malo da se obavestimo sta se desava...
Dešavanja u Srbiji
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3656 Re: Desavanja u Srbiji
Plan od šest tačakaObjavljeno: Sre, 19. 11. 2008. 12:32 POKUŠAJ PODELE KOSOVA
Raskrsnica bez izlaza
PHOTO: FoNet/EPA
Beograd još od dolaska EULEX-a negira njegovu legalnost pozivajući se na činjenicu da nije „prošao Savet bezbednosti UN”. Kritika političke i intelektualne elite u Srbiji i srpskih predstavnika na Kosovu može se sažeti kroz sledeće stavove: „EULEX je drugo ime za Ahtisarijev plan” (Koštunica); EULEX će sprovoditi ustav i zakone lažne države Kosovo; EULEX vodi ka nezavisnosti pokrajine
PHOTO: http://www.ceis-eu.org
Piše: Sonja Biserko
Pokušaj Beograda da minira Ahtisarijev plan naišao je na oštru reakciju albanskih ne samo političara već i celog društva. Naime, Beograd je pokušao da razmeštanje EULEX-a na sever Kosova uslovi sa tzv. šest tačaka koje u suštini osporavaju status Kosova, kao i njegov ustav, u koji je ugrađen Ahtisarijev plan. Pregovori su vođeni na relaciji Beograd–UNMIK bez uključivanja albanske strane, kojoj je sporazum naknadno samo uručen na potpisivanje.
Plan od šest tačaka u suštini izlazi u susret srpskim zahtevima za etničku podelu Kosova. Cilj pregovora bio je, kada je o Srbiji reč, da se zadrži puna kontrola nad severnim delom Kosova. Pomenuti dogovor odnosi se na delovanje misije EULEX, koja bi ostala pod okriljem UN i bila neutralna prema statusu Kosova, a važio bi za policiju, carine, pravosuđe, saobraćaj, granice i vere. Policija bi, na primer, bila srpska tamo gde je većinsko srpsko stanovništvo i odgovarala bi samo UNMIK-u.
Vlada Kosova smatra da ovaj dogovor znači destabilizaciju nezavisnosti Kosova i pokušaj „mekog” odvajanja severa države (Prema prištinskim izvorima, izaslanik za posredovanje između Beograda i Prištine, Endrju Ledli predložio je „administrativnu podelu” severa od ostalog dela Kosova, Novosti, „Nude sever za EULEX?”, 28. oktobar 2008). Nezavisnost bi time bila ne samo samo potkopana već dovedena u pitanje.
EULEX, misija Evropske unije, predviđena je Ahtisarijevim planom i u skladu je sa Rezolucijom 1244, što se stalno negira u diplomatskim krugovima Srbije. Član 10 ovlašćuje generalnog sekretara da uz pomoć odgovarajućih međunarodnih organizacija, uspostavi međunarodno civilno prisustvo na Kosovu kako bi se obezbedila privremena uprava na Kosovu, pri čemu će narod Kosova moći da uživa suštinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije i koje će obezbediti prelaznu upravu pri čemu će uspostavljati i nadgledati razvoj privremenih demokratskih institucija samouprave kako bi se obezbedili uslovi za miran i normalan život svih stanovnika Kosova. Na osnovu Rezolucije 1244 UN, na Kosovu je do sada bila misija UNMIK, koja je početkom decembra 2008. trebalo da bude zamenjena misijom EULEX.
Upadljivo je da mediji veoma malo posvećuju pažnju sadržini Ahtisarijevog plana ili uopšte o tome ne govore. Prema njemu, Kosovo je konstituisano kao multietničko društvo, uz visok stepen autonomije za manjine, što ne važi samo za Srbe, već i Rome, Aškalije, Gorance, Egipćane, Turke i Bošnjake. Dalje, Ahtisarijev plan definiše Kosovo kao visoko decentralizovanu državu sa određenim brojem novih opština upravo da bi se udovoljilo zahtevima Beograda.
Dok je bio premijer, Vojislav Koštunica je pripremio „pravnu osnovu” za sadašnje ponašanje Srbije, jer je u Ustav iz 2006. u preambulu ušla formulacija da je „Kosovo integralni deo Srbije”. Istovremeno, postignut je konsenzus između DSS, SRS i DS o tzv. akcionom planu, čiji detalji nisu poznati javnosti, ali se ipak primenjuju (proterivanje ambasadora Crne Gore i Makedonije). Strategija Beograda je da na mala vrata izbori naknadnu podelu Kosova.
Beograd još od dolaska EULEX-a negira njegovu legalnost pozivajući se na činjenicu da nije „prošao Savet bezbednosti UN”. Kritika političke i intelektualne elite u Srbiji i srpskih predstavnika na Kosovu može se sažeti kroz sledeće stavove: „EULEX je drugo ime za Ahtisarijev plan” (Koštunica); EULEX će sprovoditi ustav i zakone lažne države Kosovo; EULEX vodi ka nezavisnosti pokrajine.
Dobrodošlica za EULEX
Potpuno odbacivanje EULEX-a sada je zamenjeno novom taktikom. U međuvremenu je Boris Tadić izašao sa predlogom o podeli Kosova kroz formulu prihvatanja EULEX-a pod okriljem UNMIK-a. Vojislav Koštunica, međutim, i dalje sumnjiči Borisa Tadića da bi prihvatanje EULEX-a pod novim uslovima ipak značilo priznavanje nezavisnosti Kosova. On smatra da strategija zapadnih sila koje stoje iza nezavisnosti Kosova sadrži tri faze uvlačenja Srbije u saučesništvo u procesu priznavanja Kosova. Prva faza bila je potpisivanje SSP između Srbije i 27 država članica EU, od kojih je većina priznala Kosovo. Druga faza ove strategije jeste da Srbija prizna EULEX koji će sprovoditi ustav i zakone ove lažne države. A treću fazu predstavlja prihvatanje Išingerovog plana o uspostavljanju dobrosusedskih odnosa između Srbije i Kosova, koji smo inače odbacili na prethodno vođenim pregovorima. Koštunica ističe da je „sadašnja vlast na putu da ostvari prve od dve predviđene tri tačke ove strategije“ (http://www.kosovo-metohija.com, intervju sa Vojislavom Koštunicom, 13. novembar 2008). I Srpska radikalna i Srpska napredna stranka smatraju da je reč samo o novim uslovima koje EU postavlja Srbiji.
