AUTENTIČNOST vs DOGMA, (islam, Hriščanstvo, Judaizam itd.)

[zagortenej]

Naravno, ali onda Furkan ne moze biti sinonim za Kur'an.

O vi koji vjerujete! Ako se budete bojali Allaha, načiniće vam furkan i odstraniće od vas loša djela vaša, i oprostiće vam. A Allah je Posjednik dobrote velike.(8:29)

I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu (Zikr) za bogobojazne.(21:48)

[RNG_25]

Ne bilo ti teško, ponovi, iako jesam pročitao i taj dio.

Ja nastupam i rezonujem sa pozicije vernika. To sam sa sobom donosi odredjene implikacije. Verujem u Boga, i to ne bilo kakvog, nego u cisti Apsolut, onako kako je On sebe opisao u Kur'anu. Allah je rekao: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti"! (Al-Higr, 9) sto znaci da je Allah garant ocuvanja Kur'ana od ostecenja i iskrivljenja bilo koje vrste. Na osnovu toga ja verujem da je Kur'an nedodirljiv i nepromenjiv. Ono sto ateisti zamere ovakvom pristupu je cirkularna logika, ali nas to vraca na pocetnu poziciju mene kao vernika koji sam prihvatio da verujem u Boga kako se opisao u Kur'anu a samim time da verujem i da je istina sve ono sto On kaze. Ma kako mi neverovatno ili nerazumski zvucalo. Dolazi od Boga, ergo istina je. Istu stvar nisam u obavezi prihvatiti u vezi hadisa, jer Bog za njih nije nista obecao pa se moze desiti i da su izmisljeni, kontra Kur'anu i zdravom razumu.

Uredu, sasvim razuman i fer stav.

Koji ima nekoliko problema, ali jedan je kritičan.

Tvoja tvrdnja:

I da se odmah ogradim, ja nisam protiv svih hadisa. Samo protiv onih koji idu protiv Kur'ana i zdravog razuma.

jeste tvrdnja koja se, između ostalog, osim tvoje vjere (bazirane na Kur'anu) poziva i na određenu objektivnu kvalifikaciju neovisnu od vjere (Kur'ana) - navodni "zdravi razum". Možda će ti se učiniti da cjepidlačim (zapravo, uzmimo da to i činim), ali ako želiš sebi dosljedan biti, i ako želiš prema sebi iskren biti, onda ćeš odbaciti priču o "zdravom razumu" kao argumentu zašto vjeruješ ili ne vjeruješ u bilo šta, uključujući i hadise. U suprotnom, pošto se pozivanjem na "zdrav razum" pozivaš na nešto objektivno što bilo ko (pa i nevjernik) može da ima, i može da koristi kao argument za bilo šta, otvaraš vrata da se i tvoja osnova vjere (Kur'an) napadnu preko tog "zdravog razuma" - a imajući u vidu i fantastične apsekte Kur'ana, koji moraš priznati postoje - to u konačnici znači da ti praviš ništa drugo doli arbitrarnu i naizgled pristranu podjelu na 1. hadise u koje vjeruješ jer su usklađeni sa "zdravim razumom", te 2. hadise u koje ne vjeruješ jer nisu usklađeni sa "zdravim razumom", što nije validna pozicija obzirom da također vjeruješ u hadis koji itekako ima stvari naizgled kontradiktornih "zdravom razumu".

Prema tome, ili izbaci čitavu priču o "zdravom razumu", ili se spremi da ti kompletna vjera i tvoje pozivanje na Kur'an budu ispravno i objektivno protumačeni kao ništa drugo doli nedosljedna, nekoherentna i logički neispravna pozicija. Dakle, ispravno bi bilo da se zadržiš na tvrdnji da ne vjeruješ u hadise koji su u očitoj koliziji protiv Kur'ana. Tačka. Nema spomena "zdravom razumu".

///

Da budem iskren, napisao sam i nešto više teksta, prvenstveno u vezi sa tim 15:9, ali imajući u vidu kako je to bilo više spekulativnog i općenitog karaktera, te kako nije bilo neka naročito validna kritika sama po sebi, odlučio sam da taj dio izbrišem i zadržim se na onome što je sigurno.

Ali uvijek će ostati jedan problem - ajetu 15:9 unatoč - a to je ljudski faktor. Muhammed je čovjek, ljudi koji su pamtili Objavu također, prepisivači, halifa koji je dao spaliti gomilu manuskripta, razni hadisi koji govore čak i o minornim (ali prisutnim) izmjenama Kur'anskog teksta usljed "greške prepisivača" (što doduše možeš odbaciti, uz rizik kontradikcije "zdravom razumu" prihvatanja takvih Kur'anskih prevoda) i tako dalje. Faktor koji stvara sjenu sumnje, ali koji se da dobrim dijelom zanemariti, pogotovo za nekog tvog stava.

Toliko za sada.

[arzuhal]

Naravno, ali onda Furkan ne moze biti sinonim za Kur'an.

O vi koji vjerujete! Ako se budete bojali Allaha, načiniće vam furkan i odstraniće od vas loša djela vaša, i oprostiće vam. A Allah je Posjednik dobrote velike.(8:29)

I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu (Zikr) za bogobojazne.(21:48)

Jel ti znaš razliku upotrebe i značenja određenog i neodređenog člana u arapskom jeziku na primjerima, recimo: zikrun i ez-Zikr? Ili el-Furqan (kao u prvom ajetu istoimene 25-te kur'anske sure), kao jedno od imena za Kur'an (Ono Što Rastavlja Istinu Od Laži), i furkanun (kao u ajetu, kojeg si ti naveo u prevodu značenja na bosanski, gdje riječ furkanun u originalu stoji u akuzativu, furkanen), kao sposobnost rastavljanja istine od laži?

Ne možeš o arapskim riječima i značenjima govoriti iz bosanskog ili bilo kojeg drugog jezika, možeš samo iz - arapskog.

[Towelie]

Uredu, sasvim razuman i fer stav.

Koji ima nekoliko problema, ali jedan je kritičan.

