pastirck wrote:U vezi kosarkasa...stvarno ne vidim neko rjesenje. Zatvorice ga na 30 godina i kad izadje bice 30 puta ludji.
Ako ga sad pustis postoji mogucnost da ne popije jutarnju terapiju i eto belaja ponovo.
Situacija je komplikovanija kad se zna da je svaki slucaj prica za sebe

Momak je pomenut na dnu teksta. Nazalost zivot mu nije za zaviditi
IN MEMORIAM:
BAJRO ISAKOVIC (1948–2000)
Ubice na cesti i jos jedan dragi lik otisao je tamo odakle povratka nema. U Konjicu, na pjesackom prelazu, smrt je razmotala teski crni pokrov i povela u svoje sumorne odaje Bajru Isakovica, mog druga. Rodjen je prije 52 godine u Stocu. Usred Stoca, kule svoje, zavrsio je gimanziju, a onda se zaputio u Sarajevo, gdje zavrsava Elektrotehnicki fakultet, energetski smjer i zaposljava se u Elektroprivredi BiH, rodnom mjestu svoje profesionalne srece i beskrajne ljudske tuge. Gotovo sav radni vijek proveo je u toj velikoj kompaniji, radeci godinama u Elektroprenosu, da bi, kada je bilo najteze, preuzeo zahtjevnu funkciju ratnog direktora firme ciji su radnici herojskim naporima, u svakodnevnom ruletu, dovlacili struju u Grad, kada je ona bila Sunce, kada je bila Voda, kada je bila Zivot. Bajro Isakovic nalazio se na celu kolone majstora svjetla koji su trcali preko piste, provlacili se kroz znani sarajevski tunel i tamo, s druge strane obruca, trazili nacine da Struja udje u Sarajevo. I evo: Grad svijetli, kandila i svijece pripadaju povijesti, a njega vise nema.
Sa sobom je ponio svoju neispricanu pricu o Elektroprivredi, koju je morao napustiti nakon svega sto je dao Kompaniji i ljudima. Bajro Isakovic je bio clan SDP-a, a to je bilo dovoljno SDA mocnicima da ga smijene sa celnog mjesta Elektroprenosa. Bio je crven od glave do pete i, kao takav, uklonjen je iz ambijenta u kome se snalazio kao riba u vodi. Ali, Bajro Isakovic je imao snage i znanja da pokrene vlastitu firmu, da svoj intelekt upotrijebi za otkrivanje novih prostranstava profesije i novih predjela ljudske slobode.
Evo, u noci u kojoj ga meleci nose u svoju nebesku zemlju, pisem ovo sjecanje i ne mogu prezaliti sto nismo realizirali nas usmeni dogovor: da zabiljezim njegovu licnu ispovijest o politickom mraku koji je svojim hladnim sjenama gospodario Elektroprivredom, cineci je u potpunosti zavisnom od SDA nomenklature.
Nazalost, smrt je bila brza. Ostale su neispricane sve nase price, koje smo zapoceli dalekih ratnih dana, u onim sumornim nocima kada nas je u kafani kod Ceske jedino grijala prica o kosarci, koju smo voljeli svim svojim bicem. Desetine utakmica, Sarajevo, Zenica, Kakanj…, i zal sto sarajevska kosarka, nakon svih ovih godina, kukavicki propada. Nije docekao svoj sportski san - da Bosna bude velika, pa da gledamo strasne evropske klubove u nasoj carsiji. Hocu da vjerujem da ga
Armin nece iznevjeriti: ni u zivotu ni na parketu, i da ce ga gore negdje s neba grijati veliki Bajrin osmijeh. (N.C.)
http://www.bhdani.com/arhiva/162/fokus162.htm#f2