Hadzi Lojo wrote:Informacija iz prve ruke, Caco je stizao do planinarskog doma Dobre Vode, za vrh ne znam!
Nama bi bilo bolje da smo imali nekog dobrog placenika nego obojicu gore navedenih generala.
Samo znam da su i Caco i Juka kao i mnogi drugi uklonjeni kako ne bi postali opasnost za izdajnike koji su vec od pocetka puhali u srspku tikvu.
Sada nam isti izdajnici zele da se rijese i Vikica, jer je on jedino ostao koji ima muda da povede narod !
Slazem se s ovim 100%. Iskreno, mislim da je Juka bio bolji od ove dvojice iz naslova, ne sto je imo neko vojno znanje, vec onu kriminalnu ludost, hrabrost, hitrost, a mogo je i okupiti i motivisati ljude. Ljudi kao Caco i Juka su bili narodni komandanti ne na lijepe oci, vec zato sto su prihvaceni od naroda zbog svojih sposobnosti.
Delic i njegova armija (na vjecnom ukrupnjivanju, usavrsavanju, ucenju, i drugim ludostima) je izgledala tromo, slabo, i nesposobno iako je imala 200000 ljudi. Tu krivim i Sefera, jer je on i zapoceo gradnju "prave" armije koja ce biti poslusna politicarima, a ne narodu i drzavi.
Na jednom svom postu, bloger Zelena beretka odlicno opisuje jedan okrsaj narodnih komandanata na jednoj strani (sa podskom Sefera) i Juke na drugoj strani. Alija je izgleda bio neutralan po tom pitanju:
Tek negdje poslije podne možda oko 14-15 sati komandir je skoro utrčao u štab i rekao "Spremaj se, daj što više ljudi, koliko može stati u kombi i izaberi najbolje“.
Za par minuta nas 10-tak brzo se vozilo prema Ciglanama, dok je komandir objašnjavao:
"Juka daje izjave da brani grad od Ilidže do Kozje ćuprije i da će svi pod njegovu komandu milom ili silom“.
Nastavio je: “Sad idemo da riješimo to pitanje, zakazan je sastanak u vezi toga a vi budite spremni na sve i shvatite ovo ozbiljno jer najvjerovatnije da će se ovo tamo rješavati oružjem“ i dodao je “nismo sami, veliki broj ljudi je protiv toga“.
Stigli smo na Ciglane gdje smo na parkingu zatekli veliki broj vozila i ljudi.
Mnogi su zauzeli zaklone oko vozila okolo, međutim bilo je i onih koji nisu a to su mahom bili ljudi u crnim uniformama koji ne da nisu pokušavali stati u zaklon već upravo suprotno, djelovali su samouvjereno i onako do zuba naoružanih u većim ili manjim grupama bilo ih je svuda naokolo što je meni ostavilo utisak da potpuno kontrolišu situaciju ovdje.
Također je tu bilo i pripadnika MUP-a koji su bili nešto u manjem broju ali bliže ulazu u prostor gdje se održava sastanak.MUP-ovci su bili i na samom ulazu uz još neke ljude u maskirnim uniformama koji su predstavljali obezbjeđenje samog objekta jer se unutra nalazio rahmetli Alija Izetbegović.
Tu se još nalazio Sefer Halilović, Kerim Lučarević i još neki značajni ljudi koji su trebali primiti tadašnje komandire i komandante jedinica koji su to tražili a u vezi zadnjih događaja sa Jukom Prazinom.
Znali smo da imamo podršku Sefera Halilovića i nadali se da će biti to odlučujuće u ovome svemu ukoliko se sve riješi na razuman način, ukoliko ne onda će ovdje izbiti rat pa će se riješiti na teži način...ali će se riješiti.
Prilikom dolaska na ovaj plato mi smo se parkirali na istoj strani gdje se nalazila zgrada u kojoj će biti sastanak i moji ljudi su prema dogovoru odmah našli zaklon iza jednog betonskog zidića koji je dijelio nivo parkinga od nešto nižeg nivoa trotoara oko same zgrade.
Ja sam se sa komandirom uputio do samog ulaza nakon čega je on ušao a ja sam se vratio u grupu.
Mislim da smo mi tu stigli među zadnjim jer unutra su se već nalazili Ramiz Delalić, Caco, Mujo Zulić, Asko Prazina i još njih koji su bili jedna strana u "pregovorima“ a Juka, Adnan Solaković i još neki druga.
Vani na parkingu je bilo isto, povelik broj nas nasuprot isto tako brojnim Jukinim ljudima.
Razgovori su bili uveliko u toku dok je situacija vani bila izuzetno napeta i svaki tren je moglo doći do sukoba sa nesagledivim posljedicama.Ipak i mi i oni čekali smo neku informaciju i rezultat razgovora prije nego što otpočne otvoren sukob.
Pripadnici MUP-a pokušavali su svojim prisustvom i ponašanjem uticati na ovu situaciju u namjeri da spriječe eventualnu eskalaciju ali mislim da su bili svjesni da ipak ima previše naoružanih ljudi tu da bi bilo ko mogao to kontrolisati.
