Politicko desavanje u BiH (all inklusive)

[Alfons Kauders]

ja sam vazda govorio da je mobbing samo izmisljen fenomen... i da je vecina ljudi koja se zali na mobbing itekako zasluzila da ih neko podjebava

[madner]

Sta je sa mentalnim stresom sto moram slusati gluposti?

[Alfons Kauders]

Sta je sa mentalnim stresom sto moram slusati gluposti?

to je pasivni mobbing...

[Banksy]

Zemlja koje nema
Kučanova točka na BiH
Boris Pavelić

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj?

Žele li građani BiH živjeti u toj zemlji? To zdravorazumsko pitanje, koje je proteklih godina slovilo kao tabu u cijelome euroatlantskome krugu, ovih je dana na dnevni red vratio mudri i dobronamjerni Milan Kučan, državnik kojega nitko ne može optužiti za naklonost beogradskim djeliteljima Bosne i Hercegovine.

A ako je dotle došlo, jasno je da Bosni počinju brecati posmrtna zvona.

Neumoljivi politički realitet, devedesetih nametnut genocidom a dvijetisućitih bezobzirnom politikom dodikovske provenijencije, očito žanje konkretne političke plodove: uvjereni europejac Milan Kučan, posebni izvjestitelj slovenske vlade o BiH, u svojem je izvještaju odlučio naprosto odbaciti dosadašnje političke mantre i pogledati stvarnosti u oči, kakva god ona bila.

Temeljno pitanje BiH nisu, dakle, ustavne promjene i formiranje poslijeizbornih vlasti. Nisu ni međuetnički odnosi, ni ratne traume, ni gospodarska katastrofa, ni apsurdno nabujala administracija, ni euroatlantsko zaostajanje. Temeljno pitanje BiH, precizno dijagnosticira Kučan, jest pitanje o tomu koliko vlastita država znači njezinim građanima .

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj? Svaki od odgovora na to temeljno pitanje ima svoje posljedice, i bilo bi dobro znati koji je odgovor uistinu točan.

Trenutno, međunarodna zajednica ne dopušta da se takvo pitanje uopće i postavi. Naročito tvrdo to ne dopuštaju SAD. Dezintegracije BiH neće biti, a neće biti ni promjene njezine sadašnje daytonske strukture, temeljna je poruka o kojoj Washington ne želi raspravljati. EU, nejedinstvena kakva već jest, nevoljko slijedi Washington, prepuštajući BiH njezinoj vlastitoj imploziji.

Kučanov izvještaj otvara nove mogućnosti. Sugerira: otvorimo oči, suočimo se sa stvarnošću. Ne znamo najosnovnije: žele li ljudi u BiH živjeti u toj, ili u nekoj drugoj državi. Koji bi, priupitajmo, bio sljedeći korak?

Jasno: pitati građane to osnovno pitanje. Organizirati referendum, dakle. Kako ga organizirati? Po entitetima? Odgovor u RS-u unaprijed možemo pretpostaviti. Kako bi glasala federacija? To nitko ne može znati.

A što ako bi se referendum organizirao na razini cijele države?

Njegov bi se ishod teško mogao smatrati relevantnim ako bi se glasovi brojali po principu jedan čovjek-jedan glas.

U tom bi slučaju vjerojatno bilo više zagovornika cjelovite BiH, ali sličan takav referendum 1992. i jest označio početak krvoprolića. S druge strane, kako organizirati referendum koji bi uvažio i nacionalnost glasača?
No tu smo, kao što vidimo, već na terenu provedbe.

U tome je važnost Kučanova izvještaja: ma koliko to bio neformalan izvještaj bivšega političara, rekli bismo da je riječ možda i o prvome dokumentu uvaženog političara iz EU koji izrijekom priznaje da treba imati snage i hrabrosti postaviti temeljno pitanje: žele li Bosanci i Hercegovci da BiH opstane, ili ne žele?
Možda će taj Kučanov proboj kroz psihološku barijeru neupitnosti BiH poslužiti kao toliko očekivani terapijski oblog na bolnu nateklinu europske politike na zapadnom Balkanu, pa i po cijenu da Europa napokon ipak nagradi zločinom provedenu politiku podjele zemlje.

Jer, ako je naša interpretacija Kučanova izvještaja točna, nitko se tom dokumentu ne može veseliti više od Milorada Dodika i Republike Srpske. Kučan je zasigurno posljednji koji bi želio raspad Bosne, ali povijesni je paradoks da bi mogao postati prvi koji je stavio – točku na BiH.

* Tekst preuzet sa internet portala Novog lista

Ima li gdje tog Kučanovog izvještaja?

