Za predane Allahu dž.š.

[RIZVA]

Post šest dana u ševvalu, nakon ramazanskog obaveznog posta, je sunnet –pohvalan čin i nije obaveza – vadžib. Muslimanu je propisano da posti šest dana u ševvalu i za to djelo obećane su velike nagrade. Jedna od tih nagrada jeste da se postaču tih dana obećava nagrada posta cijele godine, kao što je zabilježeno u vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika u predaji Ebu Ejjuba, r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik kazao: ''Ko isposti mjesec ramazana, a potom to poprati sa šest dana u ševvalu, isto kao da je postio cijelo vrijeme.'' (Hadis su zabilježili Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

[KotromanichII]

dio 1


dio 2



super predavanje o dzennetu, preporucujem

[strongwoman]

Visak svoga imetka i ugleda podaj i onome koji to trazi i onome koji to ne trazi od tebe, kao i svima drugima koji su potrebni tvoje pomoci i kojima mozes od koristi biti, makar oni i ne pokazivali zelju za tim.
A za sve to sto ucinis ne ocekuj nadoknadu ni od koga drugoga osim od svoga Gospodara - Allaha dzelešanuhu.

Odgajanje dusa i suzdrzavanje od poroka

Ko je zainteresovan mogu mu u pdf formatu poslati ovu knjigu....... jako je pocuna

[Quaresma]

O Vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

[bijela]

...kod njih se prioriteti određuju u skladu njihova zanosa i uzbuđenja, tako da šala: "Ustani, počela je revolucija!" stvara veći odjek od poziva istine: "Ustani, uči ezan!"

[kamen spoticanja]

Boze! Blagoslovi Muhammeda Iskrenog roba i slugu Svoga I svu celjad te porodice Selam i spas na pravovjerne.

Blagoslovi, Boze, roditelje moje Podari im najljepse od milosti Svoje Podari im vjeru, iskrenost u svemu Budi im Pomagac u svakom trenu.

Nadahni me znanjem obaveza prema njima Poduci me lijepim ophodjenjem prema svima I daj mi da znanje sprovedem u djelo Onako kako si Ti zadovoljan sa tim Ispuni me ljubavlju prema njima I podaj mi da im odan budem Ucini mi radoscu poslusnost njima Vecom od sna pospanog i od pica zednom Da zelja njihova nad mojom bude Zadovoljstvo iznad zadovoljstva moga I da drzim i mali njihovu dobortu velikom A svoju dobrotu malom, makar velika bila Boze!



Utisaj mi glas pred njima I ucini im prijatnim govor moj Omeksaj mi srce njeznoscu prema njima I obrati me u iskrenog druga njihovog. I na Dan stajanja, o Boze Vjecni Pohvali I nagradi ih za odgoj moj Sacuvaj ih od propasti u bezdanu pustom Kao sto su oni mene u djetinjstvu cuvali Oprosti mi Boze, sve grijehe moje Ako sam im ikad zlo nanio od mene Ili njihovo pravo zanemario Ucini da to uveca dobra djela njihova Oprosti im ako su u odgoju mome Zanemarili nesto ili zaboravili na to Zivot su tezak zivjeli u siromastvu Ali su iskreni i odani prema Tebi bili



O, Ti, koji mijenjas zla u mnostvo dobrih djela Ako su rijecju pogrijesili prema meni Ili djelom neumjerenim sa mnom Pravo zanemareno ili obaveza neispunjena Halaljujem im to i molim Te oprosti i Ti Pa otkloni od njih zlu posljedicu toga Namjera im je, znam, najiskrenija bila A Ti si covjeka slabasnim stvorio I ne uzmi im za grijeh taj hal prema meni Bili su zaokupljeni podizanjem mene Teskocom napora u mome cuvanju Ustezanje od usta sebi samih Da bi osigurali i dali boljitak meni Nikad ne mogu poreci njihovo pravo prema meni Ispuniti svoje obaveze prema njima Niti izvrsiti duznost aluzenja njima Pa makar zivio i stotinama godina Boze!



Nemoj me smjestiti na Dan suda Medju ljude koji ne postuju roditelje svoje U Danu kada ce svakoj dusi biti nadoknadjeno Nepravde nece biti samo zaslugom ucinjeno Roditelje moje medju odabranim stavi I daj mi da se u namazima njih sjetim U svakom vremenu i u nocima za njih molim I svakome sahatu dana moga Boze! Oprosti im uz moju dovu za oprost Oprosti im mojom odanoscu prema Tebi Budi zadovoljan sa njima I ucini miloscu Tvojom da dosegnu Prebivaliste Dzennetu’l-firdevsa Ako oprost Tvoj dosegne prvo do njih Ucini ih posrednicima za mene A ako oprost Tvoj prvo dosegne mene Ucini me zagovornikom za oprost njihov Da budemo sakupljeni u milosti Tvojoj U Dzennetu – kuci darezljivosti Tvoje Sa Resulullahom i odabranima Na mjestu oprosta Tvoga I milosti Tvoje Jer Ti si Vlasnik tog obilja trajnog O Najmilosniji od milosnih Blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu Neka Ti je Vjecna slava i hvala!

[Nele9]

