Gledali ste film, preporuĆite ga drugima

[omar little]

Ovaj dokumentarac Soundbreaking što sam postavio na onu drugu temu mi
je baš sjeo, jer sam fasciniran ulogom producenata u muzici kao i okruženju jednog muzičkog studija. Izgleda
mi baš kao kreativan i stimulativan proces. 8 epizoda po sat vremena, polako sam ćejfio jednu epizodu svaki
dan, meni super.

sta je ovo i cije je? i kako ja nisam za ovo cula do sada?

[belfy]

Taboo čista poetika. 9/10.

Ako si u svojim sve rjeđim pojavljivanjima odlučio da post iskoristiš za ovakvu preporuku onda
nema dileme da mi to valja pogledati. Teško da i ti i Tito možete fulnuti.

Gledati Hardija kako osam sati luta ulicama predviktorijanskog Londona i pri tome ništa drugo ne radi - bilo bi dovoljno. I potencijalno prosvjetljujuće iskustvo.

A Taboo je više od toga. Pored vrhunske produkcije i plejade fantastičnih glumaca, serijal je krcat temama i motivima k'o šipak vitaminom C, među kojima bih naročito izdvojio kritiku patriotizma i nacije. Znam da ti se tematska slojevitost svidjela u WW, pa vjerujem da će i ovdje.

Serija jeste spora, zbog čega se suzdržavam da je preporučujem raji neselektivno. Međutim, nije filler spora, the walking dead spora, već poetski spora. Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film. Gradi atmosferu i dopušta publici da udahnu London s početka 19. stoljeća. Da uživaju u dijalozima, u scenografiji, unutrašnjem konfliktu likova. Jedna od onih serija gdje je putovanje važnije od odredišta. U tom smislu, irelevantno je da li je svaki misterij razjašnjen i je li svaki čvor priče otpetljan. Barem je meni bilo. Pojedine scene su prava mala remek djela i vrijedi uživati u njima.

Vidim da se ponekad zamjeri što su likovi romantizirani: protagonist (Hardy) je donekle idealiziran, dok su čelni ljudi East India Company, kao i sam kralj, demonizirani. Pa raja onda veli - sjooj, ovaj Delaney (Hardy) lafo mastermind, vazda korak ispred. Ne bih se složio da je u pitanju loša razrada likova ili previd sa spisateljskog aspekta, i to iz dva razloga.

Prvo, zato što je neispravan, da ne kažem glup, stav da je umjetnost kvalitetna samo ako je perfektna replika stvarnosti. Drugo, a ovdje važnije, zato što je kompletna serija, počevši od naziva, preko epohe u koju je smještena, a posebice razrade likova - jedan veliki omaž najvećem britanskom romantičaru Lordu Byronu. Ko se sjeća (iz srednje škole ), Byron je napustio Englesku nakon što je pukla priča da je u incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom. Byronovi likovi vazda imaju autobiografsku crtu: ili napuštaju Englesku (Childe Harold), ili se upuštaju u incest (Manfred), ili su stigmatizirani od strane društva. Zbog svega toga se u književnosti formirao bajronovski arhetip junaka (ili bolje reći anti-junaka): pomalo lud, ruši društvene norme, nadprosječno inteligentan, zajeban i arogantan.

Dakle, Hardijev lik (Delaney) je tipični bajronovski junak. Štaviše, on je Byron himself. On je, zapravo, u viziji autora, ono što bi Byron bio da se ikada vratio u Englesku. Kao takav, dakle bajronovski, Delaney se i nije mogao predstaviti drugačije nego romantičarski, kao što ni cijela serija, koja pretenduje da oda počast Lord Byronu, nije mogla biti drugačija nego - romantičarska.