[nosara]

Zemlja koje nema
Kučanova točka na BiH
Boris Pavelić

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj?

Žele li građani BiH živjeti u toj zemlji? To zdravorazumsko pitanje, koje je proteklih godina slovilo kao tabu u cijelome euroatlantskome krugu, ovih je dana na dnevni red vratio mudri i dobronamjerni Milan Kučan, državnik kojega nitko ne može optužiti za naklonost beogradskim djeliteljima Bosne i Hercegovine.

A ako je dotle došlo, jasno je da Bosni počinju brecati posmrtna zvona.

Neumoljivi politički realitet, devedesetih nametnut genocidom a dvijetisućitih bezobzirnom politikom dodikovske provenijencije, očito žanje konkretne političke plodove: uvjereni europejac Milan Kučan, posebni izvjestitelj slovenske vlade o BiH, u svojem je izvještaju odlučio naprosto odbaciti dosadašnje političke mantre i pogledati stvarnosti u oči, kakva god ona bila.

Temeljno pitanje BiH nisu, dakle, ustavne promjene i formiranje poslijeizbornih vlasti. Nisu ni međuetnički odnosi, ni ratne traume, ni gospodarska katastrofa, ni apsurdno nabujala administracija, ni euroatlantsko zaostajanje. Temeljno pitanje BiH, precizno dijagnosticira Kučan, jest pitanje o tomu koliko vlastita država znači njezinim građanima .

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj? Svaki od odgovora na to temeljno pitanje ima svoje posljedice, i bilo bi dobro znati koji je odgovor uistinu točan.

Trenutno, međunarodna zajednica ne dopušta da se takvo pitanje uopće i postavi. Naročito tvrdo to ne dopuštaju SAD. Dezintegracije BiH neće biti, a neće biti ni promjene njezine sadašnje daytonske strukture, temeljna je poruka o kojoj Washington ne želi raspravljati. EU, nejedinstvena kakva već jest, nevoljko slijedi Washington, prepuštajući BiH njezinoj vlastitoj imploziji.

Kučanov izvještaj otvara nove mogućnosti. Sugerira: otvorimo oči, suočimo se sa stvarnošću. Ne znamo najosnovnije: žele li ljudi u BiH živjeti u toj, ili u nekoj drugoj državi. Koji bi, priupitajmo, bio sljedeći korak?

Jasno: pitati građane to osnovno pitanje. Organizirati referendum, dakle. Kako ga organizirati? Po entitetima? Odgovor u RS-u unaprijed možemo pretpostaviti. Kako bi glasala federacija? To nitko ne može znati.

A što ako bi se referendum organizirao na razini cijele države?

Njegov bi se ishod teško mogao smatrati relevantnim ako bi se glasovi brojali po principu jedan čovjek-jedan glas.

U tom bi slučaju vjerojatno bilo više zagovornika cjelovite BiH, ali sličan takav referendum 1992. i jest označio početak krvoprolića. S druge strane, kako organizirati referendum koji bi uvažio i nacionalnost glasača?
No tu smo, kao što vidimo, već na terenu provedbe.

U tome je važnost Kučanova izvještaja: ma koliko to bio neformalan izvještaj bivšega političara, rekli bismo da je riječ možda i o prvome dokumentu uvaženog političara iz EU koji izrijekom priznaje da treba imati snage i hrabrosti postaviti temeljno pitanje: žele li Bosanci i Hercegovci da BiH opstane, ili ne žele?
Možda će taj Kučanov proboj kroz psihološku barijeru neupitnosti BiH poslužiti kao toliko očekivani terapijski oblog na bolnu nateklinu europske politike na zapadnom Balkanu, pa i po cijenu da Europa napokon ipak nagradi zločinom provedenu politiku podjele zemlje.

Jer, ako je naša interpretacija Kučanova izvještaja točna, nitko se tom dokumentu ne može veseliti više od Milorada Dodika i Republike Srpske. Kučan je zasigurno posljednji koji bi želio raspad Bosne, ali povijesni je paradoks da bi mogao postati prvi koji je stavio – točku na BiH.

* Tekst preuzet sa internet portala Novog lista

Ima li gdje tog Kučanovog izvještaja?

Sto, da obrisemo supak...?

[Hemel]

Ima li gdje tog Kučanovog izvještaja?

sta ce ti izvjestaj. i onako ce svako iz njega da uzima sta njemu odgovara.

p.s. ako bude dobar za dodika i covica...znaj da ne valja

[nosara]

Ovog momenta je pocela konstituirajuca sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH... Imamo kvorum... SDP, svaka cast na principijelnosti, hrabrosti i narocito cinjenici da me niste zajebali...

