Forum Klix.ba

terra_incognita wrote:

Hadzi Lojo wrote:Njega ne znam, ali se sjecam onog velikog momka ciji je otac bio cuveni doktor (bila njegova bista tamo) u Bolnici Kosevo, na zalost sin mu je obolio u djetinjstvu (navodno od upale mozga) , onako bio uredan decko ogromnih dimenzija i obicno kod Higijenskog je sacekivao mlade dame i predstavlajo se kao neki uvazeni gospodin jako uljudnim rjecnikom. Na prvi oment je izgledao noramalan i mnogi koji ga nisu znali upustali su se u diskusiju sve dotle dok on nije poceo da lupa. Meni ga je bilo zao, pogotovo kad ga mangupi uzmu na trehu da ga zajebaju.

Znao sve o svakoj familiji, samo kazes kako se prezivas i dobijes porodicno stablo za tren oka.

sary wrote:Vidjam u zadnje vrijeme po gradu, plavu djevojku, hoda sva unezvjerena, rascupana.
Prije je bila sasvim ok.lijepa cura, mislim da se bavila manekenstvom?
zna li neko sta joj bi ?

muha_sa wrote:

Obuca9 wrote:

ovo je Sejo sa Vratnika a Horo je drugi lik.

sary wrote:Vidjam u zadnje vrijeme po gradu, plavu djevojku, hoda sva unezvjerena, rascupana.
Prije je bila sasvim ok.lijepa cura, mislim da se bavila manekenstvom?
zna li neko sta joj bi ?

Ima ljudi koji nisu od ovoga svijeta… Nonšalantno ih svrstavamo među čudake, „lere“, „oriđinale“, „jurodive“*… Njih nisu ni dotaknule racionalnost i svakidašnja suha pragmatičnost… Oni govore jezikom posebnog poetskog naboja, koji nama, „standardnim, redovnim, urednim“ ljudima, uglavnom nije razumljiv… Ako čudnovati steknu glas kao umjetnici, onda sve ono što ih je izdvajalo i žigosalo u malograđanskim naklapanjima, postane zanimljivo, šarmantno, čarobno… Mi, standardni, redovni, uredni, razmjenjujemo ovih dana prekomjerne želje („Sve najbolje“, „puno sreće“,“puno zdravlja“, „veselja“, „para“)… činimo to jednim klikom. Nesrazmjer između naše moći i ogromnosti onoga što, navodno, želimo drugima, zapravo nas demaskira. Želimo drugima ono, na šta nemamo nikakvog uticaja, a to nas baš ništa i ne košta, sem sitniša koji ubere telekomunikacijska kompanija. Ne govorim ja o iskrenosti, o namjerama… Govorim o stanju fakata.

Ljudi iz prve rečenice, služe nam za povremenu zabavu, upotpunjavanje kolorita sredine, kao povod za viceve, anegdote, a počesto i za grube šale. Njima niko ništa ne čestita, niti im upućuje želje… O njih smo se nebrojeno puta ogriješili…(Ne mislim svako od nas pojedinačno, nego u ružnom zbiru.).

Stoga mislim danas na desetine ovih naročitih Sarajlija, bez kojih bi naš grad izgubio važan okus i miris, jednu bitnu nijansu svog spektra, te blagotvorni zvuk… Bez njih bi Sarajevo odavno potonulo u bljutavu, gluhonijemu dosadu… Ne usuđujem se razmetati krupnim i sjajnim željama… Ja, uz smjenu dviju godina, pozdravljam te nekadašnje, sadašnje i buduće sugrađane…

Toliko mogu…

Prilika je da pozdravim i Dovlanetovce, također bez golemih želja, ali sa iskrenim osjećanjem prijateljstva i čvrstim uvjerenjem, da to društvo u našem vremenu predstavlja, u mnogom pogledu, istinsku sarajevsku reprezentaciju.

Evo nekoliko portreta, koje valja pogledati čista srca.

U „lirskoj dikusiji sa Dušanovim zakonikom“, Desanka Maksimović se i estetski i moralno superiorno zalaže za naročite, za bezazlene.


Тражим помиловање

за безазлене,

за њине зачуђености недогледне,

за људе вечно малолетне,

за утописте,

за преко воде преведене жедне,

за преко блага преведене чисте,

за онога што снове ваздан дене,

за тихе, за сетне,

за оне сасвим друкчије од мене

и за оне са мном истоветне.

За неспретне и неуке,

за оне који се спотичу преко прага,

који чашу испуштају из руке,

за оне што увек у прикрајак стану,

које свака мала ствар раздрага,

с којим се сваки радосно сретне,

за оне који иду замишљени

као да носе капљицу на длану,

за оне који нису слични мени

и за оне са мном истоветне.

*/što je u engleskom, možda, codger ili u njemačkom Eigenbrötler, a u sarajevskom govoru osmanskog razdoblja tevećelija…/

Obuca9 wrote:

GOLFER wrote:

PipiDugaDevetka wrote:Je li Nurija još živ?

vidio sam ga prije 2-3 mjeseca pije pivu kod 2 gimnazije na zidicu

Nurija je gore već godinama redovan

MajcinaDusica wrote:Bile su dvije sestre, jedna je umrla poodavno, mislim da je druga još živa (do neki dan je bila), stanovale su na dnu stepenica pored Muzičke i hranile sve ulične životinje, najviše golubove što se jasno vidi po fasadi oko prozora. Jako ekscentrično obučene. Ova koja je živa ima svije sijede pletenice i kapu i kaput (u svako doba godine) i nosi cekere pune valjda nečeg što joj na pijaci i u tržnici daju za mace i cuke i golubove. Uvijek su ispred Pikadilija sjedili besposleni gelipteri s pivom iz granapa i dobacivali za njima, a meni je uvijek dolazilo da se posvađam i branim ih.

Starac_Foco wrote:Taj sto prodaje olovke i upaljace je mislim Sika ili Siki, tako nesto.
Ko se sjeca Boze zeca i njegove male Coca - Cole u staklenoj boci?

Obuca9 wrote:

GOLFER wrote:

PipiDugaDevetka wrote:Je li Nurija još živ?

vidio sam ga prije 2-3 mjeseca pije pivu kod 2 gimnazije na zidicu

Nurija je gore već godinama redovan

Hadzi Lojo wrote:Jebote, pa zar je to Ganiceva vila, nisam znao za to. Pa njega ce sikluk stici kad tad.
Pa jel Bobo ziv jos?

Ductus Holedocus wrote:zna li neko ko su ovi
[img][IMG]http://img703.imageshack.us/img703/5023/qdl8.jpg[/img]

Uploaded with ImageShack.us[/img]