Šandor wrote:Istinski ateisti - mislio sam na liberale. A ne na ljude koji ateizam doživljavaju kao neku vrstu ideologije.
Nesferatu, ponavljaj za mnom
Oče naš koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas i u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.
Allahimanet
Pa covjece - hvala bogu da cu da je ponavljam - pitanje je samo kome i gdje. A primjere cu ti vec navesti evo odmah ispod...
A ef. Ceric - neka u Rogatici spominje - kako je za vrijeme Osmanlija bila - najveci regrutni centar Osmanskog carstva na ovim prostorima za ine druge - mejdanluke. To ko biva - navikli ste da vas rokaju pod barjakom Islama - sta je i ovih 1121 tabuta koje su ubili jer su Turci i koji smo u zemlju utjerali - radi fabrikovanog rata - Mlado Muslimana sa cetnicima - sve u cilju podijele zemlje, podjele moci, i raskucavanja Bosne i Hercegovine...
A onda vidi momcino - 60.000 - steccaka - Das ist Valter.
A se lezi Linil,Gostja Hotjena najstarsi sin.Mlogo sam hotjeo,al sad vidjim da liscem u lisce s` kami nejma razlika izmedju lisca.
I dervo mojze bit ogromno ko hum,al` listje mu pajda uz korijenje.
Kuda ijdes clovjece?Zar ti je vetja pamet u noghami no u glavji?!
Biljeg usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen,a pisa dijak Sanko.V Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402..
A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti,al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase.
.
A se lezi Prijezda Viganj,na svojini,na plemenitoj ukraj Jajca.
Hodih,al` ne dojdoh.Gradih,al` ne zgradih.Sadih,al` ne znjeh.Govorih,al` ne iskazah.Voljeh,al` ne bijah voljen.
Sad odoh,a ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne zavrsih.
Ne ticaj mi ovi kam,jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit.Ni ti nisi zavrsil sve sto si zmislil.1303 po vremenu Gospodina,a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..
A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..
A sej je kam od Trtise.
Zivjeh mirno,Boga molec i zla ne mislec.
Ovden,gdi mi je kam,ubi me grom.
Zasto Boze?
Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem.
1174 godne po Gospodu nasem.
A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi no istine,vislje uzimanja no davanja.
Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom odmoris,osmijehom razveselis.
O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada sjetiti,mene i moje ljubavi.
Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg trena,vridlo me i rodit.
Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.
1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.
Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.
Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.
Nego - proucite "vi Turci" ovim ljudima - Fatihu (od Fatihe - mnogi i poginuse - na Kosovu Polju, na Bilec, na Krbavskom polju, na svim drugim poljima krvavim za koje je trebalo Turcima 200 godina da ih osvoje - iako su bili - Velesila koja je Bec 2 put okruzila i drzala) a od mene ce uvijek i vazad - imati'
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Oce nas, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dodji kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh nas svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge nase kako i mi otpustamo duznicima nasim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Prije osamstotina ljeta...Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan. Dobro jutro Kulin Bane...vice narod na sve strane. Dobro jutro,Dobar dan...odgovara Kulin Ban. Kao da je Sudnji dan. Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna ceka dane.
Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. Kada dodju teski dani - nikom nece teze biti, A kad dodju dani srece - nikom bolje biti nece, Rece mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. Od Kulina Bana... ...pa do danasnjeg dana.
It is known that BOSNIA was first mentioned in "De administrando de imperio" , the work of Constantine Porfirigenet, the 10th century Byzantine emperor and historian. With an undefined level of political independence, BOSNIA was at various times under the domination of either Hungary or Byzantium. However, in the first half of the 12th century, a Byzantine author, Ivan Kinamos wrote: "And Bosnia is not subordinated...it is on its own; a nation living its independant life and governing itself..." From the days of ban Kulin (1180-1204) one of the greatest and most important rulers in the history of BOSNIA, the country developed parallel with the neighbouring South Slavic states of Serbia and Croatia.
Najstariji nalaz simbola ljiljana u Bosni pronadjen je u Ilidzi kod Sarajeva,u rusevinama jedne zgrade iz doba Rimljana,gdje je iskopan jedan ulomak zemljane posude star oko 2000 godina na kojoj je utisnut simbol ljiljana.Bošnjački historičar Prof.Dr Enver Imamović,u svom radu pod nazivom "Bošnjaci i ljiljan",o ovom vrijednom arheoloskom nalazu kaze,da je to,do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope(vidi sljedecu sliku):
Ljiljani na Stecku
Bosanski Dukat - prije dolaska Turaka
(gledaj krsta - iznad krune Tvrtka I Kotromanica, i sta pise na latinskom? Gloria Tibideus Spas Nostra)
Bosancica koristena na naptisima sa steccaka.. i u Hvalomvom Zborniku .