III posljedni dio

Ah, ti dani... Ustade Kaswa, podiže svoj vrat, sjećajući se tih trenutaka. Učini joj se kao da ga je nosila na svojim leđima. Na trenutak živnu, ali se brzo snuždi kad shvati da ne nosi hz. Pejgambera na svojim leđima. Kleknu Kaswa. Sjetila se kako ga je nosila za vrijeme hidžre. Sjetila se kako ga je nosila na Oprosnom hadždžu. Sjetila se kako ga je nosila za vrijeme osvojenja Mekke. Opruži glavu na vreo pijesak Kaswa. - Pitajte me štogod!, reče Božiji Poslanik. - Ja Resulallah, ja sam uzeo tri dirhema iz državne kase!, reče jedan ashab. - Zašto si to uradio? Zašto se nisi sjetio Allaha? - Ah...moj nefs, ja Resulallah, stidljivo odgovori ashab. - Zapiši ovo Fatima, pa ćete uzeti od njega i vratiti u kasu!, okrenu se hz. Pejgamber svojoj kćerki Fatimi. - Ja sam mnogo griješan, ja Resulallah!, uzdahnu drugi ashab, bojim se, čini dovu za mene. Poslanik reče: - Neka Allah podigne to sa tebe! Ruke su mu se kao rahmet podizale i spuštale. - Ja Resulallah, zapomaga jedan ashab, ja sam munafik! - Neka Uzvišeni Allah spusti iman u tvoja prsa, kaza Poslanik.
- Vodite me kući!, reče hz.Pejgamber nakon ovog. Više se nije popeo na taj mimber. Taj mimber ga nikad više nije vidio. Svi mimberi čeznu za njim. Ako je ovaj kosmos jedan mimber, i taj mimber čezne za njim. Došao je kući a temperatura mu i dalje bijaše visoka. Uopce se nije žalio. Zajedno sa šehidima, nebijjima, siddicima i salihinima je puno učio jedan ajet. Na trenutak je osjetio da mu je bolje. Krenu na akšam a Medina se uzburka. Govorili su: - Resulullah je ozdravio! Haber se prenosio od usta do usta, od srca do srca, od kapije do kapije... Resulullah je izašao na namaz! Kako se obradovaše Bilal i ostali ashabi! Mesdžid se radovao. Mihrab se radovao. Mimber se radovao. Jedino stanovnici Bakije se nisu radovali, jer su ga se uželjeli... - Koliko će još biti tamo!?, pitali su se.
Poslije akšama se vrati kuči. Pred jaciju osjeti kako mu tijelo opet gori. Ponovo mu se poviši temperatura. Sav se džema'at skupio u mesdžidu, svi su čekali žudeći samo da izađe. Jacijski vakat je izmicao. - Prenesite Ebu Bekru, neka on predvodi namaz!, pršaputa. Hz. Aiša je zakasnila da ovo prenese pa će je kasnije o ovom pitati jedna mudra vjernica, pa kad bi upitana, zašto nije prenijela haber, odgovorila je: - Pobojala sam se da vjernicima neće biti pravo da neko drugi predvodi namaz dok je Poslanik još među nama, pa makar to bio i moj otac. Resulullah je bio u polu-svjesnom stanju, pa otvorivši svoje blagoslovljene oči, prošaputa: - Šta je bilo sa džema'atom? - Čekaju te... - Rekao sam da Ebu Bekr predvodi namaz. Treći put. I Treći put stiže haber do hz. Ebu Bekra. Šapnuše mu na uho da Poslanik nece doći, jer mu se temperatura povisila te da je rekao da on, Ebu Bekr, klanja jaciju namaz kao imam. Siddikova glava klonu. Klonu Siddik... Klonu. «Kako da ja predvodim namaz? Ja ne mogu stajati tamo», mislio je Ebu Bekr. - Ne mogu ja ući u njegov mihrab!, reče Siddik pa upita, gdje je Omer? Rekoše da je tu u blizini. - Omere, molim te, ti pedvodi namaz, pribraniji si od mene. Hz. Omer mu odgovori: - O, Ebu Bekre, tebe je Poslanik izabrao. - Pa kako ću ja predvoditi namaz? Ti si stabilniji od mene. Konačno, u neko doba ustade Siddik i prođe u mihrab.

Džema'at ustade. Da ste samo vidjeli, kako tužno su ustali...glava pognutih a srca slomljenih... Kao da su im tijela bila slomljena. Džema'at je stajao ali da ste samo mogli vidjeti, kako tužno su izgledali... Ebu Bekr donese tekbir... Allahu ekber! Grcao je u suzama dok je učio Fatihu, jedva ju je učio od silnog plača. Kidalo se srce Siddikovo... Mesdžid je jecao. Do njegovog preselenja ostala su još dva dana, samo još da dana. Ustao je na sabahski namaz kad je osjetio da mu je lakše. Osjećao se lakšim pa krenu... - Kuda si pošao, ja Resulallah? - Idem na namaz. Džema'at je bio već poredan u saffove iza Siddika. Podigao je zavjesu i vidio da Ebu Bekr predvodi namaz pa krenu da stane u saff..
Džematlije koje su ga vidjele, uskomešaše se. Siddik se odmah povuče dva koraka nazad, da mu oslobodi mihrab ali Resul rukom dade išaret da nastavi. Klanjao je namaz iza Siddika. Siddik... Čuješ li, o Siddik?! Resulullah je za tobom klanjao namaz, o Siddik! Sada su tamo trojica njih, jedan pored drugog. Allahov Poslanik, do njega Siddik pa Omer. Tojica njih, jedan kraj drugog. Pa zar nije rekao: - Na Sudnjem danu ću prvi ja ustati, sa moje desne strane Siddik a sa lijeve Omer. Zar nije tako rekao? Blago vama, kakvo ste mjesto zauzeli! Lijepog li mjesta! O, vi Medinlije, kako ste u lijepom mjestu! Da smo bar bili zemlja u Medini, da smo barem zemlja bili... Predade džema'at selam i završi jaciju namaz. Okrenu se ka džema'atu a cio džema'at se okrenu ka njemu. Pogleda ih hz. Pejgamber pa reče da je Nubuwwetu došao kraj. Poslanstvo je završeno. - Poslije mene, jedino što će vam ostati, jesu istiniti snovi. Više ništa nije ostalo... Ustao je a jedan od ashaba ga pogleda i vidje da je bijel poput lista iz Mushafa. Ustao je a i cijeli džema'at za njim. Prošeta nekoliko koraka. Desnom rukom podiže zavjesu koja je dijelila mesdžid od njegove kuće. Na prag se još jednom okrenu, jer neke od ashaba više neće vidjeti. Poslednji put se okrenu gledajući svoj džema'at. Poslednji trenutak! Ah, da smo mogli vidjeti taj trenutak... Zadnji put pogleda ashabe a zatim nestade poput otkucaja srca. Kao vjetar nestade! Spusti se perda. Pade zavjesa.

Jedan ashab propovijeda: - Nestao je poput vjetra; u jednom trenutku smo ga vidjeli a već u drugom je nestao. U kući reče: - Doći će vrijeme smutnje. Poput crne noći doći će smutnja. Budite spremni! A zatim, poslednji dan, prenosi hz. Aiša, da ju je upitao: - Šta je sa parama od zekjata koje u bile u kući? Šta si uradila sa njima? - Bila sam zauzeta oko tebe pa ih nisam uspjela podijeliti. - Podijeli ih, podijeli... Neka u mojoj kući ne ostanu pare od sadake i zekjata. Opet mu se stanje pogoršalo. Kako je težak smrtni tren! Ako su tvoje muke ovako teške, pa šta će biti sa nama? Ne znam, da li ćeš biti sa nama, ali znam da si uvijek sa salihinima i znam da su stalno sa muttekijama. Mi nismo od njih, ja Resulallah, ali vjerujemo u Allahovu Jednoću i da si ti Njegov Poslanik I mi te volimo, ja Resulallah, i tvoj Din plaho volimo. Hoćeš li biti pored nas u našim zadnjim trenucima. Mi imamo vjeru i pokorni smo a ti imaš uzvišeno mjesto kod Allaha s.w.t., pa hoćeš li biti sa nama u našim zadnjim trenucima, ja Resulallah!? Još jednom podiže svoju glavu pa upita: - Šta ste uradili sa parama od sadake i zekjata? - Podijelili smo, ja Resulallah. - Elhamdulillah! Pošto sada putujem Allahovoj blizini, ne želim da išta ostane. Fatima je bila tiha, povučena... Prečista hz. Fatima... Kad je vidje tako zabrinutu, pozva je pored sebe. Nešto joj šapnu a ona se još više rastuži. Rastuži se Fatima... Onda je opet pozva Resulullah. - Draga Fatima... I opet joj nešto reče pa se ona blago osmjehnu. Kasije su je pitali: - Fatima, šta ti je rekao? - Prvo mi reče, preseljenje tvoga oca se približilo, pa se ja rasplakah, duša mi se zapali pa kad me vidje onako rasplakanu, rekao je: - Dođi kćeri moja Fatima, dođi... Jesi li mnogo zabrinuta? - Oče, rekoh, kako da ne budem? - Nemoj biti tužna, ti ćeš mi prva iz moje porodice doći. Tako je i bilo. Samo šest mjeseci nakon njegovog preseljenja, prigrlio je svoju Fatimu sebi.

