dominikf wrote:
Isto tako u događanjima u srednjoj Bosni.
Isto tako Hercegovci su tu u zavjeri. A kakav je dokaz? Pa tako što su kiseljački bojnici zvali narod u zbjegove.
E to ja i neznah da je Kiseljak u stvari Hercegovina.
Tako da kad wini pričaš o 'emocionalnoj izdaji' točno se može vidjeti kako su te emocije varljivi pojam
E, nema potrebe da mi inputiras recenice koje nikad nisam rekao. Gdje sam ja rekao da je Kiseljak Hercegovina? Hajd nebitno... Prica koju sam tu ispricao je od katolickog svecenika (isusovca). Slicnu sam cuo, u ublazenom obliku, i od franjevaca iz Kraljeve Sutjeske. Valjda ne lazu svi...?!
Sto se tice odbrane i ko je htio da ratuje a ko je bjezao, tu su u stvari, bar po meni, dva pitanja:
- S obzirom da vecina nasih naroda vole torove i slusa sta im se sa megafona u tor vikne, jako je bitno pitanje koliko se koje "nacionalno" (bem' ti rijeci!) rukovodstvo pripremalo / pripremilo za rat. O bosnjackom ne treba trositi rijeci, odmah mi krv u lice udari. U kojem god gradu su Bosnjaci slusli "rukovodstvo" - najebali su. Kratko jasno. Tu je HDZ rukovodstvo bilo puno pripremljenije: HVO je imao koliko toliko oruzja, i bio je psiholoski pripremljen za rat. Well done.
- Druga stvar je, gdje se desio sticaj okolnosti, pa se narod sam organizovao uglavnom pod vodjstvom malo hrabrijih ljudi iz susjedstva. Evo, da uzmemo primjere Sarajeva (Pofalicka bitka) i Tuzla (Brcanska Malta), odakle su cetnici najureni glavom bez obzira (ona blentovina Karadzic je najozbiljnije izjavio da je Pofaliclka bitka prvi poraz Srba od Kosova na ovamo).
Ti me smjesti u Bosnu

Nisam ja bas "cisti" Bosanac, a nisam ni "potpuno" Bosnjak, ali to je sad mane bitno. Recimo da sam rodjen u SA i da SA najvise osjecam kao svoj grad, ali ima u meni i Posavca i sjevernog Hercegovca (Konjic). A i rat me je kao devetnaestogodisnjaka zadesio u MO (mada sam vec krajem juna 92. bio u SA). Tako da JAKO dobro poznajem situaciju kakva je bila u Derventi, Doboju i Konjicu.
Primjer Konjica je posebno indikativan za ovaj rat: na pocetku rata su se zajedno dobro organizovali i Hrvati i Bosnjaci (konjicki Bosnjaci nisu bas pretjerano nasjeli na "nece biti rata"). Pa se imalo i oruzja i municije ("Igman"). Oslobodjeno Donje Selo, Celebici, Bradina, i sve je fino klapalo do aprila 93.
Tada se HVO povlaci iz grada (ljudi, i Hrvati i Bosnjaci mi i danas tvrde da u stvari ne znaju zasto - stigla zapovijed...!), planinu Ljubinu na kojoj su drzali polozaje predaju cetnicima (15.04.93, 20 dana prije Mostara!), zarobljavaju par pripadnika Armije BiH koje su pokupili usput, a neke od njih i zvjerski i uz mucenje ubijaju. Srecom, jedinice Armije koje su bile na polozajima na Prevlju (najistureniji polozaj prema cetnicima) uspjevaju odmah sutradan zauzeti dio Ljubine od cetnika, a ostatak oslobadjaju na ljeto 1994. Podsjecam: oslobadjaju nesto sto je do aprila 1993 bilo slobodno - dok HVO nije "prepustio" polozaje cetnicima. HVO preko pola godine nakon toga snajperise po gradu, 70 civilnih zrtava.
Naravno, prije toga se morao smijeniti zapovjednik HVO Brigade "Herceg Stjepan", Dinko Zebic, koji je bio izricito protiv rata s Armijom.
Trebam li dalje?
A da, naravno ni Bosnjaci nisu cvjecke: iz Sarajeva se u aprilu 93 salje "uvazeni ortoped", klasicni nacionalista Safet Cibo, da "privremeno" bude gradonacelnik. Klasican prototip bosnjackog balvana: humanitarna se dijeli najvise familiji, a najmanje Hrvatima ("pa, imaju Caritas"). Izdrzao je do oktobra 1993: tad su ga Konjicani (i Bosnjaci i Hrvati) otjerali s noge na nogu. S novom vlascu i sa fenomenalnim (nazalost, takodjer pokojnim) Fra Ivanom Bradvicom, gvardijanom franjevackog samostana u Konjicu, u ulozi "posrednika" (inace covjeka koji je jako puno uradio za konjicke Hrvate te 1993 godine), Armija i HVO potpisuju primirje jos u novembru 93., 5 mjeseci prije vasingtonskog sporazuma, HVO dozvoljava Armiji da koristi teritorije na kojima je HVO drzao liniju za izvodjenje napada na cetnike, i vrlo brzo Armija oslobadja i Ljubinu, ali i selo Bijelu, koje su cetnici dzali jos od 92.
Iz Konjica ti mogu jos stotine prica ispricati, kao sto rekoh imam rodbinu i prijatelje dole, a vjencani kum mog oca je bio treci covjek HVO Brigade "Herceg Stjepan" (poslije "smanjena" u bojnu). Tako da sve price znam sa "obadvije" strane: i koliko je rat HVO i Armije bio i strasan i smijesan a najvise bespotreban....
Sarajevse price mi se ne da pricati: sve su ispricane i na svaku smo ponosni
Zasto opet ovo sve: zbog "emocija". Napisao sam, i stojim pri tome, da se na emotivnoj razini Bosnjaci osjecaju izdanima od Hrvata. Naravno da pri tome ne negiram ni emocije Hrvata, koje naravno postoje. Tek kad i Bosnjaci i Hrvati prihvate te emocije, da postoje, i razumiju zasto se oni drugi osjecaju tako kako se osjecaju, moze se smireno i razlozno razgovarati o tim temama.
Na primjer: 50% onoga sto ti, liska i travnik pisete, ja bih potpisao. O drugih 50% se da razgovarati, cak i ako se ne slozimo. Pitanja koja postavljate su legitimna. Medjutim, nacin na koji to napisete je ponekad takav da se iscitava kao provokacija. I onda tu prestaje svaki razgovor o stvarnim dogadjajima i pocinje zajapureno prepucavanje. O "osi" necu ni da pisem, ocigledno da je rijec o kindercetu.
Eto... budi pozdravljen.