piupiu wrote:
Mogu li ja tebi postaviti jedno drugo pitanje - samo iz Sarajeva je u 2SR deportovano 5,000-6,000 Jevreja, što u Jasenovac, što u Aušvic. Poredjenja radi, iz čitave Norveške je nestalo 2000 Jevreja, a u čitavoj Norveškoj tokom rata poginulo 10,000 ljudi - toliko je Jevreja pobijeno Bosni - 10,000 od 14,000 bosanskih Jevreja. Genocid, dakle. Mi smo ih deportovali. Jer, ako smo znali da naše komšije i Hagadu treba spašavati, onda smo znali i šta im se dešavalo, a bome i učestvovali u tome na razne načine. Neko rukom, a neko perom. Je l' tako?
E, znaš šta mene interesuje? Je l' ko konsultovao Jevrejsku zajednicu po ovom pitanju? Ili se oni ne pitaju o imenima škola? Suviše su mali i nebitni u odnosu na intelektualni značaj Busuladžića (koji je, sudeći po ovoj temi, "samo malo opravdavao" Holokaust, ali je u svim drugim poljima bio primjeran), za Bošnjake? Eto, samo me to interesuje. Je l' neko nazvao Fincija i rekao, znate, ovaj čovjek je bitan nama Bošnjacima, šta vi mislite da mi po njemu nazovemo jednu školu? A, već sam napisala da ja sasvim dobro razumijem ideju konteksta i vremena u kojem neko piše. I to kako i zašto ljudi prave greške u odredjenim istorijskim trenucima, jer niko od nas nije savršen. Pa, i to da dobra djela treba razdvojiti od 'grešaka' autora, čitati ih i proučavati...
E, sad možemo nastaviti i o Hamsunu, i o Andriću.

Odlično pitanje
I nadasve višeslojno. Za diskusiju je zašto je u Norveškoj poginulo toliko ljudi, ali će nas odvesti u off.
Iz Sarajeva, ja nikog nisam deportovao, da se odmah razumijemo, a prilično sam siguran da nisi ni ti. Ubiše se ljudi da dokažu nepostojanje kolektivne krivice, a ti joj još uvede time travel dimenziju. Nećemo tako
Niti podržavam ikoga ko je učestvovao u tome. Ne vidim razlog zašto bih se ja kome pravdao za nešto na šta nisam mogau uticati. Malo mi previše ovo tvoje baca na vreensku relativizaciju Vuka Bačanovića.
Danas mogu utcati i radim koliko god mogu protiv svega negativnog u mom djelokrugu.
Na ovu temu, po pitanju Mustafe Busuladžića, nemam poseban stav, jer zaista nisam pročitao do sada neku neovisnu biografiju, gdje bi se moglo razlučiti šta je i ko je. Ono što mi bode oči jeste činjenica da niko ne spominje da je bio aktivan učesnik fašističkog pokreta (bio novinar), a u tekstovima na drugoj temi, jasno se, u prvom licu, samodefinira kao protivnik fašizma i komunizma.
I tu nastaje prvi problem. Ko god da se prihvati tog posla, u startu će biti proglašen fašistom, jer je Mustafa, jelte takođe fašista. Ko god da krene pisati rad na tu temu, biće proglašen bošnjačkim nacionalistom, antisemitom i fašistom. Siguran sam da imamo zajedničke prijatelje na Fb koji to upravo tako opisuju, kao povampirenje fašizma.
Problem je i namjerno izjednačavanje Sarajeva sa Zagrebom i Beogradom, pa svi lete da naglase stradanje Jevreja, ali se rijetko ko sjeti:
U tim okolnostima je u Sarajevu na skupštini Udruženja ilmije "El-Hidaje" 14. augusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su sudjelovali u njihovom vršenju. Uz to su iznijeti podaci o stradanjima i progonima samih muslimana od strane četnika Draže Mihailovića. Brojni sarajevski građani muslimani su na svom skupu 12. oktobra 1941. usvojili i potpisali rezoluciju sličnog sadržaja. Poslije objavljivanja ove rezolucije jedna grupa sarajevskih Srba sa liječnicom dr. Marom Kurtović na čelu posjetila je dr. Asima Musakadića, predstojnika gradskog fizikata, i izrazila mu zahvalnost u ime srpskog građanstva i stanovništva. Doktor Musakadić je to sa odobravanjem saslušao, uz napomenu da sada očekuje od njih da na isti ili neki sličan način uzmu u zaštitu muslimane od četnika. Do neke takve akcije, izjave ili rezolucije sa srpske strane nikad nije došlo ni u Sarajevu niti drugdje u BiH.
Dakle, ista ta El Hidaje, koju optužiše za saradnju sa okupatorom, a čiji je Mustafa bio član.
Ključna stvar u svemu ovome su dvostruki i višestruki standardi.
Tu mi tvoje pitanje sa Fincijem predstavlja savršen uvod, jer se totalno slažem s tobom da je to trebalo uraditi.
Međutim, kako onda imamo problem, kada neko od Bošnjaka kaže da Andrić Bošnjake i Albance predstavlja iz rasističke perspektive. Jel treba nekog Bošnjaka pitati šta misli o Andriću? Ili Albanca (potraži stav Ibrahima Rugove iz 70.ih godina).
Do sada je bilo jako puno naučnih skupova na temu Andrića i relevantnih zaključaka, ali Andrić ostaje sveta krava i svako podizanje tog pitanja je svetogrđe i bošnjački nacionalizam. Spomenuti da je Andrić bio ambasador Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj, je big no-no, kao i njegovo slikanje sa Hitlerom. Isto je i sa čuvenim memorandumom o pitanju Albanaca.
http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/re ... o-podeliti
Pitam te, ko je i kada odlučio šta se smije, a šta ne? Da ti pomognem. Ideologija koja je bila dominantna u bivšoj Jugoslaviji, a koja je odlučivala kome leti glava, a ko će biti rehabilitovan. Ideologija kojoj nije bilo bitno stradanje Bošnjaka u npr Foči (pogledaj linkove na sjećanja Adila Zulfikarpašića), pa samim time ni to što bi Andrić mogao kod stanovnika Jugoslavije ponovo raspiriti mržnju prema Bošnjacima i Albancima.
Isto tako, odjednom je pozivanje na stradanja Bošnjaka, samoviktimizacija, izgradnja mita i slično, dok je razumljivo da se Fincija pita šta misli o Busuladžiću. A kako će išta misliti, kada nam nije dopušteno da istražimo detalje života tog čovjeka i donesemo sud? Samo otvaranje dijaloga se proglašava bošnjačkim nacionalizmom.
Da smo objektivni, kao što nismo, ovim problemima bismo pristupali jednako, bez predrasuda. Dopustili bismo dijalog i na kraju bi preovladalo neko mišljenje većine.
Manjina ne bi bila obavezna da poštuje mišljenje većine i bilo bi sasvim prihvatljivo da Jevrejska opština, npr izrazi svoje protivljenje liku i djelu Mustafe Busuladžića, ili da stane u njegovu odbranu, kao što je bio slučaj sa Soležnjicinom, Dostojevskim i njihovim antisemitizmom...