Josip Broz Tito

[Connaisseur Karlin]

Pa koliko su sad zene i djece pobili partizani na kriznjem putu? Zanima me taj podatak, tesko ga je ovako naci.

Tesko da ces pronaci objektivnu informaciju.

Sto se tice Banatskih Nijemaca, zavisno od izvora, u logorima u Vojvodini u periodu izmedju 1945. i 1948. god. od gladi i bolesti umrlo je izmedju 45 i 51 hiljada zena, staraca i djece. Jedan izvor tvrdi da je jedan dio Banatskih Nijemaca zavrsio u sovjetskim logorima. Vecini se zauvijek gubi trag.

Strana arhiva i strane bibiloteke imaju dosta informacija. Vjerovatno Briatnci imaju najbolje inormacije za Bleiburg,a za dunavske Njemce je lakse,jer oni imaju svoja udruzenja u nekoliko gradova ( oko 10 sirom svijeta) u kojim je najvisi broj porijeklom sa Balkana. Osoba koju sam upoznala,a bila u Logoru je zvijela blizu tadasnjeg kampa Knindjani. nejgo otac je bio poslan u Sibir,kasnije je vracen,i uspio je preko nekakvih veza nabaviti papire za Austirju,U Austriji su zivjeli godinu dvije,a zatim su dosli u SAD.

[madner]

Brkate Bleiburg i dio mirovnog sporazuma nakon WW2 koji je omogucio zaista Njemcima da budu u jednoj drzavi.

[Connaisseur Karlin]

Brkate Bleiburg i dio mirovnog sporazuma nakon WW2 koji je omogucio zaista Njemcima da budu u jednoj drzavi.

Bleiburg i sporazum nisam nigdje povezala na temi! To su potpuno nepovezani dogadjaji.

[animals]

Samo za lolu iz Slavonije:



Kosa logoraša Aušvica, korištena za izradu ćebadi, tekstila, obuće i nekih izolatora za vojne potrebe...zanimljivo jel de?


Pitanje za ove blajburške narikače: Ovi sa Križnog puta, ako su bili nedužni i nevini što su bježali od NOVJ?

A sto su Srbi pobjegli iz Hrvatske..
a vecina je bila nevina..

[madner]

Ova Ljubav aha veze nema ni sta pise. Valjda bar zna sto.

[Connaisseur Karlin]

Ova Ljubav aha veze nema ni sta pise. Valjda bar zna sto.

Lijepo sam objasnila, arhivski dokumneti o Bleiburgu postoje u Britaniji i u SAD.

[dale cooper]

Ova Ljubav aha veze nema ni sta pise. Valjda bar zna sto.

To je ona?

[_BataZiv_0809]

Ne bih rekao. Ova pise ko da joj nas jezik uopste nije maternji

[Connaisseur Karlin]

Pitanje za ove blajburške narikače: Ovi sa Križnog puta, ako su bili nedužni i nevini što su bježali od NOVJ?

Naravno da nisu bili neduzni i nevini !

Sažetak

U drugoj polovici 1944. godine političke i ratne prilike obilježene su općim napredovanjem Savezničkih jedinica. Opće napredovanje pratile su i završne operacije na prostoru bivše Jugoslavije. Raspad njemačkog bojišta u Grčkoj primorao je Skupinu armija E na povlačenje, preko Balkana prema zapadu. S vojskom Trećeg Reicha, povlačile su se Oružane snage NDH, slovenski domobrani i razne četničke jedinice, te dio civila. Drugi svjetski rat službeno je završen 9. svibnja 1945., no pitanje geopolitičkih odnosa i dominacije na ovim prostorima (posebice onima koji su pripadali poraženoj strani), kao i pitanje pravednog odnosa prema pripadnicima poraženih snaga, ostali su otvoreno pitanje i velika obaveza ratnih pobjednika. Pismeni dogovori, kojima se trebalo regulirati postojeće stanje, potpisani su na konferencijama, održanim i prije završetka ratnih operacija. U taj kontekst nužno je smjestiti događaje s kraja i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata, koji su danas poznati pod nazivom Bleiburg i križni put. Ovaj naziv obuhvaća: opkoljavanje i zarobljavanje postrojbi Trećeg Reicha, vojske NDH i dijela civila, na prostoru Celje – Slovenjgradec – Dravograd – Bleiburg, izručivanje zarobljenika iz savezničkih logora u Austriji, te događaje koji su uslijedili duž križnog puta. Za konačni cilj postavlja se približno utvrđivanje broja stradalnika i žrtava bleiburških i poslijebleiburških događaja, do kojih nije moguće doći na osnovi improvizacija, već isključivo uz pomoć stvarnih pokazatelja uvrštenih u interdisciplinarnu analizu. Ovo vremenski kratko razdoblje, predstavlja jednu od emotivnijih tema hrvatske, slovenske, bošnjačke, srpske i crnogorske historiografije. Spomenuti događaji dugi niz godina opisivani su tek “s pobjedničke strane”, dok u osnovi vrijedni napori hrvatske, slovenske i srpske emigracije, donose uglavnom iskaze svjedoka, koji su često nabijeni emocijama i onemogućuju sveobuhvatno sagledavanje problematike. Krajem prošlog stoljeća, tema Bleiburga i križnog puta postaje sve prisutnija, no većina produkcije predstavlja memoarsku publicistiku i prigodničarsku literaturu. Radi toga prilično je teško rekonstruirati prošlu stvarnost, ostavljajući pritom prostora za različite manipulacije. Analiza dosadašnje (dostupne) produkcije o Bleiburgu i križnom putu nudi osnovu za daljnja istraživanja, otvara neka nova pitanja i sugerira moguće odgovore.