Eh, kad bi i nas uzeo pored sebe! Učio je ajete iz sure Ali-Imran: «Muhammd je samo Allahov Poslanik! Pa ako on umre ili bude ubijen, zar ćete se vratiti stopama svojim»? Mnogo je učio ovaj ajet. Usama reče borcima: - Nemojte ići sa svojih mjesta, Poslanik je mnogo bolestan. Ovo nije važilo za Ebu Bekra, koji je bio u jednom udaljenom mjestu, gdje je bio otišao kada je Poslaniku bilo malo bolje. Svi se sakupiše. Bili su to njegovi posljednji trenuci. Hz. Aiša govori: - Njegova mubarek glava je bila u mome krilu. Donijeli smo jednu posudu sa vodom a on je spuštao svoje prste u nju i kvasio bi svoje mubarek usne koje su se stalno sušile. U jednom momentu uđe jedan ashab sa misvakom u ruci pa Resulullah pogleda u misvak. - Da li želiš misvak, o Poslaniče, upita ga ashab, a on potvrdno odgovori. - Dao mu je misvak, nastavlja hz. Aiša, ali pošto nije imao snage u rukama, ja sam mu pomogla. Očistila sam mu mubarek zube a on na trenutak otvori oči i reče: - Žene i robove lijepo pazite! Ne zapostavljajte namaz! Namaz, namaz, namaz!, ponavljao je.

Od ovog događaja se dalje prenosi u sahih predajama, uđe Džibril unutra. Melek Wahja dođe Poslaniku. - Esselamu alejke, ja Resulallah, reče. Neka je na tebe Allahov spas ja Resulallah! - Jesi li mi došao Džibrile? - Evo me, ja Resulallah! I moj brat je došao sa mnom, ali traži tvoju dozvolu da uđe. Uzvišeni Allah nam je naredio da uđemo samo sa tvojom dozvolom. - Ko je on? - Hz. Azrail a.s. Ako dozvoliš, on bi htio ući, ja Resulallah. - Da li mu je naređeno? - Jeste, ja Resulallah. - Onda ga pozovi neka uđe. Imao je 63 godine...i jedan dio brade mu bijaše pobijelio. Njegovo tijelo uvijek miriše kao misk i znoj njegov je prelijepo mirisao a lice mu je bilo prelijepo. Teško je bilo gledati ga u oči. Kad god bi ušli u prostoriju u kojoj se on nalazio, svjetlost iz njegovih očiju bi se odbijala kao od zidova. Hz. Aiša kaže: - U jednom trenutku vidjeh kao da govori sa nekim... «Kad je tako, onda je u redu»..., shvatila sam da će nas uskoro napustiti. Shvatila sam da se veza sa nama u potpunosti prekinula. Ništa nisam mogla učiniti, trebalo je da preseli. Ponovo ga pogledah. Bijaše podigao prst šehadeta, desni kažiprst, okrenut ka gore, kao da je sa nekim govorio... «Allahu moj, najljepši Prijatelju, dolazim Ti...»! Pogledah, kako svojim prstom nešto išareti. Mubarek pogled podiže ka plafonu i gledao je gore pa mu se pogled tako zaustavi. A onda mu se ruka polahko spusti na posudu sa vodom. Nije govorio, samo su se vidjele suze iz njegovih očiju.
Poslije ovog kao da se sve slomi. Medina kao da se srušila. Sunce iz očiju ashaba toga je dana bilo mračno. Nikad se više sunce nije nasmijalo u Medini. Kako da se smije kada je izgubilo svoju svjetlost. Najljepši od najljepših, hz. Ebu Bekr, uđe unutra. Lice mu mije bilo pokriveno. Hz. Siddik mu se približi i pogleda ga u lice. Sruši se Siddik... Iz očiju mu je lila kiša koja je padala na Vjerovjesnika. Kao kada je plakao na dan Hidžre. Prekri Resulullaha. - Ah, moj Pejgambere, ah, moj Pejgambere, jecao je Siddik. Ah, moj prijatelju! Zagrlio je Resulullaha. Znao je da ga više neće vidjeti pa mu je otkrio lice. - Nemoj da je iko otkrio prekrivač. Između dva stuba se nasloni Siddik, Medina je ovog puta odzvanjala od njegovog plača. I Kaswa... Sjetila se Kaswa tog trenutka. Kaswa, Resulullahova deva. Deva, koju je jahao za vrijeme Hidžre, deva koja ga je nosila za vrijeme Oproštajne hutbe, deva, koju je jahao oko Kjabe onog dana kad su osvojili Mekku.
Kada Allahov Poslanik preseli, hz. Ebu Bekr reče: - Niko ne smije uzjahati Kaswu! Kaswino meso se ne smije jesti! Pustite je neka ide Bakijskom mezarju, neka ide među svoje prijatelje. Sjetila se Kaswa... Udarala je glavom od zida do zida dok je nakon nekoliko dana ne nadoše među mezarjem ashaba. Otišla je Kaswa... Umrla je Kaswa... U kakvom su odnosu bili, to niko od nas ne može razumjeti. Ovo govorim u svoje ime. Kaswa... Kaswa, ti koja si bila jahalica Poslaniku! Draga Kaswa... Prelijepa Kaswa... Kamo sreće da sam bio zrno prašine pod tvojim nogama! Kaswa...

E, jesi me rasplakao. Allah te nagradio

[bijela]

POSLJEDNJI DANI POSLANIKA MUHAMMEDA S.A.V.S. i tugovanje njegove deve kawse ( I dio)
...
II dio
...
III posljedni dio
...

uvijek sam osjećala da je preseljenje Resulullaha, alejhi-selam, bio najteži trenutak za stanovnike Zemlje otkako je ona stvorena... ne mogu ni zamisliti kakvo je to bilo rušenje unutar ashaba kada ih je Najdraži napustio.. nakratko, ali ipak..
hvala @ragib, a i @nele9 što si ovo refreshirao, nisam do sada bila pročitala.

[Nele9]

Dugo sam razmišljao o čovjeku spomenutom u suri Jasin koji žurno dolazi medju ljude s kraja grada da svojim sugradjanima kaže da poslušaju Allahove s.w.t. poslanike koji su ih pozivali vjeri u Jednog Boga. Čitao sam različite izvode iz tefsira i druga objašnjenja, ali evo možda interesantnog linka koji pokušava da da objašnjenje.

http://attalib.blogspot.com/2008/02/who ... ajjar.html

[KotromanichII]

Kako izgleda Bozija kazna iz Kuranskih ajeta u stvarnosti , prvi dio


Kako izgleda Bozija kazna iz Kuranskih ajeta u stvarnosti , drugi dio

[RIZVA]

L J U T N J A

Šezdesest godina braka nijedno od njih nije krilo ništa od svog bračnog partnera, bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo, među njima nije bilo tajni. Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravajući više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao saznati šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani. Tužan i nesretan muž počeo je razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk, uzeo ga je i odnio do kreveta na kojem je ležala njegova bolesna žena, koja se ugledavši sanduk osmjehnula, rekla je uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kojeg će uskoro napustiti:

" Sad ga možeš otvoriti"!