Već je sastanak trajao nekih pola sata kad se na parkingu pojavio Puh koji se polahko kretao pored moje grupe a za čijim volanom je sjedio X.
Mislio sam da nas uopšte neće primjetiti jer se činilo da ne primjećuje da na ovom platou ima ljudi.
Ipak kada se našao tik iznad nas on je preko oka pogledao dole među nas i skoro neprimjetno namignuo.
Bilo mi je zbog ovog miga posebno drago jer je to značilo da nije ljut na mene ali i zbog pojačanja jer njegovo prisustvo značilo je puno.
Parkirao je Puha skoro uz sama vozila kojim je stigla Jukina delegacija i gdje su oni bili najbrojniji.
Mislim da su svi na parkingu poznavali ovog čovjeka ali on se ni s kim nije pozdravio.
Uzeo je zatim sa zadnjeg sjedišta Osu na kojoj se nalazila "beba“, stavio je onako preko ramena i uputio se prema ulazu.
Tu je nekoliko trenutaka zastao u razgovoru sa obezbjeđenjem koje očito nije dozvoljavalo da unese ovo oružje unutra ali je on ipak uspio ući unutra i mislim da je to bilo "preko veze“ jer ga je veliki broj njih poznavao a posebno čovjek koji je tad bio tjelohranitelj rahmetli Alije Izetbegovića.
Poslije njegovog ulaska unutra čekali smo još nekoliko minuta i sastanak je bio očigledo završen jer su iz zgrade počeli izlaziti ljudi, među prvima Juka i Adnan a zatim i svi ostali.
Moj komandir je prilazio sa osmijehom i rekao "Hajde ustajte, idemo, dogovorili smo se“.
Vratili smo se u štab.
Ono što se desilo na sastanku nama je objašnjeno ovako:
Čitav tok razgovora svodio se na to da je Juka insistirao da se svi, pa i oni koji to nisu željeli, moraju potčiniti njemu jer on ima najviše ljudi tako da je "logično“ da je on taj koji treba voditi glavnu riječ u gradu jer je već dokazao da to može i zna.
U tim svojim obrazloženjima često je ponavljao "Ja branim grad od Ilidže do Kozje Ćuprije“ i to mu je postala kao neka parola kojom je valjda htio uticati na sagovornike.
Taj njegov zahtjev je naišao na otpor Sefera i Kerima ali očigledno nije se obazirao na to i njegov stav se uvijek svodio na ovo oko brojnosti i potčinjavanja i jedini njegov "ustupak" bio je da Sefer nastavi voditi računa "šire" a on će o Sarajevu.
Tu je prema svemu ovome rahmetli Alija pokušavao ostati neutralan sa čvrstim stavom da se to dogovori na najbolji način za našu odbranu i da prepušta svima da kažu šta misle kako bi se postiglo najbolje rješenje.
Riječ su imali i sve vođe jedinica koji su prisustvovali i otprilike svi oni su imali isti stav a to je da nema govora da će se potčiniti Juki i tako se sva priča vrtila u krug.
Navodno je jedini žešći istup imao Mujo Zulić koji se psovkama obratio Juki sa riječima: "Da nisam ranjen mi bi ovo završili drugačije“.
On je zaista bio ranjen u nogu u meni nepoznatoj akciji u kojoj je učestvovao sa Sejom Guzom, negdje oko mosta Suade Dilberović i ne znam kako je ta akcija njih dvojice završila.
Dakle, sve to unutra se pretvorilo u jednom trenutku u otvorenu svađu između Juke i Muje i u tim trenutcima Predsjednik se spremao napustiti prostoriju.Tada je u prostoriju ušao X praćen od strane čovjeka sa ulaza koji je bio Predsjednikov tjelohranitelj.
Sa samih vrata obratio se Juki: “Odakle-dokle ti braniš Sarajevo?“
Predsjednik je rekao: “Sjedi X , evo o čemu je riječ...“
X je ponovio: “Juka, tebe pitam!“.
Tada su svi ostali prepustili razgovor njima dvojici.
Juka je rekao: “Hoću da se dogovorimo...“
Opet X: “Ne pitam te o dogovoru, već da mi kažeš dokle braniš grad i skontaj dobro šta ćeš reći jer ima jedan odgovor koji te vodi pravo na drugi svijet sa svima u ovoj prostoriji“.
Juka je rekao: “Kakva Kozja ćuprija, ne znam ni gdje ti je to i nije me ni briga“.
Zatim se nasmijao i ustao da se rukuje sa X-om, što je ovaj prihvatio i rekao ostalima: “Idite kući kad ne znate pregovarati“.
On je ostao tu sa Predsjednikom i ljudima u njegovom okruženju a ostali su odmah napustili prostoriju.
Iako su tada vecina njih bili protiv Juke, mislim da sad mogu vidjeti stvari iz ovog ugla, i kako se to sve zavrsilo, tada bi sa Jukom pao neki dogov i stvari bi se drugacije razvijale...
e puno ih je i bilo.Dvije ispostave policije sa 20 ljudi...a nemaš veze ni gdje je bila komanda ali si čuo da je Caco gađao topom. 
Gdje na ciglanama? Ako ke to ono ispred kafica Goge Marjanovica