Uglavnom, raspisah se ja. A sve što sam htio reći je - pogledaj seriju ba.

hebote, ja cu ovo poceti gledati samo radi ovog tvog opisa. pisi knjige i beri paru. ide ti ovo. nije cesto, ali kad izvalis ovako onda ide. mene si kupio sa ovim "Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film.", a zadnji put znas sa kojim tekstom. jest da znas i zasrat' i da teze podnosis kritiku, ali na kritiku se naviknes, a para ide.

neda mi se ici u detalje dok ne odgledam koju epizodu. valjda doguram do te 7-8 kada postane zanimljivo. samo da znas - ti ces mi biti kriv ako bude sranje.

[johnnykola]

A očito suša dobrih novih.

Ne znam, cujem da su Get Out i Logan mnogo dobri.

Da, nešto hvale Logana, haman u rangu Princa tame.
Za ovaj drugi nisam čuo, čini se lud.

[johnnykola]

Spacey razorio, o rasapu američke porodice,
Prva Plus 17.15:



Ali totalna traumatska iskustva, druga epizoda
serije o štićenicima popravnog doma, RTS1 u 21.05:



HRT3 22.15:



Pink World Cinema 23.00 odličan Trierov:

[nema me tamo]

Dalko, slabo haman picis filmove u zadnje vrijeme, samo dokumentarce. Sta se zbiva?

Ma nema se više šta preporucit sve se pogledalo..

[hadzinicasa]

Gledati Hardija kako osam sati luta ulicama predviktorijanskog Londona i pri tome ništa drugo ne radi - bilo bi dovoljno. I potencijalno prosvjetljujuće iskustvo.

A Taboo je više od toga. Pored vrhunske produkcije i plejade fantastičnih glumaca, serijal je krcat temama i motivima k'o šipak vitaminom C, među kojima bih naročito izdvojio kritiku patriotizma i nacije. Znam da ti se tematska slojevitost svidjela u WW, pa vjerujem da će i ovdje.

Serija jeste spora, zbog čega se suzdržavam da je preporučujem raji neselektivno. Međutim, nije filler spora, the walking dead spora, već poetski spora. Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film. Gradi atmosferu i dopušta publici da udahnu London s početka 19. stoljeća. Da uživaju u dijalozima, u scenografiji, unutrašnjem konfliktu likova. Jedna od onih serija gdje je putovanje važnije od odredišta. U tom smislu, irelevantno je da li je svaki misterij razjašnjen i je li svaki čvor priče otpetljan. Barem je meni bilo. Pojedine scene su prava mala remek djela i vrijedi uživati u njima.

Vidim da se ponekad zamjeri što su likovi romantizirani: protagonist (Hardy) je donekle idealiziran, dok su čelni ljudi East India Company, kao i sam kralj, demonizirani. Pa raja onda veli - sjooj, ovaj Delaney (Hardy) lafo mastermind, vazda korak ispred. Ne bih se složio da je u pitanju loša razrada likova ili previd sa spisateljskog aspekta, i to iz dva razloga.

Prvo, zato što je neispravan, da ne kažem glup, stav da je umjetnost kvalitetna samo ako je perfektna replika stvarnosti. Drugo, a ovdje važnije, zato što je kompletna serija, počevši od naziva, preko epohe u koju je smještena, a posebice razrade likova - jedan veliki omaž najvećem britanskom romantičaru Lordu Byronu. Ko se sjeća (iz srednje škole ), Byron je napustio Englesku nakon što je pukla priča da je u incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom. Byronovi likovi vazda imaju autobiografsku crtu: ili napuštaju Englesku (Childe Harold), ili se upuštaju u incest (Manfred), ili su stigmatizirani od strane društva. Zbog svega toga se u književnosti formirao bajronovski arhetip junaka (ili bolje reći anti-junaka): pomalo lud, ruši društvene norme, nadprosječno inteligentan, zajeban i arogantan.

Dakle, Hardijev lik (Delaney) je tipični bajronovski junak. Štaviše, on je Byron himself. On je, zapravo, u viziji autora, ono što bi Byron bio da se ikada vratio u Englesku. Kao takav, dakle bajronovski, Delaney se i nije mogao predstaviti drugačije nego romantičarski, kao što ni cijela serija, koja pretenduje da oda počast Lord Byronu, nije mogla biti drugačija nego - romantičarska.