Otvorio je muž sanduk i našao u njemu dvije lutke od platna, igle za šivanje i 25000 dolara, upitao je:

"Zašto si čuvala ove stvari u sanduku"?

Odgovorila mu je šapatom:

"Kad sam se udala rekla mi je nana da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke... i savjetovala me da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sašijem lutku."

Ovdje je skoro zaplakao pomislivši:

" Samo dvije lutke??? Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"

Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim jer je nije naljutio osim dva puta....

"Dobro", rekao je, "saznali smo tajnu lutki," a šta je sa 25 hiljada dolara?"

Odgovorila mu je, sakrivajući svoje suze da ga ne bi još više rastužila:

" Ovo je suma koju sam skupila prodavajući lutke"!!!

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko suzbije bijes, a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom."

Da nam Allah dž.š. svima podari sabura da suzbijemo svoj bijes kad god se nađemo u takvoj situaciji.

[kamen spoticanja]

L J U T N J A

Šezdesest godina braka nijedno od njih nije krilo ništa od svog bračnog partnera, bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo, među njima nije bilo tajni. Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravajući više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao saznati šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani. Tužan i nesretan muž počeo je razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk, uzeo ga je i odnio do kreveta na kojem je ležala njegova bolesna žena, koja se ugledavši sanduk osmjehnula, rekla je uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kojeg će uskoro napustiti:

" Sad ga možeš otvoriti"!

Otvorio je muž sanduk i našao u njemu dvije lutke od platna, igle za šivanje i 25000 dolara, upitao je:

"Zašto si čuvala ove stvari u sanduku"?

Odgovorila mu je šapatom:

"Kad sam se udala rekla mi je nana da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke... i savjetovala me da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sašijem lutku."

Ovdje je skoro zaplakao pomislivši:

" Samo dvije lutke??? Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"

Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim jer je nije naljutio osim dva puta....

"Dobro", rekao je, "saznali smo tajnu lutki," a šta je sa 25 hiljada dolara?"

Odgovorila mu je, sakrivajući svoje suze da ga ne bi još više rastužila:

" Ovo je suma koju sam skupila prodavajući lutke"!!!

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko suzbije bijes, a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom."

Da nam Allah dž.š. svima podari sabura da suzbijemo svoj bijes kad god se nađemo u takvoj situaciji.

[WipeOut]

L J U T N J A

Šezdesest godina braka nijedno od njih nije krilo ništa od svog bračnog partnera, bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo, među njima nije bilo tajni. Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravajući više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao saznati šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani. Tužan i nesretan muž počeo je razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk, uzeo ga je i odnio do kreveta na kojem je ležala njegova bolesna žena, koja se ugledavši sanduk osmjehnula, rekla je uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kojeg će uskoro napustiti:

" Sad ga možeš otvoriti"!

Otvorio je muž sanduk i našao u njemu dvije lutke od platna, igle za šivanje i 25000 dolara, upitao je:

"Zašto si čuvala ove stvari u sanduku"?

Odgovorila mu je šapatom:

"Kad sam se udala rekla mi je nana da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke... i savjetovala me da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sašijem lutku."

Ovdje je skoro zaplakao pomislivši:

" Samo dvije lutke??? Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!"

Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim jer je nije naljutio osim dva puta....

"Dobro", rekao je, "saznali smo tajnu lutki," a šta je sa 25 hiljada dolara?"

Odgovorila mu je, sakrivajući svoje suze da ga ne bi još više rastužila:

" Ovo je suma koju sam skupila prodavajući lutke"!!!

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko suzbije bijes, a u stanju je da ga ispolji, Allah će njegovu nutrinu ispuniti zadovoljstvom."

Da nam Allah dž.š. svima podari sabura da suzbijemo svoj bijes kad god se nađemo u takvoj situaciji.

Amin.....

[WipeOut]

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri leptira. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.

Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škarice i razrezao čahuru.

Leptir je s lakoćom izašao, ali imao je krhko tijelo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakog trenutka otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažilo ga.

Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.

Usprkos svoj svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama čovjek nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila da bi kad se oslobodi čahure bio spreman za let. Ponekad su upravo poteškoće potreba u našem životu.

Kad bi nas Bog oslobodio svih prepreka i nevolja, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.

[crazy north]

http://www.youtube.com/watch?v=yYQWw5WE ... r_embedded

[WipeOut]

Rijeci utjehe

Ukoliko budeš zadovoljan i osaburiš u nevolji, pero će pisati, a ti ćeš biti nagrađen.

Ne tuguj, sve dok imaš jezik koji Allaha spominje i srce koje Mu zahvaljuje.

Ne tuguj, jer tugovanje preusmjerava tvoj život od sreće ka nesreći,
od prostranog rahatluka ka tijesnoj tamnici,
od hladovinom okovane bašče ka vreloj pustinji, od ljubavi ka mržnji.

Budi otvorena srca, nasmijana lica i duše sretne i zadovoljne onim što joj Allah, dž.š., odredi.

Zato ne tuguj i ne boj se nikoga osim Allaha, dž.š., i ne jadikuj, jer pomoć dolazi jedino od Allaha.

Od Njega traži pomoć u nevoljama jer je On taj koji davljeniku pruža slamku spasa,
upućuje zalutalog, olakšava iskušenje, pomaže obespravljenom, liječi bolesnog i odagnava nevolje.

Ne tuguj kada znaš da je Allah s tobom,
jer uz poteškoću dolazi i olakšanje, s tegobom ide i rahatluk,
poslije tuge dolazi radost, poslije straha sigurnost,
a brigu smjenjuje smirenost.

More nije potopilo Musaa, a.s., zbog jakih i iskrenih riječi
''Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati'' (Eš-Šu'ara, 62).

Zbog čvrstog pouzdanja u Allaha, dž.š., vatra nije pržila Ibrahima, a.s.
''O vatro, postani hladna i spas Ibrahimu!'' (El-Enbija, 69).

Iz istog razloga mušrici ne stigoše do Muhammeda, a.s.,
čiji jezik iskreno prozbori Ne tuguj, Allah je s nama!

Ne tuguj, nego Mu uputi iskrenu dovu, u nevolji i blagostanju, tajno i javno.


Slavljen neka je Onaj koji se svakog časa nečim zanima, koji odagnava brige, rješava nevolje, upućuje zbunjenoga,
oprašta onome ko je iskušan, bogataša čini siromahom, siromaha pretvara u bogataša, pomaže obespravljenom, sudi nasilnom, pokriva sramote, prima pokajanje, poučava neznalice,uzdiže jedne, a druge ponižava.

On je taj koji se odaziva nevoljniku kada Ga zamoli,
otklanja zlo i čini vas namjesnicima na Zemlji.

Uzvišeni Allahu, dostavi naš salavat onome kome salavat i selam upućuju meleki i blagoslovi onoga kome si dao čistoću Adema, spoznaju Šita, mudrost Lukmana, iskrenu vjeru Ibrahima, predanost Ismaila, glas Davuda, dobrotu Jakuba, strpljivost Ejjuba, snagu Musaa, potporu Haruna, skromnost Jahjaa, radosnu vijest Isaa, ljepotu Jusufa.

Učini ga blagoslovljenim među prijašnjim i potonjim narodima i među časnom skupinom Meleul-E'ala do Dana sudnjega.