Tvoja tvrdnja:

Towelie wrote:
I da se odmah ogradim, ja nisam protiv svih hadisa. Samo protiv onih koji idu protiv Kur'ana i zdravog razuma.


jeste tvrdnja koja se, između ostalog, osim tvoje vjere (bazirane na Kur'anu) poziva i na određenu objektivnu kvalifikaciju neovisnu od vjere (Kur'ana) - navodni "zdravi razum". Možda će ti se učiniti da cjepidlačim (zapravo, uzmimo da to i činim), ali ako želiš sebi dosljedan biti, i ako želiš prema sebi iskren biti, onda ćeš odbaciti priču o "zdravom razumu" kao argumentu zašto vjeruješ ili ne vjeruješ u bilo šta, uključujući i hadise. U suprotnom, pošto se pozivanjem na "zdrav razum" pozivaš na nešto objektivno što bilo ko (pa i nevjernik) može da ima, i može da koristi kao argument za bilo šta, otvaraš vrata da se i tvoja osnova vjere (Kur'an) napadnu preko tog "zdravog razuma" - a imajući u vidu i fantastične apsekte Kur'ana, koji moraš priznati postoje - to u konačnici znači da ti praviš ništa drugo doli arbitrarnu i naizgled pristranu podjelu na 1. hadise u koje vjeruješ jer su usklađeni sa "zdravim razumom", te 2. hadise u koje ne vjeruješ jer nisu usklađeni sa "zdravim razumom", što nije validna pozicija obzirom da također vjeruješ u hadis koji itekako ima stvari naizgled kontradiktornih "zdravom razumu".

Ja sam nesto slicno ovome cak i rekao arzuhalu. Posto je zdrav razum poprilicno subjektivna kategorija, nije zapravo ni problem da hadise koji su po mojim shvatanjima kontra zdravog razuma ne smatram po diflotu neistinitim i da garantujem da to Poslanik a.s. nije nikada rekao. Takav pristup je legitiman, iako cu ja na hadise koji su nelogicni uvek gledati sa odredjenom skepsom, jer je Islam ceo jedan logican sistem.

Prema tome, ili izbaci čitavu priču o "zdravom razumu", ili se spremi da ti kompletna vjera i tvoje pozivanje na Kur'an budu ispravno i objektivno protumačeni kao ništa drugo doli nedosljedna, nekoherentna i logički neispravna pozicija. Dakle, ispravno bi bilo da se zadržiš na tvrdnji da ne vjeruješ u hadise koji su u očitoj koliziji protiv Kur'ana. Tačka. Nema spomena "zdravom razumu"

Kao sto rekoh, nije problem. S tim da bi se uopste bavilo logikom koju ja zastupam gore, moraju se usvojiti dva aksioma.
1- Kur'an je rec od Boga
2 - Bog uvek govori istinu.

Kada se to ima u vidu, taj logicki sistem je nedodirljiv sa aspekta funkcionisanja logike unutar njega. Naravno, ceo sistem se moze dovesti u pitanje, ali bi nas to vratilo na sami pocetak diskusije, a od toga nema hajra ni tebi ni meni.

Da budem iskren, napisao sam i nešto više teksta, prvenstveno u vezi sa tim 15:9, ali imajući u vidu kako je to bilo više spekulativnog i općenitog karaktera, te kako nije bilo neka naročito validna kritika sama po sebi, odlučio sam da taj dio izbrišem i zadržim se na onome što je sigurno.

Nije samo 15:9. Ima i ovaj ajet: Hvala Allahu, Onom koji robu18:1 Svom objavljuje Knjigu - a nije učinio njenu iskrivljenost (18:1). On dolazi u istom znacenju zastite Kur'ana od ivedza (iskrivljenosti, ostecenja) bilo koje vrste.

Ali uvijek će ostati jedan problem - ajetu 15:9 unatoč - a to je ljudski faktor. Muhammed je čovjek, ljudi koji su pamtili Objavu također, prepisivači, halifa koji je dao spaliti gomilu manuskripta, razni hadisi koji govore čak i o minornim (ali prisutnim) izmjenama Kur'anskog teksta usljed "greške prepisivača" (što doduše možeš odbaciti, uz rizik kontradikcije "zdravom razumu" prihvatanja takvih Kur'anskih prevoda) i tako dalje. Faktor koji stvara sjenu sumnje, ali koji se da dobrim dijelom zanemariti, pogotovo za nekog tvog stava.

Sasvim razumem sta zelis reci i dacu ti neke smernice, ako ovo vec sam nisi pronasao. Je li isto Kur'an i mushaf? Gfe se cuva jedno, a gde drugo? Ako igde?

[zahson]

I da se odmah ogradim, ja nisam protiv svih hadisa. Samo protiv onih koji idu protiv Kur'ana i zdravog razuma.

Islam je spoj Kurana, Allahove objave i sunneta odnosno hadisa koji ga tumaci. NIJE MUSLIMAN onaj koji odbaci jedno od ova dva izvora. Kijas koji ti spominjes dolazi tek nakon idzme, odnosno koncenzusa uleme koji je na trecem mjestu kao izvor serijata.

Hadisi nisu zapisivani 200 godina nakon KURANA, vec su zapisivani za doba zivota Allahovog resula savs. Nisi dobro naucio lekciju.

Odgovori mi na konkretna pitanja. Kako iz Kurana znaš, koliko namaza treba klanjati, kako ih klanjati, te da li ti Peškiru klanjaš?

Nisu zapisivani. Poznato je da je Ebu Bekr spalio sve hadise koje je imao, da je Omer zabranjivao da se isti zapisuju. Istrazi malo o ovome i ko je prvi trazio da se zapisuju i sa kojim politickim motivom je to ucinio.

Islam je spoj Kur'ana, kao Bozije reci, i sunneta, koji je nista drugo nego sproveden Kur'an na delu. Ukratko, sunnet je Kur'an u praksi. Nista vise, nista manje.

U Kur'anu se spominju namazi, njihova vremena, kojim tonom da se uci, spominje se cak i sta da se uci, ali ti to neces umeti da nadjes. Ono sto nije detaljno spomenuto, s razlogom nije detaljno spomenuto i podlozno je licnoj interpretaciji.

Kad vec insistiras, reci cu ti. Da. Ja klanjam. Svaki dan. I to u dzematu, koliko mogu da stignem. Eto, i na to si dobio odgovor. E sad posto sam ja tebi fino odgovorio na sva pitanja koja si postavio, da i ja tebe nesto pitam.

U kojem se to hadisu (mozes koristiti sve poznate zbirke, evo moze i daif hadisi ) govori sta se uci na prvom rekatu sabahskog sunneta? U kojem se hadisu govori sta se uci na trecem rekatu ikindijskog farza? U kojem se to hadisu govori sta se uci na drugom rekatu jacijskog sun-sunneta? Dakle, ocekujem konkretne odgovore, i da mi citiras hadise. Pa da vidimo.

JESU ZAPISIVANI!!!

Nisu zapisivani na isti list sa Kuranom! U iducem postu ces dobiti odgovor na ovo zapisivanje hadisa.

