Nož

[hAZNADAR]

Mozda Vukova psiha i politika opredjeljenje nisu toliko bitni u ovoj prici - jeste izvor, povod, inspircija,.. ali nije imao toliku moc da film snimi i i promovira. Nije imao toliku moc da fabrikuje i standardizuje stereotip o Bosnjacima - dao je samo blagoslov za to - ali promoviranje mrznje je ipak odgovornost malo mocnijih struktura.

Velikosrpstvo nije nikad imalo stranacki predznak, kao sto Noz nije proizvod ove ili one stranke.
U RS se napr. i vlast i opozicija u zadnjih 17 god. slazu u mnogo pitanja konto onosa prema BiH i Bosnjacima. BN primjerice napada dezurnog najveceg velikosrbina Dodika a isti promoviraju Noz ne samo ucestalo - vec i na perverzan nacin.

Sta nam rade silni akademici, historicari, novinari,... kako da jos niko nije javno povukao pitanje laznog stereotipa o Bosnjacima kojeg je stvorila upravo medijska propaganda, i napose kritika Nozu. Tek da se zna sta Bosnjaci misle o tome.

[vivace]

ja se cudim gde je tu srpska akademoja znanosti i umetnosti...kako je moguce da je vecina tih akademika u tolikoj meri nacionaliste,da ne mogu da razlikuju crno od belog... jos i da razumem crkvu,ali sanu ne mogu da razumem.

[abortus]

Srbi su verbalne akrobate - to treba zapamtiti

Čim čujem da neko koristi riječ ontološki znam odmah da je srbin i to tako biva.

Mnogi su u filozofiji, obučeni u retorici a zapravo to su discipline koje međusobno zavidno su povezane sa laganjem ili su izvede iz njega.

Plodno tlo dugovjekovne vjernosti Osmanskoj imperiji i slom pokreta Zmaja od Bosne za autonomijom Bosne je bio plodno tlo za traženje proširenja na zapad.
Ipak smo mi "zapad" za njih.

I u tom se nije štedjelo ničega, ni prekrajanja historije, ni laganja a sve u cilju uništenja.

U prošlom ratu nema zločina ( onog sa nastavkom -cid) koji nam nisu uradili a da nisu bili sposobni.

Zapamtite to.

[vivace]

ma pamtim ja to i znam ,samo se i dalje cudim cudom...toliki pametni ljudi, pa lazovi.

[stotka12]

Srbi su verbalne akrobate - to treba zapamtiti

Čim čujem da neko koristi riječ ontološki znam odmah da je srbin i to tako biva.

Mnogi su u filozofiji, obučeni u retorici a zapravo to su discipline koje međusobno zavidno su povezane sa laganjem ili su izvede iz njega.

Plodno tlo dugovjekovne vjernosti Osmanskoj imperiji i slom pokreta Zmaja od Bosne za autonomijom Bosne je bio plodno tlo za traženje proširenja na zapad.
Ipak smo mi "zapad" za njih.

I u tom se nije štedjelo ničega, ni prekrajanja historije, ni laganja a sve u cilju uništenja.

U prošlom ratu nema zločina ( onog sa nastavkom -cid) koji nam nisu uradili a da nisu bili sposobni.

Zapamtite to.

[hrastov žižak]

fakat neki abortus, umni.

[PipiDugaDevetka]

U prošlom ratu nema zločina ( onog sa nastavkom -cid) koji nam nisu uradili a da nisu bili sposobni.

Zapamtite to.

Dobro je bivši kantonalni ministar Suljagić izjavio putem tv-a: Najteža srpska riječ nije više Kosovo, nego je to S-R-E-B-R-E-N-I-C-A!

[abortus]

U prošlom ratu nema zločina ( onog sa nastavkom -cid) koji nam nisu uradili a da nisu bili sposobni.

Zapamtite to.

Dobro je bivši kantonalni ministar Suljagić izjavio putem tv-a: Najteža srpska riječ nije više Kosovo, nego je to S-R-E-B-R-E-N-I-C-A!

Prije Srebrenice je bila Foča '42 pa????