[sarajevoxxxx]

Da malo odmaknemo od ovih teških i sumornih tema, svađa, niskih udaraca.....Evo, samo za nas , jedan lijep salavat, a vi nastavite

Udu' ila sebili rabbike bil hikmeti vel mew'izatil haseneneti, ve djadil hum billeti hije ahsen.inne rabbeke huve e'alemu bimen dalle an sebilihi ve huve e'alemu bil muhtedin

''Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu''.

Ve in akabtum fe akibu bi misli ma ukibtum bih... ve lein sabertum fehuve hajrullissabirin

Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.

vasbir vema sabruke illa billah

Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć.

Ve la tahzen alejhim ve la teku fi dajkin mimma jemkurun

I ne tuguj za njima, i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova.

Innallahe meallezine tekav vellezine hum muhsinun

Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.

(Kur'an....Pčele 125-128)

[WipeOut]

Prica o zanemarenom Namazu

Sjećao se svoje nane i njenih upozorenja da obavi svoj namaz na vrijeme: «Moj sine, ne bi trebao ostavljati svoj namaz do ovog kasnog vremena !» Njegovoj je nani bilo sedamdeset godina, ali kad god bi čula ezan, hitro poput strijele odazivala bi se na mujezinov poziv.
On, naprotiv, nikad nije mogao savladati svoj ego da ustane na molitvu. Šta je god radio namaz mu je bio na posljednjem mjestu i uvijek ga je žurno obavljao da bi stigao na vrijeme. Razmišljajući o tome, ustao je i shvatio da je ostalo još samo petnaest minuta do ezana za jaciju. Brzo je uzeo abdest i klanjao akšam.

Dok je činio tesbih, ponovo se sjetio svoje nane i postidio se svoje molitve. Ona je klanjala s takvom skrušenošću i mirom. Počeo je sa svojom dovom, zatim se spustio na sedždu i ostao u tom položaju neko vrijeme. Bio je u školi cijeli dan i bio je tako umoran...
Naglo ga je probudio čudan zvuk, buka i vrištanje. Oblio ga je leden znoj. Razgledao je oko sebe, u svakom pravcu u kojem bi pogledao - bili su ljudi. Velika gužva. Neki su stajali sleđeni, gledajući oko sebe, neki su trčali lijevo i desno, potpuno izgubljeni, dok su neki klečali na koljenima sa skupljenim rukama, samo čekajući... Ispunio ga je čisti strah i panika kad je shvatio gdje se nalazi. Bio je to Sudnji dan!!!

Dok je bio živ slušao je o polaganju računa na Sudnjem danu, ali to mu se činilo tako dalekim! Da li ovo može biti plod njegove mašte, nešto što je njegov um izmislio?! Ne, iščekivanje i strah su bili tako veliki – nemoguće je da ovo nije stvarnost. Ispitivanje je i dalje trajalo. Počeo je očajnički trčati od čovjeka do čovjeka pitajući da li je njegovo ime prozvano. Niko mu nije mogao odgovoriti.

Iznenada, začuo je kako neko proziva njegovo ime, te se more ljudi rastavilo i napravljen je prolaz za njega. Dvojica su ga zgrabila za ruke i vodili naprijed. Ne gledajući, prolazio je kroz gužvu. Meleki su ga doveli do centra i tu ostavili. Dok mu je glava bila oborena, čitav njegov život mu je prolazio pred očima, kao kakav film.

Vidio je svog oca kako trči sa predavanja na predavanje, trošeći svoje zdravlje na putu islama. Vidio je svoju majku kako poziva goste u njihovu kuću, postavljajući jednu sofru, dok je drugu podizala. Branio se: »I ja sam uvijek bio na tom putu. Pomagao sam drugima. Širio sam Allahovu riječ. Obavljao namaz. Postio ramazan. Šta god nam je Allah naredio da činimo, činio sam. Što je Allah zabranio, nisam radio.» Počeo je plakati i razmišljati o tome koliko je volio Allaha. Znao je da sve što je uradio u životu nije bilo onoliko koliko Allah zaslužuje. Znao je da je Allah njegov jedini Zaštitnik...

Znojio se i tresao kao nikad u životu. Oči su mu bile uperene na vagu djela, čekajući odluku. Konačno, odluka je donesena. Dva meleka, držeći listove papira u rukama, okrenuli su se prema gomili ljudi. Noge su mu bile pred kolapsom. Sklopio je oči kada su počeli čitati imena onih koji idu u džehennem. Njegovo su pročitali prvo. Pao je na koljena i vikao iz sveg glasa kako to ne može biti. «Kako ja mogu ići u džehennem? Služio sam druge cijeli moj život, širio sam Allahovu riječ među drugim ljudima...»

Zamaglilo mu se pred očima, tresao se cijelim tijelom. Ona dva meleka su ga uzela za ruke. Dok su mu se noge vukle, vodili su ga kroz gomilu prema ivici vatrene džehennemske provalije. Vikao je i očajnički razmišljao ima li iko od ljudi da mu pomogne... Dozivao je sva dobra djela koja je uradio: pomaganje svom ocu, svoj post, svoje namaze, Kur´an koji je čitao, pitao je da li mu ijedno od tih djela može pomoći!? Ali, meleki su ga i dalje vukli prema džehennemu.

Približili su se Vatri. Njegov posljednji pogled unazad... Zar nije Resulullah, s.a.v.s., rekao koliko je čista osoba koja se kupa u rijeci pet puta svaki dan, toliko i namaz obavljen pet puta dnevno čisti od grijeha?! Počeo je vikati: «Moj namaz? Moj namaz?»
Dva se meleka nisu zaustavljala i došli su do same ivice ambisa džehennemskog. Osjećao je vatrene plamenove po svome licu. Nada se potpuno ugasila, osuđen je na vječnost u vatri... Jedan od meleka gurnuo ga je i on je padao, gledajući dno koje je bilo sve bliže i bliže... Odjednom, čvrsta ruka ga je zgrabila i povukla nazad. Obrisao je prašinu sa očiju i vidio starog čovjeka bijele, duge brade. Upitao ga je: «Ko si ti?» Stari čovjek je odgovorio: «Ja sam tvoj namaz.»
«Pa, gdje si do sada? Spasio si me u zadnji momenat! Još malo i završio bih na dnu džehennema!»

Stari se čovjek nasmijao i rekao: «Pa i ti si mene obavljao u zadnju minutu, zar si zaboravio?!»

U tom trenutku otvorio je oči i podigao glavu sa sedžde. Bio je sav mokar od znoja. Slušao je glasove koje dolaze spolja i čuo je ezan za jaciju. Brzo je ustao i otišao uzeti abdest.

«A teško klanjačima, koji namaz svoj kako treba ne obavljaju!» (El-Ma´un:4, 5)

[amoninan]

Nekoliko spontanih misli

1. Raspravljanje je grub način rješavanja različitosti. Rijetko ćeš naići da je raspravljanje spomenuto u Kur’anu ili sunnetu osim kad se cenzuriše ili kad mu se pridodaje sintagma "na naljepši mogući način."

