Forum Klix.ba

doboj71 wrote:

Otto_13 wrote:Ustvari ih ovaj Ho Ši Min amer oborio sam obojicu . Pali su kod Bijeljine a Lazanski izmislio priču kao iz Sutjeske . Ono deset na jednog i krenuli kao da napadnu zračnu bazu na Dubravama . Posle kad je skontao da je preletio i da to znači da je RV VJ neovlašteno ušlo na teritoriju BiH ušutio se .

Koja komedija: uletio im u formaciju".On nije ni vidio nato avione, oboren je sa raketom koja je ispaljena sa nekoliko kilometara razdaljine.

Pogrešno poslati u BiH

Ovaj 34-godišnji pilot posmrtno je unapređen u čin majora i odlikovan Medaljom za hrabrost. Kasnije se pokazalo da u trenutku kada su dva Mig-a podignuta, nijedan avion NATO nije bio u vazdušnom prostoru Srbije i da ih je oficir za navođenje poslao direktno na dežurnu paru koja je patrolirala nad Bosnom i Hercegovinom!

Obojicu je oborio pilot F-15C, kapetan Džef Hvang iz 493. lovačkog skvadrona 48. lovačkog puka.

Qoom wrote:"Vučić: Imamo probleme sa Albancima na Kosovu"

Neviđen imbecil!

zrakomlat wrote:

doboj71 wrote:

Otto_13 wrote:Ustvari ih ovaj Ho Ši Min amer oborio sam obojicu . Pali su kod Bijeljine a Lazanski izmislio priču kao iz Sutjeske . Ono deset na jednog i krenuli kao da napadnu zračnu bazu na Dubravama . Posle kad je skontao da je preletio i da to znači da je RV VJ neovlašteno ušlo na teritoriju BiH ušutio se .

Koja komedija: uletio im u formaciju".On nije ni vidio nato avione, oboren je sa raketom koja je ispaljena sa nekoliko kilometara razdaljine.

Otvorim link s tim budalaštinama i usred teksta se nudi link o tom istom radosavljevicu, kako su letili bez radara, slucajno uletili u BiH, i kinez ih rokno

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/nato- ... ve/27ex2ry

Pogrešno poslati u BiH

Ovaj 34-godišnji pilot posmrtno je unapređen u čin majora i odlikovan Medaljom za hrabrost. Kasnije se pokazalo da u trenutku kada su dva Mig-a podignuta, nijedan avion NATO nije bio u vazdušnom prostoru Srbije i da ih je oficir za navođenje poslao direktno na dežurnu paru koja je patrolirala nad Bosnom i Hercegovinom!

Obojicu je oborio pilot F-15C, kapetan Džef Hvang iz 493. lovačkog skvadrona 48. lovačkog puka.

muha_sa wrote: Sve je to ok
Al kako naoružat i koga pored silnih kontrola granice a bio si jedna od republika tadašnje Jugoslavije Da granicimo sa Italijom i Austrijom pa bi nekako i razumio graniciš sa agresorima pored kojih ne može ni ptica proletjet a da ne skontaju ocekivat da prošnjiraš oružje je u domenu naucne fantastike
Posebno što u zemlji imaš više od pola stanovništva koji ne da ne doživljavaju BiH kao svoju zemlju vec je MRZE

al hajd jebo ovo--lijepo vrijeme, treba bježat iz stana a posebno od ovakvih i slicnih tema koje covjeku sjebu raspoloženje i vrate ga u doba agresije i patnje kroz koju smo prošli

Thorgerson wrote:

hAZNADAR wrote: Emocije i stavovi ne idu obavezno jedno uz drugo.
U nasoj predstavi mozemo zamisliti da su bombe pobile mnogo vikend cetnika, zlocinaca,.. i mnogo civila sto su navijali za pad Sarajeva. U stvarnosti je mozda tu bilo i mladica na odsluzenju vojnog roka koji nisu bili presretni da su tu gdje jesu i civila koji nam mozda nisu pomislili zlo. Da, zao mi je neduznih civila, posebno djece pa me strijeljajte. Nebitno.