A Prije nje Užice 1860-ih - pa????

Samo dvije stavke što mi padoše na pamet za tren

[hAZNADAR]

Pazi ovo, sta nadjoh na netu kao opcepoznato stivo!?

Stari Abdulah ga je cuteci pazljivo slusao. Grickao je travku krajem zuba zagledan negdje u daljinu. Kad Safet zavrsi, Abdulah uzdahnu:

- Sve ja to znam, moj Safo. Oni nas preziru ko da smo gubavi, jer ne pristajemo ni na jednu bandu. Nijesmo niciji.
- Kako to, deda, nijesmo niciji. Zar mi nijesmo Turci iz Anadolije, kako babo prica.
- Nijesmo, moj Safo. Odrastao si, treba da znas istinu. Nejma Turaka u Hercegovini. Nejma ih ni u Bosni, ni u Sandzaku. Turci su otisli u Tursku, a mi smo ovdje ostali.
- Pa ko smo onda mi? - cudi se Safet.
- Mi poticemo od njih.
- Od koga?
- Od njih. Od Vlaha.

Safetu se javi neka mucnina u stomaku, bijes ga obuze.

- Ja nijesam Vlah! necu da budem krmski Vlah. Oni se krste i idu u crkvu, a mi u dzamiju. Mrzim Vlahe. Ja nijesam Vlah.
- Smiri se, Safo moj - pomilova ga Abdulah po kosi. Nijesmo mi Vlasi no je muka sto ne znamo ko smo. S njima necemo, a Turci nijesmo. Mi smo se, moj Safo, nekad prezivali Miljanici. Zivjeli smo dolje blizu Bilece i slavili smo svetog Nikolu. Babo mog babe, sucur Alahu, poturcio i dosao ovamo. Sa sobom je kandilo donjeo, eno ga jos na tavanu.
- Je li to ono s lancima sto stoji u starom sanduku?
- Jeste. To je nase kandilo, moj Safo.

Glas starog Abdulaha je podrhtavao. Bilo je u njemu neke tuge i gorcine.

- A sto to ne bacimo, djedo, no nam pogani kucu - pita Safet.

Abdulah gricka travku, pogledom luta po plavom nebu iznad Hercegovine.

- Jos si ti mali, Safo. Jednog dana ces razumjeti.
- Sto mi ne objasnis, djedo?
- Ne znam hoces li razumjeti, moj Safo. Jos si mali da to razumijes. Veliki si da znas ko smo, a mali da razumijes da nijesmo ni Srbi ni Turci. i da kandilo ne smije da se baci.
- Ja cu kad porastem da ga bacim.

Cuti Abdulah. Ispljunu izvakanu travku, ubra drugu i stavi je medju zube, pa poslije duzeg cutanja veli:

- Mozda. Mozda ces i da ga bacis. Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces.
- Hocu, djedo. Bacicu ga sigurno.
- Mozda. Mozda, Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces. Samo Alah sve zna.
- Alah ne voli kandilo, djedo. On ne voli ni Vlahe.
- Ko ce to znati, Safo moj. Bog je jedan i nas i njihov.

Safet ga gleda zbunjeno.

- Kako to, djedo. Oni ne vole Alaha.
- Sve ces ti to jednog dana shvatiti, Safo moj.
- Molim te, djedo, baci ono sa tavana.

Abdulah uzdahnu.

- Necu. Necu, Safo moj. Dok sam ja ziv necu, a vi poslije cinite sta hocete. Dace Alah da ja umrem da vam zla ne vidim.
Safet je uporan. - A sto, djedo? Objasni mi. Zasto neces da bacis ono sa tavana?

Cuti Abdulah. Gricka travku, zmirka ocima.

