Pazi ovo, sta nadjoh na netu kao opcepoznato stivo!?
Stari Abdulah ga je cuteci pazljivo slusao. Grickao je travku krajem zuba zagledan negdje u daljinu. Kad Safet zavrsi, Abdulah uzdahnu:
- Sve ja to znam, moj Safo. Oni nas preziru ko da smo gubavi, jer ne pristajemo ni na jednu bandu. Nijesmo niciji.
- Kako to, deda, nijesmo niciji. Zar mi nijesmo Turci iz Anadolije, kako babo prica.
- Nijesmo, moj Safo. Odrastao si, treba da znas istinu. Nejma Turaka u Hercegovini. Nejma ih ni u Bosni, ni u Sandzaku. Turci su otisli u Tursku, a mi smo ovdje ostali.
- Pa ko smo onda mi? - cudi se Safet.
- Mi poticemo od njih.
- Od koga?
- Od njih. Od Vlaha.
Safetu se javi neka mucnina u stomaku, bijes ga obuze.
- Ja nijesam Vlah! necu da budem krmski Vlah. Oni se krste i idu u crkvu, a mi u dzamiju. Mrzim Vlahe. Ja nijesam Vlah.
- Smiri se, Safo moj - pomilova ga Abdulah po kosi. Nijesmo mi Vlasi no je muka sto ne znamo ko smo. S njima necemo, a Turci nijesmo. Mi smo se, moj Safo, nekad prezivali Miljanici. Zivjeli smo dolje blizu Bilece i slavili smo svetog Nikolu. Babo mog babe, sucur Alahu, poturcio i dosao ovamo. Sa sobom je kandilo donjeo, eno ga jos na tavanu.
- Je li to ono s lancima sto stoji u starom sanduku?
- Jeste. To je nase kandilo, moj Safo.
Glas starog Abdulaha je podrhtavao. Bilo je u njemu neke tuge i gorcine.
- A sto to ne bacimo, djedo, no nam pogani kucu - pita Safet.
Abdulah gricka travku, pogledom luta po plavom nebu iznad Hercegovine.
- Jos si ti mali, Safo. Jednog dana ces razumjeti.
- Sto mi ne objasnis, djedo?
- Ne znam hoces li razumjeti, moj Safo. Jos si mali da to razumijes. Veliki si da znas ko smo, a mali da razumijes da nijesmo ni Srbi ni Turci. i da kandilo ne smije da se baci.
- Ja cu kad porastem da ga bacim.
Cuti Abdulah. Ispljunu izvakanu travku, ubra drugu i stavi je medju zube, pa poslije duzeg cutanja veli:
- Mozda. Mozda ces i da ga bacis. Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces.
- Hocu, djedo. Bacicu ga sigurno.
- Mozda. Mozda, Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces. Samo Alah sve zna.
- Alah ne voli kandilo, djedo. On ne voli ni Vlahe.
- Ko ce to znati, Safo moj. Bog je jedan i nas i njihov.
Safet ga gleda zbunjeno.
- Kako to, djedo. Oni ne vole Alaha.
- Sve ces ti to jednog dana shvatiti, Safo moj.
- Molim te, djedo, baci ono sa tavana.
Abdulah uzdahnu.
- Necu. Necu, Safo moj. Dok sam ja ziv necu, a vi poslije cinite sta hocete. Dace Alah da ja umrem da vam zla ne vidim.
Safet je uporan. - A sto, djedo? Objasni mi. Zasto neces da bacis ono sa tavana?
Cuti Abdulah. Gricka travku, zmirka ocima.
- Slusaj dobro, Safo moj - kaze napokon. Slusaj dobro i upamti. Dobro upamti, ne moras sada da razumijes, razumjeces kad bude trebalo. Ova dva rata su nam isla naruku. Alah nam je pomogo pa smo Vlahe u oba rata razrijedili. Ali, opet ih je puno ostalo. Nece nam zaboraviti, a ne zna se sta nosi
dan, a sta noc. Moze i njihovo da dodje. Zato nam, treba ono kandilo, Safo moj. Ako njihovo dodje, uzmi kandilo i ikonu svetog Nikole, ima na tavanu i ikona, Safo moj, upali kandilo i prozovi se Stojan. Tako ces glavu da sacuvas. Jesi li utuvio, Safo moj?
- Jesam. djedo, ali ja necu da budem Stojan.
- E moj Safo - opet uzdahnu Abdulah, vakat kule po primorju gradi, vakat gradi, vakat razgradjuje.
- Sta ti to znaci, djedo?
- Moli se Alahu da nikada ne saznas sta to znaci.
Razumije sada Safet-beg poruku starog Abdulaha. Dobro je razumije. Pribojava se da se sada poslije ove pogibije na planinama iznad Drine, i ono vrijeme za kandilo i ikonu priblizava.
Fuj koja primitivna amaterska propaganda. Koliko god nama ovo izgledalo smijesno - neko ovo prihvata zdravo za gotovo i kao dodatni argument na isti stereotip o Bosnjacima kao poturicama, genetskim otpadima, vjecitim slugama svakom okupatoru ovih prostora, koji samo koriste prilike na unistenju drugih naroda pogotovu Srba uz pomoc vecih i jacih agresora, a to sve zbog kompleksa bolne istine o porijeklu i otladnistva,... bla,bla, bla,..
Navodno se ovaj tekst na mnogo strnaica predstavlja kao citat iz nekog djela Mese Selimovica. Ja se ne sjecam da sam ovakvo sto od mese procitao. Ko je autor ovog ovog teksta?
