UPOZORENJE - OPREZ - OPASNOST!!!!!!!!!!!! - Mustafa Mrkulic
Ovo bi moglo biti podugo, ali
vas molim i apelujem da procitate do kraja, jer moglo bi bas vasem ljubimcu puno znaciti! Ja zelim da preporucim jednog veterinara za kojeg sam primjetila da vec ima dosta preporuka, ali jedna vise-manje nece skoditi. U pitanju je
Mustafa Mrkulic. Prije dvije i po godine imala sam macka koji se razbolio i odvela sam ga u meni tada najblizu veterinarsku stanicu u kojoj je radio doticni Mustafa Mrkulic - ucinio nam se kao divan covjek koji voli zivotinje, koji je strucan u onome sto radi i povrh svega neko ko te zna opustiti i uvjeriti da je vas kucni ljubimac u dobrim rukama. Macka smo vodili njemu svaki dan u periodu od 2 i po sedmice i primjetili smo da je macku svakim danom sa svakom terapijom bivalo sve gore, sve dok nije vise mogao na noge niti drzati glavicu. Posljednji dan kada smo ga odveli rekao nam je da ga ostavimo kod njega i da ce se on pobrinuti za njega. Sljedeci dan donijeli smo ga mrtvog u kutiji! Reko nam je da je macak imao neizljecive parazite,da se takav slucaj desi jednom od 1000 i da mu je zao. Mi smo mu vjerovali i bili puno zahvalni sto je pokusao pomoci i imao je nase puno i neupitno povjerenje za cijeli zivot.
Trebalo nam je neko vrijeme da se oporavimo od tog gubitka i onda smo poslije puno iscekivanja nakon sto se majka omacila donijeli drugo mace. To je bila moja Buba - nisam odusevljena sto su kucni ljubimci stavljeni pod rubriku "Zabava" jer svako ko ima kucnog ljubimca (tesko mi je upotrijebiti i taj termin) zna da on/ona postane dio porodice i da se vezemo do granica da bi bili spremni uraditi sve za dobrobit naseg voljenog bica. Nekome moze zvucati kao pretjerivanje, ali ja nisam mogla ni zamisliti...nikada mi nije proslo kroz glavu da bi Bubu mogla da izgubim na slican nacin kao Packa i uradili smo sve da se pobrinemo da se takvo nesto ne desi - odveli smo je Mustafi Mrkulicu cim smo je dobili na vakcinaciju, dobila je tableticu protiv parazita, vratili smo je poslije 21og dana na sljedecu vakcinu i tri mjeseca poslije na jos jednu i da primi vitamine, jos jednu tableticu i sve kako ide - to nije radio Mustafa licno, to su sve radili tada njegovi asistenti, ali nama je bilo bitno da je to njegova stanica i da je on tu negdje jer smo mu vjerovali. Ubrzo poslije toga moj tata je nasao odbaceno mace i donio ga kuci, uspostavilo se da je i ona zenka, nazvali smo je Nera. Kada smo je sa nesto manje od 6 mjeseci odveli kod Mustafe na pregled, vratili smo se sa podvezanom macom. Receno nam je da je to zdravije za macku i da ce duze zivjeti. Bilo je malo strasno vidjeti macu jos uvijek pod anestezijom, ukocenu, otvorenih ociju i isplazenog jezika i kako se trza s vremena na vrijeme, ali vec drugog dana Nera je bila uredu. Buba se u medjuvremenu pocela pariti i iz dva puta okotila je 7 macica, muzjake smo podijelili a zenke zadrzali jer ih niko nije htio zbog parenja i macica. Ove zime odlucili smo se podvezati je prije sezone parenja i odveli kod Mustafe u novu ordinaciju u ulici Slatina na Jezeru i sve je bilo gotovo za 10-15min. - ista scena kao sa Nerom, nije lijepo za vidjeti ali bilo mi je lakse sto je to gotovo. Mustafa nam je rekao da dovedemo i drugu macu (Bubinu kcerku Mazu) i da i nju podvezemo sto smo i uradili dva dana poslije. I ovdje pocinje moja nocna mora!
