Stvarni oblik jedne zelje....

[zelenashica]

Zivot je sve nesto iz pocetka,
juce i prekjuce sutra ne vrede,
nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje dve iste srede.
Pa cemu onda razocarenja?

Ako je jedna ljubav - corak,
odmah se drukcije i lepse sanja,
i kad si najvise tuzan i gorak,
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis ...
divnije letis.

Ko je video da decak pati?
da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati,
da volis bolje da volis jace,
ne da se vadis,
ne da se tesis,
vec da se istinski do neba smesis!

Nema na svetu dve iste srede
dva ista utorka,
dva ista petka,
Sve nove ljubavi drukcije vrede.

Zivi se svaki put iz pocetka,
zivi se da se nikad ne pada,
da budes snazniji posle oluje,
i da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje !

M. Antic - Odluka-
Za S.

hm...ovu kako duže čitam sve manje shvatam....nekako ima poenti mnogo...a rado bi da znam pravu......posebno ovaj kraj.....ali ipak posebna pjesma

[_aja_]

Ja n`jesam sanjar, sto u tihoj noci
Po moru bl`jede mjesecine pliva,
Hreleci carstvu svjetlosti i moci,
Na svilenom mehkom oblacju da sniva
Ruzicne sanke pramaljetne srece,
Kad slavuj pjeva i kad cvate cv`jece.

Ja nijesam sanjar, na suncanom traku
Sto zida sebi dvore od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane
U mutnu jesen kad na zemlju pane.

O davno, davno otrova mi grudi
Cinicka zbilja zemaljskog zivota,
Davno me udes rastavio hudi
Od mojih milih; ah ja sam sirota!
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
A slova su joj - nevolja i briga!

Nista mi babo ostavio nije
U hladu da mi medom zivot sladi;
Tuzni se pjesnik sam na sebi grije
I poput mrava radi,radi,radi,
Troseci krvcu - snagu svoga duh,
Da stece samo tvrdu koru kruha.

Ja nijesam sanjar, na suncanom traku
Sto zida sebi dvor od biljura;
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
Na ledenom krilu silna vitla bura
Ko svehli listak sa tanane grane
U mutnu jesen sto na zemlju pane.

[Crazy_Bitch]

ovu moram i onda necu vise

Izet Sarajlić - Rođeni dvadeset treće, strijeljani četrdeset druge

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.

Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

Od ove mi se plače... i plače... i plače...



...i uvijek plačem...

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[PlavKA]

Ljubav je samo rijec i nista vise ,,,,,,,,,,,,,,,

Ljubav je vatra, da! Ali nikada ne znate
hoce li vam zagrijati srce ili zapaliti kucu .....

Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.

Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira.

Ljubav je igra za dvoje u kojoj oboje mogu pobijediti.
Zelila bih da sam suza,
u tvom oku da se rodim,
na tvom obrazu da zivim,
da djelim s tobom dobro i zlo,
na tvojim usnama da UMREM,,,,,,

Zivjeti bez ljubavi je kao noc bez jutra,
kao danas bez sutra,
kada dusa ti je prazna SAMOCA ti je najveca KAZNA

[anais_nin]

The loving:

Those three words I have never heard together,
before you made them in your mouth,
chewed them soft like sugar cane,
polished them with your tongue,
gave them to me sweet,
and I swore I'd never get them lost.

Is it how I can't find sleep, or get fed, this thing you said?
Is it how my heart grows at the sight of you?
Then, baby, yes,
I love you, too.

******

The loss of a loved one:

I came up from the dark without you
and every day has been in shadow.
I have begged the tide to wash away my sin
and take me to you in the dark
but every day I surface again.

but in the spring, I am betrayed by the new earth
with you in my heart, I am born again a green bud,
I am born again blooming.


*ne znam ko je ovo napisao ali mi se jako svidja

[kolega]

 
 
 

Blažen je čas dok sjedimo u palači, ti i ja!
Dva oblika i dva lica, ali jedna duša, ti i ja.
Boje luga i cvrkut ptica raspravu vode o besmrtnosti,
U času kad ulazimo u vrt, ti i ja!
Zvijezde nebeske dolaze da nas gledaju:
Motrimo ih, njih i Mjesec sam, ti i ja.
Pticama nebeskim zavist srce će izjesti
Na mjestu na kojem se kikoćemo tako razdragani, ti i ja!
No, kakve li divote, ti i ja šćućureni u istom gnijezdu,
Makar tog časa bijasmo daleko...

