radostan dan wrote:
šta možemo da uradimo?
šta, reci, hajde da uradimo, ja i ti, nas deset, sto...
šta da uradiš, kad samo ovdje na forumu desetine -stručnjaka- od 2009. navijaju za pobjedu sds-a, čime će bih odmah napredovati i u dogovoru sa pobjedničkom strankom iz federacije, sve nas uvesti u bolju budućnost.
ko postavi pitanje - jel se vi zajebavate -, kreće kolektivna pljuvačina spram postavljača.
e pa evo im koalicionih partnera...
edit - naravno da je bolje biti nacionalista.
ako nisi, za svoje si otpad, oni preko puta i ne znaju šta si, a i ne interesuje ih, znači donji si svakako.
Niko normalan nikad nije navijao za pobjedu SDS-a. Tražio se odgovor na Dodikovo divljanje, mogućnost da neka druga politička opcija, spremnija da zajedno s drugim narodima gradi BiH, preuzme vlast u RS-u. Tačno, u pravu si, nema je. Sve go nacionalista, zabrekli krkan kojem je u nekoj svojoj srpskoj zabiti draže jesti korijenje, pa i krepati od gladi, samo da je svoj na svom, da ne gleda one druge, da je sam među svojima. I što je najgore, matricu je nemoguće promijeniti, zato što je Alija rahmetli sjeo za sto s Bobanom i Karadžićem u Ženevi '93, vezao zastave '90. potpisao samostalnu srpsku republiku u Daytonu '95. i dao im državu na tanjuru, a za čiju dekonstrukciju moramo dobiti amin stanovništva te vještačke tvorevine, a dobiti je nećemo nikad, to je jasno. Al' sve je to neka druga priča, za neke druge teme ...
I ne znam otkud čuđenje zbog Krajišnikovog dočeka. Ratnog pobjednika, a ni poraženog, u ovom ratu nije bilo, istorije su tri, sistema tri, države skoro tri, može svako svakom pod nosom mahati zastavama kojima želi, ne postoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih organizacija i promoviranja fašističkog znakovlja, ništa mi tu ne možemo, ni zakonski, kamoli ljudski. Šta ste očekivali, komorni doček, tišinu i suzdržanost?
Ne znam šta je def stav, može li se ili ne može politički aktivirati. Ako može, eto brige Dodiku (ali i šefovima SDS-a), ako ne može, još bolje. Što ga se manje spominje, manji mu je značaj i ugled. Svaka novonapisana rečenica pumpa njegov davno izgubljeni ugled i minoran značaj. Stoku niz vodu i gotovo.
Moguće. Ali u nekom paralelnom, nacionalističkom univerzumu u kojem normalni, pošteni, moralni ljudi ne žive.