Uglavnom, raspisah se ja. A sve što sam htio reći je - pogledaj seriju ba.

e hvala ti na ovom postu. Potpisujem prvu recenicu ne samo zbog Hardyja nego i zbog ulica Londona iz tog vremena..... Artikulirao si vecim dijelom i moj pristup gledanju filmova i serija. Kad govorimo o Taboo, ja sam uzivala, potpuno uvucena u atmosferu same serije i njenih likova, koji su ogoljavani kako serija odmice sloj po sloj, ostavljajuci ipak prostora za licni dozivljaj i interpretaciju svakog od njih. Ali sama serija od scenografije, kostimografije, pa do mimikrije je maestralno odradjena i spocitavan "sporost" samo dozvoljava covjeku da se utopi, potcrtavajuci tezu da se umjetnost ne mora nuzno umom shvatiti vec dusom osjetiti. Kad gledam filmove pokusavam ih gledati izvan plota fokusirajuci se na licni utisak i ako se to moze tako nazvati "siru sliku", dozvoljavajuci previde u odredjenim komadicima iste. Stoga se uzdrzavam od ocjene filmova na dobre ili lose iako se slazem da postoje univerzalni kriteriji ocjene kvalitete raznih uradaka.

Taboo je za moj pojam odlicna serija, mene jos drzi osjecaj prisutnosti u tom vremenu, kad pomislim da samu seriju, tanka linija "pravde" u "oko za oko - zub za zub" pristupu i pomjerenost likova koja je naglasena (a koju, usudila bih se reci svi imamo) ali ne pretenciozna kao sto ni sama serija nije. Predivna bajka kako si rekao potpuno uskladjena, kao neko pitko djelo klasicne muzike. (ovaj lajtmotiv zapravo ne odgovara mracnosti serije, ali hajde de)

Hocu reci da je utisak poslije gledanja serije ili filma meni licno vazan. Na sta mislim: Nakon gledanja Nocturnal Animals sam imala isti osjecaj neke nedefinisane spoznaje kao poslije Gone Girl (s kojim nema bas puno veze), da svako na kraju dobije onoga ili ono sto trazi, zeli i cemu tezi, prema svojoj prirodi cak i ako ne zna ni kad dobije da je to to sto njegovom bicu odgovara, vec se upiremo stalno da budemo ono sto nismo a kao trebali bi, dok nasa prava priroda paralelno uzima svoje i vodi nas u odlukama iako je film u sustini o osveti i o tome da zapravo closure ne znaci nista jer ne mijenja stvari... tako je kako je.

Jednako kao sto me Lobster natjerao da razmisljam o otudjenosti i imperativu druge polovice u kojem razlicitost zapravo znaci osamljenost, pritiscima drustva i prezivljavanju individualnosti u svejtu tudjih mjerila.

Ali da se vratimo preporukama - Taboo bih definitivno preporucila iako sam totalna talasika kad se radi o imenima rezisera producenata, pa cak i glumaca te ne mislim da je moj sud neki ekspertski. Motivi, maestralno odradjene scene i gluma, atmosfera.... sve sto je ex-nihilo naveo, vrijedno je pogledati.

[johnnykola]

Gledati Hardija kako osam sati luta ulicama predviktorijanskog Londona i pri tome ništa drugo ne radi - bilo bi dovoljno. I potencijalno prosvjetljujuće iskustvo.

A Taboo je više od toga. Pored vrhunske produkcije i plejade fantastičnih glumaca, serijal je krcat temama i motivima k'o šipak vitaminom C, među kojima bih naročito izdvojio kritiku patriotizma i nacije. Znam da ti se tematska slojevitost svidjela u WW, pa vjerujem da će i ovdje.

