tandmand wrote:salik79 wrote:Drzava ga progurala, drzavi tj. republici "dao", da bi ga lakse velicali. Sto nije Krlezu progurala, koji je neuporedivo bolji pisac bio?!
Krleža veličao legiju sastavljenu od katolika i muslimana, koja se borila u Staljingradu.
”I dok hrvatske novine sve ponesenije pišu kako Staljingrad mora pasti i kako Sovjeti nemaju nikakvu strategiju obrane, jer kako će je i imati pred tom nadirućom silom europskih naroda i vojski, Miroslav Krleža u svoj dnevnik, dva dana nakon što su „naši“ krenuli u konačni hrvatski proboj u Staljingrad, piše o tome kako je u Zagrebu opalio ramazanski top: “To znači da će naša vojska pobijediti nevjernike zaista! Iftar (prestanak dnevnoga posta sa zalaskom sunca, op. M. J.) javlja u predvečerje sa prvom zvijezdom pravovjernima da su bureci (u obliku agramerskog apfelštrudela) ispečeni. Lijepa naša slavi ramazan zaista u slozi i u ljubavi, i kandilje na minaretima zrači kao svjetlost u našem kršćanskom, zapadnjačkom mraku, a glas mujezina poziva na intelektualno-moralni akšamluk, uz špricere i jagnjetinu kod Avdibegovića.”
Citirat cu upis kolege forumasa s teme o Ivi Andricu:
Meni je prvo pomalo čudno da Ivo Andrić nije odbio diplomatsku službu u Berlinu u to doba kada je Berlin bio jedna vrsta "Al-Raka-e" pod okupacijom ISIL-a. Da stvar bude gora on je svojim prisustvom u Berlinu samo dao legitimitet i legalitet nacistima kao i svojim prisustvom kod potpisivanja Trojnog pakta. Njegova služba završava 1941. godine napadom Njemačke na Jugoslaviju.
Dr Bogdan Krizman o ovome kaže...
"Poslije Stojadinovićeva pada Andrić odlazi u Berlin za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra gdje ostaje sve do napada Njemačke na Jugoslaviju. Mislite li, druže Čolakoviću, da bi mu Njemci udijelili agreman da nije bio za njih kao Stojadinovićev čovjek u ministarstvu persona grata? Dobro poznam arhive nacističkog ministarstva vanjskih poslova iz tog razdoblja i nigdje nisam našao zabilješku da bi se njemačka strana ikada tužila na Andrića.
Prema određenim izvorima Andrić se nudio i NDH -u kao diplomata ali je navodno kasnije odustao od toga.
Još problematičniji stav po meni je stav i o Albaniji i muslimanima gdje podržava iseljavanje u Tursku.
Tekst ove službene beleške prvi put je objavljen u "Časopisu za suvremenu povijest", 1977, IX, br. 2 (24), str. 77-89. Hrvatski istoričar Bogdan Krizman je bio urednik ovog izdanja i dokument je, zajedno sa Krizmanovim komentarima štampan pod naslovom "Elaborat dra Ive Andrića o Albaniji iz 1939. godine".
Svoje drugo objavljivanje Andrićeva beleška je imala 1988. godine, u "Sveskama", Zadužbina Ive Andrića br. 5. koje je tada uređivao pesnik Slobodan Zubanović.
U zaključku ovog dokumenta koji se bavi hronologijom istorijskih prilika i odnosa, i ima 20.734 slovna znaka, Andrić piše:
"Uzimanje Skadra moglo bi u tom slučaju biti od velike moralne i ekonomske važnosti. To bi nam omogućilo izvođenje velikih hidrotehničkih radova i dobijanje plodnog zemljišta za ishranu Crne Gore. Severna Arbanija u okviru Jugoslavije dopustila bi stvaranje novih saobraćajnih veza severne i južne Srbije sa Jadranom", pisao je Andrić. "Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu, koja bi se, u novoj situaciji, lakše asimilovala. Mi bismo eventualno dobili još 200.000 do 300.000 Arbanasa, ali su oni većinom katolici čiji odnos sa Arbanasima muslimanima nikad nije bio dobar. Pitanje iseljavanja Arbanasa muslimana u Tursku takođe bi se izvelo pod novim okolnostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da se to sprečava."
Aleksandar Stipčević, povjesničar knjige i informacijske kulture je o ovome rekao...
Ocijenio je Andrićev elaborat o Albaniji iz 1939. godine riječima: ono što je Andrić predlagao savršeno se uklapalo u rasističke teorije koje su u to vrijeme bile u modi u nekim zemljama Europe, posebice u Hitlerovoj Njemačkoj, čiji je poklonik, inače, Andrić bio.[17] Ta ocjena ne osvjetljava ponajljepšim svjetlom Andrićev politički profil.[18][19]
Još sramnije i rekao bih otvoreni fašizam se vidi i u njegovom odgovoru Niki Miroševiću o njegovoj pjesmi "Kairski bazar" gdje Andrić veli...
''Hvala na poslatim knjigama. Naročito me veseli Tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Lepo je da se sećaš starog druga i kolege... Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.
Ivo Andrić''