Glavni pregovarač o „šest tačaka“ Vuk Jeremić arogantno i neumesno oglašava još jednu „diplomatsku pobedu“. Tako, na primer, poziva EU da se „konačno suprotstavi ekstremistima u Prištini i da im kaže ’Ovo neće proći’. Vaše odbacivanje zakona neće biti tolerisano. A vaše pretnje neće biti prihvaćene“. U intervjuu Tanjugu rekao je da je „Srbija svojim nastupom u Generalnoj skupštini UN i svojom diplomatskom aktivnošću širom sveta pokazala da je nazaobilazan faktor kada je reč o određivanju budućeg statusa Kosova. Pokazali smo da bez nas bilo kakvo rešenje nije moguće ni legalizovati, a kamoli sprovesti“.
Očigledno je da je „operacija šest tačaka“ bila rukovođena i interesom UN da produži misiju na Kosovu. Nakon odbijanja Prištine, Bernar Kušner, šef francuske diplomatije, proglasio je plan mrtvim slovom na papiru. Poseta Prištini visokih zvaničnika Stejt departmenta Danijela Frida i Stjuarta Džonsa pokazuje američko razumevanje za stav Kosova. Naime, Frid je izjavio da je „Vlada Kosova vlada suverene države koja treba da sluša druge, ali da sama odlučuje o interesima svoje države“. Dodao je da je Plan od šest tačaka privremeno rešenje, a da SAD ostaju pri svojoj podršci i prijateljstvu prema Vladi Kosova. Stjuart Džons je izjavio da predsedničko saopštenje Saveta bezbednosti UN nije preduslov za razmeštanje EULEX-a, koji bi do kraja decembra trebalo da postane operativan na Kosovu.
Bez obzira na ishod sadašnjih pregovora oko Plana o šest tačaka, očekuje se da EULEX počne svoj mandat 2. decembra, makar u albanskom delu Kosova, dok će u srpskim enklavama i na severu Kosova do daljeg, UNMIK nastaviti da radi svoj posao.
Neki predstavnici zapadnih zemalja ovaj plan vide kao „tehnički sporazum“ samo u funkciji što bržeg razmeštanja EULEX-a. Međutim, Beograd je uvek do sada slične nepreciznosti uspevao da iskoristi i iznudi rešenja, čija je polovičnost trajni izvor nestabilnosti.
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=19176
Raskrsnica bez izlaza
PHOTO: FoNet/EPA
Beograd još od dolaska EULEX-a negira njegovu legalnost pozivajući se na činjenicu da nije „prošao Savet bezbednosti UN”. Kritika političke i intelektualne elite u Srbiji i srpskih predstavnika na Kosovu može se sažeti kroz sledeće stavove: „EULEX je drugo ime za Ahtisarijev plan” (Koštunica); EULEX će sprovoditi ustav i zakone lažne države Kosovo; EULEX vodi ka nezavisnosti pokrajine
PHOTO: http://www.ceis-eu.org
Piše: Sonja Biserko
Pokušaj Beograda da minira Ahtisarijev plan naišao je na oštru reakciju albanskih ne samo političara već i celog društva. Naime, Beograd je pokušao da razmeštanje EULEX-a na sever Kosova uslovi sa tzv. šest tačaka koje u suštini osporavaju status Kosova, kao i njegov ustav, u koji je ugrađen Ahtisarijev plan. Pregovori su vođeni na relaciji Beograd–UNMIK bez uključivanja albanske strane, kojoj je sporazum naknadno samo uručen na potpisivanje.
Plan od šest tačaka u suštini izlazi u susret srpskim zahtevima za etničku podelu Kosova. Cilj pregovora bio je, kada je o Srbiji reč, da se zadrži puna kontrola nad severnim delom Kosova. Pomenuti dogovor odnosi se na delovanje misije EULEX, koja bi ostala pod okriljem UN i bila neutralna prema statusu Kosova, a važio bi za policiju, carine, pravosuđe, saobraćaj, granice i vere. Policija bi, na primer, bila srpska tamo gde je većinsko srpsko stanovništvo i odgovarala bi samo UNMIK-u.
Vlada Kosova smatra da ovaj dogovor znači destabilizaciju nezavisnosti Kosova i pokušaj „mekog” odvajanja severa države (Prema prištinskim izvorima, izaslanik za posredovanje između Beograda i Prištine, Endrju Ledli predložio je „administrativnu podelu” severa od ostalog dela Kosova, Novosti, „Nude sever za EULEX?”, 28. oktobar 2008). Nezavisnost bi time bila ne samo samo potkopana već dovedena u pitanje.
EULEX, misija Evropske unije, predviđena je Ahtisarijevim planom i u skladu je sa Rezolucijom 1244, što se stalno negira u diplomatskim krugovima Srbije. Član 10 ovlašćuje generalnog sekretara da uz pomoć odgovarajućih međunarodnih organizacija, uspostavi međunarodno civilno prisustvo na Kosovu kako bi se obezbedila privremena uprava na Kosovu, pri čemu će narod Kosova moći da uživa suštinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije i koje će obezbediti prelaznu upravu pri čemu će uspostavljati i nadgledati razvoj privremenih demokratskih institucija samouprave kako bi se obezbedili uslovi za miran i normalan život svih stanovnika Kosova. Na osnovu Rezolucije 1244 UN, na Kosovu je do sada bila misija UNMIK, koja je početkom decembra 2008. trebalo da bude zamenjena misijom EULEX.
Upadljivo je da mediji veoma malo posvećuju pažnju sadržini Ahtisarijevog plana ili uopšte o tome ne govore. Prema njemu, Kosovo je konstituisano kao multietničko društvo, uz visok stepen autonomije za manjine, što ne važi samo za Srbe, već i Rome, Aškalije, Gorance, Egipćane, Turke i Bošnjake. Dalje, Ahtisarijev plan definiše Kosovo kao visoko decentralizovanu državu sa određenim brojem novih opština upravo da bi se udovoljilo zahtevima Beograda.
Dok je bio premijer, Vojislav Koštunica je pripremio „pravnu osnovu” za sadašnje ponašanje Srbije, jer je u Ustav iz 2006. u preambulu ušla formulacija da je „Kosovo integralni deo Srbije”. Istovremeno, postignut je konsenzus između DSS, SRS i DS o tzv. akcionom planu, čiji detalji nisu poznati javnosti, ali se ipak primenjuju (proterivanje ambasadora Crne Gore i Makedonije). Strategija Beograda je da na mala vrata izbori naknadnu podelu Kosova.
