zonbirile wrote:risto
pa normalno da nema logike za nas,ali posve je logično za one u igri.Evo ako imaš strpljenja pročitaj.
Piše: Dr. Eberhard Hamer, institut za mikroekonomiju Hannover
Presuđujući korak u osamostaljivanju novca predstavljalo je osnivanje Federal Reserve System ( FED ) 1913 godine u Americi. Iako, po američkom ustavu samo zlato i srebro smiju biti zakonska platežna sredstva, jednom privatnom kartelu pod vođstvom dviju velikih bankovnih grupa Rockefeller i Rothschild, pošlo je za rukom da osnuju privatnu banku i da izdaju pare koje su postale zakonsko platežno sredstvo. U ovoj privatnoj banci su se nakon 1. svjetskog rata nagomilale rezerve zlata, tako da mnoge druge valute nisu bile u stanju da pariraju standardu zlata i kao posljedica se desila velika devalvacija (1. svjetska ekonomska kriza)
Na kraju 2. svjetskog rata u gradiću Bretton Woods je donjeta odluka da se dolar ponovo veže za zlato. Tokom rata Amerika je trgovinu oružja naplaćivala u zlatu, a ogromne količine zlata su odnesene i iz Njemačke kao odšteta za rat. Tako se u Americi našlo 300.000 tona zlata - više nego što su sve druge države zajedno posjedovale.
Ovo zlato je služilo kao pokriće dolaru. Pošto je veliki dio dolara bio čuvan u centralnim bankama svijeta, kao rezervna valuta, Amerika je mogla sebi priuštiti luksuz da štancaju više dolara nego su za to imali pokrića. Druge države su trebale dolare da kupe sirovine na svjetskom tržištu koje su bile prodavane samo u toj valuti. Tako je pored zlata, dolar postajao sredstvo zalihe u centralnim bankama. Time počinje nadmoć dolara u svijetu.
1971 predsjednik Nixon je ukinuo dužnost zamjene dolara u zlato i u isto vrijeme obustavio garancije države za dolar. Od tada dolar nije pokriven ni kroz zlato ni kroz garancije države - dolar je postao privatna valuta Federal-Reserve-Bank (FED). Od tog trenutka dolar kao i svaka druga valuta na svijetu ne posjeduje nikakvu vrijednost nego su samo odštampani i legalizovani platni papir.
Valuta, koja nema pokrića se može nametnuti kao sredstvo razmjene, ali ne i kao sredtsvo zaliha. Za ovo je potrebno povjerenje onih koji posjeduju taj novac, da će im on dugoročno obezbjeđuje istu vrijednost. Dugoročna vrijednost novca zavisi samo i isključivo od njegove ograničene količine. Problem: u zadnjih 30 godina količina robe se je povećala za samo 4 puta, a količina novca za 40.
Privatni novac FED-a, kojim upravlja US-finansija u međuvremenu ima globalni značaj:
*Privatni FED novac je po količini novca dominantan u svijetu. Oko 75% svih banknota danas su dolari
*US-finansija je sirovinskom tržištu nametnula isključivu trgovinu u dolarima. Ko ne želi svoju naftu prodavati za bezvrijedne dolare nego za euro, biva okarakterisan kao terorista. (Saddam Hussein)
*Centralne banke ostalih zemalja su prisiljene da prihvataju dolare kao valutne rezerve (euro-banka preko 90%). Kao što slučaj eura pokazuje on počiva na 90% bezvrijednim dolar-papirima koji imaju pokriće samo u sili i volji US-finansije.
*U međuvremenu su nacionalne banke prisiljene da svoje zlatne zalihe zamjene za dolare. Zlato svijeta se, kao i prije prve svjetske ekonomske krize, koncentrira kod vlasnika FED-a, tako da se nova fiksna cijena zlata (Greenspan: „moguće i do 6.000 USD“) može odrediti samo sa njihovom diktatom.
US-finansija i FED koji joj pripada, faktički upravljaju svim valutama svijeta. Dolar je privatni novac ovih ljudi, kojeg samo oni garantuju, i kojeg zloupotrebljavaju u svrhu krađe sirovina i materijalnih dobara.
Kroz umnožavanje dolara US finansija posjeduje neograničena sredstva sa kojim može kupiti sve na svijetu. Ali i američka država može putem ovog umožavanja novca da potroši više nego čime raspolažu. Zbog toga su se dugovi američke države prema inostranstvu drastično povećali. Američkoj državi se isporučuju svaki dan sirovine i materijalna dobra u zamjenu za bezvrijedni papir - savremena forma tributa.
