Revolutionary Road (2008)
Odličan film na temu braka, života, svega...

treba li s brakom i djecom pokopati svoje želje i snove, treba li uopšte želiti i sanjati, treba li zarad tamo nečeg ubiti tek začeto dijete jer bi te ono moglo omesti u nečemu za šta i ne znaš je li dobro i realno za tebe i uopće, treba li ostati na dobro plaćenom poslu jer nudi fin. sigurnost ili grlom u jagode, u ovom slučaju u Pariz, da tamo eglenišeš i namišljaš čime bi se to mogao baviti u životu, a opet, da li promjena mjesta boravka može donijeti sreću nekome ko je depresivan i nesretan i ne umije biti sretan bilo gdje jer je valjda sreća nešto što nosiš u sebi i ne trebaš očekivati da ti je neko drugi proizvede...ludi sin i Kate izdominirali, Leo, taman dobar koliko to uloga zahtijeva od njih, okosnica priče mi se čini malo traljavom, u cijelom filmu su djeci koju već imaju posvećene četiri sekunde, one dijelove s prevarom i jednog i drugog nisam ni ukapirala...a scene seksa tek, baš nekak prekratko traju, završe se prije negoli i počnu, ali valjda to prije tako bilo

Leu je svakako žena došla k’o Titanik broj 2, sve u svemu, poticajan film, za ne baš široku publiku. Na temi "ne preporučujem" ga često spominju, (kao i na ovoj) već godinama unazad, što samo potvrđuje onu, o ukusima ne vrijedi. Meni film super.