Beograd još od dolaska EULEX-a negira njegovu legalnost pozivajući se na činjenicu da nije „prošao Savet bezbednosti UN”. Kritika političke i intelektualne elite u Srbiji i srpskih predstavnika na Kosovu može se sažeti kroz sledeće stavove: „EULEX je drugo ime za Ahtisarijev plan” (Koštunica); EULEX će sprovoditi ustav i zakone lažne države Kosovo; EULEX vodi ka nezavisnosti pokrajine.
Dobrodošlica za EULEX
Potpuno odbacivanje EULEX-a sada je zamenjeno novom taktikom. U međuvremenu je Boris Tadić izašao sa predlogom o podeli Kosova kroz formulu prihvatanja EULEX-a pod okriljem UNMIK-a. Vojislav Koštunica, međutim, i dalje sumnjiči Borisa Tadića da bi prihvatanje EULEX-a pod novim uslovima ipak značilo priznavanje nezavisnosti Kosova. On smatra da strategija zapadnih sila koje stoje iza nezavisnosti Kosova sadrži tri faze uvlačenja Srbije u saučesništvo u procesu priznavanja Kosova. Prva faza bila je potpisivanje SSP između Srbije i 27 država članica EU, od kojih je većina priznala Kosovo. Druga faza ove strategije jeste da Srbija prizna EULEX koji će sprovoditi ustav i zakone ove lažne države. A treću fazu predstavlja prihvatanje Išingerovog plana o uspostavljanju dobrosusedskih odnosa između Srbije i Kosova, koji smo inače odbacili na prethodno vođenim pregovorima. Koštunica ističe da je „sadašnja vlast na putu da ostvari prve od dve predviđene tri tačke ove strategije“ (http://www.kosovo-metohija.com, intervju sa Vojislavom Koštunicom, 13. novembar 2008). I Srpska radikalna i Srpska napredna stranka smatraju da je reč samo o novim uslovima koje EU postavlja Srbiji.
Glavni pregovarač o „šest tačaka“ Vuk Jeremić arogantno i neumesno oglašava još jednu „diplomatsku pobedu“. Tako, na primer, poziva EU da se „konačno suprotstavi ekstremistima u Prištini i da im kaže ’Ovo neće proći’. Vaše odbacivanje zakona neće biti tolerisano. A vaše pretnje neće biti prihvaćene“. U intervjuu Tanjugu rekao je da je „Srbija svojim nastupom u Generalnoj skupštini UN i svojom diplomatskom aktivnošću širom sveta pokazala da je nazaobilazan faktor kada je reč o određivanju budućeg statusa Kosova. Pokazali smo da bez nas bilo kakvo rešenje nije moguće ni legalizovati, a kamoli sprovesti“.
Očigledno je da je „operacija šest tačaka“ bila rukovođena i interesom UN da produži misiju na Kosovu. Nakon odbijanja Prištine, Bernar Kušner, šef francuske diplomatije, proglasio je plan mrtvim slovom na papiru. Poseta Prištini visokih zvaničnika Stejt departmenta Danijela Frida i Stjuarta Džonsa pokazuje američko razumevanje za stav Kosova. Naime, Frid je izjavio da je „Vlada Kosova vlada suverene države koja treba da sluša druge, ali da sama odlučuje o interesima svoje države“. Dodao je da je Plan od šest tačaka privremeno rešenje, a da SAD ostaju pri svojoj podršci i prijateljstvu prema Vladi Kosova. Stjuart Džons je izjavio da predsedničko saopštenje Saveta bezbednosti UN nije preduslov za razmeštanje EULEX-a, koji bi do kraja decembra trebalo da postane operativan na Kosovu.
Bez obzira na ishod sadašnjih pregovora oko Plana o šest tačaka, očekuje se da EULEX počne svoj mandat 2. decembra, makar u albanskom delu Kosova, dok će u srpskim enklavama i na severu Kosova do daljeg, UNMIK nastaviti da radi svoj posao.
Neki predstavnici zapadnih zemalja ovaj plan vide kao „tehnički sporazum“ samo u funkciji što bržeg razmeštanja EULEX-a. Međutim, Beograd je uvek do sada slične nepreciznosti uspevao da iskoristi i iznudi rešenja, čija je polovičnost trajni izvor nestabilnosti.
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=19176
-
dallton
- Posts: 7739
- Joined: 31/07/2008 08:49
#3657 Re: Desavanja u Srbiji
nesto mi je ovaj dio s polovicnim rjesenjima od nekud poznat
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3658 Re: Desavanja u Srbiji
vuk je samo izvodjac radova. ne razumem sto ga poentiraju toliko.
covek je potrcko za ko mu kaze, naredi...
covek je potrcko za ko mu kaze, naredi...
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3659 Re: Desavanja u Srbiji
Osnovne informacije
Vrsta: : Zajednički interesi - Uvjerenja i svrhe
Opis:: Kao sto svi znamo, Vuk Jeremic je Ministar spoljnjih poslova u Vladi Vojislava Kostunice koji kao jedna papiga nonstop ponavlja da su prioriteti nase zemlje evropske integracije, ali i ocuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta iste [citaj: hoce da se jebe, a da mu ne udje].
