Ateizam vs. Religija

[sekerbay]

Zašto

De se još jednom vrati i pročitaj šta je čojk napiso.
Tvoj post je niđe veze.

[Nurudin]

Zašto

De se još jednom vrati i pročitaj šta je čojk napiso.
Tvoj post je niđe veze.

da se još jednom vrati i pročitaj šta sam ja napisao
tvoj post je niđe veze

[Bloo]

Ti se vrati...ne ti se vratiii...


A cijelo vrijeme ti si ja...

[Nurudin]

Smisao života je pronaći sebe, spoznati se, biti jedno sa sobom sa onim što zovemo svijest.
Svijest smo mi, a sve ostalo je šejtan ili maja , odnosno privid u kojem se svijest zaboravlja i tako se udaljava od
sebe same. Imati klasični smisao života u kojem je cilj nešto izvan nas, je isto udaljavanje od sebstva.
Ono što nama fali, dio koji nedostaje , ono zbog čega se osjećamo nepotpuni, je upravo to nedostajanje samih sebe-sebi.
Pronaći sebe je nemoguće, jer si ti onaj koji traži , dakle već to JESI.
Tako je i tzv "duhovno putovanje" privid i iluzija u kojoj ti kao tražiš sebe ili boga . Jedino što treba, jeste prepoznati u sebi
iluzije u koje si se zapetljao/la, i odstranjuješ ih sve dok ne ostaneš samo čista svijest.
U tome može biti korisna i molitva i meditacija i mantra ili šta god ti sjeda ALI ništa od toga nije nešto sveto.
Svetost je u nama samima.

Djelomično se slažem s tobom.
S tim da osim što mi imamo sebe sebe, ipak je potrebno "duhovno" putovanje, na način da se uvijek preispituješ, pričaš sa sobom, razmatraš opet i iznova svoje ubijeđenja i stajališta u zavisnosti od ljudi koje srećeš i stvari koje vidiš. Ali uvijek ostajemo, u srži svega toga, mi. Naš um/duša/duh sa tijelom..nazovi kako hoćeš.
Svijet posmatrati kroz prizmu sebe i drugih, jer i tvoje ja je definisano kroz druge s obzirom da svjesno ili nesvjesno detektiraš reakcije drugih na svoje ja.
Također posmatrati i kroz svoje reakcije na to što nazivaš šejtan ili maja također može bidi edukativno.

Svako ubijeđenje ili stav je maja -šejtan. "Ja" koje izlazi iz tih ubijeđenja i vjerovanja je šejtan-laž, iluzija.
Ubijeđenja o tome šta si i ko si, počinju još od malih nogu, od imena koje dobiješ pa do npr doktorske diplome .
To nisi ti, već je to nešto u šta se je tvoje jastvo zapetljalo i zaboravilo. To nije problem, sve dok ne postane problem,
kad počneš da se osjećaš nepotpunim, uvijek nešto nedostaje i taj osjećaj nedostajanja se pokušava obično umiriti nekim
novim ciljem , društvenim statusom, posjedovanjem nečega ili šta god je potrebno da se ta improvizacija od iluzornog jastva, umiri.
Onda ljudi ipak na kraju skonatju, pa idu psihijtarima, raznim duhovnim učiteljima, okrenu se vjeri ili šta god
I onda se najčešće dešava to da im se daje opet neki novi cilj, ovaj put duhovni u kojem će oni tražiti sebe ili boga.
Već sam pisao pričicu na sufizmu, o čovjeku koji je prošao nekih sedam stepenica do boga ali onda nije našao ništa, odnosno
nije shvatio, da je onaj što traži, ono što se traži..pa ga onda slali da i dalje putuje neke stepene.
Dakle, da ne bude zabune, ovdje ne govorimo o ovom iluzornom ili relativnom jastvu, već o jastvu kao čistoj svijesti, bez
karakteristika i bez same mogućnosti da ga se opiše, ALI mogućnost da se to bude, ne da postoji, nego je ona stalno tu.
To nije nikakva fantazija, nikakvo mentalno masturbiranje, nije hipoteza , nego je to fakt.

