Dervencanka1939 wrote: ↑30/01/2026 00:22
Nekadašnje kupalište na Jezeru
Kupalište Jezero:
Inicijativu da svojim sredstvima izgradi kupalište smislio je i poslije obilaska mnogih evropskih sličnih objekata sproveo u djelo tridesetih godina prošlog vijeka praški đak, Sarajlija, dr. prava Mihajlo Mišo Semjan, a i sada postoji njegova vila u Ulici Mehmeda Spahe (do hrvatskog veleposlanstva).
U saradnji sa mašinskim inženjerom Brankom Ećimovićem, vlasnikom remontne fabrike avionskih motora AVIA na Grbavici (nekad Strojorad), konstruisana je brana - ustavasa troja vrata na ručno podizanje. U ljeto 1932. počela je izgradnja bazena između Pionirske doline i stadiona Koševo. Površina kupališta iznosila je više od 5.000 kvadratnih metara, sa zapreminom bazena od preko 10.000 kvadratnih metara, sa prosječnom dubinom od dva metra.
Voda je dolazila iz Koševskog potoka, prolazila kroz grubi i fini filter, gdje se taložio mogući talog, te preko slapa u nagibu slijevala se u dječiji dio (plitki) i tekla dalje u Jezero, koje je bilo nepravilnog oblika sa škarpiranim obalama obraslim travom. Dno je bilo popločano kamenim pločama.
Glavni ulaz u kupalište bio je iz Nahorevske ulice (sada Patriotske lige) kroz veliku kapiju sa blagajnama. S lijeve strane od ulaza bili su sportski tereni za male sportove, a sa desne, u dužini od oko 200 metara kabine, prostorije za ljekara i pomoćno osoblje (čuvare, učitelje plivanja itd.).
Na tu tvornicu sam naletio i u popisu ciljeva za savezničke bombardere, zajedno sa recimo željezničkimčvorom Alipašin most
Ostaci kupališta vide se i u filmu koji prikazuje maketu stadiona:
Da bio sam nekoliko puta kod pok. gospođe
Mire, posjećivali smo je ispred Češkog društva, a krivo sam naveo, zapravo otac od pok. gospođe Mire je bio
Mišo Semjan, a Mirina majka je bila Čehinja, mislim da su joj se roditeljij i upoznali za vrijeme Mišinog studiranja u Pragu.
Istovjetne slike i ja negdje posjedujem, a o toj gradnji smo pisalu u časopisu češkog društva "
Snješka=Sněžka" negdje tamo oko 2001. - 2003.g., te mi je textove ustupila gosp. Mira.
btw Mira je bila uposlenica Energoinvesta u prva "Blumova vremena", i njegova bliska saradnica, uz to vrlo lijepo slikala akvarele i crteže, a bila je i članica
Energoinvestovog planinarskog društva, te je tu upoznala i svog budućeg muža
Đorđa Đoku Petrovića, po čijim je skicama i nacrtima sagrađen od Mannesmannovih cijevi i pocinčanog lima i
prvi planinarski toranj na najvišem vrhu Treskavice - Maloj Ćabi, na grebenu Pakliješ, a kasnije prozvan Đokin toranj. Samo 3 takva vrlo slična tornja su bila u cijeloj
ex. YU, pored Đokinog, onaj na vrhu
Triglava - Aljažev stolp, po idejnom tvorcu
Jakobu Aljažu, župniku u
Dovju, sa važnom ulogom u razvoju slovenskog planinarstva i treći
Vickov stup na vrhu Mosora, po
Vicku Krstuloviću, partizanskom komandantu i političaru iz Dalmacije.
Mišo je po toj pravnoj/odvjetničkoj, a i češkoj liniji kroz vrijeme izgradio vezu sa
arch. Karelom Pařikom, koji je za njihovu brojnu obitelj sa mnogo članova i djece projektovao tu prekrasnu vilu sa vrtovima i cvijećem.
I tu sliku originalnog izgleda Vile sam negdje imao, sada je u blijedom izdanju u odnosu na prvobitno izdanje. Kako je Mišo kao advokat radio za sve vjerske zajednice i dosta je i sarađivao i sa različitim štamparsko-izdavačkim organizacijema neovisno od vjere i nacije, nova vlast im vrlo brzo oduzima vilu. Kasnije je tu dugo godina bila direkcija
AutoMoto Saveza BiH, a iza zadnjeg rata
Centrala SDA.
.
.