Ono sto malo nas zna jeste sledece:
- Otac Vuka Jeremica, Misko Jeremic, je bio jedan od top menadzera Jugopetrola u 90-ima i najobicniji milosevicevski novopeceni bogatas;
- Vuk Jeremic se skolovao na University of Cambridge u Velikoj Britaniji novcem koji je njegov otac "zaradio" u Jugopetrolu;
- Jeremic se uspeo upisati na Kennedy School of Government na Harvard University-ju 2002. godine samo uz pomoc preporuke koju je napisao pokojni Dr Zoran Djindjic;
- Pre odlaska za Ameriku, Jeremic je radio u Djindjicevom kabinetu kako bi stekao iskustvo, ali je po upozorenju BIA-e da je nepouzdan i saznanja da je tokom angazmana u kabinetu nelegalno kopirao odredjene dokumente i iste davao clanovima bosanske mafije, on otpusten posle samo 3 nedelje, dok se Tadic licno pozabavio time da se Jeremicevi postupci sto bolje prikriju;
- Jeremic nikada nije sluzio vojsku u Srbiji vec je Boris Tadic kada ga je zaposlio u Ministarstvu odbrane priznao njegov angazman u istom kao odsluzenu vojnu obavezu;
- Posle svedocenja u Kongresu SAD-a u maju 2005. godine ciji je cilj bio obrazlaganje razloga zbog kojih Kosovo treba da ostane u Srbiji, Jeremic je rekao u poverenju nekima od svojih sagovornika da njegov zadatak nije ocuvanje Kosova u Srbiji vec smanjenje efekta koje ce nezavisnost Kosova imati na politicku klimu u zemlji;
- Posto je Tadic iste godine poslao Jeremica u Francusku, po njegovom povratku, iz Ambasade Francuske stigla je molba da ga vise tamo nikada ne salju; ...
... I bez obzira na sve ove licne i diplomatske skandale, Vuk Jeremic je jedan od najblizih saradnika manekena Borisa Tadica i Ministar spoljnjih poslova u Vladi pospanog i tunjavog samana Vojislava Kostunice *UZAS*

Vrsta: : Zajednički interesi - Uvjerenja i svrhe
Opis:: Kao sto svi znamo, Vuk Jeremic je Ministar spoljnjih poslova u Vladi Vojislava Kostunice koji kao jedna papiga nonstop ponavlja da su prioriteti nase zemlje evropske integracije, ali i ocuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta iste [citaj: hoce da se jebe, a da mu ne udje].
Ono sto malo nas zna jeste sledece:
- Otac Vuka Jeremica, Misko Jeremic, je bio jedan od top menadzera Jugopetrola u 90-ima i najobicniji milosevicevski novopeceni bogatas;
- Vuk Jeremic se skolovao na University of Cambridge u Velikoj Britaniji novcem koji je njegov otac "zaradio" u Jugopetrolu;
- Jeremic se uspeo upisati na Kennedy School of Government na Harvard University-ju 2002. godine samo uz pomoc preporuke koju je napisao pokojni Dr Zoran Djindjic;
- Pre odlaska za Ameriku, Jeremic je radio u Djindjicevom kabinetu kako bi stekao iskustvo, ali je po upozorenju BIA-e da je nepouzdan i saznanja da je tokom angazmana u kabinetu nelegalno kopirao odredjene dokumente i iste davao clanovima bosanske mafije, on otpusten posle samo 3 nedelje, dok se Tadic licno pozabavio time da se Jeremicevi postupci sto bolje prikriju;
- Jeremic nikada nije sluzio vojsku u Srbiji vec je Boris Tadic kada ga je zaposlio u Ministarstvu odbrane priznao njegov angazman u istom kao odsluzenu vojnu obavezu;
- Posle svedocenja u Kongresu SAD-a u maju 2005. godine ciji je cilj bio obrazlaganje razloga zbog kojih Kosovo treba da ostane u Srbiji, Jeremic je rekao u poverenju nekima od svojih sagovornika da njegov zadatak nije ocuvanje Kosova u Srbiji vec smanjenje efekta koje ce nezavisnost Kosova imati na politicku klimu u zemlji;
- Posto je Tadic iste godine poslao Jeremica u Francusku, po njegovom povratku, iz Ambasade Francuske stigla je molba da ga vise tamo nikada ne salju; ...
... I bez obzira na sve ove licne i diplomatske skandale, Vuk Jeremic je jedan od najblizih saradnika manekena Borisa Tadica i Ministar spoljnjih poslova u Vladi pospanog i tunjavog samana Vojislava Kostunice *UZAS*
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3660 Re: Desavanja u Srbiji
jbt, kako sad da stavljam coraxa ovde ?
http://www.danas.rs/vesti/corax.22.html
kako da stavim karikaturu ???
http://www.danas.rs/vesti/corax.22.html
kako da stavim karikaturu ???
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3661 Re: Desavanja u Srbiji
Analiza nemačke agencije DPA
]
Objavljeno: Čet, 20. 11. 2008. 12:58
SRBIJA SE SVAĐA S OSTATKOM SVETA
Planeta Srbija: U svađi sa celim svetom
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
Usred mirnodopskih vremena Srbija je, skoro isto kao i u ratnom metežu, u lošim odnosima sa ostatkom sveta, navodi se u analizi nemačke agencije DPA pod naslovom „Srbija se svađa sa ostatkom sveta”.e-Novine
Navodi se da su „susedi Makedonija, Crna Gora i Hrvatska trenutno za Beograd isto tako osetljiva tema kao i SAD, Evropska unija i NATO” i dodaje da u pozadini sadašnjeg raspoloženja u Srbiji stoji i „gorko razočaranje zbog navodno lošeg tretmana Srbije u svetu”.
Nemačka agencija piše da je „danas najugroženiji Srbin među vodećim političarima ministar inostranih poslova Vuk Jeremić”, koji je „poslednjih dana svima očitao bukvice”.
Održao bukvicu celom svetu: Profesor Jeremić
PHOTO: FoNet
Podseća se na Jeremićeve ocene da su „odnosi sa SAD gori nego ikada”, da „EU treba da prestane da Srbiji postavlja stalno nove uslove za članstvo” i da je „Hrvatska sama odgovorna za genocid nad Srbima”.
„Ove nedelje je ministar čak potpuno nediplomatski rekao da neće biti daljih pregovora o spornoj misiji EULEX na Kosovu”, piše DPA i navodi upozorenja „pre svega francuskih i britanskih diplomata da onaj ko želi da postane član EU ne može da radi protiv nje”.
„Beograd kao mantru ponavlja da željeno članstvo u EU nema veze sa ostalim spornim temama. I više od toga. Vodeći političari stvaraju uverenje da Brisel već potpisane sporazume o približavanju EU može da stavi na snagu iako Ratko Mladić nije uhapšen. Ali već odavno je to uslov svih uslova”, ukazuje se u analizi nemačke agencije.
Dalje se ocenjuje da „Srbija, kada je reč o približavanju EU, zaostaje za svim drugim zemaljama regiona”, a da „vodeći srpski političari složno jadikuju da je za to kriv Brisel koji maltretira Srbiju”.