2. Glasan govor nije dokaz dubine tvog znanja, jer prazna posuda pravi više buke od pune.

3. Nefs, moje ja, je prevrtljivo. Ponekad zrači sigurnošću tako jasno da se čudi onima koji su skrenuli sa pravog puta, pitajući se kako su postali tako neposlušni i zadovoljni što nisu upućeni. A potom padne tako nisko, svjetlo isčezne i šejtan lahko odnese pobjedu. Sva zadovoljstva ovog svijeta postanu tako privlačna i zavedu „moje ja“ sve dok se ne počne čuditi onima koji su poslušni i na pravom putu, pitajući se: „Kako je moguće da su tako strpljivi?“ Čovjeka definiše ono što njime vlada, a oni koji su sačuvani od grijeha su oni nad kojima Allah bdije.

4. Kad primijetiš osobu koja javno pokazuje poslušnost prema Allahu, i pokoji tajni znak neposlušnosti, obično pomisliš kako je čin poslušnosti licemjeran, a neposluh istinska priroda te osobe. Zapamti, pravda od tebe zahtjeva drugačije.

5. Rijetko ćeš naići na osobu koja mjeri greške drugih bez pritiskanja tasa vage svojim prstom nadolje.

6. Zadobvanje srca ljudi je mnogo važnije od pobjede u argumentima.

7. Ne gledaj kroz tuđe oči.

8. Većina ljudi se raspituje za djela ruku, a šta je s djelima srca?

9. Bit ću oštar prema tebi, ali za tvoje dobro.

10. Neki ljudi misle da je teško misliti na Allaha, pa ih to potpuno odvati od sjećanja na Allaha.

11. Zašto misliš da svima prijeti propast, a ti si siguran?
Zašto misliš da su svi pogriješili, a ti si upravu?
Zašto misliš da se svi trebaju okriviti, a ti zaslužuješ da imaš opravdanje?

12. Često pomiješamo ono radimo radi Allaha, i ono što radimo radi sebe.

Izvor: myislamweb.com
Autor: Salman ibn Fahd al-'Awdah
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

[kamen spoticanja]

Nekoliko spontanih misli

1. Raspravljanje je grub način rješavanja različitosti. Rijetko ćeš naići da je raspravljanje spomenuto u Kur’anu ili sunnetu osim kad se cenzuriše ili kad mu se pridodaje sintagma "na naljepši mogući način."

2. Glasan govor nije dokaz dubine tvog znanja, jer prazna posuda pravi više buke od pune.

3. Nefs, moje ja, je prevrtljivo. Ponekad zrači sigurnošću tako jasno da se čudi onima koji su skrenuli sa pravog puta, pitajući se kako su postali tako neposlušni i zadovoljni što nisu upućeni. A potom padne tako nisko, svjetlo isčezne i šejtan lahko odnese pobjedu. Sva zadovoljstva ovog svijeta postanu tako privlačna i zavedu „moje ja“ sve dok se ne počne čuditi onima koji su poslušni i na pravom putu, pitajući se: „Kako je moguće da su tako strpljivi?“ Čovjeka definiše ono što njime vlada, a oni koji su sačuvani od grijeha su oni nad kojima Allah bdije.

4. Kad primijetiš osobu koja javno pokazuje poslušnost prema Allahu, i pokoji tajni znak neposlušnosti, obično pomisliš kako je čin poslušnosti licemjeran, a neposluh istinska priroda te osobe. Zapamti, pravda od tebe zahtjeva drugačije.

5. Rijetko ćeš naići na osobu koja mjeri greške drugih bez pritiskanja tasa vage svojim prstom nadolje.

6. Zadobvanje srca ljudi je mnogo važnije od pobjede u argumentima.

7. Ne gledaj kroz tuđe oči.

8. Većina ljudi se raspituje za djela ruku, a šta je s djelima srca?

9. Bit ću oštar prema tebi, ali za tvoje dobro.

10. Neki ljudi misle da je teško misliti na Allaha, pa ih to potpuno odvati od sjećanja na Allaha.

11. Zašto misliš da svima prijeti propast, a ti si siguran?
Zašto misliš da su svi pogriješili, a ti si upravu?
Zašto misliš da se svi trebaju okriviti, a ti zaslužuješ da imaš opravdanje?

12. Često pomiješamo ono radimo radi Allaha, i ono što radimo radi sebe.

Izvor: myislamweb.com
Autor: Salman ibn Fahd al-'Awdah
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

jos jednom hosgeldin,adam gibi geldin walla

[amoninan]

Šukr – zahvalnost Allahu dž.š

Hvala Allahu dž.š., zahvalom dostojne samo Njemu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svijetla, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika a.s., na njegobu casnu porodicu i ashabe.


Upravo smo ispratili dane Kurban-bajrama, dane tekbira, tehlila i tahmida - zahvalnosti Allahu dž.š., dani koji nas podsječaju i u kojima učimo, izmedju ostalog da budemo zahvalni na na svim životnim ni'metima i blagodatima kojima nas darovao Uzvišeni Allah. Ispračajući ove mubarek dane, u današnjoj hutbi govorimo o hamdu i šukru - zahvalnosti Allahu dž.š.


Vidite, upravo, prva riječ koju smo spomenuli u ovom tekstu, je zahvala, i to ne bilo kome, već Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova i svega postojećeg. To je dobro, jer Allahov Poslanik Muhamed a.s., kaze: "Kullu emrin zibalin la-jubdeufiihi bilhamdulillahi fehuve akta'u..." - "Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu jeste manjkav." (Ebu Davud)

Hamdom i šukrom se izražava zahvalnost Gospodaru na blagodatima koje nam je podario, a ujedno i priznaje da to nije plod nečijeg ličnog rada i truda, već blagodat Gospodara svjetova.

Razlikujemo tri vrste hamda i šukra:

1.Kali šukr - to je zahvala koja se izgovara jezikom, priznavajuci da su sve dobrote od Allaha, 2.Fiili šukr - to je zahvala koja se ocituje kroz rad svih dobrih i lijepih poslova koje Allah voli,3.Hali šukr - to je zahvala najveca koja se izrazava na svim dobrotima i milostima koje nam je dao Uzvišeni Allah koje vidimo i koje ne vidimo..., 1 na ovom prolaznom svijetu.
Ljudi danas uživaju mnogobrojne blagodati koje im je podario Allah, dž.š. Međutim, mnogi od njih se neprimjerno ponašaju prema tim blagodatima, umanjujući njihovu vrijednost i značaj, ne zahvaljujući na njima Onome ko je toga dostojan i zaslužan, pa čak negirajući bilo kakvu povezanost Allaha, dž.š., sa njima! Allah, dž.š., upozorava nas: فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُواْ لِي وَلاَ تَكْفُرُونِ ...

"Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti,..." i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" (El-Bekare, 152) Odmah da kažemo da ovo upozorenje na sjećanje na Allaha, tj., zahvaljivanje Njemu Jedinome, nije radi Njega, Allah je Svemoćan i toga neovisan, ali je to sjećanje potrebno nama, nama ljudima, koji smo ovisni o Allahu dž.š.



Koliko je hamd i šukr važan, govori činjenica da je u Kur'anu spomenut na sedamdeset i pet mjesta u različitim oblicima. Nekada se spominje u smislu stroge naredbe, a nekada nas Uzvišeni podstiče da činimo neka djela kako bismo bili zahvalni. Kaže Uzvišeni Allah: وَاشْكُرُواْ لِي وَلاَ تَكْفُرُونِ ...