Martina Grahek Ravančić

http://portal.connect.znanost.org/2009/ ... redavanje/

Dio iz njenog rada:

According to the Yalta Conference Declaration of 1945, the Allies had decided
that all prisoners who were Soviet citizens and had belonged to enemy formations
supporting the Third Reich should be handed over to the country
they had fought against. Although this agreement included only Soviet citizens,
it was supported by “each of Stalin’s protégés, including Josip Broz Tito”.
It is interesting that none of the international conventions regarding prisoners
of war mentions whether a country has the right to repatriate prisoners
against their will. The Geneva Convention stipulates that prisoners be protected
“against acts of violence” and it represents a humane aspect in which repatriation
represents a right, and not an obligation.

However, after 4 May, it was clear that Partisan troops were moving towards
Klagenfurt.76 Accordingly, Alexander informed J. B. Tito in writing that,
“Yugoslav troops in Stiria and Carinthia can cause difficulties and make my
mission more complicated”.77 The possibility of a conflict with the Partisans
clearly disconcerted Alexander and he entertained the idea that “it would not
be bad if the resistance of Ustasha and White guard forces could briefly detain
Tito around Ljubljana and Zagreb …”78 However, British soldiers were reluctant
to engage in conflicts with former Allies, and for some units “those days,
after the end of war were worse than real struggle. We had to deal with things
that do not concern soldiers ….”79 Additionally, “Tito was considered an Ally,
although he caused his the Allies a great deal of trouble.”

Based on the population censuses from 1931 and 1948, and on
a statistical assessment of expected population growth, Žerjavić concludes
that, only around 75,000 army personnel and 45,000 civilians arrived at the
Austrian border, and that the advance of the Yugoslav army in 1945 resulted
in the disarming of only part of the NDH forces.He believes the largest
number of victims occurred during the “death marches”, during which 26,500
soldiers and 6,800 civilians perished. He estimates that in actions before the
surrender, 11,600 people lost their lives, with another 12,000 interned in the
camp at Viktring.149 Although his research is still an estimate and the numbers
may appear small compared to earlier estimates, Žerjavić’s study is the most
precise and most widely accepted analysis to date.

U tekstu su spomenuti civili i Tito! Rad objasnjava da su svi (spomenuti u tekstu) odgovorni!

[Gojeni H]

Nije neka pamet, kada gledamo sa ove distance, da je u KPJ bilo gomila prikrivenih nacionalista i sa Hrvatske i Srpske strane.
Jebiga, nije ih sve mogao prepoznati i pozatvarati, a dosta ih jeste poslao na robiju. Jer Hrvatski i Srpski nacionalizam i njihov
međusoban odnos su uvijek bili snažne sile koje vuku korijene mnogo prije nego što je SFRJ nastala. Tito je pokušao
represivnim metodama da ih zatomi što je funkcionisalo dok je on bio živ. Ne znam šta je mogao drugo da napravi.
Moguće da bi raspisivanje slobodnih izbora u vrijeme dok je bio na vrhuncu popularnosti bio način da izvede sve te
nacionaliste na čistac i ogoli ih pred narodom. Jer nacionalne stranke, što možemo vidjeti i danas, ništa na ovim prostorima
nisu mogle ponuditi u smislu nekog konkretnog i konstruktivnog političkog i ekonomskog programa osim busanjem u prsa
vlastitim nacionalizmom i traženjem krivca u onom drugom kao korijenu svih problema.

Bingo! Na to se Brozova politicka vladavina zemljom i svodi. Dakle, stvorio je sistem za sebe, koji je funkcionisao dok je bio ziv.
Poslije njegove smrti - potop.

