Forum Klix.ba

dale cooper wrote:Haman sam ja ipak malo stariji od Ommadawna, ja već imam 39.

hajfaaaajv!

wewa wrote:

dale cooper wrote:Haman sam ja ipak malo stariji od Ommadawna, ja već imam 39.

hajfaaaajv!

Znači ova tema izgleda ovako
Ja sam Bob rock,, Niemand je Alan Ford, vi ste ostatak gerijatrije

@hadzinicasa: The Wall sam slušao kao vrlo vrlo mali, da li je to tata donio ili tetka koja kod nas tad živjela dok se školovala, ne znam. Prije će biti da je tetka.
Imam taj album, zbavio sam ga za svoj 26-i rođendan, prolazeći pored jednog vinyl-shopa, koji su u to vrijeme bili pravo rijetki.

@dale_cooper: znači tu smo negdje sa godinama

@bloo: tatababopadre? Of course - uskoro 8 godina kako sam tituliran “tata”

wewa wrote:

dale cooper wrote:Haman sam ja ipak malo stariji od Ommadawna, ja već imam 39.

hajfaaaajv!

Boli nas briga!

jedna za đut.. hoću reći za zrelije dame i gospodu

hadzinicasa wrote:Dobih novi Djoletov album mailom, al‘ nemam trenutno tehnickih kapaciteta da skinem i poslusam. Ceka.
U medjuvremenu razmisljam ici ili ne ici na Disco Night u Mixer
#godiste

A @omma - podsjeti me na moju prvu plocu desilo se to na ekskurziji, sedmi osnovne, kupih sebi od dzeparca Pink Floyd plocu - Brick in the Wall.
Doslje(a)dna kakva jesam, otad, pa do sad evo koju deceniju, jedna od najdrazih pjesama mi je „wish you were here“, koju bih ovom prilikom rado postavila, ali iz gorepomenutih tehnickih nemogucnosti, ostaste uskraceni...
Pa vi zatvorite okice i zamislite, uvodne akorde.

Ja zamisljam prvo kako trazim odgovarajuci kanal na starom radiju sa ogromnim zakretnim plocastim kondenzatorom
Uvijek mi je to falilo za vjernu reprodukciju originalne izvedbe...

medvjed23 wrote:jedna za đut...

https://www.youtube.com/watch?v=rYETHsxAv8c

https://www.youtube.com/watch?v=g6PsahByRUU

eee, kad se sjetim, ja i sid baret skitamo po kembridžu, od kafane do parka i nazad, i on će: "pun sam prašine, gubim vrijeme, nestajem i izbjegavam većinu stvari", a ja njemu: "nemoj tako, mlad si, pametan, talentovan za muziku i sve.. svijetla budućnost je pred tobom, samo se kloni boba.."

al džaba, ne šće poslušat starijeg od sebe..



btw, super mi stoji šešir na toj slici što je zeko postavio..

John Cleese wrote:

medvjed23 wrote:jedna za đut...

https://www.youtube.com/watch?v=rYETHsxAv8c

pleti miško
op op

shine on you crazy diamond

Bloo wrote:shame on you crazy diamond

Danas se nešto prisjećam nekih muzičkih otkrovenja iz mladosti, pa se sjeti Tindersticksa, benda koji mi je
jedan od najboljih prijatelja snimio na staru tdk kasetu (kasete, čovječe, ko se još toga sjeća, a čini mi se kao
da sam ih još jučer slušao na svom starom technics kaset deku ) Bilo kako bilo, Tindersticks, nešto
sasvim drugačije od svog metala kojeg sam u to vrijeme slušao i koje bih u prvi mah opisao kao Bad Seedse,
osim što je pjevač Stuart Staples imao jedan od onih dubokih baritona koji govore o čovjeku koji je previše puta
bio romantično razočaran i koji je vidio previše barova pred fajront i polupraznih čaša alkohola.

dale cooper wrote:Danas se nešto prisjećam nekih muzičkih otkrovenja iz mladosti, pa se sjeti Tindersticksa, benda koji mi je
jedan od najboljih prijatelja snimio na staru tdk kasetu (kasete, čovječe, ko se još toga sjeća, a čini mi se kao
da sam ih još jučer slušao na svom starom technics kaset deku ) Bilo kako bilo, Tindersticks, nešto
sasvim drugačije od svog metala kojeg sam u to vrijeme slušao i koje bih u prvi mah opisao kao Bad Seedse,
osim što je pjevač Stuart Staples imao jedan od onih dubokih baritona koji govore o čovjeku koji je previše puta
bio romantično razočaran i koji je vidio previše barova pred fajront i polupraznih čaša alkohola.

