nisu znatnije uzdrmani, vjerovatno, i iz razloga što ratni prognanici nisu bili niti osnivači, a niti nosioci džemata IZB u Švicarskoj. Može se reći kako je IZB u Švicarskoj u tom periodu (četiri-pet godina) “tapkala” u mjestu i na izvjestan način tražila nove sadržaje i oblike u organiziranju i funkcioniranju.

TRENUTNO STANJE

Negdje na razmeđu dva milenija IZB u Švicarskoj uzima ponovo daha. Dolazi do sebe i konsolidira svoje redove. Džemati ne samo da su opstali i prebrodili krize, nego su na svim poljima aktivniji. Problemi i izazovi kroz koje su prošli učinili su Bošnjake u Švicarskoj prilično zrelijim u religijskom, kulturnom, političkom i nacionalnom identitetu. Uočljivo je da su se riješili mnogobrojnih zabluda koje su im nudili razni emisari, potaknuti različitim pobudama, što je rezultiralo time da Bošnjaci u IZB u Švicarskoj danas, prioritetno, brinu brige kako u vlastitom identitetu sačuvati mlade generacije (treća generacija se rađa i raste u Švicarskoj), dok su sve manje spremni na prodaju i kupovinu “magle”. Ohrabrujući podatak je da su četri džemata kupili objekte (vakufske) centre: Zürich, Luzern, Yverdon i Heiden. U pripremama za kupovinu prostora su džemati: Argau, Zug, Chur, St. Gallen i Basel. Uz to znatno su ojačani džemati generacijom džematlija koji su svoju mektebsku naobrazbu sticali u Švicarskoj. Vakufske prostorije i generacija mladića i djevojaka koja je obrazovana u Švicarskoj dva su pokazatelja našega optimističnijeg pogleda u budućnost i nade da će oni nastaviti afirmirati vrijednosti našega dina i identiteta.

Preuzeto iz teksta Sakiba Halilovića uz znatne korekcije-popravke.

Hadži Izet Osmanović







Kontakt e-mail



Slika


Anketa

Bošnjaci Sandžaka !

Dali će Petnica biti Opština ?

Da, sigurno

Vjerovatno

Sumnjam

Neće nikad

Rezultati
Radio

Jupok radio
Glas Islama
BM Radio
Radio BiH
Kameleon
Radio Q Visoko
TNT
Slon
RealPlayer

Sandžački Forum




Chat


Chat Chat

Prijetelji


Radio Naba

Bošnjački časopis





http://www.bihor-kalica.com

[Shoba]

@Šoba
nema teme na kojoj ne kakaš,bar koristi internet

a nema teme koju ti nisi sabotirao

[Updated]

Ja uopste ne vidim problem. Dzamija bez munare je u potpunosti funkcionalna kao i sa munarom. Za vjernike, naravno.

[Drug Član]

Nebi se složio da je u Evropi mržnja prema drugom i drugačijem uvijek postojala, dokaz za to je broj npr.crnaca, latino-amerikanaca, kineza i koga sve ne u Švajcarskoj u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji...Završio sam postdiplomske studije ove godine u Ženevi i zaista je doza tolerancije u ovom gradu jedno milion puta veća nego kod nas ovde. Međutim Evropa se zasitila od nas koji svake godine zahaljujući tokovima globalizacije, krizama i siromaštvu dolazimo u njihove zemlje u sve većem broju i malo-pomalo mijenjamo njihov kulturni prostor. ČESTO NAGORE! (Ova je pojava evidentna naravno i na političkom polju pa su ove godine kao nikad dosad pobijedije stranke desnog centra na izborima za evropski parlament, takođe pogledati i pod "Enlargement Fatigue") Dakle evropa sa zasitila i širenja, pa je tako najveći rezultat evropske spoljne politike- širenje EU u ćorsokaku, i to posebno u najjačim evropskim zemljama u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Razlozi su brojni. Prvo, dolaskom u zapadnu evropu ljudi iz trećih zemalja postaju lak plijen za svoje sunarodnike koji ih vrbuju u mrže organizovanog kriminala. Sa naših prostora najozloglašenija je albanska mafija, ali ni naši "sunarodnjaci" i bivše juge ne zaostaju. Ovi nabrojani u Švajcarskoj čine preko 50 % populacije svih zatvorenika koji su zatvoreni zbog trgovine heroinom! Druga stvar je da je Evropa vrlo sekularna društvena zajednica. U Ženevi npr,(ali i u drugim gradovima Švajcarske) crkve zjape prazne i u njima se mogu sresti samo turisti. U tom ambijentu jasno je da ne samo da nema gradnje novih crkvi, već su i postojeće prazne. (Bio sam i u džamiji koja je u Ženevi vrlo posjećena i vjerovali ili ne, ima minaret). Mogao bi još mnogo toga nabrojati ali mislim da se razumijemo.