Prosao je jedan, drugi, treci dan a Buba se nije oporavljala - nije jela, nije pila, nisam je mogla uzeti jer je bolilo, slabo se kretala, a rana je bila otvorena. Zovnula sam Mustafu da dodje u kucnu posjetu i on je dosao - dao joj je injekciju koju uvijek i daje, rekao da je ODLICNO sto se rana otvorila i da je to dobar znak i samo joj je posprejao ranu nekim srebrnim sprejom, a onda je poceo trjerat po kuci da se krece i rekao da to moramo raditi i ubijedio nas da ce sve biti uredu, da je sve regularno i vise od toga i da ga nazovemo bude li kakvih promjena. Tjerali smo je da se krece, ona bi se zavukla ispod kreveta kad vise nije mogla. Dva dana kasnije Buba je pocela da povraca zutu sluz, dvije rupe su joj se stvorile izmedju zadnjih nogu (to se vec pocelo desavati poslije drugog dana, samo sto smo milsili da je to zato sto nije jela), postajala je sve kruca i kamenija, a zadnje noge su joj se vec oduzele i nije ih mogla pomjerati vec ih je samo vukla. Nazvali smo ga odmah i on je rekao da je dovedemo u stanicu na Jezeru - sve sam mu rekla sta se desava i rekla da je dva puta povratila, on na to nije uopste regaovao, kao da i nisam rekla, ali sam mislila "cuje on mene i zna sta radi, ne moram se nista brinutu". Dao joj je injekciju infuzije, vitamine i antibiotik, opet posprejao ranu i rekao da je sve uredu i da je macka vec bolje. Sljedeca dva dana Bubi su noge sve vise otkazivale, ali Buba je borac kunem vam se kakvog niste vidjeli, borila se svakim atomom snage i ja sam mislila da ce se oporaviti brzo. Prije dva dana (10ti dan nakon operacije) situacija je vec bila nepodnosljiva i zvali smo Mustafu i on nam se nije javljao (imao je nas broj i u svom imeniku i znao je ko ga zove) i zvali i zvali dok nije iskljucio mobitel. Vec je pala noc, mi smo titrali oko Bube i molili da izdrzi do ujutru da je odmah odvedemo u stanicu. Bili smo uz nju sve do 2 ujutru i izgledalo je da ce prenociti tu noc. Pola sata kasnije maca je bila u najvecoj agoniji koju sam IKAD u zivotu vidjela, sape su joj bile podvijene, sva je bila skamenjena i mi vise nismo imali sta da cekamo. Poceli smo zvati sve veterinarske stanice sto imaju u imeniku, porobudila sam prijateljicu da mi da broj svog veterinara, niko nam se nije javljao i odlucili smo je uzet, sjest u auto i otici u glavnu i dezurnu veterinarsku na Stupu. Nije nikoga bilo, i onda smo dobili veterinara u Vogosci koji nam je rekao da ce biti u stanici za 20minuta. Na putu do tamo vec smo osjetili da se vise ne pomjera, da ne dise, ali smo svejedno nastavili ici. Dosli smo do stanice u Vogosci i jedino sto je veterinar mogao uraditi je konstatovat smrt. Sve vrijeme druga maca koju je Mustafa podvezao (Maza) bila je slaba, ali ni blizu lose kao Buba i mislili smo da je ona jaca jer je mladja i krupnije gradje od Bube. Medjutim poceli su joj slicni simptomi kao kod Bube i doslovno skrhani bolom i jos uvijek u nevjerici da je to ista moglo imati veze sa Mustafom odveli smo Mazu opet njemu i on joj je samo dao vitamin B, infuziju i jos neku injekciju, rekao da rana izgleda odlicno i da je dobro sto se otvorila, ocistio je i stavio srebrni sprej i poslao nas kuci.A sta je rekao za Bubu - umrla? pa kretanje! BEZ TRUNKE