[slavonskilola]

Recenzija jedne knjige


http://www.matica.hr/vijenac/394/Britan ... 0Tolstoja/

[Corto Maltese]

Simpa su ovi što zvijezde proučavaju mikroskopima, a mikrobe teleskopima.

I onda se pitaju kako to da nisu zaslužili boljeg režisera od Jakova Sedlara, pismenijeg književnika od Ivana Aralice, umnijeg istoričara od Koste Čavoškog, učenijeg pravnika od Smilje Avramov, poštovanijeg državnika od Ante Pavelića, nit' slavnijeg generala od Draže Mihailovića.

[dale cooper]

Nije neka pamet, kada gledamo sa ove distance, da je u KPJ bilo gomila prikrivenih nacionalista i sa Hrvatske i Srpske strane.
Jebiga, nije ih sve mogao prepoznati i pozatvarati, a dosta ih jeste poslao na robiju. Jer Hrvatski i Srpski nacionalizam i njihov
međusoban odnos su uvijek bili snažne sile koje vuku korijene mnogo prije nego što je SFRJ nastala. Tito je pokušao
represivnim metodama da ih zatomi što je funkcionisalo dok je on bio živ. Ne znam šta je mogao drugo da napravi.
Moguće da bi raspisivanje slobodnih izbora u vrijeme dok je bio na vrhuncu popularnosti bio način da izvede sve te
nacionaliste na čistac i ogoli ih pred narodom. Jer nacionalne stranke, što možemo vidjeti i danas, ništa na ovim prostorima
nisu mogle ponuditi u smislu nekog konkretnog i konstruktivnog političkog i ekonomskog programa osim busanjem u prsa
vlastitim nacionalizmom i traženjem krivca u onom drugom kao korijenu svih problema.

Bingo! Na to se Brozova politicka vladavina zemljom i svodi. Dakle, stvorio je sistem za sebe, koji je funkcionisao dok je bio ziv.
Poslije njegove smrti - potop.

Pa sudeći po mnoštvu onih koji ga cijene i poštuju kao i zemlju koju je stvorio i vodio, nije to bila samo Brozova država.
Osim toga on nije ponio apsolutno ništa sa sobom u grob. Nije akumulirao neko ogromno bogatstvo razdijeljeno
po raznim offshore računima, nije obezbjedio svoju porodicu za sljedećih nekoliko generacija. U njegovim govorima
i upozorenjima kojima je znao uputiti preko njih se moglo nazreti da je bio svjestan svih opasnosti koje prijete
uključujući i nacionalizme, ali vjerovatno nije nikad mogao ni slutiti u kakvoj će se krvi Jugoslavija raspasti.
Ne možemo Titu zamjeriti za stvari koje su drugi uradili nakon njegove smrti, nije čovjek bio vidovit.
Ali je ostavio mogućnost svakoj državi na samoopredeljenje do otcjepljenja što je dalo temelj i BiH da
proglasi referendum i izglasa nezavisnost.

[Banksy]

Simpa su ovi što zvijezde proučavaju mikroskopima, a mikrobe teleskopima.

I onda se pitaju kako to da nisu zaslužili boljeg režisera od Jakova Sedlara, pismenijeg književnika od Ivana Aralice, umnijeg istoričara od Koste Čavoškog, učenijeg pravnika od Smilje Avramov, poštovanijeg državnika od Ante Pavelića, nit' slavnijeg generala od Draže Mihailovića.

i ministra od Hasanbegovića ...

[Corto Maltese]

ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO 1945. GODINE?
Kako je stvaran bleiburški mit o izdaji nevinih

Rano ujutro u subotu 5. svibnja 1945. iz Zagreba je poletio avion prema jugu, prema Jadranu i Italiji, kojim su upravljala dva zarobljena američka pilota, s pratnjom dva ustaška časnika. Oni su nosili tek sastavljeni Memorandum vlade takozvane NDH sa potpisima svih ministara, upućen glavnom komandantu Savezničkih snaga na Sredozemlju, engleskom maršalu Alexanderu, koji se nalazio u Caserti pokraj Napulja.