Prava pjesma za neki depresivan dan. Kod mene sivilo, uzas! Poklopilo se taman kad sam pustio ovu tvoju pjesmu. Ime Thundersticks mi zvuci poznato ali nikako da se sjetim odakle.

Nego spomenu kasete!
Imao sam ih hipten, sto TDK, sto SONY, sto Philips, Gold Star, Maxell, BASF itd. Deck mi je bio jedan stari Philips iz 1978-e koji je imao fantastican zvuk ali imao je problem sa nekim kondenzatorom. To sam uz pomoc prijatelja uspio srediti pa je taj deck i dalje posluzio. Medjutim imao je samo mjesto za jednu kasetu a meni je trebalo da dubliram druge kasete pa sam (nerado) koristio sestrin stereo.
U to vrijeme moj otac je radio kao automehanicar i gazda te radnje je trebao da se rijesi starih guma i starih automobilskih dijelova koji su se nagomilali. Da bih zaradio koji dzeparac, ponudim mu se da to odvezem do otpada (nekih 30-ak kilometara) i tip pristane. Stari zahvalan i zadovoljan, lakse mu je po autima ceprkati nego da mora se zajebavati sa tim. Bilo je toga bas jedan omanji brijeg. Dobijem starog VW Transportera i udri. Dva dana. Nista mi nije gore bilo nego gume koje su se nakupile vode a koju nikako nisi mogao istjerati ali ista je opet, nekim zakonom fizike uspijevala da te "osvjezi". Srecom, bilo je tih dana toplo iako se za isto ljeto nije moglo reci da je bilo suncano i toplo. Cisteci tako jednu supu vidim da ima neke stare stereo-dijelove. Dva kaseta-decka i jedan rastureni Tandberg pojacalo. Upitam ga da li mu trebaju na sta ovaj rece "Pojacalo baci ali kasetasi mislim da rade. Isprobaj ih, ako rade, uzmi sebi". Jedan Sony s pocetka osamdesetih i jedan stari, "lezeci" svedski Luxor. Uzmem ja to kuci, probam, vidim rade dobro oba. Tad sam zajedno sa jednim prijateljom svirao a isti je isao elektro-smjer u gimnaziji pa je rado pekao zanat na starim elektro-aparatima. Nas dvojica skontali da u podrumu njegovih roditelja improvizujemo studio. Donesem stari Luxor, prikopcamo ga na JVC-pojacalo i neke zvucnike sto smo sami improvizovali od starih TV-aparata, portabl-sterea i starog namjestaja koji nam je sluzio da napravimo kuciste istih. Deck je imao samo dva kanala gdje smo stavili dva mikrofona cije smo drzace pravili od starih lampi. U to vrijeme jos nisam imao elektricnu gitaru i pojacalo, pa sam radio svakakve poslove ne bi li kako skuckao pare za isto. Moj rodjak koji je takodjer svirao gitaru, imao je nekakvu losu kopiju Fendera Stratocastera, zvala se Overland i prodavala se u muzickim radnjama za 1500 svedskih kruna (prosjecna radnicka neto-plata je bila nekih 8-9000 kruna) zajedno sa pojacalom. Koliko para toliko muzike, hocu reci katastrofa. Rodjak je imao sezonski posao u drugom gradu pa mi je velikodusno posudio tu gitaru s pojacalom. I prijatelj udara na bubnjevima a ja ga pokusavam nadglasati s gitarom.
Dvije stvari se mogu sa sigurnoscu reci: 1. nije zvucalo bas najbolje i 2. nije nam bilo dosadno jer smo po cijele dane eksperimentisali kako bi dobili sto bolji zvuk.
Zelja nam je bila da imamo magnetofon jer smo mogli s njim lakse raditi ali nigdje da nadjemo dobar takav. Dao nam je jedan poznanik koji je tvrdio da je magnetofon ispravan samo eto "izgleda da mu je neki osigurac otisao pa zbog toga nece ali je dobar". Donijeli ga mi i otvorili na sta ce moj prijatelj, vidjevsi dijelove u njemu prokomentarisati "Otisao je njemu (poznaniku) osigurac u glavi! Ovo ne moce popraviti ni cijela ekipa iz Hitachija!".
Prijatelj je tog ljeta radio kao postar (mati mu radila u posti pa mu je uspjela srediti, pokusavala je doduse i meni ali nije uspjela) i kako nije imao isto radno vrijeme svaki dan valjalo nam se nekako svemu tome prilagoditi. Naime, trebao nam je equilizer koji je imao njegov stariji brat na svom stereu. Sanse nije bilo da ga pitamo jer ce nam isti odgovoriti "Ne". Taj lik je vecinom bio sutljiv, pozdravljao me samo reda radi i bilo kakav pokusaj konverzacije sa istim bi bio uzaludan. Drustvo mu se sastojalo od lokalnih seljacica ciji je jedini cilj bio da stajliraju auta, vozaju se okolo i piju jeftino pivo i nedaj Boze naletjeti na iste ukoliko si sam. Ako ti viknu "Jebeni imigrant" treba da im se zahvalis i budes sretan. S obzirom da se sve odigravalo u malom mjestu, svako svakoga zna, mene niko i nije previse dirao. Medjutim taj momak mi stvarno nikada nista ruzno nije rekao. Eh sad, posto je i on radio - sjetimo se ja i prijatelj sta cemo. Uvucemo se u njegov stan (Kuca u kojoj su zivjeli je zapravo omanja zgrada gdje su iznajmljivali stanove), izvucemo equilizer, prikopcamo u "studiju" i udarimo svirku. Pomno pratimo sat. Znamo dokle radi. I prije nego sto dodje, mi se opet uvucemo, vratimo equilizer na mjesto, prikopcamo i izadjemo.
Godinama kasnije sretnem tog lika na nekoj svirci u jednom baru. Tip se lijepo pozdravi sa mnom, popili smo par piva zajedno i tad mi rece nesto sto me ostavilo zapanjenim "Ti si jedan od najnormalnijih ljudi s kojima se moj brat druzio. Vas dvojica ste u onom podrumu cuda pravili". Covjek nije par rijeci sa mnom u to vrijeme progovorio! I danas dan kad ga negdje sretnem, lijepo se ispricamo a brata mu sretnem svake prestupne godine jer zivimo u razlicitim mjestima i svako se posvetio svom zivotu.
Sta smo svirali? Ja sam vukao ka progresivnom rocku a on prema death-metalu pa smo se nasli nekako na pola puta. Jednu smo pjesmu uspjeli snimiti na kasetu i to u malo bolje opremljenom studiju koji je tad posjedovao nas zajednicki prijatelj. Gdje se ta kaseta izgubila, ne znam ali vjerujem da je negdje na relaciji izmedju garaze i tavana kod mojih roditelja u kuci.
Ja sam poslije tog ljeta uspjeo skuckati lovu, dobar dio te love je otisao za popravku auta koji sam slupao a od onog sto je ostalo sam kupio japansku Shaftesbury gitaru, kopiju Gibson Les Paula a kasnije sam nasao puno bolje placen posao gdje sam radio vikendima i ferijama pa sam samo nakon pet radnih dana zaradio za polovan Marshallov Valvestate 20 pojacalo.

