Pa sad, ako je već neko došao sa stavom gdje mu samo treba potvrda, onda je u toj situaciji bolje ne pogoršavati, reći kako jeste, pa poslije šta bude.Euridika wrote:Eh, imam i ja pitanje, a mrsko mi otvarati posebnu temu. Pitanje je za oba spola i onako da kažem - zaguljeno je baš. Opisat ću hipotetski jednu situaciju, pa me interesuju vaša razmišljanja/stavovi o tome.
Zamislite scenario gdje vam neka bliska osoba (M/Ž) dolazi s pitanjem, odnosno molbom da joj kažete istinu (o nečemu). S druge strane, vi znate da ako kažete tu istinu, da ćete tu blisku osobu sigurno povrijediti (možda time i otjerati od sebe), što naravno ne želite. Ali, ako prešutite ili nešto slažete, opet ćete je povrijediti. Kako biste vi postupili u takvoj situaciji?
Da dodam i ono, ako priznate, možebit i da vam se oprosti, a isto tako ako slažete da biste izbjegli moguću svađu, pa se to kasnije otkrije, tek onda ste nagrabusili.
Da vas malo napatim na sabahu... ali, šta ću, moram, jutro je sumorno...
S druge strane, ako je situacija da se prešućivanjem neke informacije izbjegava belaj težih razmjera, onda zašto da ne. Dakle, nisi ništa slagao, ali si prešutio nešto što bi izrečeno izazvalo uragan, a prešućeno je zarad više svrhe.
E sad, pošto ja imam stav da se ništa, ali baš ništa ne može sakriti, dakle sve prije ili kasnije ispliva....onda je načelno bolje reći kako jeste, jer se samo dublje kopaš i poslije bude još teže.