[arzuhal]

- Tako da ja stalno posmatram unutar sebe taj vječiti sukob moja dva Ja i...
- Čekajte! Jeste li primijetili šta ste sada rekli? VI gledate svoja dva Ja
- O Bože...Znači...
- Da!
- POSTOJI i moje treće JA!? Ono koje motri ta dva sukobljena Ja? Znači ja imam tri Jaja?
- Tako je!
- Aaaa...

[Nurudin]

Ti se vrati...ne ti se vratiii...


A cijelo vrijeme ti si ja...

šta da mu kažem drugo

[Bloo]

šta da mu kažem drugo

Ne znam ali mi bi šega

[cendlerbing]

Smisao života je pronaći sebe, spoznati se, biti jedno sa sobom sa onim što zovemo svijest.
Svijest smo mi, a sve ostalo je šejtan ili maja , odnosno privid u kojem se svijest zaboravlja i tako se udaljava od
sebe same. Imati klasični smisao života u kojem je cilj nešto izvan nas, je isto udaljavanje od sebstva.
Ono što nama fali, dio koji nedostaje , ono zbog čega se osjećamo nepotpuni, je upravo to nedostajanje samih sebe-sebi.
Pronaći sebe je nemoguće, jer si ti onaj koji traži , dakle već to JESI.
Tako je i tzv "duhovno putovanje" privid i iluzija u kojoj ti kao tražiš sebe ili boga . Jedino što treba, jeste prepoznati u sebi
iluzije u koje si se zapetljao/la, i odstranjuješ ih sve dok ne ostaneš samo čista svijest.
U tome može biti korisna i molitva i meditacija i mantra ili šta god ti sjeda ALI ništa od toga nije nešto sveto.
Svetost je u nama samima.

Bravo.

[arzuhal]

Spoznati samog sebe, pa to je najstariji poziv čovjeku, skoro kroz sve epohe, civilizacije, kulture, filozofije, religije...

[Nurudin]

- Tako da ja stalno posmatram unutar sebe taj vječiti sukob moja dva Ja i...
- Čekajte! Jeste li primijetili šta ste sada rekli? VI gledate svoja dva Ja
- O Bože...Znači...
- Da!
- POSTOJI i moje treće JA!? Ono koje motri ta dva sukobljena Ja? Znači ja imam tri Jaja?
- Tako je!
- Aaaa...

dok si jutros klanjao sabah, kome si se ti obraćao , s kim si to razgovarao ?
pa sa svojim drugim ja ili superegom
S druge strane , "zikr" ili podsjećanje-sjećanje na boga, kad se kaže "sjećajte se vi mene pa ću se i ja vas sjećati (ili spominjite me)"
...ili kad kaže "čim se ti sjetiš mene u nekom društvu i ja ću tebe pred boljim društvom" , je u stvari podsjećanje na sebe samog.
Podsjećanje na izvor , na čistu "vodu" ili svijest koja je nezamućena tim ego -šejtanskim igricama.

[cendlerbing]

Kako je šega ova tema

[Ramzess Veliki]

Smisao života je pronaći sebe, spoznati se, biti jedno sa sobom sa onim što zovemo svijest.
Svijest smo mi, a sve ostalo je šejtan ili maja , odnosno privid u kojem se svijest zaboravlja i tako se udaljava od
sebe same. Imati klasični smisao života u kojem je cilj nešto izvan nas, je isto udaljavanje od sebstva.
Ono što nama fali, dio koji nedostaje , ono zbog čega se osjećamo nepotpuni, je upravo to nedostajanje samih sebe-sebi.
Pronaći sebe je nemoguće, jer si ti onaj koji traži , dakle već to JESI.
Tako je i tzv "duhovno putovanje" privid i iluzija u kojoj ti kao tražiš sebe ili boga . Jedino što treba, jeste prepoznati u sebi
iluzije u koje si se zapetljao/la, i odstranjuješ ih sve dok ne ostaneš samo čista svijest.
U tome može biti korisna i molitva i meditacija i mantra ili šta god ti sjeda ALI ništa od toga nije nešto sveto.
Svetost je u nama samima.