Dalmatinski kodeks bosanskih krstjana
Iluminirani rukopisni Hvalov zbornik jednako je značajan kao i Hrvojev misal, a oba su kodeksa rađena u Dalmaciji za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Pisan hrvatskom ćirilicom, Hvalov zbornik ističe se kao najcjelovitiji svetopisamski kodeks, proizišao iz pera jednoga člana Crkve bosansko-humskih krstjana. Nastao prepisivanjem starijega glagoljskog predloška, urešen je minijaturama koje ne samo ikonografski, nego i stilski, pod utjecajem gotičkoga dalmatinskoga slikarstva, pripadaju zapadnome kulturnom krugu
Premda su za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, u vrijeme kada je već bio i herceg splitski i ban hrvatskodalmatinski, ispisana dva povijesno značajna iluminirana rukopisa, jedan je od njih široj javnosti dobro poznat, a drugi gotovo nepoznat, i to unatoč tome što su oba ta rukopisa, upravo zbog njihove iznimne važnosti, objavljena i u reprintiranome izdanju. Onaj poznati Hrvojev misal, nastao 1403. – 1404., glagoljski je kodeks koji sadrži 247 pergamentnih listova, što su ukrašeni s oko stotinjak minijatura (faksimilno izdanje 1891. i 1973.). Onaj drugi, dobro znan stručnjacima, a javnosti uglavnom neznan – Hvalov zbornik iz 1404. godine, ispisan je hrvatskom ćirilicom, poznatoj pod nazivom bosančica, na čak 353 pergamentnih listova koji su također iluminirani (faksimilno izdanje 1986.). Kako se ove godine obilježava 600. obljetnica Hvalova zbornika, Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštansku marku te na taj način svratila pozornost šire javnosti na taj značajni rukopis koji je najvjerojatnije kao i Hrvojev misal nastao u Dalmaciji.
Hvalov zbornik dobio je naziv po čovjeku koji ga je pisao. A to se znade jer se u kolofonu toga zbornika potpisao kao »Hval krstjanin«. Kao što je Hrvojev misal, pisan po »zakonu rimskom« sa starozavjetnim i novozavjetnim temama, ponajvećma poznat po bogatstvu uresa sitnoslikama, od kojih neke sadrže i vedute Splita, točnije Dioklecijanove palače, Hvalov zbornik, pak, ističe se kao najcjelovitiji svetopisamski kodeks, proizišao iz pera jednoga člana Crkve bosansko-humskih krstjana. Hvalov zbornik osim novozavjetnih knjiga, sadrži i dekalog, psalme, osam starozavjetnih kantika i četiri apokrifna spisa: Poslanicu tyrskog biskupa Doroteja o 72 Gospodinova učenika, Život apostola ciparskog biskupa Epifanija, Pohod apostola Pavla i Mučeništvo sv. Pavla. Hvalov rukopis na prvo mjesto stavlja četiri evanđelja, zatim Knjigu otkrivenja, dekalog i četiri apokrifna teksta, nakon njih katoličke i Pavlove poslanice, a na kraju psalme i kantike.
Premda se Hvalov zbornik smatra jednim od najpoznatijih rukopisa Crkve bosanske, on je nastao prepisivanjem starijega glagoljskog predloška zapadne provenijencije te ni i ikonografski elementi minijatura, kao što su Navještenje, Raspeće i Uzašašće, nisu u skladu s učenjem bosanskih krstjana koji su ispovijedali umjereni dualizam, pretpostavljajući vjeru u jednoga Boga koji je upravu nad vidljivim materijalnim svijetom, privremeno – do pojave 'eshatona' – prepustio Sotoni, predvodniku pobunjenih anđela. Pa iako je Hrvoje Vukčić Hrvatinić pripadao širem članstvu Crkve bosanske, odnosno Crkvi bosansko-humskih krstjana, u pismu je kraljici Barbari (oko 1413.) naznačio da ne želi umrijeti »u poganskome obredu i u nevjeri« te je jedva dočekao vrijeme »da od poganskoga obreda prijeđe na vjeru katoličku«.
Time se vjerojatno može objasniti i Hrvojev misal »po rimskome zakonu« koji je po njegovoj narudžbi ispisao pop glagoljaš Butko za Crkvu sv. Mihovila u Splitu, ali i Hvalov zbornik koji je Hval ispisao »u čast slavnome gospodinu Hrvoju, herecegu splitskom i knezu Donjih Krajeva i drugih mnogih zemalja«. Premda Hval u kolofonu navodi da je to pisao u vrijeme kad je Crkvom bosanskom kao biskup upravljao did Radomer, iz toga se teksta razabire da je taj kodeks pisan na tlu Dalmacije na što osobito upućuju naglašeno štokavske jezične posebnosti zapadnog, ikavskoga govora. I minijature, ne samo ikonografski, nego i stilski, pod utjecajem gotičkoga (ali i s nagovještajima rane renesanse) dalmatinskoga slikarstva pripadaju zapadnome kulturnom krugu.