Sa ovim je u rukama Amerikanaca u kojoj mjeri žele prevariti svoje žirante - da bi na njihov račun smanjili svoje dugove. Svaka devalvacija dolara će pogoditi inostranstvo u kojem se nalazi 80% svih dolara.
Publici se u međuvremenu putem manipulisanih kurseva sugeriše da zloupotrebljavana valuta još uvjek ima solidnu kursnu vrijednost.
Kada bi posjednici novca znali, da u rukama drže obični papir i da sve ostalo zavisi od manipulacija US- finansije onda bi:
*se povećala količina dolara na slobodnom tržištu zbog odbacivanja valute,
*počeo bijeg u materijalna dobra,
*počela povećana do galopirajuća inflacija
*one zalihe koje zavise od novca (penzije, fondovi etc) izgubili vrijednost i izazvali bi drugi berzovni crash,
*cijele grane financijske industrije krahirale zbog osiguravajućih procesa usljed gubitka nominalne vrijednosti novca
Na kraju valutna reforma postaje neizbježna.
Činjenica prva: najvažnije svjetske valute su besramno unmožavane tako da su za građane izgubile funkciju zalihe vrijednosti.
Činjenica druga: Novac kao sredstvo zamjene je kroz manipulaciju i prevare izgubilo svoju svrhu.
Kada bi učesnici na tržištu znali da sa nominalnom vrijednošću novca u rukama drže bezvrijedno obećanje vrijednosti od privatnih ljudi, kojima se već odavno ne može vjerovati onda bi povjerenje u dolar propalo.
Sa novcem je slična stvar kao i sa dionicama. Najveći broj dionica nije supstancijalne vrijednosti nego samo „vrijednosti nade“. Ko je za vrijeme pozitivnog dioničarskog razvoja mislio da je zaradio dosta para, najkasnije sa crash-om spoznao je da dionica pored vrijednosti papira sa sobom ima i nadu, koja lahko može nestati. Dobitak i gubitak na berzi su vezani za nadu a ne za supstancu. Jedina nominalna vrijednost je vrijednosti papira.
Vlasnici FED-a već nekoliko decenija sa bezvrijednim papirom kupuju sva materijalna dobra koja mogu dobiti: skladišta za sirovine, fabrike, nekretnine. I ne samo US finansija skuplja materijalna dobra po čitavom svijetu nego i američka vlada uvozi za bezvrijedan novac već godinama materijalna dobra, koje ne mogu platiti i zadužuje se u inostranstvu - jer strani prodavači još uvjek vjeruju u vrijednost dolara ili bivaju jednostavno ucijenjeni da preuzmu bezvrijedne dolare u svoje valutne rezerve.
Ako ispravno razumijemo ovaj plan shvatićemo da će se količina novca toliko dugo povećavati i postajati bezvrjednija, dok sva važnija svjetska materijalna dobra nisu kupljena i monopolizirana. U isto vrijeme oni su dovoljno pametni da znaju da će njihova prevara nekada biti raskrinkana i da će povjerenja u inflacioni dolar nestati. Početak krize povjerenja će trenutnu neprimjetnu inflaciju pretvoriti u galopirajuću, koja će automatski završiti u valutnoj reformi.
Ali upravo ovo je prednost kako američke države tako i US finansije:
*oni su sa bezvrijednim dolarima nakupovali dovoljno materijalnih dobara, koje sa ovom reformom neće biti pogođene. Pošto u mnogim dijelovima ekonomije posjeduju monopol, u stanju su da diktiraju cijene. Ubuduće neće biti porezi izvor bogatstva vladara svijeta, nego dobit iz monopolnih transakcija. Ko ih može u tome spriječiti da podignu vrijednost zlata, dijamata, bakra, vode za 10%, 20% 30% i da na taj način sile svijet na dodatne izdatke? Nikada do sada nije postojalo jedno tako jako finansijsko udruženje i nikada do sada nisu bili toliko jaki i opasni za ostatak svijeta!
*bili su dovoljno pametni te su dolare deponirali u inostrantsvo. Više od ¾ svih dolara se nalazi van USA. Inostranstvo je u USA izvozilo materijalna dobra, i u zamjenu za to dobili su bezvrijedne dolare. Sve centralne banke svijeta su pune dolara. U slučaju devalvacije dolara, centralne banke će biti te koje će snositi najveći gubitak. Ako valuta na kojoj su druge izgrađene propadne onda će automatski da propadnu i one koje su od nje ovisne. Drugim riječima: dolazeća reforma dolara znači i reformu svih drugih svjetskih valuta za koje dolar još uvjek predstavlja glavnu zalihu.