Serija jeste spora, zbog čega se suzdržavam da je preporučujem raji neselektivno. Međutim, nije filler spora, the walking dead spora, već poetski spora. Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film. Gradi atmosferu i dopušta publici da udahnu London s početka 19. stoljeća. Da uživaju u dijalozima, u scenografiji, unutrašnjem konfliktu likova. Jedna od onih serija gdje je putovanje važnije od odredišta. U tom smislu, irelevantno je da li je svaki misterij razjašnjen i je li svaki čvor priče otpetljan. Barem je meni bilo. Pojedine scene su prava mala remek djela i vrijedi uživati u njima.

Vidim da se ponekad zamjeri što su likovi romantizirani: protagonist (Hardy) je donekle idealiziran, dok su čelni ljudi East India Company, kao i sam kralj, demonizirani. Pa raja onda veli - sjooj, ovaj Delaney (Hardy) lafo mastermind, vazda korak ispred. Ne bih se složio da je u pitanju loša razrada likova ili previd sa spisateljskog aspekta, i to iz dva razloga.

Prvo, zato što je neispravan, da ne kažem glup, stav da je umjetnost kvalitetna samo ako je perfektna replika stvarnosti. Drugo, a ovdje važnije, zato što je kompletna serija, počevši od naziva, preko epohe u koju je smještena, a posebice razrade likova - jedan veliki omaž najvećem britanskom romantičaru Lordu Byronu. Ko se sjeća (iz srednje škole ), Byron je napustio Englesku nakon što je pukla priča da je u incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom. Byronovi likovi vazda imaju autobiografsku crtu: ili napuštaju Englesku (Childe Harold), ili se upuštaju u incest (Manfred), ili su stigmatizirani od strane društva. Zbog svega toga se u književnosti formirao bajronovski arhetip junaka (ili bolje reći anti-junaka): pomalo lud, ruši društvene norme, nadprosječno inteligentan, zajeban i arogantan.

Dakle, Hardijev lik (Delaney) je tipični bajronovski junak. Štaviše, on je Byron himself. On je, zapravo, u viziji autora, ono što bi Byron bio da se ikada vratio u Englesku. Kao takav, dakle bajronovski, Delaney se i nije mogao predstaviti drugačije nego romantičarski, kao što ni cijela serija, koja pretenduje da oda počast Lord Byronu, nije mogla biti drugačija nego - romantičarska.

Uglavnom, raspisah se ja. A sve što sam htio reći je - pogledaj seriju ba.

e hvala ti na ovom postu. Potpisujem prvu recenicu ne samo zbog Hardyja nego i zbog ulica Londona iz tog vremena..... Artikulirao si vecim dijelom i moj pristup gledanju filmova i serija. Kad govorimo o Taboo, ja sam uzivala, potpuno uvucena u atmosferu same serije i njenih likova, koji su ogoljavani kako serija odmice sloj po sloj, ostavljajuci ipak prostora za licni dozivljaj i interpretaciju svakog od njih. Ali sama serija od scenografije, kostimografije, pa do mimikrije je maestralno odradjena i spocitavan "sporost" samo dozvoljava covjeku da se utopi, potcrtavajuci tezu da se umjetnost ne mora nuzno umom shvatiti vec dusom osjetiti. Kad gledam filmove pokusavam ih gledati izvan plota fokusirajuci se na licni utisak i ako se to moze tako nazvati "siru sliku", dozvoljavajuci previde u odredjenim komadicima iste. Stoga se uzdrzavam od ocjene filmova na dobre ili lose iako se slazem da postoje univerzalni kriteriji ocjene kvalitete raznih uradaka.