[AliceInChains]

Zemlja koje nema
Kučanova točka na BiH
Boris Pavelić

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj?

Žele li građani BiH živjeti u toj zemlji? To zdravorazumsko pitanje, koje je proteklih godina slovilo kao tabu u cijelome euroatlantskome krugu, ovih je dana na dnevni red vratio mudri i dobronamjerni Milan Kučan, državnik kojega nitko ne može optužiti za naklonost beogradskim djeliteljima Bosne i Hercegovine.

A ako je dotle došlo, jasno je da Bosni počinju brecati posmrtna zvona.

Neumoljivi politički realitet, devedesetih nametnut genocidom a dvijetisućitih bezobzirnom politikom dodikovske provenijencije, očito žanje konkretne političke plodove: uvjereni europejac Milan Kučan, posebni izvjestitelj slovenske vlade o BiH, u svojem je izvještaju odlučio naprosto odbaciti dosadašnje političke mantre i pogledati stvarnosti u oči, kakva god ona bila.

Temeljno pitanje BiH nisu, dakle, ustavne promjene i formiranje poslijeizbornih vlasti. Nisu ni međuetnički odnosi, ni ratne traume, ni gospodarska katastrofa, ni apsurdno nabujala administracija, ni euroatlantsko zaostajanje. Temeljno pitanje BiH, precizno dijagnosticira Kučan, jest pitanje o tomu koliko vlastita država znači njezinim građanima .

Žele li oni živjeti u BiH, ili u nekoj drugoj državi? Žele li promjenu Daytona i funkcionalnu, Europskoj uniji prilagođenu državu, ili su zadovoljni sadašnjim stanjem koje prijeti dezintegracijom, pripojenjem Republike Srpske Srbiji a hrvatskoga dijela BiH Hrvatskoj? Svaki od odgovora na to temeljno pitanje ima svoje posljedice, i bilo bi dobro znati koji je odgovor uistinu točan.

Trenutno, međunarodna zajednica ne dopušta da se takvo pitanje uopće i postavi. Naročito tvrdo to ne dopuštaju SAD. Dezintegracije BiH neće biti, a neće biti ni promjene njezine sadašnje daytonske strukture, temeljna je poruka o kojoj Washington ne želi raspravljati. EU, nejedinstvena kakva već jest, nevoljko slijedi Washington, prepuštajući BiH njezinoj vlastitoj imploziji.

Kučanov izvještaj otvara nove mogućnosti. Sugerira: otvorimo oči, suočimo se sa stvarnošću. Ne znamo najosnovnije: žele li ljudi u BiH živjeti u toj, ili u nekoj drugoj državi. Koji bi, priupitajmo, bio sljedeći korak?

Jasno: pitati građane to osnovno pitanje. Organizirati referendum, dakle. Kako ga organizirati? Po entitetima? Odgovor u RS-u unaprijed možemo pretpostaviti. Kako bi glasala federacija? To nitko ne može znati.

A što ako bi se referendum organizirao na razini cijele države?

Njegov bi se ishod teško mogao smatrati relevantnim ako bi se glasovi brojali po principu jedan čovjek-jedan glas.

U tom bi slučaju vjerojatno bilo više zagovornika cjelovite BiH, ali sličan takav referendum 1992. i jest označio početak krvoprolića. S druge strane, kako organizirati referendum koji bi uvažio i nacionalnost glasača?
No tu smo, kao što vidimo, već na terenu provedbe.

U tome je važnost Kučanova izvještaja: ma koliko to bio neformalan izvještaj bivšega političara, rekli bismo da je riječ možda i o prvome dokumentu uvaženog političara iz EU koji izrijekom priznaje da treba imati snage i hrabrosti postaviti temeljno pitanje: žele li Bosanci i Hercegovci da BiH opstane, ili ne žele?
Možda će taj Kučanov proboj kroz psihološku barijeru neupitnosti BiH poslužiti kao toliko očekivani terapijski oblog na bolnu nateklinu europske politike na zapadnom Balkanu, pa i po cijenu da Europa napokon ipak nagradi zločinom provedenu politiku podjele zemlje.

Jer, ako je naša interpretacija Kučanova izvještaja točna, nitko se tom dokumentu ne može veseliti više od Milorada Dodika i Republike Srpske. Kučan je zasigurno posljednji koji bi želio raspad Bosne, ali povijesni je paradoks da bi mogao postati prvi koji je stavio – točku na BiH.

* Tekst preuzet sa internet portala Novog lista

Ima li gdje tog Kučanovog izvještaja?