Da je trebalo reagovati silom - jeste naravno. Ali koliko god da mi jeste bilo drago zbog Milosevica toliko mi je bilo i krivo sto se to nije desilo koju godinu ranije u Bosni. Kosovski problem je bio i ostao tamo interni njihovo problem gdje sam mogao imati simpatije prema izbjeglim Kosovarima sa ljudske strane ali ne i sa politicke i da navijam za njih.

Meni je licno to mirisalo na drugi Vijetnam, drugi Irak,... dugotajnu borbu i na kopnu sa vecim ukljucenjem drugih sila na stranu Srbije. Antglobalisti, omladina po Evropi sklona ljevici je vec tada bila protiv Nata,... i prije sam tada mogao pretpostaviti da ce to biti dug i isrpljujuc rat gdje ce Srbija maltene dobiti simpatije po svijetu. U isto vrijeme se u BiH desavala integracija, MZ kaznjavala srpsku politiku, uzimala nadleznosti, prezivjeli nesrbi u RS vracali svoju imovinu, pokusavale se stvoriti zajednicke institucije,.... sve je to moglo past u vodu i vratiti se na pocetak da Beograd nije popustio i da je poput Asada u Siriji usao u dugotrajan i iscrpljujuci rat sa otvorenim mjesanjem svojih saveznika. Niko tada nije mogao pretpostaviti da ce Beograd tako brzo popustiti. Tako da jesam imao osnovanu zabrinutost da ce to imati mozda negativne posljedice za nas u konacnici.

Kao prvo da bih se suosjecao sa nekim, taj neki mora pokazati barem mrvu osjecanja prema meni. Ja tu mrvu ne vidim iz Srbije. Srbija se ponaša kao da ona nema apsolutno nikakve veze sa ratom u BiH. Što je najgore ni presude Haga nam ne idu u korist. Za nadati se za ove naredne da će se nešto u tom pogledu promjeniti.

Naravno, sasvim slučajno se pregovaralo sa Miloševićem u Daytonu. Jbg, bio čovjek valjda tu negdje, nije možda bilo drugih srba, pa haj ti. Mislim, jebote, pa koliko još da nas prave budalama?


Kakav crni drugi Vijetnam? Sirija. Čuj Beograd mogao ući u rat sa miješanjem svojih saveznika, e odavno nešto smješnije ne pročitah. Pa misliš da nisu pokušali. Hahahah. Koji saveznici? Rusija, kad je Slobo otišao u Moskvu i tražio pomoć, uniju sa Rusijom i Bjelorusijom, ovi ga ismijali i poslali kući. Ili "podršku" Kine.

TI moraš shvatiti da tada NIKO, ali bukvalno NIKO nije bio na strani Srbije. Pa čak ni tadašnja Crna Gora se nije slagala sa politikom Miloševića, jer su vidjeli da će najebat. Da ne idem dalje. Jedinu podršku su imali od istih budaletina iz naše države, tj. iz RS-a.


S druge strane su imali najveće moguće sile svijeta protiv sebe počevši od SAD, Njemačke, Italije, Japana itd.

Sprženi su sa zemljom. Štete NATO-a su mizerne, dok je šteta u Srbiji procjenjena na 30 mrld dolara. Molili su ih da ih ne moraju bombardovati, ali ovi su se ponašali da su bogovi. Kontaju ima biće Rusi tu...ahaha.


P.S. NATO jeste djelovao u našoj državi. Da, sa debelim zakašnjenjem, ali su djelovali. A nisu morali. I tada su se smrdi skupili ko govno. Sa svojim "saveznicima".

Thorgerson wrote:

muha_sa wrote: Sve je to ok
Al kako naoružat i koga pored silnih kontrola granice a bio si jedna od republika tadašnje Jugoslavije Da granicimo sa Italijom i Austrijom pa bi nekako i razumio graniciš sa agresorima pored kojih ne može ni ptica proletjet a da ne skontaju ocekivat da prošnjiraš oružje je u domenu naucne fantastike
Posebno što u zemlji imaš više od pola stanovništva koji ne da ne doživljavaju BiH kao svoju zemlju vec je MRZE

al hajd jebo ovo--lijepo vrijeme, treba bježat iz stana a posebno od ovakvih i slicnih tema koje covjeku sjebu raspoloženje i vrate ga u doba agresije i patnje kroz koju smo prošli

Kakvo oruzje da dovlacis? Oruzje je bilo tu. Po kasarnama, skladistima, remontnim zavodima.