„Nikada se ne pominje da srpski parlament, blokiran svađama, treba da donese preko 40 zakona da bi zemlja mogla da krene putem EU. Pri tome će poslanici, kako analizira dobro informisani dnevnik 'Blic', do kraja godine usvojiti jedan jedini zakon sa te liste”, navodi se na kraju analize DPA.
Povezani članci:
]
Objavljeno: Čet, 20. 11. 2008. 12:58
SRBIJA SE SVAĐA S OSTATKOM SVETA
Planeta Srbija: U svađi sa celim svetom
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
Usred mirnodopskih vremena Srbija je, skoro isto kao i u ratnom metežu, u lošim odnosima sa ostatkom sveta, navodi se u analizi nemačke agencije DPA pod naslovom „Srbija se svađa sa ostatkom sveta”.e-Novine
Navodi se da su „susedi Makedonija, Crna Gora i Hrvatska trenutno za Beograd isto tako osetljiva tema kao i SAD, Evropska unija i NATO” i dodaje da u pozadini sadašnjeg raspoloženja u Srbiji stoji i „gorko razočaranje zbog navodno lošeg tretmana Srbije u svetu”.
Nemačka agencija piše da je „danas najugroženiji Srbin među vodećim političarima ministar inostranih poslova Vuk Jeremić”, koji je „poslednjih dana svima očitao bukvice”.
Održao bukvicu celom svetu: Profesor Jeremić
PHOTO: FoNet
Podseća se na Jeremićeve ocene da su „odnosi sa SAD gori nego ikada”, da „EU treba da prestane da Srbiji postavlja stalno nove uslove za članstvo” i da je „Hrvatska sama odgovorna za genocid nad Srbima”.
„Ove nedelje je ministar čak potpuno nediplomatski rekao da neće biti daljih pregovora o spornoj misiji EULEX na Kosovu”, piše DPA i navodi upozorenja „pre svega francuskih i britanskih diplomata da onaj ko želi da postane član EU ne može da radi protiv nje”.
„Beograd kao mantru ponavlja da željeno članstvo u EU nema veze sa ostalim spornim temama. I više od toga. Vodeći političari stvaraju uverenje da Brisel već potpisane sporazume o približavanju EU može da stavi na snagu iako Ratko Mladić nije uhapšen. Ali već odavno je to uslov svih uslova”, ukazuje se u analizi nemačke agencije.
Dalje se ocenjuje da „Srbija, kada je reč o približavanju EU, zaostaje za svim drugim zemaljama regiona”, a da „vodeći srpski političari složno jadikuju da je za to kriv Brisel koji maltretira Srbiju”.
„Nikada se ne pominje da srpski parlament, blokiran svađama, treba da donese preko 40 zakona da bi zemlja mogla da krene putem EU. Pri tome će poslanici, kako analizira dobro informisani dnevnik 'Blic', do kraja godine usvojiti jedan jedini zakon sa te liste”, navodi se na kraju analize DPA.
Povezani članci:
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3662 Re: Desavanja u Srbiji
http://www.noviradiobeograd.com/
Slušajte u petak od 14 do 16h: “Razgovori sa Klio” Emisija o istoriji koju nisu pisali pobednici… Dr Kosta Nikolić u goste dovodi Vladimira Petrovića, saradnika Fonda za humanitarno pravo. Razgovaraju o Međunarodnom sudu za ratne zločine u...
Slušajte u petak od 14 do 16h: “Razgovori sa Klio” Emisija o istoriji koju nisu pisali pobednici… Dr Kosta Nikolić u goste dovodi Vladimira Petrovića, saradnika Fonda za humanitarno pravo. Razgovaraju o Međunarodnom sudu za ratne zločine u...
-
Umjetnik a
- Posts: 3078
- Joined: 20/01/2007 10:26
- Location: Sarajevo
#3663 Re: Desavanja u Srbiji
pesak ma nemoj dirati vuka
-
dallton
- Posts: 7739
- Joined: 31/07/2008 08:49
#3664 Re: Desavanja u Srbiji
bogati pesak sta je novo u ovoj listi informacija? a nisi ni dodala da ga je u americi i engleskoj finansirao na skolovanju i obucavao grcko - britanski lobi, nadajuci se da stvore umivenog nacionalistu prijemcivog zapadu, medjutim zecinu jeremiju je povukla turska krv pa voli svakome da se izblebece u lice i posvadja sa bar jednom trecinom planete radi "ponosa" , sto se i desilo...propalo skolovanjepesak wrote:Osnovne informacije
Vrsta: : Zajednički interesi - Uvjerenja i svrhe
Opis:: Kao sto svi znamo, Vuk Jeremic je Ministar spoljnjih poslova u Vladi Vojislava Kostunice koji kao jedna papiga nonstop ponavlja da su prioriteti nase zemlje evropske integracije, ali i ocuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta iste [citaj: hoce da se jebe, a da mu ne udje].
Ono sto malo nas zna jeste sledece:
- Otac Vuka Jeremica, Misko Jeremic, je bio jedan od top menadzera Jugopetrola u 90-ima i najobicniji milosevicevski novopeceni bogatas;
- Vuk Jeremic se skolovao na University of Cambridge u Velikoj Britaniji novcem koji je njegov otac "zaradio" u Jugopetrolu;
- Jeremic se uspeo upisati na Kennedy School of Government na Harvard University-ju 2002. godine samo uz pomoc preporuke koju je napisao pokojni Dr Zoran Djindjic;
- Pre odlaska za Ameriku, Jeremic je radio u Djindjicevom kabinetu kako bi stekao iskustvo, ali je po upozorenju BIA-e da je nepouzdan i saznanja da je tokom angazmana u kabinetu nelegalno kopirao odredjene dokumente i iste davao clanovima bosanske mafije, on otpusten posle samo 3 nedelje, dok se Tadic licno pozabavio time da se Jeremicevi postupci sto bolje prikriju;
- Jeremic nikada nije sluzio vojsku u Srbiji vec je Boris Tadic kada ga je zaposlio u Ministarstvu odbrane priznao njegov angazman u istom kao odsluzenu vojnu obavezu;
- Posle svedocenja u Kongresu SAD-a u maju 2005. godine ciji je cilj bio obrazlaganje razloga zbog kojih Kosovo treba da ostane u Srbiji, Jeremic je rekao u poverenju nekima od svojih sagovornika da njegov zadatak nije ocuvanje Kosova u Srbiji vec smanjenje efekta koje ce nezavisnost Kosova imati na politicku klimu u zemlji;
- Posto je Tadic iste godine poslao Jeremica u Francusku, po njegovom povratku, iz Ambasade Francuske stigla je molba da ga vise tamo nikada ne salju; ...