Kučan je zasigurno posljednji koji bi želio raspad Bosne, ali povijesni je paradoks da bi mogao postati prvi koji je stavio – točku na BiH.

Prvi, koji je stavio tacku na BIH? Jbt., kakvi su ovo "prvorazredni" ANALiticari? Vec sam pomislio, da Karadzic i kompanija sjede u Haagu, zato sto su se borili za BIH

Sta se KUcana tice.....pa sta reci o jednom Slovencu, koji ne kuzi, da i u Sloveniji egzistira Bosna?

[madner]

Sta je sa mentalnim stresom sto moram slusati gluposti?

to je pasivni mobbing...

Aaaa, dakle anti mobbing je u stvari topdzija

[madner]

Bezveze se palite na Kucana, tekst je potpuni spin izvjestaja.

[AliceInChains]

Bezveze se palite na Kucana, tekst je potpuni spin izvjestaja.

Ah, i ja sam glupko Bansky-jeve postove treba stvarno dobro analizirati, prije nego sto se komentarise neki izprdak od nekog, HDZ-seljacima naklonjenog Hercegovca

[Banksy]

Zemlja koje nema
Kučanova točka na BiH
Boris Pavelić

Kučan je zasigurno posljednji koji bi želio raspad Bosne, ali povijesni je paradoks da bi mogao postati prvi koji je stavio – točku na BiH.

Prvi, koji je stavio tacku na BIH? Jbt., kakvi su ovo "prvorazredni" ANALiticari? Vec sam pomislio, da Karadzic i kompanija sjede u Haagu, zato sto su se borili za BIH

Sta se KUcana tice.....pa sta reci o jednom Slovencu, koji ne kuzi, da i u Sloveniji egzistira Bosna?

Dobro, Kučan je dušman, ustaša, četnik, Dodikovac, štagod,
nego, ima li gdje tog izvještaja da vidim o čemu se uopšte priča?

[Nass]

Bezveze se palite na Kucana, tekst je potpuni spin izvjestaja.

Ah, i ja sam glupko Bansky-jeve postove treba stvarno dobro analizirati, prije nego sto se komentarise neki izprdak od nekog, HDZ-seljacima naklonjenog Hercegovca

Banksy i Vjeciti se definitivno mogu zaposliti u HDZ propagandiste, ispunjavaju sve uslove natjecaja

Evo izgleda da imamo kvorum! Jedna prepreka prevazidjena. Samo nije se culo sta je ona Elvira prigovarala.....

[KatarinaKosaca]

A što su nam ovi "supranacionalni" esdepeovci -boljševici anacionalni . Pa je Tarčin ništa, pa HOS nisu ustaše, pa se prozivaju srbi i Hrvati. Sačuvaj me Bože ovakve nadnacionalnosti!
Naravno @mander , @nosara i @vanilla. Postovi ne nacionalistički, nego školski primjer šovinizma.

[AliceInChains]

Dobro, Kučan je dušman, ustaša, četnik, Dodikovac, štagod,
nego, ima li gdje tog izvještaja da vidim o čemu se uopšte priča?

Ne ba, Kucan je Slovenac. Inace sam ga od starta malo napao, zato sto si ti postovao neki HDZ-izprdak Sram te bilo ...u koju poziciju si me doveo....ccccc

[nellington]

Tehnika zakazala u sali, valjda tehničar iz dvoglavog HDZa... Htjela žena da se utvrdi kvorum

[nosara]

Bezveze se palite na Kucana, tekst je potpuni spin izvjestaja.

Ah, i ja sam glupko Bansky-jeve postove treba stvarno dobro analizirati, prije nego sto se komentarise neki izprdak od nekog, HDZ-seljacima naklonjenog Hercegovca

Banksy i Vjeciti se definitivno mogu zaposliti u HDZ propagandiste, ispunjavaju sve uslove natjecaja

Evo izgleda da imamo kvorum! Jedna prepreka prevazidjena. Samo nije se culo sta je ona Elvira prigovarala.....

Trazila je da se prozivaju poimenice da bi se utvrdio kvorum... koliko shvatih...

[Banksy]

Nakon Kučana, još jedno razmišljanje s četničkog portala Pere Lukovića. Sve go četnik i ustaša, sve ih treba u Silos na triježnjenje.