Za svaku sigurnost, dva do tri sata nakon prvog poletio je i drugi avion, također s primjerkom rečenog Memoranduma, koji je nosio osobno jedan od potpisnika, ministar Vjekoslav Vrančić. Ustaška vlada u tom dokumentu izjavljuje da “slobodno područje Hrvatske” stavlja pod zaštitu zapovjednika Savezničke vojske u Sredozemlju i predlaže da se u to područje uputi vojska pod njegovom komandom, “kojoj će se pridružiti hrvatske oružane snage”. Vjerovali ili ne, točno tako: ustaše će se pridružiti - ponavljam, pridružiti, a ne predati - Savezničkoj vojsci, i to na slobodnom području Hrvatske; znači, oslobođene od partizana, koji su inače komunisti, pa kao takvi valjda ipak oni pravi neprijatelji zapadnih saveznika, dok su ustaše - valjda zbog “sličnog načina razmišljanja” - oni pravi saveznici. Nevjerojatno, ali doista tako, crno na bijelo, pa zato već i Bekić u svom prikazu tog Memoranduma osjeća potrebu komentirati: “Nakon što su četiri godine bili najvjerniji sluge Hitlerove Njemačke, i kao takvi objavili rat zapadnim silama, nakon što su u vlastitoj zemlji počinili besprimjerne zločine, i osramotili hrvatski narod, ustaški su kvislinzi smatrali da se mogu pozivati na Atlantsku povelju zapadnih demokracija, i to u ime hrvatskog naroda!”

Odmah nakon što je taj jadni Memorandum odaslan, ta ista ustaška vlada donosi odluku - kao da je već samom tom odaslanom ponudom sve sređeno! - da sljedećeg dana započne sveopći odlazak vojske i civila prema austrijskoj granici i Vinko Nikolić zapisuje u svoj dnevnik kako će ih “na granici prihvatiti Angloamerikanci. Tamo ćemo biti preuređeni i naoružani, opskrbljeni svim potrebnim sredstvima modernog rata, pa onda krenuti natrag u borbu za oslobođenje, što bi imalo uslijediti za nekoliko dana, dapače, neki misle da bi Englezi mogli u Hrvatsku stići i prije”. Da je takvo uvjerenje, posijano od ustaških predvodnika, bilo sveopće rašireno svjedoči nam i pjesnik Srećko Karaman (izneseno na stranici 289 knjige Bleiburška tragedija hrvatskog naroda) kako “čim pređemo granicu Austrije opasnost je minula. Tamo su Saveznici, nema komunista ni Titovih partizana. Dolazimo svijetu koji misli kao i mi”.

Prema saveznicima

Znači, u tom mnoštvu tisuća i tisuća vojnih, političkih, civilnih bjegunaca, koji su dva dana prije svršetka Drugog svjetskog rata napuštali Zagreb pred Titovom vojskom, postojalo je uvjerenje da oni ustvari bježe ususret onima “koji misle kao i mi”. Doslovno tako - kao da su Amerikanci i Englezi njihovi saveznici, budući da su im razmišljanja sličnija njihovom nego “partizanskom”, pa ih čekaju raširenih ruku kao spas. Nije to bilo pojedinačno mišljenje; u istom mnoštvu bjegunaca nalazi se i 16-godišnji Drago Truhli koji poslije iznosi (na strani 235 knjige Otvoreni dossier Bleiburg) kako se “nekakva priča širila, da je to, zapravo ugovoreno, da je ugovoreno da ćemo se mi predati Englezima”. Istovremeno je, negdje u toj približno 50 kilometara dugoj koloni, i 19-godišna Slavica Kumpf iz Vukovara, koja poslije iznosi (na strani 251 iste knjige) kako im je rečeno da su “krenuli u susret Englezima”.

Mnoštvo glasina

Da to nije bila nekakva maštarija samo mladih ili neupućenih svjedoči nam opet Vinko Nikolić, koji opisujući treći dan svojeg bjekstva iz Zagreba prema Bleiburgu (u knjizi Tragedija se dogodila u svibnju, str. 97) kaže da “jedino što je u tom našem stanju djelovalo utješno bile su glasine: Englezi su već tu blizu, pa ćemo možda već i danas natrag u Zagreb”. Nikolić tada nije bilo tko, nego poznato ime kulturnog života Hrvatske, prilično upućen u namjere vodstva njegove države, koja čini pravi zločin prema vlastitom narodu, odvodeći ga prevarom u bjegstvo iz domovine. Još i upućeniji od njega je ustaški pukovnik Danijel Crljen, koji je tada u samom komandnom vodstvu te kolone od približno 150 tisuća očajnika, među kojim je značajan broj žena i djece, kao doista sramotna zaštita zločinačkog kukavičluka. Prema njegovim zapisima, na osnovu vlastitog dnevnika (objavljenog u Hrvatskoj reviji 1966., str. 274), on navodi “moramo sebi prokrčiti put do Engleza ili Amerikanaca, makar i uz cijenu očajničkih okršaja”.

