Nedjeljni teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu, od kojeg je jedan policajac poginuo a jedna policajka je u životnoj opasnosti, u medijima je, zbog biografije i pozadine okrivljenika, od kojih je jedan navodno preuzeo odgovornost, povezano sa vehabijskim pokretom i njegovim učenjima.
Ne ulazeći u stvarne motive počinitelja ovog djela, što je, po uobičajenoj sudskoj praksi u BiH ali i šire, jako teško dokazati, poželjno je ipak prisjetiti se i nekih drugih krivičnih djela koja su povezana sa vehabijama, a neka od njih su također imala fatalne posljedice.
Topalović i Hafizović: Ubistvo i trostruko ubistvo
Jedan od događaja koji je ponajviše uznemirio bh. javnost u poslijeratnom periodu svakako je slučaj Muamera Topalovića iz Konjica. Otvoreni pristalica vehabijskog učenja, Topalović je na Badnju večer 2002. godine upao u kuću povratničke hrvatske porodice Anđelić u konjičkom selu Kostajnica i ubio troje civila. Osuđen je na trideset godina zatvora, premda se odbrana pozivala na neuračunljivost, a zatvorsku kaznu služi u Zenici.
Muamer Topalović: 35 godina zatvora za trostruko ubistvo (Foto: Arhiv)
Slučaj Vedada Hafizovića još je stravičniji. On je 27. februara 2006. godine, prema priznanju policiji, zaklao vlastitu majku, „jer nije htjela s njim klanjati sabah-namaz“. Potom se krvav uputio do česme pored Istiklal džamije na Otoci gdje je prisutnim radnicima, navodno kazao, kako je kod kuće upravo “zaklao kurban”. Hafizoviću je prvobitno bio određen pritvor od mjesec dana, ali je 25. juna odlukom suda pušten i predat u nadležnost Centra za socijalni rad kao neuračunljiva osoba.
Abdurahmanović i Dizdarević: Dvije strane iste medalje
Od ovakvih, pojedinačnih i fatalnih ispada, najnoviji je svakako slučaj Smaje Abdurahmanovića, zavidovićkog vehabije koji je 6. juna 2009. u Zavidovićima iz pištolja ubio poznanika Velida Zahirovića, jer mu ovaj, kako stoji u optužnici, nije dozvolio brak sa devetogodišnjom kćerkom. Abdurahmanović, čije suđenje prate stalni štrajkovi glađu, nepravomoćno je osuđen na 18 godina zatvora a u toku je žalbeni postupak.
Abdurahmanović, tražio brak s maloljetnicom (Foto: Arhiv)
Javnost je uznemirio i slučaj preminulog Magdyija Dizdarevića, sljedbenika vehabizma iz Mostara, koji je na smrt pretučen u fizičkom obračunu vehabija i „običnih“ vjernika u džamiji u mostarskom naselju Luke. Komplikovan slučaj, zbog velikog broja učesnika tuče, još uvijek nije riješen, a prema policijskim informacija od 31. jula 2009. je osumnjičen Igor Salčin, koji je već tada bio na izdržavanju kazne zbog drugog krivičnog djela.
Pored ovih slučajeva, postoji i nekoliko „krupnijih“, gdje postoje optužnice za terorizam ili osnovane sumnje da su neke grupe pripremale teroristički napad, a povezuju se sa vehabijskim učenjem.
Bektašević i Cesur: Vehabije iz Danske i Švedske
Najzanimljiviji slučaj, koji je imao i svoje međunarodne dimenzije, jeste slučaj Mirsada Bektaševića, Abdulkadira Cesura, Bajre Ikanovića i Senada Hasanovića. Sva četvorica su pravomoćno osuđeni u maju 2007. na kazne zatvora u rasponu od šest mjeseci do osam godina i četiri mjeseca. Optužnica ih je teretila, a Sud BiH potvrdio, da su planirali teroristički napad na teritoriji BiH ili druge zemlje kako bi natjerali vlasti da povuku oružane snage iz Iraka i Afganistana.
Mirsad Bektašević, vratio se iz Danske u BiH (Foto: Sud BiH)
Bektašević i Cesur su doputovali iz Danske, odnosno Švedske, u BiH, stupili u kontakt sa Ikanovićem, koji je posredovao u nabavci eksploziva od Hasanovića.