Urušavanje socijaldemokratske politike
Poigravanje Bosnom
Piše: Nedim Jahić


Za SDP je ostala još jedna šansa da se dokažu kao dosljedna i drugačija politička opcija, pa ćemo vidjeti kako bi to moglo ispasti. Ako se okvir za formiranje vlasti, ponuđen od OHR-a ne prihvati, SDP bi trebao odustati od ulaska u vlast na državnoj razini, te time učiniti popuštanje sa predajom željenih pozicija Čovićevoj sviti, a zauzvrat tražiti deblokadu Doma naroda i formirati Vladu Federacije

Popuštanje je dio političke igre. Ono može biti rezultat pogrešne procjene odnosa na terenu, a može biti samo dio mudre i do kraja osmišljene strategije borbe za vlast. Ipak, posljedice početne tvrde linije, teško se mogu izbrisati, dok odgovornost za prazninu od skoro šest mjeseci bezvlašća očigledno niko ne misli preuzeti.

Sinoć iz Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini niko nije izašao zadovoljan. Bilo je spomena o tome da su se usaglasile programske platforme, a taj „jedinstveni“ dokument bi bilo zanimljivo pogledati, uzimajući u obzir da predstavlja kompromis između onog Čovićevog u kojem ne piše ništa i Lagumdžijinog u kojem se nalazi spisak želja koje je nemoguće ostvariti bez političke volje stranaka iz Republike Srpske (spriječavanje zloupotrebe entitetskog glasanja, jedna osoba-glavnokomandujući Oružanim snagama, jedan predsjednik, uknjižba imovine na državu Bosnu i Hercegovinu, Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, zatvorene liste u sklopu Izbornog zakona itd.). Tu ne vrijedi ni spominjati na koji način su se tek dogovorili oko stvaranja mehanizama institucionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda u zemlji, premda vjerujem da su i tu iskazali uvjerenje o potrebi nastavka dijaloga uz niz maglovitih zaključaka.

Iz razgovora o formiranju vlasti iskočili su HSP i Narodna stranka radom za boljitak, što je zapravo rezultat njihove nove uloge smetala u raspodjeli pozicija koje Ustavom pripadaju pripadnicima hrvatskog naroda. Dvije stranke su doživjele potpuni politički slom, jer su sistematski šikanirane od strane medija, a uz preživljeni linč bi sada mogle ostati bez ozbiljnih pozicija u vlasti. Ukratko, pokupili su titulu izdaje zbog koaliranja sa nametnicima, a sada su na putu da izgube i srebrenjake, koje će uzeti vjerni „branioci“ hrvatskog interesa, usput gušeći ikakvu šansu za razvoj hrvatske političke alternative u godinama koje su pred nama. Barem, u ovom trenutnom omjeru snaga.


Promjene se događaju. Lagumdžija pod pritiskom Međunarodne zajednice popušta, te dolazi do odustajanja od pozicije predsjedavajućeg Vijeća ministara. Naravno, ostaje pitanje da li je vrh SDP-a ikada ozbiljno mislio da ima i teoretsku šansu za dovoljno ruku podrške za ovakvu „blistavu“ ideju. Načelno prihvataju strukturu u kojoj bi imali po jednog hrvatskog ministra u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije, te pristaju na imenovanje premijera Federacije (SDP) i predsjedvajućeg Vijeća ministara (HDZ BiH) po dogovoru o odobrenju – između tri predložena kandidata.

Dakle, SDP danas pristaje na koncept, koji je, da se dogodio 3. oktobra, mogao privući tadašnju Hrvatsku koaliciju (HDZ 1990-HSP BiH) i Narodnu stranku radom za boljitak, te imati Vladu sa ozbiljnim segmentom hrvatskog glasačkog tijela koje stoji iza nje. Ovako, mjeseci koji su dolazili po principu akcije-reakcije, samo su dodatno utvrdili suprotnosti i doveli do stanja u kojem je svako naredno popuštanje Čovića ili Ljubića, političko samoubistvo – i lično i partijsko.

Stavovi su se zaoštrili. Kamere bilježe čvrst stav Čovića i Ljubića, da žele svih pet pozicija u Vladi Federacije i tri pozicije u Vijeću ministara BiH. Na strmini im je teret dodao i njihov vjerni saveznik, Milorad Dodik, koji je najavio da očekuje jednu poziciju u Vladi Federacije za predstavnike SNSD-a, što je po njemu dio dogovora srpsko-hrvatskog bloka. Uz sve to, Čović je pomalo i prešutio „stravičnu“ mogućnost podjele odgovornosti za izbor mandatara. Naime, daleko pogubnije po HDZ BiH i njega samog, bila bi opcija tri kandidata za mandatara Vijeća ministara, od kojih bi SDP izabrao jednog, nego što je to slučaj u obrnutom procesu na nivou Federacije.