Crljen dalje nastavlja kako su ih zaustavile partizanske jedinice na granici kod dravskog mosta i postavile ultimatum bezuvjetne predaje. Iz kolone u žurbi prikupljeni dijelovi ustaške legije odgovaraju žestokim napadom, odbacuju partizansku ili jugoslavensku vojsku, nanoseći teške gubitke u mrtvima i ranjenima - što se događa nekoliko dana nakon svršetka Drugog svjetskog rata u Europi - i tako se borbenošću očajnika probiju preko granice u Austriju, do Bleiburga. Još tog istog dana 14. svibnja Tito, shvaćajući valjda kakvi sve neobuzdani bjesovi mogu biti izazvani ovakvim pogibijama, ponavlja svoje upozorenje od prije desetak dana doslovce riječima: “Poduzmite najenergičnije mjere da se po svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zarobljenika...”. Sljedeći dan u utorak, 15. svibnja 1945., u podne, već spomenuti Crljen napokon stigne do engleskog genarala Scotta, koji kaže hladno i kratko “da nas engleska vojska ne može primiti, da bi s nama trebalo postupati kao s ilegalnim bandama, jer smo po ugovoru o primirju trebali već prije osam dana položiti oružje pred partizanskim jedinicama, a mi smo nastavili borbom”. Zaprepašten neočekivanom hladnoćom i odbojnošću ovih riječi, Danijel Crljen - koji ih je osobno zapisao - na kraju dodaje, s očitim nerazumijevanjem dalekosežnog značaja onoga što zapisuje: “Začudilo me je, da nitko nije vodio nikakav zapisnik”.

Izuzetno snažna šokantnost takvog doživljaja nije jedini razlog Crljenovom trenutačnom nesnalaženju ili nerazumijevanju zašto je taj kratki razgovor vođen bez službenog zapisnika. On, naime, nije mogao znati da je onaj primjerak Memoranduma ustaške vlade, s kojim su odletjela dva američka pilota prije deset dana rano u zoru 5. svibnja, već prijepodne istog dana stigao u Casertu do Savezničkog komandanta Sredozemlja maršala Alexandera. U dogovoru sa tamo prisutnim ministrom britanske vlade Haroldom McMillanom, on odmah Memorandum šalje u Beograd britanskom ambasadoru Stevensonu, da to hitno uruči osobno maršalu Titu.

Sramotna ponuda

Na taj su način maršal Alexander i ministar McMillan željeli pokazati Titu, ne toliko samu hitnoću ili važnost te doista sramotne ponude, koliko svoje potpuno odbijanje da uopće prime nešto takvo na razmatranje. Zato i ne uručuju samo uobičajenu diplomatsku obavijest o tom dokumentu i njegovo odbijanje, nego čine presedan u diplomaciji (čak i kada su u pitanju Saveznici), šaljući tako jedva taknuti Memorandum ustaške vlade, kojeg je ambasador Stevenson stigao još isti taj dan 5. svibnja nešto poslije 6 sati uvečer staviti na stol pred maršala Tita.

Prije nego je iz Zagreba uopće krenulo mnoštvo u bjekstvo prema austrijskoj granici - predvođeno doista i pravim zločincima na čelu s Luburićem, prvim komandantom Jasenovca - Vrhovni zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije maršal Tito imao je već u rukama dostavljenu ustašku ponudu britanskoj armiji za pregovore o predaji ili pridruživanju, i to originalni primjerak. Bio je to razumljivo najbolji dokaz da tako nešto za zapadne saveznike uopće ne dolazi u obzir. Zato je 10 dana kasnije kod Bleiburga ustaškom pukovniku Crljenu izrazito uočljivo nepostojanje bilo kakvog zapisnika trebao biti određen i jasan znak ili potvrda da se odbijaju čak i sami pregovori o predaji. Malo zatim postalo je sve itekako blistavo jasno i razumljivo (prema sjećanjima i Crljana osobno i prisutnog pregovarača NOV-a za predaju, potpukovnika Milana Baste) kad je general Scott, da prekine svaki daljnji razgovor s ustaško-domobranskim izaslanicima, naglo ustao i okrenuvši se Basti rekao: “Gospodine potpukovniče, moji tenkovi su vam na raspolaganju!”.

Bijele zastave

Partizanski potpukovnik Basta na tomu se zahvalio, da mu tenkovi nisu potrebni, a niti sat vremena nakon toga, negdje oko 4 sata poslijepodne, tog utorka 15. svibnja 1945. posvuda naokolo Bleiburškog polja - na koje je u tom trenutku dospjela niti polovina putem proređene kolone dugačke preko 40 km, ili oko trećine od onih koji su krenuli iz Zagreba - počele su se pojavljivati bijele zastave, odnosno razne svijetle krpe, košulje, majice. Prve žrtve Bleiburga, prema nekim vjerodostojnim iskazima, dogodile su se u nekoliko međusobnih obračuna zarobljenih očajnika: jedni su bili za predaju, drugi za bjekstvo. Njima treba pribrojiti nekoliko desetaka onih koji su stradali u stražarskom pripucavanju na pojedince ili čitave grupe u pokušaju bjekstva. Ali je svakako mnogo veći broj onih koji su živi i zdravi uspjeli dospijeti do Južne Amerike i tamo počeli pričati svoje snove kako su poginuli za domovinu.