Sto se tice citiranja hadisa, ja nisam za sebe rekao da sam alim, niti da ja imam svu vjeru u malom prstu, sto ti pokusavas da na sebe natovaris, ali ides pogresnim putem. Zato je Allah stvorio ucene, ulemu, uzdigao im stepen na dunjaluku i ahiretu, i rekao nam da ako ne znamo pitamo ucene.

Ti ovdje pitas, mene, koji sam inzinjer, da ti navedem hadise, sto opet ovisi o tome, koliko dobre sposobnosti pretrazivanja interneta, ili hadiskih zbirki imam. Ako hoces, mogu ti dati nekoliko facebook profila, ili brojeva telefona, ljudi koji su uceni, doktori, ili magistri serijatskih nauka, pa njih pitaj brate mili o tim hadisima, ili o cemu vec hoces!

Navescu ti jedan. Za druge mi nije poznato da ima nesto preneseno da se uci, osim opstih hadisa, koji govore o ucenju SAMO fatihe, na trecem i cetvrtom rekjatu bilo kojeg namaza.

Evo ti jedan konkretan odgovor, mada ne vidim smisao tvojih pitanja u vezi sa ovom temom:
Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, na dva rekata sabahskog sunneta ucio Kul ja ejjuhel-kafirun i Kul-huvallahu ehad.

Kazes, dole ovom bratu RNG_25, kako se kose sa "zdravim razumom". Pitam te, sta je to zdravi razum? I ko ima zdravi razum? I koje vrijeme, i mjesto u svijetu je poznato po zdravom razumu? I ko ce odrediti sta je zdravi razum, i postaviti njegove sartove i postulate sem Allaha, i Njegovog poslanika?

U iducem postu, ti ide odgovor, o zapisivanju hadisa za vrijeme Poslanika savs.

[zahson]

Rekao je Abdullah ibn Amr ibn el-As, radijallu anhuma: “Pisao sam sve što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći to sačuvati, pa su mi drugi to prigovorili i rekli su: ‘Pišeš sve što čuješ od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Allahov Poslanik je ljudsko biće koje govori u ljutnji i raspoloženju?!’, pa sam poslije toga prestao zapisivati, te sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pokazao prstom prema svojim ustima, a potom rekao: ‘Piši, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iz ovoga ne izlazi osim istina!’” (Vidi: Sunenu Ed-Darimi, 1/125.)

Svaka nauka ili znanje koje želi da se prenese i sačuva neophodno je da se zapiše, stoga su se ranije generacije pobrinule da se hadis sačuva, kako njegovim hifzom ili učenjem napamet, tako i njegovim zapisivanjem. Da bismo razradili ovu tematiku, neophodno je da se dotaknemo i osvrnemo na sljedeće tačke:
● Pismenost predislamskih Arapa,
● Pismenost u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na početku objave islama.
● Zapisivanje hadisa u vrijeme ashaba,
● Zapisivanje hadisa u vrijeme tabiina,
● Prva napisana hadiska djela.

Pismenost predislamskih Arapa

Istraživanja ukazuju da su Arapi poznavali pismo i pisanje prije islama, kao i da su važnija dešavanja i događaje zapisivali na kamenim pločama ili kostima. Najstariji pronađeni takvi zapisi su još iz trećeg vijeka. Historičari navode da je Adij bin Zejd el-Abadi bio pisar odgovoran za arapsko pismo ili dopisivanje na dvoru perzijskog kralja Kisre. Sve ovo ukazuje da su Arapi prije islama poznavali pismo ili pisanje, koje su kao djeca učili kod svojih "učitelja", koje su nazivali nadimkom "El-Kamil" (u prijevodu "Potpun"). Ovim nadimkom bio je nazvan svako onaj ko je poznavao pisanje, streljaštvo ili gađanje, i plivanje. Međutim, potrebno je napomenuti da su se u tom periodu pjesnici više oslanjali na pamćenje. Ponosili bi se time više nego što bi se ponosili zapisivanjem svojih stihova, štaviše neki su to smatrali manjkavošću i nedostatkom kod pjesnika. Stoga historičari sa preciznošću navode da kada je islam ušao u Mekku, da je u njoj bilo više od deseterice koji su poznavali pismo ili pisanje. Neki od orijentalista pokušavaju istaći da Arapi prije islama nisu poznavali pisanje navodeći pri tome riječi Uzvišenog Allaha: "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi" (Prijevod značenja El- Džumu`a, 3.). Međutim, spomenuti ajet, koji uzimaju kao dokaz, ukazuje na neupućenost i neučenost u vjeri i vjerskim propisima, jer nisu imali Knjigu ili Objavu kao kršćani ili židovi koji su imali Indžil i Tevrat. Isto tako ajet ne ukazuje na potpunu nepismenost, iako ukazuje na to da većina ljudi tadašnjice nije poznavala pismo ili pisanje.