Šta se to dešavalo sa SDP-om do jučer, a kuda će brod od danas ploviti? Nakon što su kroz predizbornu kampanju praktično ugušili mogućnost razvoja alternative u okviru hrvatskog biračkog tijela, jer su uspješno hranili argumentaciju ugroženosti postavljenu od HDZ BiH, SDP je svojom bahatošću i neodgovornim prilaskom realnim odnosima u zemlji započeo vrijeme svoje vladavine. Nastavili su ga sa koaliranjem sa SDA na lokalnoj razini, te otvorili ruke za HDZ BiH. Dakle, paradoksalno, opozicija je sačuvala vlast.

Ipak, ostala je još jedna šansa da se dokažu kao dosljedna i drugačija politička opcija, pa ćemo vidjeti kako bi to moglo ispasti. Ako se okvir za formiranje vlasti, ponuđen od OHR-a ne prihvati, SDP bi trebao odustati od ulaska u vlast na državnoj razini, te time učiniti popuštanje sa predajom željenih pozicija Čovićevoj sviti, a zauzvrat tražiti deblokadu Doma naroda i formirati Vladu Federacije. Ista bi, ako se pokaže kao efikasnija i uspješnija od one državne, ali i ranijih entitetskih, bila dovoljan argument za neke buduće rezultate i viziju drugačijeg puta izgradnje bh. društva.

Uz novu strategiju i veći nivo razumijevanja za pitanja Hrvata, možda se u nekom novom vremenu bude mogla izgraditi i kao ozbiljan konkurent HDZ-ovima, te politikom kompromisa i uvažavanja doživi preobražaj iz neprijatelja broj jedan u stvarnu i konstruktivnu političku alternativu. Na trenutnom putu bahatosti i gladi spremno se urušava sama u sebe, a iz kraha socijaldemokratskih ideja kojem smo već bili svjedoci neće izaći ništa osim krhke nade u pojavu novih i odgovornih lidera koje bi mogli dočekati tek sa krajem ovog desetljeća.

http://www.e-novine.com/region/region-t ... osnom.html

[plain vanilla]

A što su nam ovi "supranacionalni" esdepeovci -boljševici anacionalni . Pa je Tarčin ništa, pa HOS nisu ustaše, pa se prozivaju srbi i Hrvati. Sačuvaj me Bože ovakve nadnacionalnosti!
Naravno @mander , @nosara i @vanilla. Postovi ne nacionalistički, nego školski primjer šovinizma.

Kako si naporna zhena

Nadji moj sovinisticki post, ajde..

[1gorstak]

A što ako bi se referendum organizirao na razini cijele države?

Njegov bi se ishod teško mogao smatrati relevantnim ako bi se glasovi brojali po principu jedan čovjek-jedan glas.

U tom bi slučaju vjerojatno bilo više zagovornika cjelovite BiH, ali sličan takav referendum 1992. i jest označio početak krvoprolića.

Ajmo organizovati referendum ali po pravilima koja ce obezbjediti da bude onako kako ja zelim Koji gigant... Ovo je ono na sto upozoravam citavo vrijeme, svakim satom, svakim danom, svakom godina postaje sve teze i teze nametnuti Bosnjacima raspad drzave. Hrvata i Srba je (procentualno) sve manje i manje, a samim tim opada i politicki utjecaj ta dva korpusa, prozor u vremenu za istinski dogovor se polako zatvara i vise nije pitanje hoce li BiH opstati, nego hoce li opstati kao multietnicka drzava tri naroda ili ekskluzivno bosnjacka drzava.

"Bošnjake je istorijski proces doveo u poziciju posjedovanja strateške prednosti i učinio volju Bošnjaka presudnijom za buduću BiH od volje Srba i Hrvata. Šahovskim rječnikom iskazano - imati nekog u stalnom šahu. Zbog svega rečenog, zaključujem da postoje dvije moguće slike budućnosti BiH:
1. BiH kao multietnička i multikulturalna država i zajednica;
2. BiH kao klasična nacionalna država Bošnjaka.
To znači da Bošnjacima u BiH "odgovara" bilo kakvo vođenje politike od strane Srba i Hrvata, dok Srbima i Hrvatima odgovaraju samo određene vrste bošnjačke politike (ne sve)." (Bojan Bajic)

[Alfons Kauders]

A što su nam ovi "supranacionalni" esdepeovci -boljševici anacionalni . Pa je Tarčin ništa, pa HOS nisu ustaše, pa se prozivaju srbi i Hrvati. Sačuvaj me Bože ovakve nadnacionalnosti!
Naravno @mander , @nosara i @vanilla. Postovi ne nacionalistički, nego školski primjer šovinizma.

jest, kad bi jos dodala mene u svoju prozivku, imala bi predstavnike sva tri naroda i ostalih...

nacionalizam i sovinizam na djelu... jos pride boljesevicki...