[Chmoljo]

Nebi se složio da je u Evropi mržnja prema drugom i drugačijem uvijek postojala, dokaz za to je broj npr.crnaca, latino-amerikanaca, kineza i koga sve ne u Švajcarskoj u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji...Završio sam postdiplomske studije ove godine u Ženevi i zaista je doza tolerancije u ovom gradu jedno milion puta veća nego kod nas ovde. Međutim Evropa se zasitila od nas koji svake godine zahaljujući tokovima globalizacije, krizama i siromaštvu dolazimo u njihove zemlje u sve većem broju i malo-pomalo mijenjamo njihov kulturni prostor. ČESTO NAGORE! (Ova je pojava evidentna naravno i na političkom polju pa su ove godine kao nikad dosad pobijedije stranke desnog centra na izborima za evropski parlament, takođe pogledati i pod "Enlargement Fatigue") Dakle evropa sa zasitila i širenja, pa je tako najveći rezultat evropske spoljne politike- širenje EU u ćorsokaku, i to posebno u najjačim evropskim zemljama u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Razlozi su brojni. Prvo, dolaskom u zapadnu evropu ljudi iz trećih zemalja postaju lak plijen za svoje sunarodnike koji ih vrbuju u mrže organizovanog kriminala. Sa naših prostora najozloglašenija je albanska mafija, ali ni naši "sunarodnjaci" i bivše juge ne zaostaju. Ovi nabrojani u Švajcarskoj čine preko 50 % populacije svih zatvorenika koji su zatvoreni zbog trgovine heroinom! Druga stvar je da je Evropa vrlo sekularna društvena zajednica. U Ženevi npr,(ali i u drugim gradovima Švajcarske) crkve zjape prazne i u njima se mogu sresti samo turisti. U tom ambijentu jasno je da ne samo da nema gradnje novih crkvi, već su i postojeće prazne. (Bio sam i u džamiji koja je u Ženevi vrlo posjećena i vjerovali ili ne, ima minaret). Mogao bi još mnogo toga nabrojati ali mislim da se razumijemo.

odlično. to su činjenice i one su nesporne. sad bi čovjek mogao biti zlurad i reći: vraća im se kao bumerang u glavu ono kolonijalno silovanje ostatka svijeta (mislim na Evropu)...

ja se nadam samo da će se naći neka rješenja koja neće ugrožavati ljudsko pravo čovjeka koji je već tu i kojem je već omogućen boravak, a u isto vrijeme dati sigurnost domicilnom stanovništvu.

[Corto Maltese]

Ma treba bojkotovat to Švicarsko smeće. Ja sam čuo da se Reis od sutra odriče sve i jednog Rolex-a

[Alfons Kauders]

interesantno je kako se tri razlicita naroda, sa tri razlicita jezika u jednoj jedinstvenoj i centralizovanoj drzavi mogu lako ujediniti protiv tek pridoslog "cetvrtog".

vidis... koji narod da mi uvezemo, pa da se ujedinimo protiv njeg?

[Chmoljo]

interesantno je kako se tri razlicita naroda, sa tri razlicita jezika u jednoj jedinstvenoj i centralizovanoj drzavi mogu lako ujediniti protiv tek pridoslog "cetvrtog".

vidis... koji narod da mi uvezemo, pa da se ujedinimo protiv njeg?

penzionere?

[SnezanaM]

je li ova izjava obećanje ili nadanje?

[/quote]

Obecanje a u cemu je problem...

[Chmoljo]

je li ova izjava obećanje ili nadanje?

Obecanje a u cemu je problem...

razmisli još jednom šta si napisala... već će ti neko primjereno odgovoriti... dosta mi je da ja budem dežurna svađalica ovdje...

[Alfons Kauders]

interesantno je kako se tri razlicita naroda, sa tri razlicita jezika u jednoj jedinstvenoj i centralizovanoj drzavi mogu lako ujediniti protiv tek pridoslog "cetvrtog".

vidis... koji narod da mi uvezemo, pa da se ujedinimo protiv njeg?

penzionere?

stani prvo da pomru svi partizani... jebali bi majku i jednim i drugim i trecim

[Updated]

Valjda necemo protiv Nijemaca, ko prosli put.

