hAZNADAR wrote:
Za takvu pretpostakvu bih zelio da mi dadnes izvor, referencu,.. A inace mi ne moras objasnjavat proces asimilacije starosjedilaca i Slavena.
Pavao Anđelić. Bobovac i njegova okolina.
Bosna nije imala ili nije ostavila pisan zakon po ugledu na dusanov. Imas napr spomen vlaskog katuna u darovnici Stjepana Tomasevica pored nabrojanih par sela, vinograda i kmetova. Imas dubrovacki dokument gdje spominju Bosnjane i Vlahe, imas takodjer i osmanski popis 1604-te koji razdvaja Vlahe od ostalih,..
https://miruhbosne.files.wordpress.com/ ... 1njani.png
Zakon po ugledu na dusanov i milutinov nemamo - ali logika sama govori da dobar dio Vlaha nije bio slaveniziran i da su se ipak izdvajali.
Kakve veze ima osmanski popis sa bosanskim srednjovjekovlje, to je posve drugačiji historijski period?
Druga stvar, među plemenitom bosanskom gospodom imaš i knezove koji su čisto vlaškog porijekla. Njihovo porijeklo nikako nije bilo prepreka socijalnom i vojnom statusu. Vlaško stnovništvo je bilo dio ekonomskog, društvenog, kulturološkog uspona srednjovjekovne Bosne.
Pročitaj šta kaže Lovrenović, šta Wenzelova o porijeklu stećaka i njihovom nastanku.
Hej momak,.. masa historicara jacih i od tebe je opisala Bosnjane kao stanovnike Bosne a ne samo feudalnu identifikaciju. Ovakve glupe rasprave sa ovakvim tezama o Bosnjanima sam vodio na samom pocetku internet foruma sa susjednim mitomanima. Par spomena, jedan domaci i par stranih o stanovnicima Bosne:
Ja, Petar, istije Ohmućevića, po starini Bošnjanin, a radi nepovoljnog razumirja i pogube Bosanske,prišašćah njegovijeh starijeh – sad je Dubrovčanin,koji za milost njegove stare gospode složi i postavi ovo rodoslovlje,za slavu Bosansku i svakoga vridnoga Bošnjanina, dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrši." (Pisano lita Hristova na 1482.) Antologija starih bosanskih tekstova
Dominikanac Matija (Zagreb 1327 god.) pise o inkvizitorskoj sluzbi u Slavoniji i da bi se trebao podici krizarski rat protiv Bosnjana i Sklavena u Ugarskoj i Bosni.
papa Ivan XXII 1334 pise kako mu je stalo da vuci vise ne razdiru ovce u stadu Gospodnjem i zeli iskorijeniti hereticku zlocu te nalaze provincialu dominikanaca u Ugarskoj, da posalje svu svoju bracu protiv svih onih Transilvanaca, Bosnjana i Slavena koji su heretici.
papa Inocentije VI salje 30.03.1356 skoro identican sadrzaj mletackom duzdu Ivanu Gradoniku.
1347 biskup Pelegrin pise da franjevci mogu djeliti sakramente po Bosni iako su Bosnjani izopceni.
U biljeskama sa Bazelovskog koncila 1432 god. termopilski biskup Nikola pise:
"Bosnjani, koi su zarazeni manihejskom zabludom mogu se vratiti u krilo katolicke crkve."
Boldano na najbolji mogući način govori da tvoje teze nemaju nikakvu svrhu.
"Po starini Bošnjanin" - šta znači to u datom kontekstu?
Da se poziva na status svojih predaka, ili se misli na plemensku ili etničku pripadnost?
Značenje se može tumačiti na više načina.
Dalje, Dominikanac Matija jasno razdvaja Bošnjake od Sklavena, to jeste Slovena, dok ti tvrdiš da ti isti Bošnjaci ne mogu biti Vlasi, a sa druge strane nisu ni Slaveni, pa prema tome šrta su i ko su po tvojoj teoriji?
Ti ne razumiješ, to je već očito, političke prilike u Srednjem Vijeku, tako da kada Papa proziva Bošnjane za menihejstvo, to znači da smatra da je tadašnja feudalna elita "krivovjerna", a ne kompletan narod ili zajednica.
Crkva Bosnanska nije bila nikakva "narodna crkva", već vjerski aparat koji je koronirao bosanske kraljeve, odnosno dodjeljivao im legitimnu vlast.
Crkva je ta koja je nosilac vlasti u Srednjem Vijeku, a nakon premještanja franjevačke provincije u Slavoniju, to mjesto ostaje upražnjeno, te bosanski feudalci formiraju vlastitu autokefalnu crkvu.