Optužnica navodi da su eksplozivnu smjesu Bektašević i Cesur izrezali i pripremili za tzv. „samoubilački pojas“. Kako se dalje navodi, Bektašević i Cesur su u dva stana posjedovali, između ostalog, pleteni kaiš sa tri trotilska metka, pištolj, timer – dječiju igračku koja se, navodno, mogla koristiti za izradu vremenskog okidača, maskirne kape, ručne radio- stanice i VHS kasetu. Na kaseti je, kako optužnica navodi, prikazan način izrade improvizirane naprave i tonski zapis sa porukom koja najavljuje napade.
Rustempašićeva grupa: Dokazivanje vjerskog motiva
Najaktuelniji proces povezan sa vehabijama je suđenje Rijadu Rustempašiću, njegovom bratu Muhamedu, Abdulahu Handžiću, Edisu Veliću i Edisu Stroilu, koji je kasnije izdvojen u zaseban predmet, jer je još uvijek nedostupan domaćim organima gonjenja.
Sud je 21. decembra 2009. godine potvrdio optužnicu koja tereti R. Rustempašića, Handžića i Velića za krivična djela: terorizam, udruživanje radi činjenja krivičnih djela i neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom, te proizvodima dvojne namjene, a optužene M. Rustempašića i Stroila za krivična djela: neovlašteni promet oružjem i vojnom opremom, te proizvodima dvojne upotrebe i udruživanje radi činjenja krivičnih djela.
Muhamed Rustempašić je pušten iz pritvora uz izrečene mjere zabrane i ograničenja kretanja, a cijeli sudski proces dodatno je zanimljiv jer optužnica nastoji dokazati i vjersku pripadnost kao motiv počinjenja krivičnog djela, što izaziva rasprave u javnosti, a oglasila se i Islamska zajednica protiveći se „inkriminiranju šerijata i islamske vjere“.
Nusret Imamović, vođa na slobodi (Foto: Arhiv)
Maoča: Zatišje nakon bure
Međutim, najveći slučaj svakako je slučaj „Gorje Maoče“ i Nusreta Imamovića, navodnog vođe radikalnog vehabijskog krila u Bosni i Hercegovini. Početkom februara ove godine oko 600 policajac blokiralo je brčansko selo G. Maoča, koje je bilo poznato kao autonomna vehabijska zajednica gdje slobodnog pristupa nisu imali ni mediji ali ni policija.
Tada su, osim Imamovića, uhapšeni i Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić i Mersed Čekić, te državljanin Hrvatske Adnan Rustemi, koji je predat hrvatskom pravosuđu.
Ni mjesec dana kasnije, nakon „najveće policijske akcije nakon Daytona“, svi uhapšeni su pušteni na slobodu a izrečene su im mjere zabrane. Nema nagovještaja o optužnici, a cijeli slučaj izgubio je na važnost, sve dok ga nanovo nije aktuelizirao teroristički napad u Bugojnu.
Queer Fest i „šerijatska policija“
Pored ovih slučajeva, postoji i više onih „sitnijih“, koji se mogu ubrojati u kršenje javnog reda i mira ili incidente. Slike vehabija kako pokušavaju napasti posjetioce prvog, napola održanog Queer Festivala u Sarajevu obišle su svijet, a napadi na posjetioce, u šta su umiješani i navijački huligani, još uvijek nisu dobili sudski epilog.
Jusuf Barčić, šejh koji nije poštivao saobraćajna pravila (Foto: Reuters)
U novembru 2008. godine u Sarajevu su privedena dva lica, navodno vehabije, tražili od župnika u crkvi Presvetog trojstva na Malti da im otvori vrata i da razgovaraju. Po riječima župnika Ivana Ravlića, navodno im je smetalo crkveno zvono.
Jusuf Barčić, samoprozvani vehabijski šejh, koji nije poštivao svjetla na semaforima, „jer tako ne piše u Kur'anu“ u nekoliko je navrata izazivao manje sukobe u Kalesiji ali i u centru Sarajeva, u Carevoj džamiji, gdje je i sjedište Rijaseta. Barčić je poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći u martu 2007.
Mediji su 2006., uglavnom, često izvještavali o „šerijatskoj policiji“ u Sarajevu, koja po parkovima verbalno napada parove koji se grle ili ljube. MUP Kantona Sarajevo tada je negirao postojanja bilo kakve formalne ili neformalne grupe, ali jeste potvrdio slučaj „uznemiravanja“ mladog para u Velikom Parku u centru Sarajeva od strane dvojice vehabija.
, molićete Ameriku da vam pomogne.
?