Taboo je za moj pojam odlicna serija, mene jos drzi osjecaj prisutnosti u tom vremenu, kad pomislim da samu seriju, tanka linija "pravde" u "oko za oko - zub za zub" pristupu i pomjerenost likova koja je naglasena (a koju, usudila bih se reci svi imamo) ali ne pretenciozna kao sto ni sama serija nije. Predivna bajka kako si rekao potpuno uskladjena, kao neko pitko djelo klasicne muzike. (ovaj lajtmotiv zapravo ne odgovara mracnosti serije, ali hajde de)

Hocu reci da je utisak poslije gledanja serije ili filma meni licno vazan. Na sta mislim: Nakon gledanja Nocturnal Animals sam imala isti osjecaj neke nedefinisane spoznaje kao poslije Gone Girl (s kojim nema bas puno veze), da svako na kraju dobije onoga ili ono sto trazi, zeli i cemu tezi, prema svojoj prirodi cak i ako ne zna ni kad dobije da je to to sto njegovom bicu odgovara, vec se upiremo stalno da budemo ono sto nismo a kao trebali bi, dok nasa prava priroda paralelno uzima svoje i vodi nas u odlukama iako je film u sustini o osveti i o tome da zapravo closure ne znaci nista jer ne mijenja stvari... tako je kako je.

Jednako kao sto me Lobster natjerao da razmisljam o otudjenosti i imperativu druge polovice u kojem razlicitost zapravo znaci osamljenost, pritiscima drustva i prezivljavanju individualnosti u svejtu tudjih mjerila.

Ali da se vratimo preporukama - Taboo bih definitivno preporucila iako sam totalna talasika kad se radi o imenima rezisera producenata, pa cak i glumaca te ne mislim da je moj sud neki ekspertski. Motivi, maestralno odradjene scene i gluma, atmosfera.... sve sto je ex-nihilo naveo, vrijedno je pogledati.

Preporučam Force Mejure.

[dale cooper]

Ovaj dokumentarac Soundbreaking što sam postavio na onu drugu temu mi
je baš sjeo, jer sam fasciniran ulogom producenata u muzici kao i okruženju jednog muzičkog studija. Izgleda
mi baš kao kreativan i stimulativan proces. 8 epizoda po sat vremena, polako sam ćejfio jednu epizodu svaki
dan, meni super.

sta je ovo i cije je? i kako ja nisam za ovo cula do sada?

Pa prilično je nova, počela se prikazivati u Novembru prošle godine na Američom PBS-u.
Inače je producirana u suradnji sa pokojnim George Martinom.

http://www.pbs.org/about/blogs/news/pbs ... e-at-sxsw/

[omar little]

Ovaj dokumentarac Soundbreaking što sam postavio na onu drugu temu mi
je baš sjeo, jer sam fasciniran ulogom producenata u muzici kao i okruženju jednog muzičkog studija. Izgleda
mi baš kao kreativan i stimulativan proces. 8 epizoda po sat vremena, polako sam ćejfio jednu epizodu svaki
dan, meni super.

sta je ovo i cije je? i kako ja nisam za ovo cula do sada?

Pa prilično je nova, počela se prikazivati u Novembru prošle godine na Američom PBS-u.
Inače je producirana u suradnji sa pokojnim George Martinom.

http://www.pbs.org/about/blogs/news/pbs ... e-at-sxsw/

bombonjera. hvala, pogledam.

[dale cooper]

Taboo čista poetika. 9/10.

Ako si u svojim sve rjeđim pojavljivanjima odlučio da post iskoristiš za ovakvu preporuku onda
nema dileme da mi to valja pogledati. Teško da i ti i Tito možete fulnuti.

Gledati Hardija kako osam sati luta ulicama predviktorijanskog Londona i pri tome ništa drugo ne radi - bilo bi dovoljno. I potencijalno prosvjetljujuće iskustvo.

A Taboo je više od toga. Pored vrhunske produkcije i plejade fantastičnih glumaca, serijal je krcat temama i motivima k'o šipak vitaminom C, među kojima bih naročito izdvojio kritiku patriotizma i nacije. Znam da ti se tematska slojevitost svidjela u WW, pa vjerujem da će i ovdje.