Pismenost u vrijeme Poslanika i na početku objave islama

Nema sumnje da se pismenost u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rasprostranila i raširila više nego što je bila zastupljena u džahililjetu i prije islama, samim time što Kur`an, a isto tako i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiču na učenje i obrazovanje. Sam silazak Objave zahtijevao je da se iznađu pisari koji će Objavu zapisivati, kao i same potrebe novonastale države i njenih institucija. Stoga se i znatno povećao broj onih koji su poznavali arapsko pismo i pisanje, pa je tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao skoro četrdesetak pisara Objave, imao je pisare odgovorne za zekat, druge odgovorne za razne ugovore, i povrh svega toga imao je pisare koji su poznavali ne samo arapsko pismo i jezik, nego i neka od stranih pisama i jezika. Broj pisara povećao se poslije same Hidžre i osnivanja islamske države u kojoj je bilo devet mesdžida dodajući tom broju i mesdžid Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u kojima su se muslimani podučavali Kur`anu, kako čitanju tako i pisanju. Muslimani koji su poznavali pisanje i čitanje dobrovoljno su i bez naknade podučavali svoju ostalu braću čitanju i pisanju. Od tih prvih "učitelja" bili su: Sa`d ibn Er-Rebi` el-Hazredži, Bešir ibn Sa`d ibn Sa`lebe, Eban ibn Se`id ibn el-As, i drugi, Allah njima bio zadovoljan. Svemu ovome treba dodati i slučaj zarobljenika u bitki na Bedru, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio zarobljenicima da se otkupe. Oni koji nisu imali imetka za otkupninu, a poznavali su arapsko pismo i pisanje, otkupnina im je bila da poduče desetericu mladića Medine pisanju i čitanju. Spomenuli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao lične pisare Objave, kao što su Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Amr el-As i drugi, međutim, postavlja se pitanje, koji su razlozi i zašto se nije desilo zapisivanje sunneta? Pokušat ćemo da ukažemo na neke od razloga koji su doveli do nezapisivanja sunneta spominjući i navodeći Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise, kao i riječi ashaba i tabiina na ovu temu. Kroz naše spominjanje hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i riječi ashaba i tabiina, uvidjet ćemo da je sunnet, odnosno njegovo zapisivanje, prolazilo kroz vrlo precizne faze i periode koji su utjecali na njegovo očuvanje, kao i sprečavanje i očuvanje sunneta od zloupotrebe, oštećenja i njegovog iskrivljenja. Hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovu temu dijele se na dvije vrste ili skupine, koji su po svojoj vanjštini kontradiktorni, jer prvi ukazuju na zabranu zapisivanja hadisa, dok drugi ukazuju na dopuštenje zapisivanja hadisa. Međutim, jasnu sliku imat ćemo na kraju našeg izlaganja tih hadisa, kao i navođenja mišljenja uleme po ovom pitanju. Jedan od hadisa koji ukazuje ili gdje se govori o zabrani zapisivanja prenesen je od Ebu Se`ida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte zapisivati od mene (moje riječi), a onaj ko je već od mene nešto zapisao, a nije od Kur`ana, neka to izbriše!" (Bilježi ga Muslim, 18/129.) Ovaj hadis je jedan od najvjerodostojnijih vezano za ovu temu. O dopuštenosti zapisivanja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, govore sljedeći hadisi:
● Rekao je Abdullah ibn Amr ibn el-As, radijallu anhuma: "Pisao sam sve što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći to sačuvati, pa su mi drugi to prigovorili i rekli su: `Pišeš sve što čuješ od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Allahov Poslanik je ljudsko biće koje govori u ljutnji i raspoloženju?!`, pa sam poslije toga prestao zapisivati, te sam to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pokazao prstom prema svojim ustima, a potom rekao: `Piši, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, iz ovoga ne izlazi osim istina!` (Vidi: Sunenu Ed-Darimi, 1/125)
● Rekao je Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Nijedan od Poslanikovih drugova nije posjedovao više hadisa od mene osim Abdullaha ibn Amra, jer je on (hadise) zapisivao, a ja nisam." (Fethul-Bari, 1/217.)
● Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jedan ensarija prisustvovao učenju hadisa, ali ih nije mogao zapamtio, te je tražio od Ebu Hurejre da mu navodi i citira hadise, što je ovaj i činio, pa se požalio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na loše pamćenje hadisa, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Potpomozi se u hifzu (hadisa) svojom desnicom (tj. zapisivanjem)." (Et-Tirmizi, 2/353.)

Pomirivanje oprečnosti između hadisa o zapisivanju sunneta

Ulema je pokušala da spoji hadise koji govore o zabrani zapisivanja i o dopuštenju istoga, a čije se riječi vraćaju na četiri mišljenja:
● Zabrana zapisivanja izrečena je na početku objave islama iz straha da se ne pomiješa Kur`an sa hadisom, ali kada se broj muslimana povećao i kada su dobro spoznali Kur`an i spoznali razliku između Kur`ana i hadisa, nestalo je tog straha od miješanja između te dvije stvari, stoga su derogirani ili dokinuti hadisi koji govore o zabrani zapisivanja hadisa i zapisivanje je postalo dozvoljeno. Ovo je mišljenje Ebu Kutejbe i većine učenjaka, kao što je to mišljenje i jednog od današnjih učenjaka hadisa i hadiskih nauka Ahmeda Muhammeda Šakira. On je svoje mišljenje potkrijepio dokazima i rekao je: "Sve navedeno upućuje da je hadis Ebu Se`ida: "Ne zapisujte od mene, a onaj ko je zapisao, neka to izbriše!", derogiran i da je ta zabrana izrečena na početku objave islama, kada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plašio miješanja Kur`ana i hadisa."
● Jedan dio uleme ili učenjaka smatra da se zabrana zapisivanja hadisa odnosila na zapisivanje hadisa zajedno sa Kur`anom na jednom listu ili knjizi, jer su slušali komentare i tefsire ajeta, pa je bilo moguće da to zapišu zajedno sa ajetom, stoga im je zabranjeno pisanje hadisa. Kao što vidimo, i ovo je mišljenje dosta blizu prvom mišljenju, štaviše može se pridodati njemu, tj. staviti ga pod prvu tačku.
● Zabrana se odnosila na one koji imaju jako pamćenje kako se ne bi oslonili na pisanje, a zapostavili pamćenje, a dopuštenje se odnosilo na one koji nisu lahko pamtili hadise.
● Zabrana je bila opća, a dopuštenje ili dozvola zapisivanja hadisa bila je specijalna, odnosno za pojedince, tj. za one koji su pisanje dobro poznavali i nisu imali greške niti se strahovalo da će pomiješati sunnet sa Kur`anom.
Kada pogledamo i razmislimo o spomenutim dokazima i mišljenjima uleme, možemo reći da su sva mišljenja blizu ispravnosti ili ispravna, samim tim vrlo je vjerovatno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio zapisivanje hadisa zajedno sa Kur`anom ili na jednom listu strahujući od miješanja hadisa sa Kur`anom. Isto tako moguće je da je zabrana izrečena na početku objave islama kako muslimani ne bi zapostavili Kur`an, nego da se posvete pamćenju Kur`ana i njegovom zapisivanju, dok je sunnet ostavio da se u praksi primjenjuje, jer su ga ashabi u stvarnosti primjenjivali. Imali su pred sobom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg su oponašali i za njim se povodili, kojeg su slušali, a potom slijedili. Ovome možemo dodati da je dopušteno zapisivanje onima za koje se nije strahovalo da će pomiješati Kur`an i sunnet, kao što je bio Abdullah ibn Amr, ili je dopuštenje pisanja sunneta bilo za one koji su imali poteškoće u njegovom pamćenju, sve dok muslimani nisu zapamtili Kur`an i uvidjeli razliku između njega i sunneta, pa je onda došlo do derogiranja hadisa koji zabranjuju pisanje sunneta te je dopuštenje zapisivanja hadisa postalo opće.
U sljedećem tekstu, ako Bog da, dotaći ćemo se teme zapisivanja hadisa poslije Poslanikove smrti, tj. u vrijeme ashaba, kao i uloge ashaba, odnosno njihovog doprinosa u zapisivanju hadisa i njegovom očuvanju.

[zahson]

Ja nemam šubhe po pitanju ove vjere. Živim je punim plučima, ne poznajem gajb, niti svom razumu dajem prednost nad razumom ove vjere.
A ti, buraz, razmisli malo o sebi. Svi to trebamo raditi češće.