Hvalov zbornik bogato je urešen minijaturama, inicijalima, ornamentima, pojedinačnim figurama i kompozicijama. Budući da je majstor Hval na margini kodeksa zapisao: »Pisah zlatom kao i črnilom«, to se pretpostavlja da je on i iluminirao bar neke od njegovih stranica. Vjeruje se čak da je naslikao svoj autoportret u inicijalu na početku Matejeva Evanđelja, u kojem se nalazi poprsje muškarca s kapom na glavi i knjigom u ruci. Međutim, ako je Hval bio ne samo pisar nego i sitnoslikar toga zbornika, nije bio jedini, jer se danas jasno razabiru dvije različite ruke koje su iluminirale te minijature.
Jedan je majstor slikao likove na modroj pozadini. Njegove su figure izrazito voluminozne, grubih i tmurnih fizionomija te ravne kose. Oivičene su crnim konturama i smještene u pravokutne okvire. Gusti namazi boja mjestimice su oživljeni zlatom. Tom se majstoru, koji je izrazito pod utjecajem gotičkoga slikarstva na dasci, pripisuju minijature: povorka apostola s Kristom, Raspeće, Blažena Djevica Marija na prijestolju, Uzašašće, kamenovanje arhiđakona Stjepana, Kralj David i Mojsije.
Drugi majstor slika na zlatnoj pozadini, a likove, oslikane pastelnim bojama, smješta u bogato izrađen arhitektonski okvir. Dekorativni repertoar iluminacije izvodi minucioznim potezima i razrađuje ih s mnogo sitnih detalja. Crtež mu je finiji, gotovo površinski, odnosno dvodimenzionalan. Te su minijature druge ruke kvalitetnije. Tom su majstoru pripisani prizori Navještenja, Krist blagoslivlja apostole, likovi evanđelista (osim Ivana), inicijali s ljudskim likovima i veći dio ostalih uresa. Kako su Hvalovi zapisi u Zborniku pisani zlatnim dekorativnim slovima, kakve u i minijaturama koristi drugi majstor, možda se može zaključiti da je taj drugi majstor sâm Hval koji je i zabilježio ono »Pisah zlatom kao i črnilom«.
Budući da minijature Hvalova zbornika ikonografski i umjetnički pripadaju gotičkoj umjetnosti iz kruga dalmatinskih slikara 15. stoljeća, vrlo je vjerojatno da su ih izveli domaći slikari. To potkrepljuje i činjenica da se neki gotovo istovjetni likovi i uresi nalaze i u glagoljskome Hrvojevu misalu. Pokušaji nekih da određene minijature interpretiraju kao odraz utjecaja programa i ikonografije »srpske umjetnosti« nema uporišta. Riječ je zapravo o pojedinim bizantskim utjecajima koji, međutim, nisu preneseni iz »srpske umjetnosti« nego talijanskog slikarstva pod utjecajem bizanta. A taj je umjetnički put ipak bio drugačiji, i ovdje kao utjecaj stiže sa zapada.
Hvalov zbornik kao i Hrvojev misal, premda nastali u Hrvatskoj, danas se tu ne nalaze. Hrvojev misal se čuvao u Korvinovoj biblioteci u Budimu, odakle su ga Turci nakon bitke na Mohačkom polju 1526. odnijeli kao ratni plijen u Carigradsku knjižnicu turskih sultana – Topkapi Saray, gdje se i danas nalazi. Hvalov zbornik, pak, čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Bologni, kojoj ga je poklonio papa Benedikt XIV. Njemu je taj kodeks darovao poznati talijanski lingvist Giacomo Facciolati (1682. – 1769.), ali se ne zna točno kako je on došao u posjed Hvalova zbornika. I Hrvojev misal i Hvalov zbornik u Hrvatskoj su prisutni samo u faksimilnim, kritičkim izdanjima. Dovoljno da o njima mnogo što naučimo.
Vesna Kusin
Slika Hvalovog Zbornika - najznacajnijeg ocuvanog dokumentar Crkve Bosanske.
Kraljevina Bosna - nakon Kosova polja - 1391. Tj. 13 godina prije izdavanja Hvalovog Zbornika.
Nego - gdje svi Turci - tud i mali Rejz. Cera.
Ne treba meni Rejz. Cera - da kaze kakav sam i koji sam (a kako ne on, onda ni mnogi drugi). Ja sam davno - to utvrdio - dok sam jos 1993 - isao na takmicenja iz Historije - pod granatama u cetnickom okruzenju. Bitnije je medjutim da se zna - gdje je bio svaki regrutni centar Osmanskog Carstva - i to da mi danas - izgledamo bas kao Turci. Pa ako izgledamo - kao Turci - onda moramo i biti Turci. Ne daj boze da izgledamo kao Hrvati i Srbi. Jer iako izgledamo kao Hrvati i Srbi - mi nismo - Hrvati i Srbi. Mi smo Turci. To je logika - doktora Cerica. Čega se pametan stidi, time se budala ponosi! I ne govorim ovdje o Turcima, vec o rejzu Cericu i njegovim ahbabima.
E sad kako se koji pojedinac transformise iz liberaliste (nesto kao Fair_Life) u hardlinera (kamp za obucavanje), to je vec tema neke druge emisije! 