... I bez obzira na sve ove licne i diplomatske skandale, Vuk Jeremic je jedan od najblizih saradnika manekena Borisa Tadica i Ministar spoljnjih poslova u Vladi pospanog i tunjavog samana Vojislava Kostunice *UZAS*
![]()
-
dallton
- Posts: 7739
- Joined: 31/07/2008 08:49
#3665 Re: Desavanja u Srbiji
Btw. znam Petrovica odlicno, decko se lijepo pretvara pisuci doktorsku tezu o "historicarima kao expertima pred ICTY" ciji ce sadrzaj goditi "zapadnim, neutralnim i objektivnim citaocima historije", skupa s tiborom varadijem (ovaj sto je branio srbiju od optuzbi za genocid u hagu, mada je i sam ucestvovao kao u pripremama jer je bio ministar pravde u panicevoj vladi koja je naoruzavala bosanske i hrvatske srbe, ali se varadi pretvara da o "tome nista ne zna i da je on bio protiv toga")pesak wrote:http://www.noviradiobeograd.com/
Slušajte u petak od 14 do 16h: “Razgovori sa Klio” Emisija o istoriji koju nisu pisali pobednici… Dr Kosta Nikolić u goste dovodi Vladimira Petrovića, saradnika Fonda za humanitarno pravo. Razgovaraju o Međunarodnom sudu za ratne zločine u...
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3666 Re: Desavanja u Srbiji
Fašisti u etruObjavljeno: Uto, 18. 11. 2008. 15:05 LJOTIĆ U AKCIJI
Ulaz u Ljotićev svet: Radio oslobađa
PHOTO: STOCK
Zboraši nam obećavaju staleško državno ustrojstvo, u kome bi „prvi stalež činili sveštenici i vojnici, a drugi svi ostali”, dok će se javni hrišćanski moral štititi „kažnjavanjem muželožništva (homoseksualizma), razvrata, protivprirodnog i svakog drugog bluda”Piše: Svjetlana Rašić
Stavljanje u promet falsifikovane robe kažnjivo je delo, ponajviše zato što, po pravilu, odstupa od utvrđenog standarda kvaliteta, te time narušava ugled robne marke. Budući da je, ustavno-sabornom milošću, SPC dato ekskluzivno konfesionalno pravo na dodelu licenci za pravoverno tumačenje kanonskih postulata, logično bi bilo očekivati oštru reakciju kada pojedinci ili grupe građana njenu hrišćansku misao promovišu na neadekvatan način, kao što je to slučaj sa krilaticom: „Pravoslavlje ili smrt”. S obzirom na to da dosad nije zabeležena nijedna prekorna reakcija od strane ovlašćene nacionalne duhovne institucije, logičan je zaključak da je pomenuti živopisni marketing sasvim u saglasnosti sa interesima Svete matere crkve.
Ali kada promoteri tog slogana dobiju priliku da se, putem satelitskih radio-talasa, svakodnevno obraćaju naciji svojim verskom i svetovnim poukama i porukama, pa još preko kablovske mreže koja opslužuje preko 40 domaćih TV stanica s nacionalnim i regionalnim frekvencijama, onda to daleko prevazilazi benigne domete hajparkovskih somnabulija endemske grupe nacionalno napaljenih bilmeza.
U ponudi od 17 s koca i konopca odabranih radio-stanica koje svoje programe emituju preko Srpske kablovske mreže Total televizije, odnedavno se nalazi i Srpski Radio Suton, glasilo Srpskog narodnog pokreta „Zbor”, građanske udruge osnovane u čast Dimitrija Ljotića, uglednog Hitlerovog saborca, čije se ime nalazi u knjizi Stotinu znamenitih Srba. Budući da registracija „pravoslavnih fundamentalista”, kako sebe s ponosom nazivaju, datira iz vremena kohabitantske vlade, na čelu s premijerom koji je deklarisani poštovalac lika i dela njihovog idola, nije ni bilo za očekivanje da se neka boranija od dežurnog mupovca uskopisti i odbije da udari mur na zamolnicu o regularnom upisu u knjige.
Učenik: Dimitrije Ljotić
PHOTO: STOCK
Evocirajući uspomene na taj dan u emisiji „Doslednost” (nedeljom od 14 do 16 h), „drug i brat” Mrkaja, mozak i glavni ideolog udruge, optimistički poručuje: „Mislili su da ćemo biti na nivou statističke greške. Dobro je da tako misle. Iznenadiće se”. Iskusno. Zna čovek stanje nacije. U glavu.
Uostalom, zar je ovde iko ikada hospitalizovan zbog svojih delirijumski rodoljubivih ideja, koliko god se činile sumanutim? Nije. Pa što bi onda bili sumnjičavi prema šansama zboraša da svojim programom animiraju sasvim respektabilan broj pristalica, tim više što im iz crkvenih porti sve vreme bećarski namiguju sveti oci pravoslavni. A znamo da se Crkva pita, tako odlučio Predsednik.
Pomenuto službeno štivo može se, u celini i celosti, naći u listu Srbski Oganj, a za inteligentne i poslovično dobro obaveštene čitaoce elitnih e-novina biće dovoljno i ovih nekoliko programskih smernica i ciljeva:
„Sve srpske zemlje biće ujedinjene kaT-tad, na ovaj ili onaj način.”
„Najveći ideal nove srbske države biće ideal Nebeske Srbije.”
„Svi Srbi su plemići, jer su od plemena.”
„Iznedrićemo neofeudalno društvo i gradićemo ga na iskonskim vrednostima svetlog srednjeg veka.”
„Rasno-biološka zaštita narodne životne snage biće prvi zadatak obrazovnih centara (škola).” „Osnova srpske privrede biće poljoprivreda, a glavni pokretač vojna industrija.”
Uz sve to, zboraši nam obećavaju staleško državno ustrojstvo, u kome bi „prvi stalež činili sveštenici i vojnici, a drugi svi ostali”, dok će se javni hrišćanski moral štititi „kažnjavanjem muželožništva (homoseksualizma), razvrata, protivprirodnog i svakog drugog bluda”.