Ja opet kazem, naivni smo bili previse i vjerovali smo im previse. Pa su tako sve vece kasarne i skladista oruzja pali njima u ruke. Pa bilo je i nasih ljudi u toj vojsci jbmu.

Ali oni su sve isplanirali. A mi smo gledali i kontali, pa sta li ovi rade jbt.

Imas evo dole Hadzice koje je imalo ogromno skladiste oruzja u Zunovnici, te kasarnu + remontni zavod koji je bio krcat oruzjem i tenkovima. Nasi npr. u Hadzicima bili vecinski narod. Dakle, ako gledamo ljudstvo mi smo bili u odlicnoj poziciji.

Opstini Hadzici, tacnije naselje Hadzici je palo za dan-dva, muslimana pobijeno ko se nije izvukao dakle, napravljen im logor, kasarne zauzete, remontni zavod, skladista oruzja po zunovnici, jednostavno pade tako vazno mjesto bez neke vece bitke. Poslije smo se tukli po Igmanu, ali evo da smo imali Hadzice u svojim rukama, pa sad pa sad bi se izvrsila deblokada sarajeva. Sto je najgore nasi su drzali tu visinske kote, ali kakva ti korist kad nemas cime da pucas. Mozes ih samo gledat.

E meni je to cudno. Kako tako jedno naselje padne, u centru Bosne sa vecinskim muslimanskim stanovnistvom itd. Dakle, nisi morao dovlaciti oruzje. U tim Hadzicima si ga imao dovoljno da ratujes citav rat. Uostalom, nije NATO onako eto iz cista mira eto gadjao te Hadzice.

KAKO JE POČEO RAT?

Bio je to utorak 31. mart 1992. godine, običan školski dan. U kabinetu hemije, kod nastavnice Slavice, sjedio sam u posljednjoj klupi srednjeg reda. Ispred mene bili su moji školski drugovi Dragan Stjepanović i Mile Ivanović, koji su me pitali: Hoće li i ove godine biti vašer i ringišpil u Janji? Dolazio je Ramazanski bajram!

Odgovorih im da hoće, iako nisam bio fasciniran tim događajem (vašerom) jer sam iščekivao finale Kupa šampiona za košarkaše između mog Partizana i Juventuda, koje će se igrati 16. aprila. Na moj odgovor oni su se samo nasmijali. Nije mi bilo jasno zbog čega.

Došao sam kući i kao obično s ocem pogledao dnevnik u pola 8, a onda i emisiju Klub 92 s Dubravkom Kenić. Negdje u pola emisije čuli smo da je počeo rat u Bijeljini. Majka prestravljena je otrčala da telefonira, jer smo u Bijeljini imali pola familije. Djed, nena, daidže, tetke, tetci, rođaci...

Uslijedio je film Miris dunja na TV SA, koji je nekoliko puta prekidan zbog obavještenja o navodnim uličnim borbama. Prvi put u životu zaspao sam s jastukom preko glave, zbog straha. U Bijeljini je, kako sam već napisao, bilo pola moja rodbine s mamine strane.

Osvanula je srijeda 1. april. Otišao sam u školu. U kabinetu geografije dočekao nas je nastavnik Todor Dmitrović. Veliki čovjek. Rekao je tiho: "Idite kući". Bilo mu je jasno da od onog što nas je strpljivo učio četiri godine i generacije prije nas, nema ništa. Sjećam se njegove priče kako je kao ratno siroče, nekada 1945. godine, krenuo put Semberije iz Krajine. Nastanio se u malenoj kući do elektrodistribucije. Imao je brčiće i bio istinski prosvjetni radnik. I sada se često sjetim nastavnika Todora i zaželim da me pomiluje po glavi, a onda lagano udari u potiljak.