[Towelie]

"A većina njih vjeruje u Allaha, jedino kao mušrici." (12:106)

[zagortenej]

"A većina njih vjeruje u Allaha, jedino kao mušrici." (12:106)

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Korkut)

[Towelie]

"A većina njih vjeruje u Allaha, jedino kao mušrici." (12:106)

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Korkut)

Dobar primer manipulacije prevodima. Ajet govori o vernicima koji veruju u Allaha, dok u isto vreme mu cine sirk. I to vecina njih. Za razmisliti.

[arzuhal]

"A većina njih vjeruje u Allaha, jedino kao mušrici." (12:106)

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Korkut)

Dobar primer manipulacije prevodima. Ajet govori o vernicima koji veruju u Allaha, dok u isto vreme mu cine sirk. I to vecina njih. Za razmisliti.

Da, govori ajet o mnogobošcima/mušricima koji su vjerovali u Allaha ali kao nekog vrhovnog boga, a pored njega su vjerovali i druge, niže rangirane bogove (Hubela, npr.), i koji su tada, kada im je Poslanik, alejhi-selam, došao, bili velika većina.

Ajeti prije ovog opisuje potpune nejvernike, a ovaj opisuje vjernike mušrike, a širk je unutar kufr, mnogoboštvo je jedan oblik nevjerovanja.


Da li vi ovaj ajet navodite da biste njime opisali većinu današnjim muslimana/vjernika? Da li, možda, hoćete da kažete da je danas velika većina muslimana u širku, da su mnogobošci odnosno nejvjernici i da će ići u džehenem ako se ne pokaju jer su širk i kufr grijesi koje Allah nikome neće oprostiti? Moram ovo pitati jer s tim stvarima se nije šaliti nikome, barem se vjernici s tim ne šale.

Ili onako olako navodite ajet, doima se efektnim i upotrebljivim za priču?

[Towelie]

Arzuhal, ti si naveo povod objave ajeta, ali i sam vrlo dobro znas da se njegova svrha ne zavrsava tu, nego da ajet treba i jeste aktuelan i vazeci u svakom vremenu. Tako i u nasem, ili bilo kom drugom.

Ako mozemo da se slozimo oko ove ideje, onda se stvarno treba zamisliti nad ovim Allahovim recima. Svako od nas. Ne prejudiciram nista, niti na to imam pravo, samo podsecam na Allahove reci.

[zagortenej]

Adijj b. Hatim je rekao: "Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a na mom vratu je bio krst, pa mi je rekao: 'O Adijj b. Hatime, skini taj kip sa svoga vrata.' Skinuo sam, a on je učio suru Bera'a sve dok nije došao do ovoga ajeta: "Oni su, pored Allaha, uzeli svećenike svoje i monahe svoje za gospodare" Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, mi ih nismo uzimali za bogove.' Rekao je: 'Svakako da ste ih uzimali, zar vam nisu dozvoljavali ono što vam je bilo zabranjeno, pa ste i vi to smatrali dozvoljenim, i zar vam nisu zabranjivali ono što vam je Allah dozvolio, pa ste i vi to smatrali zabranjenim?'.'Rekao sam: 'Svakako', a on je dodao: To je bilo vaše obožavanje njih"

Allah kaže kazna za blud bicevanje, ulema kaze kamenovanje. Allah kaze kako se uzima abdest, ulema kaze nije dovoljno, treba jos, Allah kaze sta je zekat, a ulema izjednaci sadaku i zekat itd itd.

“Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo (vjerske) prvake naše i (političke) starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!’” (El-Ahzab, 66-68)

[zagortenej]

mada, ima sljedbenika Knjige i mušrika koji vjeruju:

Uistinu! Oni od sljedbenika Knjige i mušrici koji ne vjeruju, biće u vatri Džehennema, vječno u njoj. Ti takvi su najgora stvorenja.(98:6)

ili

Nisu se oni koji ne vjeruju između pripadnika Knjige i mušrici razdvojili, dok im nije došao jasan dokaz:(98:1)

[arzuhal]

Arzuhal, ti si naveo povod objave ajeta, ali i sam vrlo dobro znas da se njegova svrha ne zavrsava tu, nego da ajet treba i jeste aktuelan i vazeci u svakom vremenu. Tako i u nasem, ili bilo kom drugom.

Ako mozemo da se slozimo oko ove ideje, onda se stvarno treba zamisliti nad ovim Allahovim recima. Svako od nas. Ne prejudiciram nista, niti na to imam pravo, samo podsecam na Allahove reci.

Slažem se po pitanju važenja i aktuelnsti kur'anskih ajeta, ali, kao što znamo obojica, ni ti i ni ja nismo glupi i veoma dobro znamo ono što je jasno i zorno.

Dakle, a prema hadisima, Poslanik, alejhi-selam, je izrazio zabrinutost za pripadnike svog ummeta da ne čine skriveni širk, a to je rijaluk, pretvaranje i uljepšavanje pred ljudima a ne zbog Allaha.

Ali to je ljudska slabost, to nije šehadet i stav nekoga da vjeruje na istinski mnogobožački način, od rijaluka i sličnih zamki svaki će se vjernik boriti do smrti.

Citirani ajet (106 ajet sure Jusuf) se ne odnosi na vjernike koji istinski i jasno svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, nego na ljude koji su stvari, istinski mnogobošci. Kako tada, u Meki, tako i danas.

Dakle: ne treba nama ovaj ajet iz sure Jusuf koji zorno govori o mnogobošcima za nekakvo univerzalno promišljanje o današnjim vjernicima koji čine neki 'oblik' širka, ili slično tome, osim ako time ne želiš površnu i plitku smutnju a sebi natovariti opasan teret na vrat. Ovo sad baš tebi, Towelie, govorim, za neke druge sam vidio da su spremni na to i da ne znaju za granice pa me oni i ne interesuju na taj način da im ukazujem, a govorim ti iz najljepše i najiskrenije namjere, samo Allaha radi, kao brat u vjeri. Igrarije s Allahovim ajetima prepusti onima koji hoće da se njima igraju a da nemaju znanja nikakva.

Imamo mi već dosta ajeta koji direktno i nedvosmisleno govore o lošim, neiskrenim, pogrešnim postupcima vjernika/muslimana, gdje se Allah direktno obraća baš onima koji vjeruju a rade jedno a drugo govore (djela im se ne poklapaju s riječima koje govore), klanjaju a ne daju nikome ništa u naručje, itd. Dosta veoma jasnih ajeta koji govore o vjernicima u kojima ih Allah ruži za sve što bi se podvelo pod skriveni širk o kojem nas Poslanik, alejhi-selam, obavještava.