Upravo. Zelim da svjesno budem bolji radi sebe, a ne podsvjesno naveden da budem bolji po tudjim mjerilima.

[arzuhal]

- Tako da ja stalno posmatram unutar sebe taj vječiti sukob moja dva Ja i...
- Čekajte! Jeste li primijetili šta ste sada rekli? VI gledate svoja dva Ja
- O Bože...Znači...
- Da!
- POSTOJI i moje treće JA!? Ono koje motri ta dva sukobljena Ja? Znači ja imam tri Jaja?
- Tako je!
- Aaaa...

dok si jutros klanjao sabah, kome si se ti obraćao , s kim si to razgovarao ?
pa sa svojim drugim ja ili superegom
S druge strane , "zikr" ili podsjećanje-sjećanje na boga, kad se kaže "sjećajte se vi mene pa ću se i ja vas sjećati (ili spominjite me)"
...ili kad kaže "čim se ti sjetiš mene u nekom društvu i ja ću tebe pred boljim društvom" , je u stvari podsjećanje na sebe samog.
Podsjećanje na izvor , na čistu "vodu" ili svijest koja je nezamućena tim ego -šejtanskim igricama.

Iskreno, jutros sam obavio sabah-namaz u popriličnom gafletu, dunjaluk mi se vrzmao po mislima iako, za razliku od Kerime, mogu da razumijem svaku izgovorenu riječ u njemu, ništa mi nije pomoglo...Kada sam slab i griješan...
Tvoje tumačenje ajeta, kudsi-hadisa, hadisa i toga je veoma blizu istine, a opet nestvarno daleko i neistinito...Mnim da je to plod onoga na što su velikani tesavufa upozoravaili: da je tesavuf klizav teren, da se ne kreće bez Vodiča koji veoma dobro poznaje i Put i brojne stranputice, da je mlad sufija šejtanska maskarada, itsl.
Tako si ti obrnuo stvar: umjesto Halladževog poništenja sebe i viđenja samo Jedinog, ti poništiš Njega da bi vidio sebe.
Da nam se Allah smiluje i na pravi Put uputi, amin!

[Smrcak15]

Za pakao meni je prva i najsnažnija asocijacija - zaborav.

zaborav cega???

Svega...Zaborav čovjeka sebe, Boga, zaborav Božiji čovjeka...To je Pakao.

ja se ne bi slozio ako bi sporedili sa onim pravim paklom o kojem govori Kuran i hadis, jer samo pogledati neke osobe koje imaju love da brisu guzu sa njom, jahte i cuda sva moguca, zaboravili na Boga a jos vise na sebe, ali opet uzivaju u tom nekom materijalnom blagostanju, sa lijepim zenama, rijekama alkohola, droge i sta sve ne konzumiraju, iako je to za nas vjernike pakao otici u droge ali i to je Raj nasparam pravog dzehennema na onom svijetu.

Ja bi rekao, pakao je tvoji najveci strahovi tkao bni ja to prije definisao raj nego zaborav.

dio kazne pakla je i zaborav na sve dobro sto je covjek dozivio i nauzivao se na ovom svijetu, pa kad se zamoci samo malo u Pakao pa bude upitam jesi li ikad osjetio uzivanje, reci ce covjek, nikad nisam osjetio uzivanje iako je bio mozda medju najbogatijim na ovom svijetu.
tako da zaborav u tom smislu je dio kazne pakla.