Bloo wrote:Ja jako volim rijeci
Povremeno pozelim da neko lijepo uglazbi neku omiljenu pjesmu
Ali rijetko naidem na to. Mada slusanje samog pjesnika kako cita vlastite pjesme bude divno, pogotovo Dylan Thomas koji to radi na dramaticno melodican nacin.
Ovo je do sada.najbolji combo muzike i jedne od meni drazih pjesama na koje sam naisla. Ostalo je beze.
Zadrzali u glas Bukowskog.
https://youtu.be/JOaJN3UuSLM

pa uglazbio je Bolero Jesenjina

Chmoljo wrote:
pa uglazbio je Bolero Jesenjina

mučki provokatoru

eee da neko hoce otpjevati nesto od dorothy parker

in da mintajm, ostaje mi dugme

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Ommadawn wrote: Prava pjesma za neki depresivan dan. Kod mene sivilo, uzas! Poklopilo se taman kad sam pustio ovu tvoju pjesmu. Ime Thundersticks mi zvuci poznato ali nikako da se sjetim odakle.

Nego spomenu kasete!
Imao sam ih hipten, sto TDK, sto SONY, sto Philips, Gold Star, Maxell, BASF itd. Deck mi je bio jedan stari Philips iz 1978-e koji je imao fantastican zvuk ali imao je problem sa nekim kondenzatorom. To sam uz pomoc prijatelja uspio srediti pa je taj deck i dalje posluzio. Medjutim imao je samo mjesto za jednu kasetu a meni je trebalo da dubliram druge kasete pa sam (nerado) koristio sestrin stereo.
U to vrijeme moj otac je radio kao automehanicar i gazda te radnje je trebao da se rijesi starih guma i starih automobilskih dijelova koji su se nagomilali. Da bih zaradio koji dzeparac, ponudim mu se da to odvezem do otpada (nekih 30-ak kilometara) i tip pristane. Stari zahvalan i zadovoljan, lakse mu je po autima ceprkati nego da mora se zajebavati sa tim. Bilo je toga bas jedan omanji brijeg. Dobijem starog VW Transportera i udri. Dva dana. Nista mi nije gore bilo nego gume koje su se nakupile vode a koju nikako nisi mogao istjerati ali ista je opet, nekim zakonom fizike uspijevala da te "osvjezi". Srecom, bilo je tih dana toplo iako se za isto ljeto nije moglo reci da je bilo suncano i toplo. Cisteci tako jednu supu vidim da ima neke stare stereo-dijelove. Dva kaseta-decka i jedan rastureni Tandberg pojacalo. Upitam ga da li mu trebaju na sta ovaj rece "Pojacalo baci ali kasetasi mislim da rade. Isprobaj ih, ako rade, uzmi sebi". Jedan Sony s pocetka osamdesetih i jedan stari, "lezeci" svedski Luxor. Uzmem ja to kuci, probam, vidim rade dobro oba. Tad sam zajedno sa jednim prijateljom svirao a isti je isao elektro-smjer u gimnaziji pa je rado pekao zanat na starim elektro-aparatima. Nas dvojica skontali da u podrumu njegovih roditelja improvizujemo studio. Donesem stari Luxor, prikopcamo ga na JVC-pojacalo i neke zvucnike sto smo sami improvizovali od starih TV-aparata, portabl-sterea i starog namjestaja koji nam je sluzio da napravimo kuciste istih. Deck je imao samo dva kanala gdje smo stavili dva mikrofona cije smo drzace pravili od starih lampi. U to vrijeme jos nisam imao elektricnu gitaru i pojacalo, pa sam radio svakakve poslove ne bi li kako skuckao pare za isto. Moj rodjak koji je takodjer svirao gitaru, imao je nekakvu losu kopiju Fendera Stratocastera, zvala se Overland i prodavala se u muzickim radnjama za 1500 svedskih kruna (prosjecna radnicka neto-plata je bila nekih 8-9000 kruna) zajedno sa pojacalom. Koliko para toliko muzike, hocu reci katastrofa. Rodjak je imao sezonski posao u drugom gradu pa mi je velikodusno posudio tu gitaru s pojacalom. I prijatelj udara na bubnjevima a ja ga pokusavam nadglasati s gitarom.