Treba nastojati sačuvati glavu na ramenima, onu duhovnu.

[zagortenej]

nije džaba značenje kafira, onaj koji svjesno pokriva Istinu ili u današnjem žargonu začatava.

The word kāfir is the active participle of the root K-F-R. As a pre-Islamic term it described farmers burying seeds in the ground, covering them with soil while planting.Thus, the word kāfir implies a person who hides or covers. Poets personify the darkness of night as kâfir, perhaps as a survival of pre-Islamic religious or mythological usage.

[Towelie]

Arzuhal, ti si naveo povod objave ajeta, ali i sam vrlo dobro znas da se njegova svrha ne zavrsava tu, nego da ajet treba i jeste aktuelan i vazeci u svakom vremenu. Tako i u nasem, ili bilo kom drugom.

Ako mozemo da se slozimo oko ove ideje, onda se stvarno treba zamisliti nad ovim Allahovim recima. Svako od nas. Ne prejudiciram nista, niti na to imam pravo, samo podsecam na Allahove reci.

Slažem se po pitanju važenja i aktuelnsti kur'anskih ajeta, ali, kao što znamo obojica, ni ti i ni ja nismo glupi i veoma dobro znamo ono što je jasno i zorno.

Dakle, a prema hadisima, Poslanik, alejhi-selam, je izrazio zabrinutost za pripadnike svog ummeta da ne čine skriveni širk, a to je rijaluk, pretvaranje i uljepšavanje pred ljudima a ne zbog Allaha.

Ali to je ljudska slabost, to nije šehadet i stav nekoga da vjeruje na istinski mnogobožački način, od rijaluka i sličnih zamki svaki će se vjernik boriti do smrti.

Citirani ajet (106 ajet sure Jusuf) se ne odnosi na vjernike koji istinski i jasno svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, nego na ljude koji su stvari, istinski mnogobošci. Kako tada, u Meki, tako i danas.

Dakle: ne treba nama ovaj ajet iz sure Jusuf koji zorno govori o mnogobošcima za nekakvo univerzalno promišljanje o današnjim vjernicima koji čine neki 'oblik' širka, ili slično tome, osim ako time ne želiš površnu i plitku smutnju a sebi natovariti opasan teret na vrat. Ovo sad baš tebi, Towelie, govorim, za neke druge sam vidio da su spremni na to i da ne znaju za granice pa me oni i ne interesuju na taj način da im ukazujem, a govorim ti iz najljepše i najiskrenije namjere, samo Allaha radi, kao brat u vjeri. Igrarije s Allahovim ajetima prepusti onima koji hoće da se njima igraju a da nemaju znanja nikakva.

Imamo mi već dosta ajeta koji direktno i nedvosmisleno govore o lošim, neiskrenim, pogrešnim postupcima vjernika/muslimana, gdje se Allah direktno obraća baš onima koji vjeruju a rade jedno a drugo govore (djela im se ne poklapaju s riječima koje govore), klanjaju a ne daju nikome ništa u naručje, itd. Dosta veoma jasnih ajeta koji govore o vjernicima u kojima ih Allah ruži za sve što bi se podvelo pod skriveni širk o kojem nas Poslanik, alejhi-selam, obavještava.

Treba nastojati sačuvati glavu na ramenima, onu duhovnu.

Zelim samo jos jednu stvar da te upitam. Smatras li da je pametno ovakve ajete "gurati pod tepih" i praviti se da ne postoje? Pogledao sam solidan broj predavanja i prisustvovao raznim dersovima sto na dzumi sto na predavanjima i NIKADA nisam cuo da je neko citirao ovaj ajet. A zasto to? Pa i ovo je Allahov govor. Sta nam to ulema presucuje?

Muslimani danas sebe zavaravaju upravo na slican nacin. I kako nam je? Jesi li zadovoljan stanjem? Ja nisam, brate. Nisam uopste.

[arzuhal]

Arzuhal, ti si naveo povod objave ajeta, ali i sam vrlo dobro znas da se njegova svrha ne zavrsava tu, nego da ajet treba i jeste aktuelan i vazeci u svakom vremenu. Tako i u nasem, ili bilo kom drugom.

Ako mozemo da se slozimo oko ove ideje, onda se stvarno treba zamisliti nad ovim Allahovim recima. Svako od nas. Ne prejudiciram nista, niti na to imam pravo, samo podsecam na Allahove reci.

Slažem se po pitanju važenja i aktuelnsti kur'anskih ajeta, ali, kao što znamo obojica, ni ti i ni ja nismo glupi i veoma dobro znamo ono što je jasno i zorno.

Dakle, a prema hadisima, Poslanik, alejhi-selam, je izrazio zabrinutost za pripadnike svog ummeta da ne čine skriveni širk, a to je rijaluk, pretvaranje i uljepšavanje pred ljudima a ne zbog Allaha.

Ali to je ljudska slabost, to nije šehadet i stav nekoga da vjeruje na istinski mnogobožački način, od rijaluka i sličnih zamki svaki će se vjernik boriti do smrti.

Citirani ajet (106 ajet sure Jusuf) se ne odnosi na vjernike koji istinski i jasno svjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, nego na ljude koji su stvari, istinski mnogobošci. Kako tada, u Meki, tako i danas.

Dakle: ne treba nama ovaj ajet iz sure Jusuf koji zorno govori o mnogobošcima za nekakvo univerzalno promišljanje o današnjim vjernicima koji čine neki 'oblik' širka, ili slično tome, osim ako time ne želiš površnu i plitku smutnju a sebi natovariti opasan teret na vrat. Ovo sad baš tebi, Towelie, govorim, za neke druge sam vidio da su spremni na to i da ne znaju za granice pa me oni i ne interesuju na taj način da im ukazujem, a govorim ti iz najljepše i najiskrenije namjere, samo Allaha radi, kao brat u vjeri. Igrarije s Allahovim ajetima prepusti onima koji hoće da se njima igraju a da nemaju znanja nikakva.

Imamo mi već dosta ajeta koji direktno i nedvosmisleno govore o lošim, neiskrenim, pogrešnim postupcima vjernika/muslimana, gdje se Allah direktno obraća baš onima koji vjeruju a rade jedno a drugo govore (djela im se ne poklapaju s riječima koje govore), klanjaju a ne daju nikome ništa u naručje, itd. Dosta veoma jasnih ajeta koji govore o vjernicima u kojima ih Allah ruži za sve što bi se podvelo pod skriveni širk o kojem nas Poslanik, alejhi-selam, obavještava.