Dakle, prema svim mogućim podacima o svim mogućim zbivanjima na polju pred Bleiburgom tog 15. svibnja 1945., broj mrtvih teško da je troznamenkasti. O nekakvom masovnom ubijanju na tom mjestu niti jedan vjerodostojni dokument nema ni slova; ostaju samo rekla-kazala priče proizvedene u dalekoj Latinskoj Americi, potrebne za izgovor naknadnih okupljanja na komemoracije posljednjoj i najodanijoj fašističkoj tvorevini u Drugom svjetskom ratu, a ne nevinima, čijih kosti ondje niti nema. Nikada ih nije ni bilo, pa se zato može reći kako nečiji službeni odlazak tamo otvoreno pred čitavim svijetom Hrvatsku proklamira kao neofašističku državu.

Predaja raznih ustaških i drugih neprijateljskih jedinica odvijala se i dalje ubrzano - nikom drugom nego onima kojima se očajnički uporno nikako nisu htjeli predati, pa se i dan danas tvrdi kako to nikada nisu ni učinili. Stariji civili, žene i djeca, od kojih hvala Bogu neki i danas žive da svjedoče kako su tamo potjerani kućama, dok je približno 40.000 zarobljenika odvedeno preko Celja u Maribor, gdje su koji dan poslije počinjeni doista brojni zločini.

Izdaja Britanaca

Ovdje se mora reći da čitava literatura o bleiburškoj mitologiji već godinama na stotine načina ponavlja i varira kao glavnu krivicu za hrvatsku sudbinu na tom polju takozvanu izdaju britanske vojske, odnosno britanske politike prema Hrvatima. Znači, ne samo da je krivac onaj koji počini djelo izdaje nego - što je još i važnije - da je onaj nad kojima je počinjeno djelo izdaje žrtva, pa je zato i nevin. Međutim, da bi se taj smisao mogao održati potrebno je spomenute neistine posložiti u konstrukciju cijelog niza kauzalnih neistina, počevši od ustaško-domobranske predaje engleskoj vojsci, pa se onda činjenica njihove stvarne predaje Jugoslavenskoj armiji može nazivati izručenjem, što je također neistina, nakon koje slijedi kako je takvo izručenje ustvari izdaja, što je dodatna neistina, iz koje slijedi da su oni koji su na taj način izdani, logično i nevini, što je još jedna neistina, a budući su tako nevini izručeni njihovim progoniteljima, pa je to onda još i zločin. A onaj nad kojim se vrši zločin je žrtva i zato ne može biti zločinac, pa je tom logikom valjda i amnestiran od svih zločina počinjenih u prethodne četiri godine! Ostaje tako na Bleiburškom polju za budućnost duh časne i slavne ustaške vojske Nezavisne Države Hrvatske, koja se zapravo nikome nikada nije predala, a zločinci su jedino oni koji su je tamo izdali i zarobili.

Evo, to je smisao mitologije o Bleiburgu. Jer ako je na tamošnjem polju izvršeno tek jedno sramotno zarobljavanje i, zapravo, završio Drugi svjetski rat u Europi - onda Jasenovac, ovako bez svojeg uobičajenog bleiburškog prekrivača, postaje ono što je uvijek i bio: stravično ogoljen i neusporediv zločin u povijesti naroda Hrvatske. Suočiti se s tom istinom nije lako, ali je časno i korisno zbog zdravlja onih kojima je bleiburška mitologija značila čitavo njihovo hrvatstvo.

[Corto Maltese]

...

[Bodkin]

Kako se njegova vladavina uvijek svede na blajburg i par stotina ubijenih ustasa? Niko da se osvrne na stanje zemlje prije njega i nakon njega? Obrazovanje, infrastruktura ili zdravstvo?
Vojne pobjede nad okupatorom i domacim izdajnicima?

[Gojeni H]

Pa sudeći po mnoštvu onih koji ga cijene i poštuju kao i zemlju koju je stvorio i vodio, nije to bila samo Brozova država.
Osim toga on nije ponio apsolutno ništa sa sobom u grob. Nije akumulirao neko ogromno bogatstvo razdijeljeno
po raznim offshore računima, nije obezbjedio svoju porodicu za sljedećih nekoliko generacija. U njegovim govorima
i upozorenjima kojima je znao uputiti preko njih se moglo nazreti da je bio svjestan svih opasnosti koje prijete
uključujući i nacionalizme, ali vjerovatno nije nikad mogao ni slutiti u kakvoj će se krvi Jugoslavija raspasti.
Ne možemo Titu zamjeriti za stvari koje su drugi uradili nakon njegove smrti, nije čovjek bio vidovit.
Ali je ostavio mogućnost svakoj državi na samoopredeljenje do otcjepljenja što je dalo temelj i BiH da
proglasi referendum i izglasa nezavisnost.