U jednom svom govoru Greenspan nije bio oprezan te je izjavio da „do 2007 godine će se morati desiti ispravka kursne vrijednosti dolara, i da bi bilo pametno objediniti dolar i euro u novu valutu - 'euro-dolar'“. Sa njihove tačke gledišta ovo ima smisla i time bi uspjeli postići sljedeće ciljeve:
*nova valuta nudi mogućnost da se obezvrijede dugovi koji su prije napravljeni i da će ona strana kojoj se duguje izgubiti ogromne sume novca. Ako bi jedan euro-dolar bio vrijedan 20 starih dolara ili 15 eura, onda ovo predstavlja veliki gubitak za one koji su posudili novce.
*na ovaj način bi američka država smanjila svoje dugove prema inostranstvu: sadašnji dugovi u visini od 5200 milijardi dolara, bi u slučaju 50% devalvacije dolara iznosili samo 2600 milijardi USD.
*Najviše ošetećeni bi bili posjednici starih dolara koji bi sa devalvacijom izgubili vrijednost novca kojeg imaju. To u prvom redu pogađa centralne banke Kine, Japana i Europe koje imaju velike zalihe dolara.
*Glavni cilj US finansije je na ovaj način da stvori svjetsku valutu preko koje bi opet vladali svijetom. U jednom euro-dolar sistemu FED bi posjedovao većinu. Centralna banka, koja bi preuzela ovu ulogu bi bila BIS (Bank for International Settlements BIS), privatna organizacija čije dionice se nalaze u posjedu istih ljudi kojima pripada i FED. Na ovaj način bi mogli da igraju istu igru kao i prije sa dolarom - izdavanjem bezvrijednih novčanica bez pokrića. Ovo bi onda mogli da rade sljedećih 20-30 godina - do sljedećeg crash-a.
Gubitnici u ovoj velikoj igri financijske oligarhije, su oni učesnici na tržištu koji imaju previše povjerenja u novac, koji vjeruju da novac pored svoje funkcije razmjene ima i funkciju pohranjivanja vrijednosti. Stalna devalvacija valuta zadnjih 40 godina ljude nije opametila. Ko ne želi da mu bogatstvo koje posjeduje propadne ne smije da ulaže u novčane vrijednosti (novac, penzioni fondovi, osiguranja) nego u materijalna dobra (zlato), kao što to i US finansija radi.
Dolazeća novčana reforma nudi jedinstvenu priliku da se otkriju manipulacije i da se na taj način oformi centralni bankovni sistem, koji bi bio neovisan od privatnih manipulatora i od državnih organa. Ovo bi bila prilika stoljeća.
Ovaj neovisni centralni bankovni sistem nije u interesu privatnih špekulatora, koji su kroz BIS postavili tračnice za sljedeće preuzimanje kontrole nad sistemima centralnih banaka i valuta. Zato je potrebno skrenuti pažnju stanovništvu, ekonomiji i političarima na opasnost monokapitalizma i to ne samo za trenutnu valutu nego i na novi valutni sistem.
Je li ti sada jasnije ko ja Obama,uz to mu je mentor i savjetnik Z.Brzinzski.Savjetnik proslavio 80g,ali je guzni haver sa Rokfelerom.
i je l' ti sad mislis da si nam svima ovdje ovim tekstom izvukao cilim stabilnosti pod nogama? hebote, ovo su stvari koje se uce u srednjoj skoli u financijama 101. de, malo neke slojevitosti, kompleksnosti, nekog vraga dodajte postovima DOSADNI STE s papagajskim ponavljanjem pojava za koje zna svako k'o je ikada, makar i povrsno, proucio funkcioniranje kapitalizma u zadnjih 100 godina!
a u isto vrijeme u Evropi i Aziji prodaj mala ekonomicna auta. Zasto americka auto industrija neizvrsi transofmaciju na dizel masine ko u Evropi...i razvi se diskusija i svi pricaju dok se nejavi jedan ti i rece "zato sto to neda naftni lobi"...tisina kako mislis neda naftni lobi?...jednostavno americki naftni lobi neda auto industriji da se prebaci na dizel jer oni nemaju dovoljo postrojenja za proizvodnju dizela....!!!...pa zasto nenaprave....zato sto nece da trose pare na to i zato sto ovo donosi vise profita....ali Japanci i Evropljani dolaze sa malilm autima....bez obzira americka auto industrija slusa naftnu industiju...