Poštujući načelo jasnosti i jezgrovitosti, autor je, na kraju, program sažeo u lakopamtljivi milozvučno-hrišćanski slogan: Православље или смрт, Србство или смрт, патријахалност или смрт.
Surfujući po sajtu, naći ćete svakojake apdejtovane sadržaje, ali i biti bogatiji za jedno važno saznanje – da lične karte izdaju samo države koje ne veruju svojim građanima, te da je iste kod nas prvi uveo Gestapo. O kruni pogroma nad vaskolikim srBstvom, u vidu uvođenja čipovanih ličnih karata i biometrijskih pasoša, naširoko smo obavešteni u nedeljnoj radio emisiji, kao i da će se svi podaci o nama („šta pričamo, šta mislimo”) slivati u centralni kompjuter u Briselu, koji se zove „Zver”. Tom prilikom je slušaocima, u nekoliko navrata, upućen vapijući apel: „Pravoslavci, ne uzimajte to, makar vas sekli na komade!”
Učitelj: Adolf Hitler
PHOTO: STOCK
Iako zboraši streme ka „iskonskim vrednostima svetlog srednjeg veka”, zasad se ne odriču najsavremenijih pomagala kompjuterske tehnike, tako da Srpski Radio Suton ima i svoj sajt, sa stream opcijom za praćenje programa preko Interneta. U registar prijatelja radija upisani su, između ostalih: Udruženje „Naši” iz Aranđelovca, Crvene beretke, Dejan Lučić, Patriotski front, Čikaški Srbi, Obraz, Gepolitika, Familija srbskih navijača, Pokret 1389, Ravnogorski pokret Višegrad, Srpski glas Boke, Pogledi..
A gde su prijatelji, tu je i pesma. „Zbor” na sve misli, pa cenjenim slušaocima radija i posetiteljima sajta nudi bogat muzički program za prigode krštenja i svadbi, u izvedbi patriotskog Suton benda. Svoje izraze oduševljenja programskim ciljevima udruženja građana Srpski narodni pokret „Zbor” i njihovom brigom za duhovno zdravlje nacije, čitaoci e-novina mogu direktno uputiti na telefon 064-262-4591.
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=19151
Ulaz u Ljotićev svet: Radio oslobađa
PHOTO: STOCK
Zboraši nam obećavaju staleško državno ustrojstvo, u kome bi „prvi stalež činili sveštenici i vojnici, a drugi svi ostali”, dok će se javni hrišćanski moral štititi „kažnjavanjem muželožništva (homoseksualizma), razvrata, protivprirodnog i svakog drugog bluda”Piše: Svjetlana Rašić
Stavljanje u promet falsifikovane robe kažnjivo je delo, ponajviše zato što, po pravilu, odstupa od utvrđenog standarda kvaliteta, te time narušava ugled robne marke. Budući da je, ustavno-sabornom milošću, SPC dato ekskluzivno konfesionalno pravo na dodelu licenci za pravoverno tumačenje kanonskih postulata, logično bi bilo očekivati oštru reakciju kada pojedinci ili grupe građana njenu hrišćansku misao promovišu na neadekvatan način, kao što je to slučaj sa krilaticom: „Pravoslavlje ili smrt”. S obzirom na to da dosad nije zabeležena nijedna prekorna reakcija od strane ovlašćene nacionalne duhovne institucije, logičan je zaključak da je pomenuti živopisni marketing sasvim u saglasnosti sa interesima Svete matere crkve.
Ali kada promoteri tog slogana dobiju priliku da se, putem satelitskih radio-talasa, svakodnevno obraćaju naciji svojim verskom i svetovnim poukama i porukama, pa još preko kablovske mreže koja opslužuje preko 40 domaćih TV stanica s nacionalnim i regionalnim frekvencijama, onda to daleko prevazilazi benigne domete hajparkovskih somnabulija endemske grupe nacionalno napaljenih bilmeza.
U ponudi od 17 s koca i konopca odabranih radio-stanica koje svoje programe emituju preko Srpske kablovske mreže Total televizije, odnedavno se nalazi i Srpski Radio Suton, glasilo Srpskog narodnog pokreta „Zbor”, građanske udruge osnovane u čast Dimitrija Ljotića, uglednog Hitlerovog saborca, čije se ime nalazi u knjizi Stotinu znamenitih Srba. Budući da registracija „pravoslavnih fundamentalista”, kako sebe s ponosom nazivaju, datira iz vremena kohabitantske vlade, na čelu s premijerom koji je deklarisani poštovalac lika i dela njihovog idola, nije ni bilo za očekivanje da se neka boranija od dežurnog mupovca uskopisti i odbije da udari mur na zamolnicu o regularnom upisu u knjige.
Učenik: Dimitrije Ljotić
PHOTO: STOCK
Evocirajući uspomene na taj dan u emisiji „Doslednost” (nedeljom od 14 do 16 h), „drug i brat” Mrkaja, mozak i glavni ideolog udruge, optimistički poručuje: „Mislili su da ćemo biti na nivou statističke greške. Dobro je da tako misle. Iznenadiće se”. Iskusno. Zna čovek stanje nacije. U glavu.
Uostalom, zar je ovde iko ikada hospitalizovan zbog svojih delirijumski rodoljubivih ideja, koliko god se činile sumanutim? Nije. Pa što bi onda bili sumnjičavi prema šansama zboraša da svojim programom animiraju sasvim respektabilan broj pristalica, tim više što im iz crkvenih porti sve vreme bećarski namiguju sveti oci pravoslavni. A znamo da se Crkva pita, tako odlučio Predsednik.
Pomenuto službeno štivo može se, u celini i celosti, naći u listu Srbski Oganj, a za inteligentne i poslovično dobro obaveštene čitaoce elitnih e-novina biće dovoljno i ovih nekoliko programskih smernica i ciljeva:
„Sve srpske zemlje biće ujedinjene kaT-tad, na ovaj ili onaj način.”
„Najveći ideal nove srbske države biće ideal Nebeske Srbije.”
„Svi Srbi su plemići, jer su od plemena.”
„Iznedrićemo neofeudalno društvo i gradićemo ga na iskonskim vrednostima svetlog srednjeg veka.”