Treba nastojati sačuvati glavu na ramenima, onu duhovnu.

Zelim samo jos jednu stvar da te upitam. Smatras li da je pametno ovakve ajete "gurati pod tepih" i praviti se da ne postoje? Pogledao sam solidan broj predavanja i prisustvovao raznim dersovima sto na dzumi sto na predavanjima i NIKADA nisam cuo da je neko citirao ovaj ajet. A zasto to? Pa i ovo je Allahov govor. Sta nam to ulema presucuje?

Muslimani danas sebe zavaravaju upravo na slican nacin. I kako nam je? Jesi li zadovoljan stanjem? Ja nisam, brate. Nisam uopste.

Nijedan ajet se ne smije gurati pod tepih, ja uopće ne govorim o tome, ja govorim o tome da ajete ne koristimo na pogrešan način ili da ih nekako zloupotrebljavamo. Nisi, pretpostavljam, mogao čuti (često ili ikako) baš taj ajet na hutbama jer se hatib na džumi ne obraća mušricima nego vjernicima, muslimanima.

Nikakva mudrost nije - dapače, može biti nemjerljiva šteta i glupost - koristiti ajete kako se god kome šta učini, za svaku priliku i bez znanja. Znam da je za hazreti ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Poslanik učio dovu da ga Allah uputi u razumijevanje Kur'ana, pa ga je Allah uputio.

Naravno da nisam zadovoljan današnjim stanjem muslimana.

[Towelie]

Nijedan ajet se ne smije gurati pod tepih, ja uopće ne govorim o tome, ja govorim o tome da ajete ne koristimo na pogrešan način ili da ih nekako zloupotrebljavamo. Nisi, pretpostavljam, mogao čuti (često ili ikako) baš taj ajet na hutbama jer se hatib na džumi ne obraća mušricima nego vjernicima, muslimanima.

Ovaj ajet, kako ga ja razumem, se tice onih koji veruju u Allaha, dakle vernika. Nije receno o vi nevernici, kao u suri Kafirun. Wama Yu'minu aktharuhum billahi - A većina njih vjeruje u Allaha, valjda iz ovoga sledi da se ajet tice vernika.

Nikakva mudrost nije - dapače, može biti nemjerljiva šteta i glupost - koristiti ajete kako se god kome šta učini, za svaku priliku i bez znanja. Znam da je za hazreti ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Poslanik učio dovu da ga Allah uputi u razumijevanje Kur'ana, pa ga je Allah uputio.

Znam i ja za hazreti ibn Abbasa, ali on danas nije medju nama. Imamo njegov tefsir, ali on nema sened i ne mozemo garantovati da je autentican. Ostaje nam Bozija rec za koju mozemo da garantujemo. Ja verujem da Kur'an nije objavljen ulemi, nego svima i da se svako moze pouciti u onoj meri koliko ulozi truda i koliko mu Allah podari da razume znacenja. Uostalom, " A Mi smo Kuran učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,32)
Eto. Allah kaze da je Kur'an dostupan za pouku. Pa ko zeli, neka se pouci.

[arzuhal]

Nijedan ajet se ne smije gurati pod tepih, ja uopće ne govorim o tome, ja govorim o tome da ajete ne koristimo na pogrešan način ili da ih nekako zloupotrebljavamo. Nisi, pretpostavljam, mogao čuti (često ili ikako) baš taj ajet na hutbama jer se hatib na džumi ne obraća mušricima nego vjernicima, muslimanima.

Ovaj ajet, kako ga ja razumem, se tice onih koji veruju u Allaha, dakle vernika. Nije receno o vi nevernici, kao u suri Kafirun. Wama Yu'minu aktharuhum billahi - A većina njih vjeruje u Allaha, valjda iz ovoga sledi da se ajet tice vernika.

Da, u ajetu je jasno vidi o kome je riječ, o mnogobošcima/politeistima/mušricima: većina njih ne vjeruje u Allaha osim kao mnogobošci. A vrlo dobro znamo da su mekkanski mušrici, kao što sam naveo, vjerovali u Allaha kao vrhovnog boga nad drugim, uosobljenim bogovima, prikazanim u vidu kipova Lata, Menata, Hubela...To je i teološka i historijska činjenica. Pa i oni su i predlagali Poslaniku da jedne godine svi oni zajedno obožavaju samo Allaha, a da naredne godine svi zajedno (dakle i muslimani i mušrici) obožavaju, pored Allaha, i sav ostali panteon arabljanskog raskošnog politeizma. Ta ponuda je bila povod objave sure el-Kafirun, kao što znamo.

Upravo zato sam ti se obratio iz najljepše namjere, kao prema nekome do koga držim i kao što bih volio da meni neko tako skrene pažnju (a često puta mi je bila skretana pažnja, hvala Allahu na tome, i Njemu i onima preko kojih je to On činio): da ne koristiš ajete u kojima se bez ikakve dvojbe govori baš o pravim mušricima (koji, prema Kur'anu, čine neoprostiv grijeh koji ih sigurno vodi u džehenem osim ako se ne pokaju, a opisani su u Kur'anu i kao nedžes, nečist), razmatrajući današnje (ili bilo koje drugo) stanje muslimana, kroz nekakvu prizmu širka, osim ako to nije riječ o skrivenom širku (rijaluku, pretvaranju pred ljudima, o njemu se govori u suri el-Ma'un) o kojem nam govori Poslanik, alejhi-selam.

Nikakva mudrost nije - dapače, može biti nemjerljiva šteta i glupost - koristiti ajete kako se god kome šta učini, za svaku priliku i bez znanja. Znam da je za hazreti ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Poslanik učio dovu da ga Allah uputi u razumijevanje Kur'ana, pa ga je Allah uputio.

Znam i ja za hazreti ibn Abbasa, ali on danas nije medju nama. Imamo njegov tefsir, ali on nema sened i ne mozemo garantovati da je autentican. Ostaje nam Bozija rec za koju mozemo da garantujemo. Ja verujem da Kur'an nije objavljen ulemi, nego svima i da se svako moze pouciti u onoj meri koliko ulozi truda i koliko mu Allah podari da razume znacenja. Uostalom, " A Mi smo Kuran učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,32)
Eto. Allah kaze da je Kur'an dostupan za pouku. Pa ko zeli, neka se pouci.

...no, i da završim s ovim svojim obraćanjem, svakako da te ne želim ni na kakav način sprječavati u tvom poimanju i slaganju stvari, u tvom vlastitom odnosu spram Kur'ana (i bilo čega vezanog za islam), tvom doživljaju, iskustvu, promišljanju, itd. Pa ti čini kako misliš da je najbolje, Allah ti dao svako dobro

[Gojeni H]

Nagrade nisu za obrede

Te-nej, really? - sto bi rekli tvoji Anglo-Saksonci.