[Nurudin]

Iskreno, jutros sam obavio sabah-namaz u popriličnom gafletu, dunjaluk mi se vrzmao po mislima iako, za razliku od Kerime, mogu da razumijem svaku izgovorenu riječ u njemu, ništa mi nije pomoglo...Kada sam slab i griješan...
Tvoje tumačenje ajeta, kudsi-hadisa, hadisa i toga je veoma blizu istine, a opet nestvarno daleko i neistinito...Mnim da je to plod onoga na što su velikani tesavufa upozoravaili: da je tesavuf klizav teren, da se ne kreće bez Vodiča koji veoma dobro poznaje i Put i brojne stranputice, da je mlad sufija šejtanska maskarada, itsl.
Tako si ti obrnuo stvar: umjesto Halladževog poništenja sebe i viđenja samo Jedinog, ti poništiš Njega da bi vidio sebe.
Da nam se Allah smiluje i na pravi Put uputi, amin!

Vodič je šejtan jer on isto za-vodi, jer nema nikakvog puta, nema distance između tebe(relativnog ja) i tebe (božanskog).
Put se stvara imaginacijom relativnog, koji umišlja postojanje, kao što i umišlja putovanje, a u stvari umišljanje puta
je umišljanje distance koja ne postoji.
Ne može bog biti sveprisutan, ali eto samo tebe zaobići . Ti jesi onaj koji je rekao Musau kad ga je pitao da se opiše,
pa mu rekao "ja jesam", kao što mu je rekao da kaže faraonu (egu simbolički) , kad ga upita ko ga šalje, da kaže "ja jesam, me šalje".
Ti to jesi, kao i ja ili Isus ili Muhamed, samo što se mi ne možemo sjetiti, jer se zaboravljaš u ovom relativnom jastvu.

[zforumas]

Kad smrle uzme nekog da citira i odgovori, obično skrolam, jer nemam ni volje ni želje da čitam.
Bude mi naporno, jbg. Sorry smrle.
Al kad baci ovako jedno poređenje koje sagovorniku izbije argumente, dokaže nam da je inteligentan dječko.

Pa eto, haj ti živi a da ne pojedeš ponekad štabilo.

Jeli auto stvoreno sa ciljem da bi se sipao benzin u njega???

Nije, ima i dizelasa, plinasa, elektricnih, solarnih, onih sa gorivim celijama i sl....
Mada, ukoliko nista od ovoga ne "naspes" onda to vise nije to auto za sto je k'o biva stvoreno, pa ti vidi.

A to ti i Smrle ne havljate, ne morate ni vode piti?

[Bloo]

Svako ubijeđenje ili stav je maja -šejtan. "Ja" koje izlazi iz tih ubijeđenja i vjerovanja je šejtan-laž, iluzija.
Ubijeđenja o tome šta si i ko si, počinju još od malih nogu, od imena koje dobiješ pa do npr doktorske diplome .
To nisi ti, već je to nešto u šta se je tvoje jastvo zapetljalo i zaboravilo. To nije problem, sve dok ne postane problem,
kad počneš da se osjećaš nepotpunim, uvijek nešto nedostaje i taj osjećaj nedostajanja se pokušava obično umiriti nekim
novim ciljem , društvenim statusom, posjedovanjem nečega ili šta god je potrebno da se ta improvizacija od iluzornog jastva, umiri.
Onda ljudi ipak na kraju skonatju, pa idu psihijtarima, raznim duhovnim učiteljima, okrenu se vjeri ili šta god
I onda se najčešće dešava to da im se daje opet neki novi cilj, ovaj put duhovni u kojem će oni tražiti sebe ili boga.
Već sam pisao pričicu na sufizmu, o čovjeku koji je prošao nekih sedam stepenica do boga ali onda nije našao ništa, odnosno
nije shvatio, da je onaj što traži, ono što se traži..pa ga onda slali da i dalje putuje neke stepene.
Dakle, da ne bude zabune, ovdje ne govorimo o ovom iluzornom ili relativnom jastvu, već o jastvu kao čistoj svijesti, bez
karakteristika i bez same mogućnosti da ga se opiše, ALI mogućnost da se to bude, ne da postoji, nego je ona stalno tu.
To nije nikakva fantazija, nikakvo mentalno masturbiranje, nije hipoteza , nego je to fakt.