Kolegica je izabrala tog kmeta,... a ja samo posjetio da bas tu zive i Vlasi i Sasi te je taj kmet sigurno vidio razliku za koju ti tvrdis da nije postojala. Em si Bosnjane prekrstio samo u vlastelu, em tvrdis da je proces asimilacije Vlaha tj slavenziranje Vlaha tada vec zavrsen i svi kasniji spomeni Vlaha da su to neki drugi Vlasi. Vlahe i Sase sam samo spomenuo kolegici u smislu identificiranja prosjecnog stanovnika Bosne tog vremena koji je osim vjerskog i podanickog identiteta morao imati i jos jedan nazovimo ga narodni. Ta asimilacija starsjedilaca koju stalno spominjes je bio dug proces koji je trajao duze u zabitima i samo vezivanje Vlaha za stocarstvo i nomadski zivot pokazuje da je tu ta asimilacija najkasnije zavrsena.
Uostalom te asimilacije koje spominjes su spor proces i u novije doba - da je Jugoslavija ostala i nastavila svoje postojanje - za stotinjak godina, odnosno par generacija bi bosanski muslimani imali vecinom srpska i hrvatska imena kao sto smo bili poceli i to uglavnom po gradovima. Nisu drugi davali djeci muslimanska imena vec su muslimani davali nemuslimanska i to je bila neka vrsta integracije, asimilacije,.. Po gradovima cesce - po zabitima rjedje.
Ne razumijem zašto toliko forsiraš Sase kada uopšte nema nikakvih pisani dokumenta o njima nakon osmanlijskih osvajanja.
Oni u srednjovjekovnoj Bosni nisu bili brojni da bi bili neki utjecajan faktor.
Dubrovnik je bio taj koji je imao najjače trgovinske odnose sa Bosnom, i njegove trgovačke kolonije u unutrašnjosti su bile najbrojnije. To je opšte poznata činjenica.
Što se tiče asimilacaje vlaškog stanovništva - ja nigdje nisam tvrdio da je nešto završeno, asimilacija je proces koji traje stoljećima.
Ja sam ti naveo primjer Kosača, no ti mi po tom pitanju nisi dao nikakv odgovor.
Jesu li Kosače vlaškog porijekala ili ne, pošto se u latinskim dokumentima spominje katun Kosača oko Goražda.
Ono najbitnije u cijeloj priči oko asimilacije, pripadnosti, identiteta jeste primjer tzv. "balija", koji na najbolji mogući način pokazuje cjelokupnu sliku svijesti o nečemu za što ti tvrdiš da je već bilo iksistalizirano u Srednjem Vijeku.
U knjizi "Hercegovina" Jefte Dedijera, koja je izdana davne 1908. godine, on navodi zapažanja o "balijama", nomadskom muslimanskom stanovništvu koje je živjelo na planinskim prostorima Bosne i Hercegovine. Tako navodi da njihove katuni postoje na padinama Maglića, Visočice, Veleža, Bjelašnice, Borča, odnosno Romanije, Dubravskoj visoravni. Preziru uopšte zemljoradnju, stočarstvom se bave stoljećima, posjeduju sasvim malo zemlje, te što je najvažnije smatraju se
starosjedalačkim stanovništvom još prije "Turčina".
U suštini, balije su bili direktni potomci starosjedjelačkog vlaškog stanovništva koje je konvertiralo na Islam.
No, postoji tu još gomila osobenosti tzv. balija, pogrdno su tako nazvani od lokalnih muslimana, objasniću i zašto, koje ih čini zasebnom plemenskom ili bratskom zajednicom, jer su bratstva porodica bila aktuelna sve do početka 20 vijeka.
Na primjer - balije se nisu smjele ženiti iz drugih muslimanskih porodica, osim onih sa kojim su u bratstvu. Tako su se ovi sa Dubravske visoravni ženili samo sa onim koji su stanovali u katunima podno Veleža.
Gradsko muslimansko stanovništvo je otvoreno preziralo balije iz mnoštva razloga: da ne vrše uredno propise Muhammedove vjere, da ne kriju žene kao drugi muslimani, čak i žene nisu pokrivene, da se ne kupaju, rijetko idu u džamiju, svetkuju neke od hrišćanskih svetaca, te da su tromi, ne posjeduju društvene osobine kao ostali muslimani.
Zanimljivo i u turskim dokumentima se balije spominju odvojeno od ostalog muslimanskog stanovništva, izuzimaju se iz osmanskih berata.
U 19. stoljeću tzv. balija je bilo mnogo, jer je to nomadsko stanovništvo koje je nastanjivlo teško dostupna planinska područja, neki ih historičari smatraju i potomcima famoznih "bogumila", mada o tome nema čvrstih dokaza, osim prisutnog sinkretizma islamskih i kršćanskih religioznih motiva,
ali je činjenica da oni o svom etničkom, pa i vjerskom identitetu nisu ništa znali.