Do 4. aprila i Ramazanskog bajrama čekali smo šta će biti sa nama. U nedjelju 4. aprila Željko Ražnatović Arkan je došao u Janju, a jedinice Novosadskog korpusa bile su raspoređene po obroncima Majevice. Nisu nas sravnili s zemljom kakav je bio plan, jer nisu naišli ni na jednog pripadnika Zelenih beretkih ili Handžar divizije. Svoje školske drugove, srpske nacionalnosti, nikada više nisam vidio. Nisam imao priliku da ih pitam šta su to oni znali... Ustvari vidio sam ih 11. augusta 1994. godine kada mi je umro djed i kada sam prvi put poslije 30 mjeseci izašao iz Janje i došao do Bijeljine. Vraćao sam se s mamom u autobusu kada sam ugledao Dragana Stjepanovića i, čini mi se, Slavišu Bradarića. Vidjeli su i oni mene, ali su se sakrili iza žive ograde.

Život mi se, dakle, podijelio na prije i poslije 31.3.1992. godine. Završio sam osnovnu školu, ali se nisam mogao upisati u srednju. Uslijedilo je 30 mjeseci kućnog pritvora, sve do 1. septembra 1994. godine kada je moja porodica prognana u Tuzlu.

U tih 30 mjeseci mobilisali su mi brata, koji se po medicinskoj dokumentaciji, zbog bolesti, nije smio izložiti takvim naporima i opasnosti. Na kopanju rovova oko Brčkog ostao je 21 dan. Još jednom su došli po njega. Na njegovom stoliću stajao je grb FK Radnički Novi Beograd. Beton, srpski vojnik, gospodar naših života, rekao mu je: Partizan, hoćeš li u Batković? Ne znam je li mu brat išta odgovorio, ali tada ga nije odveo.

Moji roditelji su dobili otkaze u konfekciji "Kurjak" gdje su cijeli život radili. Otkaze jer su muslimani. Ostali smo bez svih novčanih primanja i sa stotinjak švicarskih franaka koje su roditelji zaradili privatno radeći.

Krajem 1993. godine u moju sobu su uselili Milku Jelić iz Tinje. Živjeli smo s njom pod istim krovom. Nismo imali problema.

U proljeće 1994. godine došli su i po mene. Imao sam 17 godina. Majka je rekla kako sam odavno u Njemačkoj, a oni su joj odgovorili kako će ona biti mobilisana umjesto mene. Mobililisali su mi mater! Tog proljeća i ljeta moja majka je od jutra do večeri po poljima prikupljala krompir i brala kukuruze za srpsku vojsku...

U augustu 1994. moja majka je načula kako u prvoj grupi koja se samovoljno prijavi za "iseljenje" neće dirati muškarce. Ona je imala trojicu u kući. Prijavili smo se i platili put Vojkanu Đurkoviću nekoliko hiljada maraka koje smo pozajmili. Sjećam se i nekog Riste, koji nas je pljačkao u Dubravicama kod Brčkog. Sjećam se stotina duša poredanih u kamionima, pod ceradom, na plus 40. I prijetnji, ali i dova uzvišenom Allahu dž.š. I sad mi je u glavi slika komšije koji u krilu čuva trogodišnjeg sina i moli boga da ga puste preko Majevice.

Vojkan mi je na Banj brdu nabacio "peticu" i rekao da ću dogodine biti Alijin vojnik. Nisam otišao u vojsku, upisao sam se u školu.

U Tuzlu smo došli bez ijedne marke...

Poslije 31.3.1992. godine od stotinjak moje rodbine sa majčine i očeve strane danas u Bijeljini i Janji živi njih troje.

Kada sve saberem i oduzmem, zarad pomirenja i povjerenja, mogao bih im halaliti 30 mjeseci kućnog pritvora. Mogao bih i načinjenu štetu koja se novcem ne može platiti. Mogu halaliti još mnogo toga...

Ali...

Mobilizaciju moje majke nikad i to što se 27 godina poslije još uvijek budim s jastukom preko glave, ponekad osluškujući njihove korake kako dolaze po nas.

PS: Mislio sam da nikada ovo neću napisati, ali svaka godišnjica, svaki 31.3. je teži. U kontekstu napisanog treba znati kako rat u BiH nije zvanično počeo, kako nije bilo Brčanske Malte, Dobrovoljačke ulice, ubistva srpskog svata na Baščaršiji....