Najviše volim kad izlaganje o nečem ovakvom zaključiš sa to je fakt.
Na taj način svako može zaključiti neki svoje promišljanje o stvarima, a za koje smatra da je jedino isključivo tačno.

Ti u svojoj formuli imaš stavku božanskog, ja ne. Ja nemam šta da poništim da bih dosegla samospoznaju.

Između mene i bilo kakve spoznaje o meni stojim samo ja.

[Bloo]

Ne može bog biti sveprisutan, ali eto samo tebe zaobići . Ti jesi onaj koji je rekao Musau kad ga je pitao da se opiše,
pa mu rekao "ja jesam", kao što mu je rekao da kaže faraonu (egu simbolički) , kad ga upita ko ga šalje, da kaže "ja jesam, me šalje".
Ti to jesi, kao i ja ili Isus ili Muhamed, samo što se mi ne možemo sjetiti, jer se zaboravljaš u ovom relativnom jastvu.

Možeš li ovo objasniti meni, bez korištenja religijskih referenci?

[Ramzess Veliki]

Za pakao meni je prva i najsnažnija asocijacija - zaborav.

zaborav cega???

Svega...Zaborav čovjeka sebe, Boga, zaborav Božiji čovjeka...To je Pakao.

Mozda je bolje zaboraviti neke stvari. Ono kao reset ...

Ima jedna filozofija u drevnim Vedskim stihovima, razmatranje materijalnog i nematerijalnog (dusevnog) postojanja.
Po tome tijelo je materijalno, a dusa je vjecna energija od koje je sve postalo.
Dusa kao energija je neunistiva, vjecna.
Tijelo kao materija nije. Vede dalje pisu da se nase misli, sjecanja I zivotna iskustva zapisuju i pohranjuju u mozgu (evo cuda, odakle su ljudi znali za to prije 4000 godina ???), a mozak je materijalan, jel' ... I nase misli, I sve sto je zapisano u mozgu, kao materijalne, iscezavaju.
Ostaje dusa ociscena od sjecanja. Ipak, nesto ostaje sto se nosi u dusi, a to je kharma - steceno iskustvo iz prethodnih zivota.
Znaci - ne sjecamo se nashi prethodnih zivota, ali sa sobom nosimo odredjena iskustva, koja nam pomazu u nepredvidjenim situacijama, ono kad nam se prvi put nesto desi, a mi nesvjesno uradimo kao da smo znali sta treba da uradimo.

[arzuhal]

Iskreno, jutros sam obavio sabah-namaz u popriličnom gafletu, dunjaluk mi se vrzmao po mislima iako, za razliku od Kerime, mogu da razumijem svaku izgovorenu riječ u njemu, ništa mi nije pomoglo...Kada sam slab i griješan...
Tvoje tumačenje ajeta, kudsi-hadisa, hadisa i toga je veoma blizu istine, a opet nestvarno daleko i neistinito...Mnim da je to plod onoga na što su velikani tesavufa upozoravaili: da je tesavuf klizav teren, da se ne kreće bez Vodiča koji veoma dobro poznaje i Put i brojne stranputice, da je mlad sufija šejtanska maskarada, itsl.
Tako si ti obrnuo stvar: umjesto Halladževog poništenja sebe i viđenja samo Jedinog, ti poništiš Njega da bi vidio sebe.
Da nam se Allah smiluje i na pravi Put uputi, amin!