"...i zahvaljujte Mi, nemojte neblagodarni biti!" (El-Bekare, 152) Na švedskom jeziku se to kaže: "Och bevara Mig i minnet, så skall Jag minnas er; var Mig tacksam och förneka Mig inte!" (El-Bekare, 152) U suri Ibrahim, Uzvišeni Allah kaže: لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ "...Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati..." - "...Om ni visar tacksamhet skall Jag ge er en större [belöning],..." (Ibrahim, 7) itd.

U Časnom Kur'anu nalazimo puno primjera u likovima Allahovih Poslanika koji su zahvalni bili i na zahvalnost Allahu podsticali.

Za Nuha a.s., kaže Allah dž.š.: ذُرِّيَّةَ مَنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ إِنَّهُ كَانَ عَبْدًا شَكُورًا"...On je doista, bio rob zahvalni." (El-Isra', 3) - "Nuh (Noah), Han var en tacksam tjänare!"

U kazivanju o Sulejmanu a.s, koji je bio sin Davuda a.s., koji je, kao i otac bio sudija, vladar i Allahov Poslanik o kome govori više kur'anskih ajeta, Sulejman a.s., moli Allah dž.š., za plemenitu osobinu zahvalnosti, a kasnije savjetuje, znajuci da je večina ljudi nezahvalna: „Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!" (En-Neml, 19) I kaže: وَقُدُورٍ رَّاسِيَاتٍ اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا „Trudite se i budite zahvalni, o dome Davudov..." (Saba, 13) „...Arbeta, ni män av Davids hus, och var tacksamma!" (Saba, 13)

Junus a.s., ljut na svoj griješni narod iz utrobe ribe moli: "Nema Boga osim Tebe, hvaljen neka si!..." (El-Enbija, 87) U primjeru Lukmana a.s., kaže Allah dž.š.: وَلَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ لِلَّهِ وَمَن يَشْكُرْ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Lukman, 12)2
Prenosi se da je Musa a.s., pitao Allaha dž.š.: "Gospodaru moj, kako ti se zahvalio Adem a.s.,?" , a Allah mu je odgovorio: "Ono što je imao, znao je da je to od Mene, i to je znak njegove zahvalnosti." (Hakim)

Naš hamd i šukr Uzvišenom Allahu je spomenut i u mnogobrojnim hadisima Allahova Poslanika Muhameda a.s., ali prije svega u njegovoj praksi. A njegova praksa je bila, izmedju ostalog, da u znak zahvalnosti često ide, pada na sedzdu Allahu dž.š., cak bi noču klanjao tako dugo da bi mu noge otekle, pa kada bi bio upitan o tome, zasto to radi, odgovarao bi: „Zar da ne budem zahvalan rob Allahu dž.š." Spomenut ćemo neke od njih. "Inne eškerennasi lillahi azevedzelle eškuruhum linnasi." - "Ljudi najzahvalniji Allahu dž.š., su oni koji su najzahvalniji ljudima." (Musned Ahmed b Hanbel, El-mu'dzemul kebir od Taberanija)

Vjernik musliman nikada nije na gubitku; ako mu je dobro zahvalan je Allahu dž.š., ako ima nekih poteškoča strpljiv je - i tako dobiva nagradu i za šukur i za sabur. "Malo imetka na kom se zahvaljuje, bolje je nego puno imetka na kom se ne zahvaljuje." (Hakim)

Iz slijedeceg hadisa Allahovog Poslanika, a.s., saznajemo da je Allah, dž.š., zadovoljan kada Mu se čini zahvala, pa makar i na neznatnoj stvari. Poslanik, a.s., je rekao: "Allah, dž.š., je zadovoljan da Mu njegov rob, kada pojede kakvu hranu, na njoj zahvali, ili kada popije kakvo piće, na njemu zahvali." (Muslim)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ko vam učini kakvo dobro djelo nagradite ga za to, pa ako ne nađete ništa čime bi ga nagradili, upućujte dovu za njega, dok ne vidite da ste ga dovoljno nagradili." (Ebu Davud)

Naš iman se sastoji od dva dijela; pola je u saburu (strpljivosti), a pola je u šukru (zahvalnosti). Pa kaže Poslanik a.s.: „Kome bude dato četvoro, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: - jezik koji spominje Allaha dž.š., srce koje je zahvalno Allahu dž.š., tijelo koje je strpljivo i žena koja cuva ugled svoga muža." (Taberani) Blago onome koje zahvalan Allahu i strpljiv na dunjaluckim ispitima!

"Isticanje Njegovih ni'meta je znak šukra, a ne isticati ih znak je kufra, ko nije zadovoljan sa malo nije ni sa puno, ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu dž.š." (Bejheki) Zato je Uzvišeni Allah rekao na kraju sure Ed-Duha: وَأَمَّا بِنِعْمَةِ رَبِّكَ فَحَدِّثْ "...i o blagodati Gospodara svoga kazuj!" (Ed-Duha, 11) "...Men berätta [för alla] om din Herres välgärningar!" (Ed-Duha, 11)


Naš narod kaže: "Ko nije zahvalan na orahu, nije ni na tovaru." Da to bolje razumije nasa omladina ovdje, ko nije zahvalan na malo, nije ni na veliko. Zato, treba moliti Allaha dž.š., da nam da ovu humanu i plemenitu osobinu, osobinu zahvalnosti. Blago onome koje ima!

Muhamed a.s., kazuje i ovaj hadis-i-šerif: "Efdaluzzikri elhamdulillahi" - "Najbolji zikr je el-hamdulillah." (Ibn Madze)

O stanje i priroda ljudi u pogledu zahvale Allahu, dž.š., saznat ćemo iz hadisa o trojici: Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je čuo Poslanika, a.s., kako priča: „Allah, dž.š., htio je iskušati trojicu ljudi od Izraelćana, od kojih je jedan bio gubavac, drugi bez kose a treći slijep, pa im je poslao jednog meleka. Melek je došao gubavcu i upitao ga: -Šta bi ti najviše želio? „Najviše bih želio imati lijepu boju i lijepu kožu, i da se oslobodim ovoga od čega se svijet zgražava na mene" - odgovori on. Melek pređe rukom preko njegova tijela, te sva guba spade i dobi lijepu boju kože. Zatim ga melek upita: -A koji ti je imetak najdraži? „Deve (ili krave - prenosilac hadisa je u sumnji šta je rekao)" - reče on. Allah mu tada dade jednu lijepu devu koja je u stomaku nosila mladunče, a melek mu reče: -Allah ti dao berićeta u njoj.

Zatim je melek došao onome bez kose i upitao ga: -Šta bi ti najviše volio? „Lijepu kosu, i da se oslobodim ovog od čega se svijet zgražava na mene" -odgovori on. Melek ga pomilova po glavi, te ga bolest prođe i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: -A koji bi imetak najviše volio? „Krave" - odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek mu reče: -Allah ti dao berićeta u njoj.