- Slusaj dobro, Safo moj - kaze napokon. Slusaj dobro i upamti. Dobro upamti, ne moras sada da razumijes, razumjeces kad bude trebalo. Ova dva rata su nam isla naruku. Alah nam je pomogo pa smo Vlahe u oba rata razrijedili. Ali, opet ih je puno ostalo. Nece nam zaboraviti, a ne zna se sta nosi
dan, a sta noc. Moze i njihovo da dodje. Zato nam, treba ono kandilo, Safo moj. Ako njihovo dodje, uzmi kandilo i ikonu svetog Nikole, ima na tavanu i ikona, Safo moj, upali kandilo i prozovi se Stojan. Tako ces glavu da sacuvas. Jesi li utuvio, Safo moj?
- Jesam. djedo, ali ja necu da budem Stojan.
- E moj Safo - opet uzdahnu Abdulah, vakat kule po primorju gradi, vakat gradi, vakat razgradjuje.
- Sta ti to znaci, djedo?
- Moli se Alahu da nikada ne saznas sta to znaci.

Razumije sada Safet-beg poruku starog Abdulaha. Dobro je razumije. Pribojava se da se sada poslije ove pogibije na planinama iznad Drine, i ono vrijeme za kandilo i ikonu priblizava.

Fuj koja primitivna amaterska propaganda. Koliko god nama ovo izgledalo smijesno - neko ovo prihvata zdravo za gotovo i kao dodatni argument na isti stereotip o Bosnjacima kao poturicama, genetskim otpadima, vjecitim slugama svakom okupatoru ovih prostora, koji samo koriste prilike na unistenju drugih naroda pogotovu Srba uz pomoc vecih i jacih agresora, a to sve zbog kompleksa bolne istine o porijeklu i otladnistva,... bla,bla, bla,..

Navodno se ovaj tekst na mnogo strnaica predstavlja kao citat iz nekog djela Mese Selimovica. Ja se ne sjecam da sam ovakvo sto od mese procitao. Ko je autor ovog ovog teksta?

[miop]

Radio Televizija BN
Ponedjeljak 06.01.2014.
Omiljeni kanal
Televizija BiH
06:30 Dobro jutro Srpska Jutarnji program
08:30 Badnji dan BN radija
15:00 Muzicki sou: Milomir Miljanic
16:00 Dnevnik 1 info
16:20 Zona Zamfirova film
18:00 Danas u Srpskoj Info
18:30 Bozic u Lijevce polju Reportaza
19:30 Dnevnik 2 info
20:00 Tv drama Tv drama
21:00 BN koktel
22:20 Noz film
00:20 Nocni program BN radija

Evo ko nije gledao moze da se podsjeti upravo na BN, a pred najradosniji od svih velikih hriscanskih praznika.

[Steely Dan]

Pazi ovo, sta nadjoh na netu kao opcepoznato stivo!?

Stari Abdulah ga je cuteci pazljivo slusao. Grickao je travku krajem zuba zagledan negdje u daljinu. Kad Safet zavrsi, Abdulah uzdahnu:

- Sve ja to znam, moj Safo. Oni nas preziru ko da smo gubavi, jer ne pristajemo ni na jednu bandu. Nijesmo niciji.
- Kako to, deda, nijesmo niciji. Zar mi nijesmo Turci iz Anadolije, kako babo prica.
- Nijesmo, moj Safo. Odrastao si, treba da znas istinu. Nejma Turaka u Hercegovini. Nejma ih ni u Bosni, ni u Sandzaku. Turci su otisli u Tursku, a mi smo ovdje ostali.
- Pa ko smo onda mi? - cudi se Safet.
- Mi poticemo od njih.
- Od koga?
- Od njih. Od Vlaha.

Safetu se javi neka mucnina u stomaku, bijes ga obuze.

- Ja nijesam Vlah! necu da budem krmski Vlah. Oni se krste i idu u crkvu, a mi u dzamiju. Mrzim Vlahe. Ja nijesam Vlah.
- Smiri se, Safo moj - pomilova ga Abdulah po kosi. Nijesmo mi Vlasi no je muka sto ne znamo ko smo. S njima necemo, a Turci nijesmo. Mi smo se, moj Safo, nekad prezivali Miljanici. Zivjeli smo dolje blizu Bilece i slavili smo svetog Nikolu. Babo mog babe, sucur Alahu, poturcio i dosao ovamo. Sa sobom je kandilo donjeo, eno ga jos na tavanu.
- Je li to ono s lancima sto stoji u starom sanduku?
- Jeste. To je nase kandilo, moj Safo.