Dvije stvari se mogu sa sigurnoscu reci: 1. nije zvucalo bas najbolje i 2. nije nam bilo dosadno jer smo po cijele dane eksperimentisali kako bi dobili sto bolji zvuk.
Zelja nam je bila da imamo magnetofon jer smo mogli s njim lakse raditi ali nigdje da nadjemo dobar takav. Dao nam je jedan poznanik koji je tvrdio da je magnetofon ispravan samo eto "izgleda da mu je neki osigurac otisao pa zbog toga nece ali je dobar". Donijeli ga mi i otvorili na sta ce moj prijatelj, vidjevsi dijelove u njemu prokomentarisati "Otisao je njemu (poznaniku) osigurac u glavi! Ovo ne moce popraviti ni cijela ekipa iz Hitachija!".
Prijatelj je tog ljeta radio kao postar (mati mu radila u posti pa mu je uspjela srediti, pokusavala je doduse i meni ali nije uspjela) i kako nije imao isto radno vrijeme svaki dan valjalo nam se nekako svemu tome prilagoditi. Naime, trebao nam je equilizer koji je imao njegov stariji brat na svom stereu. Sanse nije bilo da ga pitamo jer ce nam isti odgovoriti "Ne". Taj lik je vecinom bio sutljiv, pozdravljao me samo reda radi i bilo kakav pokusaj konverzacije sa istim bi bio uzaludan. Drustvo mu se sastojalo od lokalnih seljacica ciji je jedini cilj bio da stajliraju auta, vozaju se okolo i piju jeftino pivo i nedaj Boze naletjeti na iste ukoliko si sam. Ako ti viknu "Jebeni imigrant" treba da im se zahvalis i budes sretan. S obzirom da se sve odigravalo u malom mjestu, svako svakoga zna, mene niko i nije previse dirao. Medjutim taj momak mi stvarno nikada nista ruzno nije rekao. Eh sad, posto je i on radio - sjetimo se ja i prijatelj sta cemo. Uvucemo se u njegov stan (Kuca u kojoj su zivjeli je zapravo omanja zgrada gdje su iznajmljivali stanove), izvucemo equilizer, prikopcamo u "studiju" i udarimo svirku. Pomno pratimo sat. Znamo dokle radi. I prije nego sto dodje, mi se opet uvucemo, vratimo equilizer na mjesto, prikopcamo i izadjemo.
Godinama kasnije sretnem tog lika na nekoj svirci u jednom baru. Tip se lijepo pozdravi sa mnom, popili smo par piva zajedno i tad mi rece nesto sto me ostavilo zapanjenim "Ti si jedan od najnormalnijih ljudi s kojima se moj brat druzio. Vas dvojica ste u onom podrumu cuda pravili". Covjek nije par rijeci sa mnom u to vrijeme progovorio! I danas dan kad ga negdje sretnem, lijepo se ispricamo a brata mu sretnem svake prestupne godine jer zivimo u razlicitim mjestima i svako se posvetio svom zivotu.
Sta smo svirali? Ja sam vukao ka progresivnom rocku a on prema death-metalu pa smo se nasli nekako na pola puta. Jednu smo pjesmu uspjeli snimiti na kasetu i to u malo bolje opremljenom studiju koji je tad posjedovao nas zajednicki prijatelj. Gdje se ta kaseta izgubila, ne znam ali vjerujem da je negdje na relaciji izmedju garaze i tavana kod mojih roditelja u kuci.
Ja sam poslije tog ljeta uspjeo skuckati lovu, dobar dio te love je otisao za popravku auta koji sam slupao a od onog sto je ostalo sam kupio japansku Shaftesbury gitaru, kopiju Gibson Les Paula a kasnije sam nasao puno bolje placen posao gdje sam radio vikendima i ferijama pa sam samo nakon pet radnih dana zaradio za polovan Marshallov Valvestate 20 pojacalo.