Zatim melek dođe slijepcu i reče mu: -Šta bi ti najviše želio imati? „Da mi Allah vrati moj vid, kako bih ljude mogao gledati" - odgovori on. Melek ga pomilova po očima i Allah mu vrati vid, zatim ga upita: -A koji bi imetak najviše volio? „Ovce" -odgovori on. Allah mu dade jednu ovcu.

U sve trojice se imetak plodio i množio, pa je bivši gubavac imao punu dolinu deva, bivši ćelavac punu dolinu krava, a bivši slijepac punu dolinu ovaca. Zatim melek dođe gubavcu u njegovom bivšem liku i obliku te mu reče: -Ja sam čovjek bijednik, ostao sam odsječen na svome putovanju, i niko mi nije u stanju danas pomoći osim Allaha, pa onda ti. Zato te molim, Onim koji ti je dao tako lijepu boju i lijepu kožu, i toliki imetak, da mi daš jednu devu, kako bih mogao nastaviti put. On mu na to reče: -Obaveze i izdaci su mnogobrojni. Melek mu reče: -Kao da te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac što se svijet zgražavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogastvo)? On mu tada odgovori: -Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka. Melek mu tada reče: -Ako si mi slagao, neka te Allah povrati u stanje u kojem si bio.

Zatim je melek došao ćelavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku i rekao mu kao što je rekao gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu reče: -Ako si mi slagao, neka te Allah vrati u ono stanje u kom si bio.

Zatim je došao slijepcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao mu: -Ja sam siromašan čovjek, ostao sam uskračen na svom putovanju, i niko mi nije u stanju danas pomoći osim Allaha, pa onda ti. Zato te molim Onim koji ti je podario vid da mi daš jednu ovcu, kako bi se njom pomogao na svome putu. On mu odgovori: -Ja sam bio slijep, pa mi je Allah, dž.š., povratio vid, uzmi koliko hoćeš, a ostavi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, danas ti neću ništa zabraniti da uzmeš, radi Moćnog i Velikog Allaha. Melek mu tada reče: -Zadrži sav svoj imetak, vi ste bili samo iskušani. Allah je zadovoljan sa tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga.." (Buharija i Muslim)4

Večina ljudi, ipak, nije zahvalna!?

Večina ljudi, ipak, nije zahvalna!? To nam ukazuje i gore navedena predaja, od trojice, dvojica su nezahvalnost pokazala. Tako je, nazalost, inace, u zivotu ljudi.

Allah, dž.š., kazuje u Kur'anu, sura Saba', ajet 13. وَقَلِيلٌ مِّنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ „...A malo je zahvalnih među robovima Mojim." (Saba', 13) „...Men få är de bland Mina tjänare som känner tacksamhet."

U suri Jusuf, ajet 38., Allah, dž.š., kazuje: وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَشْكُرُونَ „...ali većina ljudi nije zahvalna." (Jusuf, 38) „...men de flesta människor är inte tacksamma."

U suri En-Neml, ajet 73., Allah, dž.š., kazuje: وَإِنَّ رَبَّكَ لَذُو فَضْلٍ عَلَى النَّاسِ وَلَكِنَّ أَكْثَرَهُمْ لَا يَشْكُرُونَ „ A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. (En-Neml, 73) „Guds nåd flödar över människorna, men de flesta av dem visar ingen tacksamhet."

U suri Mu'min, ajet 61., Allah, dž.š., kazuje: „Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje." (El-Mu'min, 61)

Zašto je to tako? Zašto smo nezahvalni? Zašto ne cijenimo nimete i blagodati koje nam je Uzvišeni Allah podario? Šta bi bilo, kada bi samo na trenutak zraka izgubili, kada bi samo za trenutak sunce prestalo da sija, kada bi nam nestalo vode, kada nebismo imali šta da jedemo, gdje da nocimo, cime da se pokrijemo. Šta bi bilo kad bi bilo...? Pa zašto smo nezahvalni? Zašto ne cijenimo ljudske napore, vrijednih, dobrih, cestitih Allahovih robova koji su nam svakodnevno na usluzi.

Pa zar nismo obavezni najprije zahvaliti Allahu, dž.š., bez Kojeg ne bismo ni postojali na ovome svijetu, od Koga, bez prestanka, zavise naši životi i naš opstanak, i bez čije se volje ništa ne događa?

Znamo li za upozorenje Uzvišenog Allaha dž.š., Koji nas u Kur'anu upozorava da je zahvalnost uzrok povećanju Alahovih blagodati, dok je nezahvalnost uzrokom žestoke kazne. Allah, dž.š., kaže: „I kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; a budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti." (Ibrahim, 7.)


Molimo Allaha da nam podari srce koje ce zahvalno biti i posljednja naša dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova na pocetku i na kraju svih hairli poslova! Amin!


-Zekerijah-ef. Čajlaković

[WipeOut]

Reci sebi...

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog!

Reci sebi: Samo danas cu zivjeti pa cu biti vrlo marljiv u ibadetu, klanjat cu namaz na najpotpuniji nacin, obavicu dosta nafile, prouciti mnogo Kur'ana, citati knjige i izvrsavati druga djela kojima ce Allah biti zadovoljan.

Reci sebi: Samo danas cu moci govoriti zato ruzno iz mojih usta nece izici, nema psovanja, vrijedjanja ni ogovaranja.

Reci sebi: Samo danas imam mogucnost da povedem racuna o svojoj cistoci i izgledu, da se dotjeram budem umjeren u ponasanju, hodu, govoru i svim pokretima te cu to i uciniti.

Reci sebi: Samo danas zivim pa cu oplementiti svoje srce, ocistiti ga od bolesti i zaraze oholosti, samozadivljenosti, rijaluka, zavisti, zlobe, sumnjicenja.

Reci sebi: Samo danas zivim, pa cu drugima od koristi biti, lijepo se prema njima odnositi, roditelje hizmetiti, bolesnika obici, dzenazu klanjati i do kabura ispratiti, zalutalom na put ukazati, gladnog nahraniti, muceniku muku olaksati, onome kojem je nepravda ucinjena pomoci, za slabog se zauzeti ucenjaka uvazavati, mladom se smilovati i ruku pruziti...

[Nele9]

- Ko se navikne na sabur, neprijatelji ga se boje, a kome je sabur težak postaje plijen za svoje neprijatelje koji imaju šansu da ga pobijede.

- Strpljivost je vjernikova luka kojoj se uvijek vraća. To je važna karika kojom održava svoj iman. Nema imana onaj ko nema strpljenja.

- Svi grijesi svijeta brišu se jednim dobrim djelom, a to je tewba, a dobra djela ne mogu biti izbrisana jednim grijehom, ukoliko to nije širk ili umiranje u širku.

[amoninan]

Što se porijekla tiče, sve ljude ista sudbina prati
Adem je njihov otac, a Hava im je mati

I ako se čovjek na prvo porijeklo s ponosom vraća
Nek zna da je to čime se ponosi, voda i ilovača

Stvarni ponos samo istinskim učenjacima pripada
Oni su svjetiljke onome ko hoće da se po Božijoj uputi vlada

Vrijednost ljudi je u znanju i vrlinama koje imaju
po svojim djelima, a ne po porijeklu, ljudi se poznaju

Svaki čovjek je protivnik onome o čemu znanja nema
Neznalice su uvijek bile neprijatelji učenjacima.

[amoninan]