Dozer wrote: ↑18/06/2024 10:31
Eh... Svega i svacegaa...
Brak je, na prvom mjestu - kompromis. Ko nije spreman na kompromis, bez obzira da li je musko ili zensko, ne treba ni da ulazi u brak, ali ni vanbracnu zajednicu duzu od dvije godine (zajednicki zivot), jer se po zakonu danas i to gleda kao na brak u smislu podjele zajednicki stecene imovine i svega ostalog.
Na stranu istorija braka, u smislu kako je i zasto ta institucija uopste nastala (crkve, kontrola, blabla), ali gledajuci kako sve to izgleda danas i kako se ljudi zene i razvode k'o na traci bez obaziranja na vlastitu djecu a onda i sve ostalo, ocito je da je brak kao institucija propao. Medjutim, izgleda da ljudi ne mogu da shvate ono s pocetka, a to je da je zajednicki zivot, bez obzira da li je legalizovan vjencanim listom ili ne - kompromis. Cijeli zivot je zapravo kompromis, a brak je poseban dio toga jer podrazumijeva zatvorenu zajednicu koja sa sobom nosi razne zivotne izazove. I u tome ce opstati samo oni koji shvate da macho stav (koji danas vidim da ima sve vize zena, jer je to valjda IN), ne vodi nicemu.
Dogovor je jedino sto moze dati rezultat, sve ostalo je put u razlaz.
Naravno, postoje i stvarno nespojive osobe, koje su totalno razlicite u svemu, a koje to shvate tek nakon nekog vremena provedenog pod istim krovom, i takvi ni ne trebaju biti zajedno jer ta zajednica onda vodi samo vecim probemima, nerijetko i fizickim okrsajima, a to je vec suludo. Bolje je dobar razvod, nego los brak. I to je zaista istina, nije floskula. Nazalost, ako takav par ima dijete ili djecu, a nisu sposobni naci zajednicki jezik oko bar 50% stvari u tom zajednickom zivotu, onda je razlaz jedino rjesenje, ali tada najvise ispastaju djeca. I ispastace dugo, na razne nacine, jer pare nisu rjesenje za sve u zivotu, pa ma koliko to danas mladi mislili.
Na pocetku braka/zajednickog zivota, sasvim je normalno da se taj par djelimicno osami u smislu manjeg druzenja svako sa svojom rajom, jer pocinju neka nova zivotna desavanja, obaveze, problemi, a to se pogotovo mijenja kada dodje dijete. Ide druzenje i dalje, naravno, ali se to polako smanjuje.
Istovremeno, ta ista raja cesto postaju teret tom paru radi udomacenih nebuloza tipa "Pi*ka si sto ne smijes izaci od zene" ili "Jel' ti to muz ne da vani samoj" i sl., i cesto takva "jaranska" podjebavanja prave problem tom paru medju njihova 4 zida. Nagledao sam se ovoga, a ponegdje je upravo to bio razlog razlaza u prve 2-3 godine, jer on ili ona. ili oboje, nisu bili u stanju pomiriti svoj ego u odnosu na raju i kucu. Zato, prije nego pocnete optuzivati i podjebavati nekoga ko se ozenio/poceo zajednicki zivot s nekim na ovaj nacin, cak i u zajebanciji, dobro razmislite da li cete se sutra naci u istoj situaciji i kako cete se nositi s tim. Kako se ono kaze - ne radi drugom ono sto ne bi htio da neko radi tebi. Pored toga, razmislite da li na taj nacin zelite da izgubite prijatelja/icu, jer moze se desiti i da on/a ostane s partnerom, a da otpadnete vi iz tog kruga.
Elem, brak je vrlo kompleksna tema, kod svakoga je razlicit, svaki ima svoje za i protiv, i bukvalno nijedan nije savrsen, ali - u sustini svaki je vrlo slican u 90% stvari. Svaki ce imati uspone i padove, radosti i tuge, smijeh i suze, ali ce opstati samo onaj u kojem su oboje spremni na kompromis, a kompromis znaci ponekad i "pojesti govno" i progutati svoj ego.