pici wrote:Kad je bol, ništa vježbe i klinci, samo opusti se na krevetu i kad smiri onda vježbe i lagana šetnja, naravno smanji sa hranom, pićem, gaziranim sokovima i kolačima... sve možeš do granica boli, jer možeš izazvati upalu il pomjeranje diska i onda je dernek tu te ni tablete ni inekcije ne spase...ja sam tako ima jedno sedam osam godina navečer došlo društvo i malo se igralo plesalo, i u po frke da sjednem na tabure, hoopp nešto kvrcnu u ledjima, reko ništa malo nezgodno se dočepo na guz... sutra ujutro u WC, obavim svoje, iz WC-a na vrata ma ni maket... UŽAS, poće paranje noževima po čitavim ledjima, noge klecaju, ufatio se za štok od vrata i zovem suprugu, jedva sam do kreveta u hodniku doguro, jedva, lego al ne popušta to sav mokar, zubima škgućem od bolova, žena hitnu, dodjoše za pola sata, sječam se samo izraza lica doktorice kad me je vidjela, bila je zaprepaštena, tehničar pored nje ukopan... supruga izvadi fasciklu sa nalazima i čujem samo da će dati koktela dva inekcija i ako se ne smiri za par sati da ih hitno zove i da me vode na neurohirurgiju... ja pretrno, al reko bolje i pod nož nego ove muke... tog popodneva ko malo se stišalo al nisam se mogao okrenuti a kamoli ustati, kaže supruga da ih zovem, ma reko nikako dok god mogu micat nema govora i tako dva dana prikovan za krevet, tek treći dan mic po mic i prohodah... kasnije mi doktorka reće da se je diskus pomakao i da sam imao sreću što nije ni jedan živac oštetio inaće bi bio sada biljka... jebena je ta diskus hernija, neki se doktori ponašaju koda je to uganuće zgloba al pravi doktori znaju koja je to zajebancija.
Upravo tako.
Kada boli - zastitni polozaj, kako sam i ranije opisivao. Kretanje koliko je moguce, i SAMO do granice bola. Kada u kretanju pocne bol, zadrzati taj polozaj, i sto prije opet sjesti ili leci da se to opusti.
Kada se mogne ustati i hodati normalno, ili bar do 85-90% normale, tada slobodno poceti s laganim podnim vjezbama, ali opet SAMO do granice bola, tj, do pocetka bola. NIKAKO forsirati preko toga.
Kada se te vjezbe rade lagano i po pravilu (a pravilo je da se u svakoj vjezbi prilikom dizanja ili kontrakcije, zavisno od vjezbe, tu se zadrzati 3 sec. u gornjem ili drgom naponskom polozaju, pa se onda lagano vratiti u pocetni polozaj), nakon prve serije od 10-15 ponavljanja misici se lagano zagriju, a s tim se i granica pocetka bola pomjera, i na kraju potpuno nestaje.
Vrlo bitno za zapamtiti kod vjezbanja jeste da - NE SMIJE biti nikakvih trzaja. Raja obicno kontaju da se sve radi kao da je stanje normalno, tipa trbusnjaka, pa krenu na hoo-ruk - 1,2,3,4,5,6,7,8... A to je nepravilno i samo moze pogorsati stvar.
Recimo, trbusnjaci se obavezno rade na podu, savijenih nogu u koljenima, sa stopalima na podu i rukama iza glave (a mogu biti i na grudima). Onda se torzo odize od poda toliko da se plecke odvoje od poda, dok lumbalni dio ostaje na podu (znaci - ne standardni trbusnjak, sa dizanjem grudi do koljena), i tu tom polozaju se sadrzava 3 sec. istovremeno izdisuci, pa se onda lagano vrati nazad i opusti sve na 1 sec., p ri cemu se udahne.
I tako 10-15-20x, koliko se vec moze u jednoj seriji, a treba odraditi 3 serije izmedju kojih se odmara 2-3 min., od cega prva minuta lezeci potpuno opusteno, o ostalo na nogama.
@Sarajemen
A znam kako je s tim kuburiti, jbg... pa zasto ne pomoci ljudima da bar shvate sta ih i zasto hebe... A ko hoce, moze se pokusati i "popraviti"

Ja sam, po svoj prilici, poprilicno uspio.