Zašto su nas napali i od koga su odbranili i oslobodili grad? Neka odgovore: Od koga? Valjda 27 godina poslije znaju i imaju imena i prezimena islamskih fundamentalista, pripadnika Zelenih beretki i Handžar divizije..,

I da. Za ubistvo nekoliko stotina Bijeljinaca i Janjaraca, za rušenje svih džamija, za otimačinu imovine, za pljačku, za premlaćivanja, za logor Batković, za progone, za etničko čišćenje NIKO NIKAD NIJE ODGOVARAO.

Još ću dodati. Kako je počeo rat u Tuzli. Jesu li 14. maja dijeljenje plave koverte i kome? Ko je napustio stanove i po čijem naređenju i ko se planirao vratiti 16. maja? Rat je počinjao u svim sredinama gotovo na identičan način. Kod nas je bila generalna proba krvave agresije na BiH koja će u konačnici rezultirati genocidom u Srebrenici, Podrinju i Prijedoru.

31. mart 2019. Godine

Maraschino wrote:Sto se nije vratio?

Ne mislim na njega kao jedinku nego na desetine hiljada Bijeljinaca. Drazi im Podlugovi od ravne Semberije.
Da su se masovnije vratili danas bi Bijeljina bila bare-bare politickih odnosa pa bi mogli odlucivati o svojoj sudbini.

CPT wrote:

Gandalf wrote:za rat Alija nije kriv, ali je kriv što je nesposoban i što nas je potpuno nepripremljene ostavio četnicima na nemilost, a morao je vidjeti šta dolazi

istu stvar i danas radi njegov sinčić, sreća pa je smrdija danas u daleko većem kurcu nego devedesetih pa smo za sada sigurni od direktnog napada

vidjećemo do kada

Jasta je... Kao cudno da su ostali prosli slicno ili gore iako nisu imali Alije Bas me zanima kako bi ti "pripremio" narod kad ti je pola drzave peta kolona. Bas zbog toga sto je znao "sta dolazi" je uradio sve da do toga ne dodje.

Gandalf wrote:za rat Alija nije kriv, ali je kriv što je nesposoban i što nas je potpuno nepripremljene ostavio četnicima na nemilost, a morao je vidjeti šta dolazi

emric wrote:

Gandalf wrote:za rat Alija nije kriv, ali je kriv što je nesposoban i što nas je potpuno nepripremljene ostavio četnicima na nemilost, a morao je vidjeti šta dolazi

Nije nas on nikome ostavio na nemilost. Alija je bio samo jedan od onih koji su mogli da pretpostavljaju šta može da se desi, a ostalih par miliona smo bili mi sami. Ko je šta znao, ko je u bilo šta bio siguran? Ko je imao teret da odlučuje i ko je šta smio da govori?

Po meni je mudru stvar uradio što nije javno potencirao priču o ratu i dizao paniku, jer bi brzo mogao upasti u zamku da ga prospinuju kao huškača koji je organizovao tamo neki islamistički pokret zbog kojeg su onda tamo neki Srbi morali da brane svijet od nekakvih ekstremista. Tek bi nam tada politika pala na nos, a narod u još gore rasulo.

Ali u pozadini su rađene sjajne stvari. Pravljena je organizacija koja je ubrzo bila od neizmjernog značaja. Tu su neki pojedinci briljirali. Bilo je i onih koji su neizbrisiva sramota, no njima nek se bavi "vrhovni sud".

Hrmpallier wrote:

Maraschino wrote:Sto se nije vratio?

Ne mislim na njega kao jedinku nego na desetine hiljada Bijeljinaca. Drazi im Podlugovi od ravne Semberije.
Da su se masovnije vratili danas bi Bijeljina bila bare-bare politickih odnosa pa bi mogli odlucivati o svojoj sudbini.

Slažem se s tobom da oko Podlugova i sličnih mjesta, ali Semberija komletna je ipak imala srpsku većinu, iako je sama Bijeljina bila većinom bošnjačka.

Nije problem u Bijeljini, nego je problem u Zvorniku, Srebrenici, Bratuncu, Višegradu, gdje je bila većina. Nekom prilikom sam čitao ratni "LjiGan", gdje piše neki mladi nadobudni bojovnik.