Dovraga, ove tvoje priče pravo oraspolože čovjeka, čak i kad misli da mu to ne treba.

Bend koji smo ja i moj već spomenuti drug otkrili na jednoj od tadašnjih Rough Trade records kompilacija koja
nam je slučajno dopala šaka u vrijeme kada nisi baš lako mogao pronaći novu i zanimljivu muziku.
Jaws dropped.



Naravno poslije smo otkrili da iza ovoga stoji Mark Kozelek, čovjek sa gomilu raznih projekata i sjajnih albuma
koji je i solo i sa Red House Paintersima kao i sa Sun Kil Moon objavio par certificiranih klasika.

dale cooper wrote:Bend koji smo ja i moj već spomenuti drug otkrili na jednoj od tadašnjih Rough Trade records kompilacija koja
nam je slučajno dopala šaka u vrijeme kada nisi baš lako mogao pronaći novu i zanimljivu muziku.
Jaws dropped.


Naravno poslije smo otkrili da iza ovoga stoji Mark Kozelek, čovjek sa gomilu raznih projekata i sjajnih albuma
koji je i solo i sa Red House Paintersima kao i sa Sun Kil Moon objavio par certificiranih klasika.

Super preporuka. hvala
Zvonke gitare i prigusen mrmljajuci glas me podsjeti na neke pjesme sa Pablo Honey od Radioheada.

Spominjali smo kasete!
Evo jedna interesantna stvar iz 1972-e godine.


Ja sam se svojih kasetasa rijesio - Philips je dao sve od sebe, nije se isplatilo praviti kondenzator, kasete su vec bile isparile i slijedila mu je kanta za smece. Da li se kajem? Pa i ne. Jeste imao dobar zvuk, jeste snimao dobro, jeste da sam bio jedno vrijeme glavni u raji kada sam im presnimavao sa CD-a (ili ploce) na kasetu. Ali nije bio nista posebno.
Sony-u je vrisnuo remen i njega sam se rijesio 2006-e. Nije bio nista posebno a i reprodukcija zvuka je bila katastrofa.
Prije par godina dao sam ponudu na aukciji za jedan dobar Onkyo ali neko drugi je ponudio malo vise.
Sad kontam ukoliko budem nabavljao kasetofon, gledat cu da to bude pravo mocna masina iz sredine osamdesetih.

jao da mi je ovo bilo kad sam slušala kasete....

Ovo ko' kaset verzija cd changera. Cool.