Kunu se da ni Staljin nista nije ostavio svojoj porodici.

Sto se tice vidovitosti ... Broz nije kriv sto je postao lider visenacionalne, vjestacki sastavljene zemlje, koja je trebala nagraditi Srbiju za ucesce u I. svj. ratu odnosno omoguciti joj prvu ekspannziju prema zapadu, u isto vrijeme udovoljiti Hrvatima i Slovencima odnosno njihovim juznoslavenskim snovima iz doba AU, te rasparcati visenacionalnu AU. Takvo nesto nije zadesilo Njemacku jer se radilo o nacionalno homogenoj sredini.
Nacija uvijek pobjedjuje u borbi protiv ideologije.

Kao sto rekoh ranije, raspad Jugoslavije je bio neminovan, jednostavno su hrvatski i srpski nacionalizmi prejaki za drzavu kakva je bila Jugoslavija.

Raspad Cehoslovacke je prosao bez prolivene krvi. Raspad Jugoslavije je bio izuzetno krvav.
Ukoliko je zaista bilo zelje kod Broza da eventualni raspad njegove drzave prodje bez krvi, morao se uraditi balans, balans koji bi onemogucio nekaznjen izlazak tenkova na kosovske ili beogradske ulice.
Slovenci su bili samo malo vidovitiji od nas ostalih, i na vrijeme vidjeli da je vrag odnio salu, te da se sa Srbima ne moze ostati u istoj drzavi.

Usporedbe radi, u drugim visenacionalnim ili viserasnim modernim drzavama, jasno je naznaceno ko i na koji nacin moze pozvati vojsku na ulice.
U takvim zemljama postoji nesto sto se zove ustav koji se ne moze nekaznjeno prekrsiti.

Da li se krvarenje moglo izbjeci uvodjenjem demokratije jos za vrijeme njegove vladavine, ostaje znakom pitanja.

Na kraju, Broz je obezbijedio sistem koji mu je omogucavao da vlada.
Vladao je stalnim balansom izmedju srpskog i hrvatskog nacionalizma, metodom stapa i mrkve.

[Connaisseur Karlin]

Kako se njegova vladavina uvijek svede na blajburg i par stotina ubijenih ustasa? Niko da se osvrne na stanje zemlje prije njega i nakon njega? Obrazovanje, infrastruktura ili zdravstvo?
Vojne pobjede nad okupatorom i domacim izdajnicima?

Za Bleiburg su nogi odgovorniuljucujuci Tita, ali pisemo par dana o kampovima civila , dunacksih Njemaca , koji su zatvroeni tri godine poslije rata. Za kampove Tito je imao formlano odobrenje za donosenje odluke o daljnjem tretiranju Njemaca.Tretranje muslimana ,koji se nisu mogli tacno identificirati na popisima stanovnsitva. Mnogi su se upisaivali u druge formalne dokumente kao Srbi i Hrvati ,jer muslimanni na politickoj sceni SFRJ nisu bili jednako tretirani sa Srbima i Hrvatima. Infrastrutkura nije bila dovoljno razvijena! Arheologija i pojedine oblasti nisu bile dovoljno razvijene! Sezdesetih i sedamdesetih godina,narod je masovno odlazio na privremeni rad u Njemacku i Austriju. Nije se dovoljno ulagalo u radnu snagu i proizvodnju.
Obrazovanje jeste bilo teoretski odlicno,a zdrastvo je bilo dobro.

[Bodkin]

Kako se njegova vladavina uvijek svede na blajburg i par stotina ubijenih ustasa? Niko da se osvrne na stanje zemlje prije njega i nakon njega? Obrazovanje, infrastruktura ili zdravstvo?
Vojne pobjede nad okupatorom i domacim izdajnicima?

Za Bleiburg su nogi odgovorniuljucujuci Tita, ali pisemo par dana o kampovima civila , dunacksih Njemaca , koji su zatvroeni tri godine poslije rata. Za kampove Tito je imao formlano odobrenje za donosenje odluke o daljnjem tretiranju Njemaca.Tretranje muslimana ,koji se nisu mogli tacno identificirati na popisima stanovnsitva. Mnogi su se upisaivali u druge formalne dokumente kao Srbi i Hrvati ,jer muslimanni na politickoj sceni SFRJ nisu bili jednako tretirani sa Srbima i Hrvatima. Infrastrutkura nije bila dovoljno razvijena! Arheologija i pojedine oblasti nisu bile dovoljno razvijene! Sezdesetih i sedamdesetih godina,narod je masovno odlazio na privremeni rad u Njemacku i Austriju. Nije se dovoljno ulagalo u radnu snagu i proizvodnju.
Obrazovanje jeste bilo teoretski odlicno,a zdrastvo je bilo dobro.