[AliceInChains]

Ah, i ja sam glupko Bansky-jeve postove treba stvarno dobro analizirati, prije nego sto se komentarise neki izprdak od nekog, HDZ-seljacima naklonjenog Hercegovca

Banksy i Vjeciti se definitivno mogu zaposliti u HDZ propagandiste, ispunjavaju sve uslove natjecaja

Evo izgleda da imamo kvorum! Jedna prepreka prevazidjena. Samo nije se culo sta je ona Elvira prigovarala.....

Trazila je da se prozivaju poimenice da bi se utvrdio kvorum... koliko shvatih...

Inace,da rascistimo: Nisam zensko Ne da se osjecam ponizen. Nego mi to malo zvuci na PRIDE , iako vi to ne mislite tako (mala sala. Takoder potpuno postujem GAY populaciju. Jbg., jako sam tolerantan Bosanac/Bosnjak tako i treba da bude )

Ugodan vam dan

[ultima_palabra]

Nakon Kučana, još jedno razmišljanje s četničkog portala Pere Lukovića. Sve go četnik i ustaša, sve ih treba u Silos na triježnjenje.

I po čemu je ovaj dečec relevantan? Što se igrao afirmacije i negacije sa Sanjom V.?
Ako neko dosad nije skontao da je ovo unaprijed pripremljen plan Dodik-Čović za destabilizaciju Federacije, ja mu stvarno ne mogu pomoći.

[black]

Dragan Čović - ugroženi vladar

Piše: Vuk Bačanović

Danas bi se konačno trebao formirati Dom naroda Federacije BiH, a dva HDZ-a će biti „konstruktivna opozicija“ (šta god to da značilo). Tako se prividno rasplela petomjesečna agonija u kojoj se prijetilo vojnim akcijama, uspostavljanjem trećeg entiteta, pretvaranjem ulica u Federaciji u ulice Tripolija i drugim apokaliptičkim scenarijima. Međutim, scenarij koji je trenutno u fazi izvođenja jeste scenarij koji su HDZ-ovi gotovo sigurno unaprijed isplanirali s obzirom na najavljeni masovni protest pod parolom„Odzvonilo je“ zakazan za danas u Zapadnom Mostaru.

Nema sumnje da će ovo „događanje naroda“ označiti početak nove faze zbijanja hrvatskih redova u BiH pod okrilje HDZ-ove „crne reakcije“ započete sa ostalim tzv. nacionalnim „probuđenjima“ početkom 90-tih godina. Nema sumnje da će „ugroženost“, kao i „majorizacija“ u novoj fazi crne reakcije biti potencirani više nego ikada i da će nova crna reakcija akumulirati bunt mlađe populacije upravo u tom pravcu. Ne treba posebno objašnjavati o kakvoj se katastrofi radi za bilo koji oblik lijeve političke angažovanosti u BiH. To ipak ne znači da ljevica nije dužna dati odgovarajuću analizu o kakvom se procesu radi, i kako na osnovu postojećih činjenica pravilno djelovati.

Da se slučaj Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH može, tek tako, jednostavno svesti na odnos ugnjetačke i ugnjetene nacije, odnosno ugnjetačke i ugnjetene nacionalne buržoazije, bilo bi lako prihvatiti argument ugroženosti i, u ovom slučaju, presuditi u korist Hrvata i njihove buržoazije ma kako crna bila. Onda bismo morali zaključiti da je uništenje te crne opcije unutrašnja hrvatska stvar i da će ono, bez ikakve sumnje, nastupiti onda kada je većina Hrvata više ne bude mogla trpjeti, odnosno onda kada se raspadne njena snaga i sposobnost nacionalističkog manipuliranja. Međutim, stvari nisu postavljene tako jednostavno, budući da su odnosi nacionalnih vladajućih klasa u Bosni i Hercegovini (i njima trenutno služećih naroda) daleko od toga da se mogu posmatrati kroz odnos „ugnjetač-ugnjeteni“!

Kada podržavaoci dva HDZ-a Hrvate u BiH (izjednačavajući pri tome interese većine sa uskim stranačkim interesima) pokušavaju proglasiti potlačenim narodom, a ponekad doslovno „Kurdima“, onda zaboravljaju navesti podatak kada je neka kurdska buržoaska stranka u Turskoj u svojim rukama imala više profitabilnih ministarstava, a ponajprije ministarstvo finansija? Ili, da li se danas u „demokratiziranoj“ Turskoj, nekoj od kurdskih, ili čak armenskih stranaka nude četiri profitabilna ministarstva, o kojih je jedno ministarstvo finansija, uključujući jedno od državnih ministarstava i mjesto državnog premijera? Napokon, u buržoaskom Daytonskom sporazumu je jasno naglašeno da su konstitutivni narodi, a ne stranke koje delegiraju pripadnike određenih naroda. Drugim riječima, HDZ ne može nekom „Lagumdžijinom Hrvatu“, koji bi zauzeo jedno od hrvatskih ministarstava prigovoriti da je manje Hrvat ukoliko je sljedbenik socijaldemokratske političke opcije.