(hazreti Mevlana, Mesnevija)
 
 
 

[Kjajević Majko]

A jesi me našla i nikako da se snađem.
Mislim da sam napokon nešto shvatio i baš mi je drago da je istina.
Volim da te mogu obradovati bar malo.
Kako uvijek naiđem na dobre ljude, ovaj put se nećeš opeći obećavam.
A budala te bila tražila gdje te ne može naći.
Prvi put se ne pitam, šta ako, nije me briga...

[anais_nin]

Deaths and Entrances
- Dylan Thomas

On almost the incendiary eve
Of several near deaths,
When one at the great least of your best loved
And always known must leave
Lions and fires of his flying breath,
Of your immortal friends
Who'd raise the organs of the counted dust
To shoot and sing your praise,
One who called deepest down shall hold his peace
That cannot sink or cease
Endlessly to his wound
In many married London's estranging grief.

On almost the incendiary eve
When at your lips and keys,
Locking, unlocking, the murdered strangers weave,
One who is most unknown,
Your polestar neighbour, sun of another street,
Will dive up to his tears.
He'll bathe his raining blood in the male sea
Who strode for your own dead
And wind his globe out of your water thread
And load the throats of shells
with every cry since light
Flashed first across his thunderclapping eyes.

On almost the incendiary eve
Of deaths and entrances,
When near and strange wounded on London's waves
Have sought your single grave,
One enemy, of many, who knows well
Your heart is luminous
In the watched dark, quivering through locks and caves,
Will pull the thunderbolts
To shut the sun, plunge, mount your darkened keys
And sear just riders back,
Until that one loved least
Looms the last Samson of your zodiac.

[anais_nin]

KOŠĆELA - Pero Zubac



Ima stablo košćele u Mostaru
koje pamtim
i osećam da to drvo pamti mene.
U snu umemo da razgovaramo.
Za leta, u seni krošnje,
ja čujem pesme iz detinjstva
a glas nije u meni.
Ne znam šta drvo misli
o meni jer mu ne razumem jezik.
Kako razgovaramo?
Moja draga zna jezik biljaka.
Ono ponekad piše moje pesme.
Ja slušam ljude koji sede
pod stablom. Piju kafu.
Iz leta u leto.
Iz veka u vek.

[RIZVA]

.

[godes]

bojim se....
da cu te izgubiti
da ces me prestati ljubiti
bojim se....
da ce te izbrisati kise
i da te necu vidjeti vise
bojim se....
da ces nestati
de ce nasa ljubav prestati
zelim da samnom ostanes
i da vjecnost samnom postanes

[shiz]

Blue Sunday

I found my own true love was on a Blue Sunday
She looked at me and told me I was the only one in
the world. Now I have found my girl.

My girl awaits for me in tender time
My girl is mine, she is the world,
She is my girl.

Jim Morrison

http://de.youtube.com/watch?v=n5wvqotKG_4

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[RIZVA]

.

[anais_nin]

Love Song
- Rainer Maria Rilke

How can I keep my soul in me, so that
it doesn't touch your soul? How can I raise
it high enough, past you, to other things?
I would like to shelter it, among remote
lost objects, in some dark and silent place
that doesn't resonate when your depths resound.
Yet everything that touches us, me and you,
takes us together like a violin's bow,
which draws one voice out of two seperate strings.
Upon what instrument are we two spanned?
And what musician holds us in his hand?
Oh sweetest song.

____________________________________

Before Summer Rain

Suddenly, from all the green around you,
something-you don't know what-has disappeared;
you feel it creeping closer to the window,
in total silence. From the nearby wood

you hear the urgent whistling of a plover,
reminding you of someone's Saint Jerome:
so much solitude and passion come
from that one voice, whose fierce request the downpour

will grant. The walls, with their ancient portraits, glide
away from us, cautiously, as though
they weren't supposed to hear what we are saying.