Uglavnom, spominje poslijeratno vrijeme ( poslije II sv. rata ) kada su udbaši u kožnim mantilima tjerali ljude ( Bošnjake, tadašnje muslimane ) da se vraćaju iz iz izbjeglištva svojim kućama. Jasno, iz kontekstsa cijele priče, se vidilo da su udbaši ( po definiciji, jel' te, negativci ) zapravo neprijatelji Bošnjačkog naroda. Mislio sam da je to samo iživljavanje jedne struje u rukovodstvu tadašnjih ratnih wlasti, ali sam se zah.... Opstrukcija povratka u Podrinje postavlja granicu male Velike Srbije na Koziju Ćupriju, to je valjda jasno svakome ko hoće da vidi.

Povratak u Janju je tekao i pored očitih opstrukcija iz Sa. Janja je božije davanje što se tiče powratka. Oni su od RS-a dobili "onu stvar", i mislim da ih od cca 7-8 000 ne radi u državnoj službi ni 10, ako i toliko, ali inostranstvo i zemlja ( koja se nipošto ne prodaje osim između najbližih rođaka ) čine održivim povratak. Zemlja je "da kamen baciš, nešto bi niklo".

Ista zemlja je i u Posavini, ali Zagreb je okupirao duše tih ljudi, i od powratka nema ništa.

Hrmpallier wrote:

Maraschino wrote:Sto se nije vratio?

Ne mislim na njega kao jedinku nego na desetine hiljada Bijeljinaca. Drazi im Podlugovi od ravne Semberije.
Da su se masovnije vratili danas bi Bijeljina bila bare-bare politickih odnosa pa bi mogli odlucivati o svojoj sudbini.

Slažem se s tobom da oko Podlugova i sličnih mjesta, ali Semberija komletna je ipak imala srpsku većinu, iako je sama Bijeljina bila većinom bošnjačka.

Nije problem u Bijeljini, nego je problem u Zvorniku, Srebrenici, Bratuncu, Višegradu, gdje je bila većina. Nekom prilikom sam čitao ratni "LjiGan", gdje piše neki mladi nadobudni bojovnik.

Uglavnom, spominje poslijeratno vrijeme ( poslije II sv. rata ) kada su udbaši u kožnim mantilima tjerali ljude ( Bošnjake, tadašnje muslimane ) da se vraćaju iz iz izbjeglištva svojim kućama. Jasno, iz kontekstsa cijele priče, se vidilo da su udbaši ( po definiciji, jel' te, negativci ) zapravo neprijatelji Bošnjačkog naroda. Mislio sam da je to samo iživljavanje jedne struje u rukovodstvu tadašnjih ratnih wlasti, ali sam se zah.... Opstrukcija povratka u Podrinje postavlja granicu male Velike Srbije na Koziju Ćupriju, to je valjda jasno svakome ko hoće da vidi.

Povratak u Janju je tekao i pored očitih opstrukcija iz Sa. Janja je božije davanje što se tiče powratka. Oni su od RS-a dobili "onu stvar", i mislim da ih od cca 7-8 000 ne radi u državnoj službi ni 10, ako i toliko, ali inostranstvo i zemlja ( koja se nipošto ne prodaje osim između najbližih rođaka ) čine održivim povratak. Zemlja je "da kamen baciš, nešto bi niklo".

Ista zemlja je i u Posavini, ali Zagreb je okupirao duše tih ljudi, i od powratka nema ništa.

llull wrote:
Sto se Janje tice radi ih pristojan broj u javnim institucijama, mislim da imaju 2 ili 3 sudije iz Janje cak, sef Katastra u Bn je iz Janje, predsjednik osnovnog suda BN je bosnjak, bivsi predsjednik osnovnog suda je bosnjak. Par bitnih funkcija u SO Bijeljina su bosnjaci... Doduse to sve stoji zbog bliskosti SDS Bijeljina i SDA. Javna je tajna da je Micu Micica vec 2 ciklusa izbora iz govana vadila Janja i bosnjaci... Realno u BN je situacija je dobra sto se tice odnosa srba i bosnjaka ...