Napokon, zbog čega takav prigovor ne upute novoj „studentskoj majci“ Miloradu Dodiku, koji je za hrvatskog potpredsjednika izabrao notornog srpskog nacionalnog šovinistu Emila Vlajkija, koji se doslovno preko noći transformirao u Hrvata?

No, tu svakako dolazimo do jednog od bazičnih problema na bh. političkoj sceni, koji HDZ-u i drugim „crnim“ strankama ne daje za pravo, ali im daje ogroman prostor manevrisanja, kao i argumenata: Socijaldemokrati nisu na svoju stranu uspjeli pridobiti većinu glasačkog tijela srpskog i hrvatskog naroda u BiH. Koliko god dežurni „Bosanci i Hercegovci“ u socijaldemokratskim redovima (uključujući prikrivene bošnjačke nacionaliste i „patriote“ među njima) ignorisali da ovi narodi postoje, da je njihovo postojanje rezultat dugih i komplikovanih istorijskih procesa i socio-ekonomskih odnosa, ta će im se činjenica, poput bumeranga, vraćati u facu.

Očigledno je da je, kada je u pitanju pridobijanje hrvatskih i srpskih masa, bilo potrebno razraditi daleko drugačije političke strategije od površnog, ispraznog i bošnjačko-patriotskim narativima ispunjenog „Bosanstva i Hercegovstva“!

Postojeća situacija, koja po svemu ide na ruku navodno ugroženoj crnoj hrvatskoj opciji stoga nije samo rezultat „crne“ propagande, već i fatalnih grešaka Lagumdžijinih socijaldemokrata. Za razliku od KPJ, koja je u sveopštoj međunacionalnoj klanici Drugog svjetskog rata uspjela oko univerzalne antifašističke borbe okupiti najprije većinu ugnjetenih Srbe, a potom i drugih naroda u BiH, SDP, realno, pod svojim okriljem ima isključivo Bošnjake i malo šta čini, ili umije da čini, da se takva situacija promijeni. Čović je dobio veliki teren za širenje svoga nacionali-šovinističkog crnila upravo zahvaljujući ovim ključnim socijaldemokratskim nedostacima.

„Fenomen“ sarajevske kvaziintelektualne elite Željko Komšić, isplatio se isključivo lično Zlatku Lagumdžiji, budući da je Komšić partiji donio harizmu „čovjeka iz naroda“, koju hladni i proračunati Lagumdžija nema.

„Čovjek iz naroda“, međutim, uprkos nagovaranjima nekih razumnijih članova stranke, nije pristajao da obilazi krajeve sa većinskim hrvatskim stanovništvom u BiH i da se upoznaje sa tamošnjim prilikama, te, na radost HDZ-a, nije postao čovjek ni djelića tamošnjeg naroda. Tako se su se SDP-ove greške, uz Lagumdžiju, isplatile i Draganu Čoviću, koji danas u Mostaru sebe intronizira kao mučeničkog, ugroženog, neprikosnovenog gerilskog vladara „potlačene“ nacije. No, budući da, kao ni Milorad Dodik, niti bilo koji političar u BiH neće učiniti ništa na povećanju zaposlenosti ili smanjivanju socijalne bijede, ni takav ga manevar neće spasiti od neumitne propasti. Nanovo iznenađujuće, ali stvari se u prirodi i ljudskom društvu, uvijek okrenu u svoju suprotnost.

[Banksy]

Nakon Kučana, još jedno razmišljanje s četničkog portala Pere Lukovića. Sve go četnik i ustaša, sve ih treba u Silos na triježnjenje.

I po čemu je ovaj dečec relevantan? Što se igrao afirmacije i negacije sa Sanjom V.?

Ako neko dosad nije skontao da je ovo unaprijed pripremljen plan Dodik-Čović za destabilizaciju Federacije, ja mu stvarno ne mogu pomoći.

Po čemu je iko relevantan? Kučan sigurno jeste, a i izvještaj jeste, sigurno, zato me i zanima šta piše, to nisam vidjela.

... a izvođač je SDP. Sigurna sam Dodik i Čović danas trljaju ruke, sve su im se karte složile.