Hafis wrote:hizo ramidovic wrote:
svaki clan predsjednistva treba da predstavlja cijelu drzavu i sve njene građane (jer se taj organ tako i zove) bez obzira na nacionalnost a ne samo narod iz kojeg dolazi.
Pa svakako da treba da predstavlja državu i sve njene građane.
Međutim, njih nije do sada slučajno bilo troje, i upravo ta trojnost je predstavljala tri naroda u BiH, kako je to u stvari i bilo zamišljeno.
Međutim, tadašnji ustavotvorac nije razmišljao o mogućnostima šta bi bilo kad bi bilo..to jest da jedan narod hladno uzme dvije od tri te pozicije pravdajući to sintagmama ''iz reda'', ''predsjednik svih građana'' i bla bla. Sve je to lijepo, i sve divno zvuči, ali je činjenica da je bošnjački narod po svom ukusu izabrao sebi dva svoja predstavnika od moguća tri.
I tako smo dobili Izetbegovića koji je izabran glasovima druge po jačini bošnjačke stranke, Radmanovića izabranog glasovima najjače srpske stranke i Komšića izabranog glasovima najjače bošnjačke stranke (uz dužno izvinjenje onima koji misle drugačije o SDP-u). Hrvata, čitavog jednog konstitutivnog naroda nema u toj priči i po sada važećem izbornbom zakonu nikada ih neće ni biti.
Presuda Sejdić-finci čiji je stvarni i prikrtiveni pokretač očekivao sasvim drugačije rezultate i benefite je razgolitila stvar do kraja i u stvari prišlo se rješavanju ovog gornjeg problema, koji je daleko veći i u ovoj zemlji krupniji politički problem nego problem ostalih.
Ne kažem, problem jeste kompliciran: 4 guzice za tri stolice, ali treba se voditi logičnim rješenjima i sistemom ''harm reduction'' - stvaranja što manje štete.
Ima ona izreka: jedni u klin, drugi u ploču...
Ništa Hrvatima ne bi bilo bolje da umjesto nesposobnog Komšića u fotelji sjedi neki nesposobni hdz-ovac.
Isto kao što ni Srbi nemaju ništa od nesposobnog Radmanovića, a ni Bošnjaci od Bakira...
Problem nije što Bošnjaci biraju Hrvata, već što je taj Hrvat politički klovn koji ni sam sebe ne bi mogao prehraniti da mu nije fotelje. Da je BiH normalna zemlja, njegov maksimum bi bio da bude ćato u mjesnoj zajednici, a predsjedništvo bi vidio samo ako bi kao kurir nosio kakve spise unutra.
Sa druge strane, alternativa Komšiću (sa prethodnih izbora) je ravna katastrofi. Zato se zapravo i jedna i druga strana žale na one druge, a ne gledaju koliko loše rješenje oni imaju da ponude.
Da je Komšić imalo sposobniji, ne bi Hrvati imali nešto protiv njega. Nasuprot tome, blesavo ponašanje, nesposobnost, osionost i nadobudnost ne bi trebali ni Bošnjacima da gode. Isto tako, da je kandidat (Hrvat) iza koga stoje krajevi zemlje sa hrvatskom većinom barem neko normalan, bez kriminogenih aktivnosti i nacionalističkih ispada, Bošnjaci ne bi imali argument zasnovan na "biranju kopredsjednika iz reda ovog ili onog naroda", već bi se složili da je za BiH dobro da kopredsjednik iz reda Hrvata dolazi kao predstavnik Hrvata iz hrvatskih područja.
Međutim, lakše je podleći jeftinim floskulama, medijskim ispadima i populističkim obmanama, već pogledati u oči sebi i svojima, te konstatovati da smo svi loši, podjednako loši.