Vodič je šejtan jer on isto za-vodi, jer nema nikakvog puta, nema distance između tebe(relativnog ja) i tebe (božanskog).
Put se stvara imaginacijom relativnog, koji umišlja postojanje, kao što i umišlja putovanje, a u stvari umišljanje puta
je umišljanje distance koja ne postoji.
Ne može bog biti sveprisutan, ali eto samo tebe zaobići . Ti jesi onaj koji je rekao Musau kad ga je pitao da se opiše,
pa mu rekao "ja jesam", kao što mu je rekao da kaže faraonu (egu simbolički) , kad ga upita ko ga šalje, da kaže "ja jesam, me šalje".
Ti to jesi, kao i ja ili Isus ili Muhamed, samo što se mi ne možemo sjetiti, jer se zaboravljaš u ovom relativnom jastvu.

Vidiš? Uzeo si dosta od tesavufa, dosta slika, izraza, terminologije i sl. a onda u dobroj mjeri sve to preokrenuo u tvom nekom vlastitom svijetu razumijevanja stvari, zbilje, jastva, Boga, istine, postojanja...
To je ključno nerazumijevanje, recimo, jedinstva Bitka (ne velim da ti to zastupaš, ne zastupaš, to smo utvrdili, nego...): nemaju dva Ja: ja relativni i ja božanski, ima samo Bog i mi svi relativni, uslovni, izvedeni, tek-mogući u svom bitku i postojanju. Kada bi čovjek spoznao tu istinu o kojoj govore oni koji su je spoznali, sagorjeli bi kao Halladž koji je to i otkrio.
Na nama, tebi i meni, je da laprdamo ono što smo čitali i razumjeli svojim razumom (čak ne ni intelektom ili umom, nego samo diskurzivnim razumom, a o kušanju tog puta i spoznaji da i ne pričamo), pa da se pravimo važni, učeni i prosvjetljeni, pričamo o egu i super-egu, o džidžama, midžama & mindžama, i što god već treba egu u njegovom piskaranju po forumu...
Ali, ne kažem, ti imaš svu slobodu i pravo da tvrdiš da je istina što govoriš, da je to tako, a ono onako, ne branim...Ne bi bilo zanimljvo da nema svega toga...

[Ramzess Veliki]

ja se ne bi slozio ako bi sporedili sa onim pravim paklom o kojem govori Kuran i hadis, jer samo pogledati neke osobe koje imaju love da brisu guzu sa njom, jahte i cuda sva moguca, zaboravili na Boga a jos vise na sebe, ali opet uzivaju u tom nekom materijalnom blagostanju, sa lijepim zenama, rijekama alkohola, droge i sta sve ne konzumiraju, iako je to za nas vjernike pakao otici u droge ali i to je Raj nasparam pravog dzehennema na onom svijetu.

Ja bi rekao, pakao je tvoji najveci strahovi tkao bni ja to prije definisao raj nego zaborav.

dio kazne pakla je i zaborav na sve dobro sto je covjek dozivio i nauzivao se na ovom svijetu, pa kad se zamoci samo malo u Pakao pa bude upitam jesi li ikad osjetio uzivanje, reci ce covjek, nikad nisam osjetio uzivanje iako je bio mozda medju najbogatijim na ovom svijetu.
tako da zaborav u tom smislu je dio kazne pakla.

Mozda su se oni predano molili Bogu pa ih je nagradio i na ovom svijetu, odakle znas da nije?

Ovaj zivot neko prozivi kao najgori pakao, zasto bi zaborav bio kazna za njega?

[Bloo]

mindžama.

[Ramzess Veliki]

Arzulah, Nurudine ... oba ste u pravu.

[Bloo]

Arzulah, Nurudine ... oba ste u pravu.

Obojica su u krivu, ali ko sam ja da im sudim....

Nevjerstvo je moje kameeeeeenjeee...breme i znamenje ....

Ramo

[arzuhal]

mindžama.

ah, tobejarabi, aferdosum, to je jamačno bilo podsvjesno, duboko negdje zatomljeno, vulkanski...