Serija jeste spora, zbog čega se suzdržavam da je preporučujem raji neselektivno. Međutim, nije filler spora, the walking dead spora, već poetski spora. Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film. Gradi atmosferu i dopušta publici da udahnu London s početka 19. stoljeća. Da uživaju u dijalozima, u scenografiji, unutrašnjem konfliktu likova. Jedna od onih serija gdje je putovanje važnije od odredišta. U tom smislu, irelevantno je da li je svaki misterij razjašnjen i je li svaki čvor priče otpetljan. Barem je meni bilo. Pojedine scene su prava mala remek djela i vrijedi uživati u njima.

Vidim da se ponekad zamjeri što su likovi romantizirani: protagonist (Hardy) je donekle idealiziran, dok su čelni ljudi East India Company, kao i sam kralj, demonizirani. Pa raja onda veli - sjooj, ovaj Delaney (Hardy) lafo mastermind, vazda korak ispred. Ne bih se složio da je u pitanju loša razrada likova ili previd sa spisateljskog aspekta, i to iz dva razloga.

Prvo, zato što je neispravan, da ne kažem glup, stav da je umjetnost kvalitetna samo ako je perfektna replika stvarnosti. Drugo, a ovdje važnije, zato što je kompletna serija, počevši od naziva, preko epohe u koju je smještena, a posebice razrade likova - jedan veliki omaž najvećem britanskom romantičaru Lordu Byronu. Ko se sjeća (iz srednje škole ), Byron je napustio Englesku nakon što je pukla priča da je u incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom. Byronovi likovi vazda imaju autobiografsku crtu: ili napuštaju Englesku (Childe Harold), ili se upuštaju u incest (Manfred), ili su stigmatizirani od strane društva. Zbog svega toga se u književnosti formirao bajronovski arhetip junaka (ili bolje reći anti-junaka): pomalo lud, ruši društvene norme, nadprosječno inteligentan, zajeban i arogantan.

Dakle, Hardijev lik (Delaney) je tipični bajronovski junak. Štaviše, on je Byron himself. On je, zapravo, u viziji autora, ono što bi Byron bio da se ikada vratio u Englesku. Kao takav, dakle bajronovski, Delaney se i nije mogao predstaviti drugačije nego romantičarski, kao što ni cijela serija, koja pretenduje da oda počast Lord Byronu, nije mogla biti drugačija nego - romantičarska.

Uglavnom, raspisah se ja. A sve što sam htio reći je - pogledaj seriju ba.

Damn!

Pogledao sam prvu epizodu sinoć.

[Truba]

još uvijek mi negledljivo

[hadzinicasa]

Preporučam Force Mejure.

dacu mu sansu, tnx.

[karanana]

Odron. Lavina.

[johnnykola]

Odron. Lavina.

Beton. Radiohead u primjeni na kraju, a za trajanja filma srkleti u familiji.

RTL u 22.0 svega pa istovar u frižider za plažu.:ppp

[1Dante1]

Taboo čista poetika. 9/10.

Ako si u svojim sve rjeđim pojavljivanjima odlučio da post iskoristiš za ovakvu preporuku onda
nema dileme da mi to valja pogledati. Teško da i ti i Tito možete fulnuti.

Gledati Hardija kako osam sati luta ulicama predviktorijanskog Londona i pri tome ništa drugo ne radi - bilo bi dovoljno. I potencijalno prosvjetljujuće iskustvo.

A Taboo je više od toga. Pored vrhunske produkcije i plejade fantastičnih glumaca, serijal je krcat temama i motivima k'o šipak vitaminom C, među kojima bih naročito izdvojio kritiku patriotizma i nacije. Znam da ti se tematska slojevitost svidjela u WW, pa vjerujem da će i ovdje.

Serija jeste spora, zbog čega se suzdržavam da je preporučujem raji neselektivno. Međutim, nije filler spora, the walking dead spora, već poetski spora. Spora je na onaj način na koji je The Thin Red Line bio spor film. Gradi atmosferu i dopušta publici da udahnu London s početka 19. stoljeća. Da uživaju u dijalozima, u scenografiji, unutrašnjem konfliktu likova. Jedna od onih serija gdje je putovanje važnije od odredišta. U tom smislu, irelevantno je da li je svaki misterij razjašnjen i je li svaki čvor priče otpetljan. Barem je meni bilo. Pojedine scene su prava mala remek djela i vrijedi uživati u njima.