Arheologija? Wtf jebote, o cemu pricamo. Proizvodnja je bila izrqzito razvijena. Bosnjaci nisu mogli biti jednako tretirani jer ih nije bilo koliko srba i hrvata niti su imali toliko uticaja. Izrazavanje je obradjeno na 10 stranica pa ne vrijedi ponavljati

Uporedi sve sto su napisala u vremenu prije njega i nakon

[Drvosjeca iz Dejcica]

Evo jednog o kome sam ranije govorio, klerik, fašista koji "samo propovjeda evanđelje". E ako su partizani ubijali ovakve i neka su.

Svećenik Luka Prcela, koji je uzburkao javnost kada je u propovijedi na misi u Splitu rekao kako ne može oprostiti predsjednici Hrvatske izjavu da NDH nije bila nezavisna i da je bila zločinačka, popodne je u razgovoru za Hinu kazao da mu nije žao što je to rekao te da je samo propovijedao evanđelje.

http://www.klix.ba/vijesti/regija/oglas ... /160508106

[animals]

Evo jednog o kome sam ranije govorio, klerik, fašista koji "samo propovjeda evanđelje". E ako su partizani ubijali ovakve i neka su.

Svećenik Luka Prcela, koji je uzburkao javnost kada je u propovijedi na misi u Splitu rekao kako ne može oprostiti predsjednici Hrvatske izjavu da NDH nije bila nezavisna i da je bila zločinačka, popodne je u razgovoru za Hinu kazao da mu nije žao što je to rekao te da je samo propovijedao evanđelje.

http://www.klix.ba/vijesti/regija/oglas ... /160508106

Takvi kao on, samo nanose stetu...
nije mi jasno kako funkcionira njihov mozak..

[Connaisseur Karlin]

Kako se njegova vladavina uvijek svede na blajburg i par stotina ubijenih ustasa? Niko da se osvrne na stanje zemlje prije njega i nakon njega? Obrazovanje, infrastruktura ili zdravstvo?
Vojne pobjede nad okupatorom i domacim izdajnicima?

Za Bleiburg su nogi odgovorniuljucujuci Tita, ali pisemo par dana o kampovima civila , dunacksih Njemaca , koji su zatvroeni tri godine poslije rata. Za kampove Tito je imao formlano odobrenje za donosenje odluke o daljnjem tretiranju Njemaca.Tretranje muslimana ,koji se nisu mogli tacno identificirati na popisima stanovnsitva. Mnogi su se upisaivali u druge formalne dokumente kao Srbi i Hrvati ,jer muslimanni na politickoj sceni SFRJ nisu bili jednako tretirani sa Srbima i Hrvatima. Infrastrutkura nije bila dovoljno razvijena! Arheologija i pojedine oblasti nisu bile dovoljno razvijene! Sezdesetih i sedamdesetih godina,narod je masovno odlazio na privremeni rad u Njemacku i Austriju. Nije se dovoljno ulagalo u radnu snagu i proizvodnju.
Obrazovanje jeste bilo teoretski odlicno,a zdrastvo je bilo dobro.

Arheologija? Wtf jebote, o cemu pricamo. Proizvodnja je bila izrqzito razvijena. Bosnjaci nisu mogli biti jednako tretirani jer ih nije bilo koliko srba i hrvata niti su imali toliko uticaja. Izrazavanje je obradjeno na 10 stranica pa ne vrijedi ponavljati

Uporedi sve sto su napisala u vremenu prije njega i nakon

O izgradnji objekata na ostacima rimskih gradova, ostacima starih religijskih objekata! Putevi u sela sirom SFRJ su bili makadam,kamenje,pjesak i blato! Prizvodnaj je bila razvijena,ali nije dovoljno upotrjebila ljudski faktor. Pocetkom,tacnije polovinom, 60tih godina,jugoslavija pocinje dozivljavti ekonomski procvat ( kao sto je bio identican slucaj sa Madjraskom,Cehoslovacom i Poljskom) zahaljujuci suradnji sa kompanijama Zapadne Europe.Suradnja je obuhvatala razmjena tehnickih podataka,dozvola i dizajna , zjadneicka prizvodnja ( dijelova) i marketing. Pisem o periodu 60tih i 70tih godina.

[HAVANA]

Ima za tebe ona tema djevojko u sukobu s titom

[Connaisseur Karlin]

Ima za tebe ona tema djevojko u sukobu s titom

Gdje je temica