Mladi ljudi su uvijek maštali i sanjali rock snove i prije i poslije Dugmeta. Ne može se njima ta zasluga dodijeliti.julisiz es grant wrote:Recimo u činjenici da njihove pjesme od prije 40 godina znaju i današnji tinejdžeri?
I u tome da se masa mladih ljudi, nakon njihovog uspjeha, ponadala da se isplati baviti rokenrolom...bilo kojom njegovom varijantom...i tako kroz decenije rock muzika živi i opstaje.
Hajde da dodam da niti o jednoj jugo-grupi nije više knjiga napisano, od toga čak tri za vrijeme postojanja grupe. I to knjiga koje su pisali respektabilna imena domaćeg rock-novinarstva.
Posljednja (i najpotpunija) biografija Bijelog dugmeta ("Šta bi dao da si na mom mjestu" Dušana Vesića) izašla je prošle godine. 2014. O grupi koja je prestala postojati 1989.
Nije Bijelo Dugme bend koji je nastao u vakumu. I njih je neko inspirisao da se počnu baviti rock'n'rollom.
Sve te stvari govore samo o ogromnoj popularnosti benda i isplativosti pisanja o njima u to vrijeme a i poslije.
I kao što sam rekao ja ne dovodim u pitanje da su bili najveći i najpopularniji rock bend sa ovih prostora.
Ali definitivno nisu bili najbolji. Ni na tvojoj a ni na ostalim listama korisnika foruma nisam primjetio da
ih je neko stavio na prvo mjesto, što govori tome u prilog.