Vidim da se ponekad zamjeri što su likovi romantizirani: protagonist (Hardy) je donekle idealiziran, dok su čelni ljudi East India Company, kao i sam kralj, demonizirani. Pa raja onda veli - sjooj, ovaj Delaney (Hardy) lafo mastermind, vazda korak ispred. Ne bih se složio da je u pitanju loša razrada likova ili previd sa spisateljskog aspekta, i to iz dva razloga.

Prvo, zato što je neispravan, da ne kažem glup, stav da je umjetnost kvalitetna samo ako je perfektna replika stvarnosti. Drugo, a ovdje važnije, zato što je kompletna serija, počevši od naziva, preko epohe u koju je smještena, a posebice razrade likova - jedan veliki omaž najvećem britanskom romantičaru Lordu Byronu. Ko se sjeća (iz srednje škole ), Byron je napustio Englesku nakon što je pukla priča da je u incestuoznoj vezi sa svojom polusestrom. Byronovi likovi vazda imaju autobiografsku crtu: ili napuštaju Englesku (Childe Harold), ili se upuštaju u incest (Manfred), ili su stigmatizirani od strane društva. Zbog svega toga se u književnosti formirao bajronovski arhetip junaka (ili bolje reći anti-junaka): pomalo lud, ruši društvene norme, nadprosječno inteligentan, zajeban i arogantan.

Dakle, Hardijev lik (Delaney) je tipični bajronovski junak. Štaviše, on je Byron himself. On je, zapravo, u viziji autora, ono što bi Byron bio da se ikada vratio u Englesku. Kao takav, dakle bajronovski, Delaney se i nije mogao predstaviti drugačije nego romantičarski, kao što ni cijela serija, koja pretenduje da oda počast Lord Byronu, nije mogla biti drugačija nego - romantičarska.

Uglavnom, raspisah se ja. A sve što sam htio reći je - pogledaj seriju ba.

bezveze serija, 3/10

[karanana]

Da, i pored dubinske nihilove analize i mog manje/vise slaganja sa njegovim ukusima, ostaje da je serija prosjek koji covjeka na kraju ostavlja potpuno ravnodusnim bez nekog efekta ili uticaja i razmisljanja o njoj.

Dze si ti bola bio 3 mjeseca?

[_BataZiv_0809]

Malo tucem po nominovanim za Okare. Sinoc poceo Captain Fantastic, djeluje extra.

[r_faruk]

Kakav film
Hvala na preporuci

vrh

gdje ga pregledaste?

[gradskadjeca]

Fantastican



http://www.imdb.com/title/tt1638353/med ... 1668274944

Javite se u pp ako ga ne nadjete niĐe.

[AhmetShabo]

Fantastican



Javite se u pp ako ga ne nadjete niĐe.

de tu sliku popravi

[gradskadjeca]

Fantastican



Javite se u pp ako ga ne nadjete niĐe.

de tu sliku popravi

Pokusavam hahahhh

[johnnykola]

Fantastican



Javite se u pp ako ga ne nadjete niĐe.

de tu sliku popravi

Pokusavam hahahhh

Stari dobri imaž.:ppp

[markioni]

Fantastican



Javite se u pp ako ga ne nadjete niĐe.

de tu sliku popravi

Pokusavam hahahhh

kultni klasik.

[last mohicans]

Kakav film
Hvala na preporuci

vrh

gdje ga pregledaste?

Ja sam preporučio film, sad se kajem što sam Slomih se odgovarajuci na isto pitanje. Nema veze,opet cu.Nekoliko str. ranije je raja navela torent. A ja sam ga gledao na online sajtovima. Ne moraš se peglati sa skidanjem. Snimci su super, a i prijevod je zadovoljavajući.
Gledalica i gledajsprevodom. Imaš ga na oba sajta.

[r_faruk]

Hvala drug...