CUDZENJA KAKO JE POTPUNO ZDRAVA, MA PREZDRAVA, AKTIVNA, NJEGOVANA MACKA UMRLA U NAJVECOJ AGONIJI I BOLOVIMA i bez objasnjenja zasto nam se nije javio na telefon i zasto ga je na kraju iskljucio. Kako je Mazi bivalo gore i pocele su joj praviti iste rupe izmedju zadnjih nogu kao i Bubi, istraumirani cijelom situacijom poceli smo zvati sve veterinari sto smo im nasli brojeve i odazvao se covjek koji je igrom slucaja bio Mustafin upravnik. Rekao je dovedemo macku sto smo jutros i uradili, pogledao je i rekao da je zahvat nestrucno uradjen, nasmijao se u nevjerici kada smo mu rekli da je Mustafa rekao da je dobro i veoma pozitivno sto je rana otvorena i dao maci anesteziju, ponovo je otvorio i vidio kakav je uzas unutra. Rana je iznutra bila sva istruhla, sve je to morao ocistiti ponovo, obraditi i zatvoriti, sad je kuci i kontrola joj je za dva dana. Htjeli smo Bubu da odvedemo na veterinarski fakultet na patologiju da urade autopsiju i utvrde tacan uzrok smrti, medjutim kako uvijek pitaju ko je radio macku, kada smo rekli da je Mustafa Mrkulic po njihovoj reakciji sve nam je bilo jasno, da ga poznaju i postuju isto kao i mnogi vi ovdje. Od te ideje smo odustali i prema nacinu na koji je umrla svi su nam rekli da je dobila sepsu i umrla od trovanja krvi. Veterinar iz Vogosce nije mogao vjerovati da nije uradjen ni ultrazvuk niti bilo kakav pregled prije operacije podvezivanja ma kako rutinska operacija to bila.
Sve sto vam mogu reci je da je Mustafa Mrkulic necovjek koji je moju Bubu i Mazu (a mozda i macka s pocetka price) tretirao rutinski, neodgovorno, bez imalo osjecaja za njih kao prema zivim bicima, a ono sto me najvise ljuti je to sto smo pali na njegovu pricu i pustili da nas ubijedi da je sve uredu, da je sve odlicno, da se ne trebamo brinutu, da ne trebamo trazit drugo misljenje...Buba je sam mogla biti ziva da smo imali trunku nepovjerenja i odveli je nekom drugom.
Slicnu pricu ima da isprica i moja komsija za njegog psa koji se nije osjecao dobro, odvela ga je Mustafi, on mu dao vitamine i rekao da ce biti uredu. Ali oni mu nisu tako brzo povjerovali i odveli su ga drugom veterinaru koji se zgrozio sta je ovaj uradio (odnosno nije uradio), jer nakon pregleda utvrdjeno je da pas ima rak prostate - bio je operisan i zivjeo jos 4godine sa hodalicom, a da je bilo do Mustafe umro bi u stravicnim bolovima i patnji da niko ne zna od cega i zasto.
Ja razumijem i postujem da je dosta vas koji vjerujete tom covjeku i da vam tretira ljubimce, samo se nadam da vam se NIKADA ni jedan ljubimac nece zaista razboljeti i da ce mu trebati vise od doze vitamina i univerzalne injekcije koja ima magicna svojstva i lijeci sve probleme i bolesti kod svih zivotinja, a najvise od svega se nadam da cete jednog dana steci imunost na njegovu slatkorjecivost prije nego vam zatreba pomoc PRAVOG VETERINARA a ne kasapina i monstruma koji se odaziva i na kucne posjete.
Najavljujem da je ovo samo pocetak i apeliram na sve ljude koji su imali slicna iskustva sa Mustafom Mrkulicem da se odazovu ovom pozivu i doprinesu da tom monstrumu i bolesniku svucemo veterinarski ogrtac i udaljimo od nasih ljubimaca. Sve komentare osim na forumu mozete mi poslati i na
[email protected]
Hvala svima!