Glas starog Abdulaha je podrhtavao. Bilo je u njemu neke tuge i gorcine.

- A sto to ne bacimo, djedo, no nam pogani kucu - pita Safet.

Abdulah gricka travku, pogledom luta po plavom nebu iznad Hercegovine.

- Jos si ti mali, Safo. Jednog dana ces razumjeti.
- Sto mi ne objasnis, djedo?
- Ne znam hoces li razumjeti, moj Safo. Jos si mali da to razumijes. Veliki si da znas ko smo, a mali da razumijes da nijesmo ni Srbi ni Turci. i da kandilo ne smije da se baci.
- Ja cu kad porastem da ga bacim.

Cuti Abdulah. Ispljunu izvakanu travku, ubra drugu i stavi je medju zube, pa poslije duzeg cutanja veli:

- Mozda. Mozda ces i da ga bacis. Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces.
- Hocu, djedo. Bacicu ga sigurno.
- Mozda. Mozda, Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces. Samo Alah sve zna.
- Alah ne voli kandilo, djedo. On ne voli ni Vlahe.
- Ko ce to znati, Safo moj. Bog je jedan i nas i njihov.

Safet ga gleda zbunjeno.

- Kako to, djedo. Oni ne vole Alaha.
- Sve ces ti to jednog dana shvatiti, Safo moj.
- Molim te, djedo, baci ono sa tavana.

Abdulah uzdahnu.

- Necu. Necu, Safo moj. Dok sam ja ziv necu, a vi poslije cinite sta hocete. Dace Alah da ja umrem da vam zla ne vidim.
Safet je uporan. - A sto, djedo? Objasni mi. Zasto neces da bacis ono sa tavana?

Cuti Abdulah. Gricka travku, zmirka ocima.

- Slusaj dobro, Safo moj - kaze napokon. Slusaj dobro i upamti. Dobro upamti, ne moras sada da razumijes, razumjeces kad bude trebalo. Ova dva rata su nam isla naruku. Alah nam je pomogo pa smo Vlahe u oba rata razrijedili. Ali, opet ih je puno ostalo. Nece nam zaboraviti, a ne zna se sta nosi
dan, a sta noc. Moze i njihovo da dodje. Zato nam, treba ono kandilo, Safo moj. Ako njihovo dodje, uzmi kandilo i ikonu svetog Nikole, ima na tavanu i ikona, Safo moj, upali kandilo i prozovi se Stojan. Tako ces glavu da sacuvas. Jesi li utuvio, Safo moj?
- Jesam. djedo, ali ja necu da budem Stojan.
- E moj Safo - opet uzdahnu Abdulah, vakat kule po primorju gradi, vakat gradi, vakat razgradjuje.
- Sta ti to znaci, djedo?
- Moli se Alahu da nikada ne saznas sta to znaci.

Razumije sada Safet-beg poruku starog Abdulaha. Dobro je razumije. Pribojava se da se sada poslije ove pogibije na planinama iznad Drine, i ono vrijeme za kandilo i ikonu priblizava.

Fuj koja primitivna amaterska propaganda. Koliko god nama ovo izgledalo smijesno - neko ovo prihvata zdravo za gotovo i kao dodatni argument na isti stereotip o Bosnjacima kao poturicama, genetskim otpadima, vjecitim slugama svakom okupatoru ovih prostora, koji samo koriste prilike na unistenju drugih naroda pogotovu Srba uz pomoc vecih i jacih agresora, a to sve zbog kompleksa bolne istine o porijeklu i otladnistva,... bla,bla, bla,..

Navodno se ovaj tekst na mnogo strnaica predstavlja kao citat iz nekog djela Mese Selimovica. Ja se ne sjecam da sam ovakvo sto od mese procitao. Ko je autor ovog ovog teksta?

Svasta Ti si postavio temu ,, noz ,, djelo , roman, teskog cetnika i maloumnika i koljaca i jadnika i bijednika i stoke i govneta ......Vuka Draskovica !!!!!! i sada pitas ko je autor ovog teksta