Hadz je naredjen, namaz isto tako ... dakle - obaveze. Po nekoj logici koju promovises, onaj koji obavlja ono sto je naredjeno, moze i ocekivati nagradu za ta djela, je l' tako? Mislim da je akcenat na obavezi a ne na nagradi.

Sto se tice zekata, ko kaze da je on prvenstveno namijenjen kao porez za bogatase? Ko je bogatas? Gdje se takvo nesto spominje u Kur'anu?
Mozemo govoriti generalno o ljudima koji posjeduju visak, je li tako? Barem na osnovu onoga sto stoji u Kur'anu.
Slazem se da se dio zekata moze "preuzeti" porezima u sekularnim zemljama. Sta je sa zemljama Zaljeva gdje drzavljani ovih zemalja ne placaju porez? Ali, ponovo ostaje pitanje sta je visak?
Danas ljudi viskom vjerovatno ne bi smatrali polovno auto, telefon, i slicno jer iste upotrebljavaju u svakodnevnom zivotu.
Kako bi moderne zemlje funkcionisale bez poreza. U zemljama koje su sekularne, jedan od vidova pomoci siromasnim i obrazovnim institucijama i jeste zekat.

Sto se ucenjaka i "ucenjaka" tice, naravno da je bilo vlasti ugodnih ucenjaka uvijek i uvijek ce ih i biti.
Ali, ne treba zavrsiti FIn da bi covjek jednim pregledom na googlu skonto da je kroz historiju islama bio veliki broj ucenjaka koji nisu bili nimalo omiljeni medju vladajucom elitom ... prvi mi na pamet padaju Ahmed bin Hanbel i vehabijska zakletva Ibn Tejmije.

[zagortenej]

Ahmed ibn Hanbel je bio u zatvoru za vrijeme islamskog zlatnog doba, kad je došlo do procvata nauke jer su Abasidi otjerali ulemu i svestenstvo ili kraće rečeno hodže u džamije i zabranili im da se petljaju u sve sfere ljudskog života. Zabranili im da ljudima pričaju bajke
Za islamsko zlatno doba nije zaslužan ovaj man made islam, to je očigledno.
Kao što je Tito hodžama oduzeo moć, skinuo ženama feredže i obavezao ih na školovanje, ono Ikre, što se potencira . U stvari, ukljucio žene u društvene tokove i spasio Bošnjake da ne dodju na nivo talibana.

[arzuhal]

Pošto je određena mu'tezilska ulema nametnula mu'tezilsku doktrinu kao zvaničnu islamsku doktrinu abasijskog hilafeta, dobro je što su imamu Ahmedu b. Hanbelu, radijallahu anhu, odrali kožu s leđa bičevanjem, utamničenjem i vodanjem krvavog u lancima kroz grad?

Začudno je kako se nekada vlast i vladari napadaju kao oni koji su iskrivljivali i iskrivljuju islam i u čije je ime ulema iskrivljivala islam, a nekada se opet hvale, kao i ulema koja ih je okruživala, sve zavisi od ideološke potrebe. Helenski sofisti bi bili ponosni na takve ljude: spremni su da istu stvar i brane i napadaju, ovisno o potrebi, ovisno šta je poželjno u datom trenutku ili ovisno ko ga unajmi da priča.

Pored ehli-sunetske uleme kakav je bio mubarek imam Ahmed b. Hanbel, zlatnu eru abasijske pravednosti su jednako žestoko osjetili i ehli-bejtski imami na svojoj koži, mesu, krvi i kostima.

[Gojeni H]

Ahmed ibn Hanbel je bio u zatvoru za vrijeme islamskog zlatnog doba, kad je došlo do procvata nauke jer su Abasidi otjerali ulemu i svestenstvo ili kraće rečeno hodže u džamije i zabranili im da se petljaju u sve sfere ljudskog života. Zabranili im da ljudima pričaju bajke
Za islamsko zlatno doba nije zaslužan ovaj man made islam, to je očigledno.
Kao što je Tito hodžama oduzeo moć, skinuo ženama feredže i obavezao ih na školovanje, ono Ikre, što se potencira . U stvari, ukljucio žene u društvene tokove i spasio Bošnjake da ne dodju na nivo talibana.

Dakle, po tvom vjerovanju, dinastija Abasida je bolja od dinastije Umeja? Ko je vladao u vrijeme Ibn Tejmije?

Interesantno mi ovo vase "man made islam". Moze se to prevesti na bosanski ... nesto kao "islam stvoren od covjeka" ... nema potrebe da se Anglosaksonci imitiraju u svemu.

Zasto se islamsko zlatno doba zove islamskim ako za to nije zasluzan ovaj "islam stvoren od covjeka"? 4 najpoznatije skole su vec bile formirane ... ili nisu?

Kakvu su moc imale hodze prije zauzimanja vlasti od strane Broza i komunista? Dakle, opravdavas politickoj eliti da odredjuju sta ko smije ili ne smije nositi?

Zene jesu dobile zasluzenu emancipaciju, a to da li bi neko dosao na nivo talibana je sta bi bilo da je bilo. Bosnjaci nisu bili na nivou talibana ni u 15. vijeku.

[Gojeni H]

Pošto je određena mu'tezilska ulema nametnula mu'tezilsku doktrinu kao zvaničnu islamsku doktrinu abasijskog hilafeta, dobro je što su imamu Ahmedu b. Hanbelu, radijallahu anhu, odrali kožu s leđa bičevanjem, utamničenjem i vodanjem krvavog u lancima kroz grad?

Začudno je kako se nekada vlast i vladari napadaju kao oni koji su iskrivljivali i iskrivljuju islam i u čije je ime ulema iskrivljivala islam, a nekada se opet hvale, kao i ulema koja ih je okruživala, sve zavisi od ideološke potrebe. Helenski sofisti bi bili ponosni na takve ljude: spremni su da istu stvar i brane i napadaju, ovisno o potrebi, ovisno šta je poželjno u datom trenutku ili ovisno ko ga unajmi da priča.

Pored ehli-sunetske uleme kakav je bio mubarek imam Ahmed b. Hanbel, zlatnu eru abasijske pravednosti su jednako žestoko osjetili i ehli-bejtski imami na svojoj koži, mesu, krvi i kostima.

Uze mi rijec iz usta ... nisu se dzaferije nikakvog dobra nagledali za tih Abasida, al' te-nej garant zna nesto sto mi ne znamo.