[felipe kajetano]

Minareti su baceni u prvi plan a u sustini su za ovu svu pricu su totalno nebitni..problem je dublje prirode!Zaustavljanje ili bar smanjenje ulaska istocnjaka na tlo Evrope je pozadina svega...sutra da se odrzi referendum u bilo kojoj zemlji tzv."zapadne demokratije" rezultat bi bio isti.Svima je preko glave pakija,indijaca,marokanaca i ostale egzotike koji ocigledno ne pokazuju bilo kakav interes ni zelju za asimilacijom u novim sredinama.Vjerovatno je tamosnjim ljudima pun qrac svega..krvne osvete,ubijanja mladih djevojaka od strane porodice,iskljucivost svega sto nije po pustinjskom pravu..i rezulatat je ovo sto se danas desilo.Sami su krivi...kolateralna steta su npr.Bosnjaci kojima bi se sigurno dozvolilo i gradjenje minareta jer sute,rade i sretni su sto su tamo..i vjerovatno postuju obicaje i tamosnje zakone i koji se razlikuju od drugih samo po tome sto štuju minarete...

[Shoshana]

Ljudi imaju demokratsko pravo da zabrane gradnju munara i nista u tome ne treba da bude sporno. Mi muslimani se nemamo sta ljutiti, treba cekati da se promijeni politicka slika u svicarskoj pa onda opet pokusati do tada prihvatiti odluku.

imamo li mi pravo onda da zabranimo gradnju tornjeva crkvenih?

Na dalekom istoku DA U Evropi ne, evropa je krscanska i takva ce uvijek biti

[SnezanaM]

U to sumnjam draga moja:





Ja ne znam cemu pobuna muslimana kad njihovo vrijeme tek dolazi.

Na net-u je sve moguce ...
A mislim da je ova odluka Svicarske bila bespotrebna i prilicno glupa. Svicarce je strah onoga sto se desava u Francuskoj i mislim da je to imalo velikog uticaja na sve ovo.
Zalosno je sve ono sto se desava u svijetu, treba nas udariti jedna kometa da se "trznemo"

[Alfons Kauders]

Valjda necemo protiv Nijemaca, ko prosli put.

nema sanse... dje cemo onda bjezat u bugarsku ?

[SnezanaM]

je li ova izjava obećanje ili nadanje?

Obecanje a u cemu je problem...

razmisli još jednom šta si napisala... već će ti neko primjereno odgovoriti... dosta mi je da ja budem dežurna svađalica ovdje...

A sto bi se svadjali... Ja ne smatram neprijateljem ( kao partizani ) onoga koji ima drugacije misljene od mene

[andrija2007]

U to sumnjam draga moja:





Ja ne znam cemu pobuna muslimana kad njihovo vrijeme tek dolazi.

Na net-u je sve moguce ...
A mislim da je ova odluka Svicarske bila bespotrebna i prilicno glupa. Svicarce je strah onoga sto se desava u Francuskoj i mislim da je to imalo velikog uticaja na sve ovo.
Zalosno je sve ono sto se desava u svijetu, treba nas udariti jedna kometa da se "trznemo"

Evo sad će 2012, a ako si nestrpljiva ima i u kinu.

[tech10]

Sad cu povuci sve pare iz njihovih banaka.

[pengpeng]

Valjda necemo protiv Nijemaca, ko prosli put.

nema sanse... dje cemo onda bjezat u bugarsku ?

Ma nema da se brineš, znaju Njemci da mi imamo "Otpisane", ima da se vrate ako oni nešto pokušaju.

[Chmoljo]

Obecanje a u cemu je problem...

razmisli još jednom šta si napisala... već će ti neko primjereno odgovoriti... dosta mi je da ja budem dežurna svađalica ovdje...

A sto bi se svadjali... Ja ne smatram neprijateljem ( kao partizani ) onoga koji ima drugacije misljene od mene

ovo boldovano... loš pokušaj spuštanja

[SnezanaM]

ovo boldovano... loš pokušaj spuštanja

Ebote Odakle tebi ideja da ja imam zelju da "muslimani nestanu" ....

[andrija2007]

Sad cu povuci sve pare iz njihovih banaka.

Što bolan, da nisi političar?