And reflected on the faded tapestries now;
the chill, uncertain sunlight of those long
childhood hours when you were so afraid.

[anais_nin]

Maska - Petr Shpanger

Jesen.
Spojene ruke drveća mole
za poslednji zrak toplote i života.
Tvoje ledeno lice
kao maska
samouvereno.
Zatečena praznina; na snegu
crvenilo odbačene srne.
Samo deca u lenji potok
bacaju lišće.
- -
Još jedna godina prođe.

Pri kakvoj strahoti
se zagrliti?

[Aurora Borealis]

......

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.

Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vjedje u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda

[anais_nin]

DA BIH TE VOLIO

Da bih te volio, sudbini
predao sam svoje srce.
Vise se neces moci osloboditi
vise se necu moci osloboditi!
od kobnosti te ljubavi!

Ne mislim na to, ne osjecas to
ja i ti smo vec ti i ja,
kao more i kao nebo,
a nebo i more postoje
bez svoje volje.


Juan Ramón Jiménez

[anais_nin]

Uspomene. Te tako čudne... žive od smrti, i svoje smrti čuvaju životom najčudnijeg. Miris nara u kosi i vjetra sa sjevera vrati sjećanje, kako je nekad, neko, ko je bio ništa, prošaputao riječi velike.

I ta Trajanja - te velike nedosljednosti koja protječe između obala što spajaju se i ondje gdje više niko ne prelazi s jedne na drugu stranu, ali mostovi traju...mada je bilo uzalud. Tek sada razumijem. Tišina zna da boli više od smrti.

[anais_nin]

RAJSKI VRT...

gledam te, u tišini ti šaljem misli. ne trepćem, ne dišem, dajem ti na dlanu pogled neseciran podražajima iz okoline.ovaj ti trenutak poklanjam. i trenutak iza toga. slušaj tok riječi koje se preljevaju. u njima je moj život, u njima sam ja, otkrivena, iskrena, gola. u njima su puzzle moje duše pomiješane sa komadićima srca. slušaj tok riječi koje se preljevaju.u njima plivaju bosonoge djevice i bijeli jednorozi. u njima cvate rajski vrt oprašen našim smijehom. cvatemo...gledaš me… u tišini ti preljevam riječi u spokojna jezera zjenica očiju.

gledaš me. u tišini blistaju leptirići u trbuhu, i daleka zvona plešu u ušima. prihvačaš moje rijeke, ptice i bića što divljaju mislima. prihvačaš ogoljene riječi i nemire, i vriskove izgubljene što lutaju...grliš puzzle duše pomiješane sa komadićima srca ....slažeš pejzaž rastavljen na dijelove. gledaš me mirno i ne trepćeš. uzimaš trenutak . i trenutak iza toga. cvatemo...gledam te…u spokojnim jezerima zjenica očiju, kupaju se obnažene djevice i plavi pegazi.

[anais_nin]

Sub Rosa
A covert operation
In the bedrooms of the world
A lowly dedication
To the lonely of the world
In the middle of the night
In the heart of every desperate night

A hunger to feel welcome
Out in the bedrooms of the world
I see the implications
The betrayal and the hurt
But in the middle of the night
In the heart of every desperate night
Who’ll know

[anais_nin]

Ja sad idem van i vratit cu se mozda tek na godinu,
sto tako gledas u mene?
Ja sad idem van i vratit cu se mozda
tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?

Past cu ti na prozor u spodobi jednog besprizornog
razrokog fotona. Posadit cu se u obliku
prasine, spale nekome s cipela,
na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
cemo pokupiti u pokrivac i izbaciti kroz prozor.

I ostavit cemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.

Ta pusti me vec k sebi, pa pusti me vec, zasto ti
to toliko traje,

to je nekoliko trenutaka, ta to je
grozno dugo, pa ja cu tu usahnuti umrijeti umrijet
od zalosti, ta molim te ipak otvori il' cu ti ta vrata razvaliti,

kozu cu ti izgrepsti, oci cu ti iskopati



ljubavi moja.



~ Jiri Sotola