„Rasno-biološka zaštita narodne životne snage biće prvi zadatak obrazovnih centara (škola).” „Osnova srpske privrede biće poljoprivreda, a glavni pokretač vojna industrija.”
Uz sve to, zboraši nam obećavaju staleško državno ustrojstvo, u kome bi „prvi stalež činili sveštenici i vojnici, a drugi svi ostali”, dok će se javni hrišćanski moral štititi „kažnjavanjem muželožništva (homoseksualizma), razvrata, protivprirodnog i svakog drugog bluda”.
Poštujući načelo jasnosti i jezgrovitosti, autor je, na kraju, program sažeo u lakopamtljivi milozvučno-hrišćanski slogan: Православље или смрт, Србство или смрт, патријахалност или смрт.
Surfujući po sajtu, naći ćete svakojake apdejtovane sadržaje, ali i biti bogatiji za jedno važno saznanje – da lične karte izdaju samo države koje ne veruju svojim građanima, te da je iste kod nas prvi uveo Gestapo. O kruni pogroma nad vaskolikim srBstvom, u vidu uvođenja čipovanih ličnih karata i biometrijskih pasoša, naširoko smo obavešteni u nedeljnoj radio emisiji, kao i da će se svi podaci o nama („šta pričamo, šta mislimo”) slivati u centralni kompjuter u Briselu, koji se zove „Zver”. Tom prilikom je slušaocima, u nekoliko navrata, upućen vapijući apel: „Pravoslavci, ne uzimajte to, makar vas sekli na komade!”
Učitelj: Adolf Hitler
PHOTO: STOCK
Iako zboraši streme ka „iskonskim vrednostima svetlog srednjeg veka”, zasad se ne odriču najsavremenijih pomagala kompjuterske tehnike, tako da Srpski Radio Suton ima i svoj sajt, sa stream opcijom za praćenje programa preko Interneta. U registar prijatelja radija upisani su, između ostalih: Udruženje „Naši” iz Aranđelovca, Crvene beretke, Dejan Lučić, Patriotski front, Čikaški Srbi, Obraz, Gepolitika, Familija srbskih navijača, Pokret 1389, Ravnogorski pokret Višegrad, Srpski glas Boke, Pogledi..
A gde su prijatelji, tu je i pesma. „Zbor” na sve misli, pa cenjenim slušaocima radija i posetiteljima sajta nudi bogat muzički program za prigode krštenja i svadbi, u izvedbi patriotskog Suton benda. Svoje izraze oduševljenja programskim ciljevima udruženja građana Srpski narodni pokret „Zbor” i njihovom brigom za duhovno zdravlje nacije, čitaoci e-novina mogu direktno uputiti na telefon 064-262-4591.
http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=19151
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3667 Re: Desavanja u Srbiji
Tajni transkript: Boris Tadić & Dobrica Ćosić
Objavljeno: Uto, 25. 11. 2008. 18:12 SIN NACIJE PROTIV OCA NACIJE
Kako tata kaže: Boris i Dobrica
PHOTO: COMBO
Kuloarske priče da je Dobrica Ćosić bio taj koji je ubedio Borisa Tadića da Ljiljana Smajlović-Ugrica postane ambasador u Kanadi dobile su svoju potvrdu u još jednom presretnutom telefonskom razgovoruDežurni presretač: Petar Luković
Prvi razgovor: 16,21 h
ĆOSIĆ (nenametljivo): Dobro jutro, predsedniče! Kako si?
TADIĆ (konfuzno): Dobro sam, nego ne znam s kim razgovaram. Tata, da nisi ti?
ĆOSIĆ (druželjubivo): Nije tata, sinko, ali kao da jeste. Ovde čika Dobrica, tvoj deda Gedža...
TADIĆ (uzbuđeno): Oprostite, čika Dobrice, što vas odmah nisam prepoznao. Učini mi se da je tatin glas, imate baš sličan volumen u tonalitetu, izvinite, neće se ponoviti. Nego, da vas pitam: kako junačko zdravlje? Trebate nam zdravi, čika Dobrice, Srbija se na vas oslanja već decenijama, briga o vašem zdravlju više nije vaša lična stvar već, rekao bih, nacionalno pitanje čija važnost...
ĆOSIĆ (skromno): Nemoj, Borise, da preteruješ: kao verni sluga Srbije ništa nisam vredniji od radnika koji zorom kreće u fabriku ili kosača na valovitom žitnom polju ili seoskih domaćina koji ustaju u cik zore ne bi li nahranili izgladnele domaće životinje. Ja samo volim Srbiju onako kako je i ti voliš: kao našu samohranu majku jedinicu.
TADIĆ (zbunjeno): Znam, čika Gedžo, ali dozvolite da brinem. Vi Srbiji dajete onu patinu bez koje bi ova država izgledala bezdušno: pogledajte, uostalom, tu Evropu u koju, nažalost, moramo da uđemo; nemaju oni Ćosića, čika Dobrice, nemaju!
ĆOSIĆ (pocrveneo): Baš juče kažem tvom ocu: „Ljubo, sin ti je div-junak“. A njemu milo, skida i briše naočare, vidim da se nadahnuo ponosom. Pravi sin pravog oca!
TADIĆ (pocrveneo): Nemojte, čika Gedžo, da preterujete: kao prvi među jednakima u Srbiji, svejedno što sam predsednik države i najjače stranke, nisam zaslužio tu čast da me pozovete telefonom i pitate kako sam. Dobro sam, uglavnom, ali daleko je to od zadovoljstva, dragi moj čika Dobrice.
ĆOSIĆ (zabrinuto): Zadovoljstvo je precenjeno, da ti kaže čika Gedža.
TADIĆ (otvoreno): Srbija je to osetila na sopstvenoj koži, a naročito danas kad nam otimaju Kosovo, o kojem ste vi, usuđujem se da kažem, ispisali krvavu istoriju svetskog stida. Tata mi je godinama glasno čitao vaše rečenice koje su mi se urezale u krvotok: „Naša zaostalost je naša ekonomska prednost“. Veličanstveno!
Ljuljao sam ga na kolenima: Dobrica, kućni prijatelj
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
ĆOSIĆ (vizionarski): Sve za Srbiju!
TADIĆ (hladno): Nije, čika Gedžo, da nemam vremena za razgovor s vama, naprotiv, svaka vaša reč važnija je od stotine rečenica kojima me u minutu obasipaju, ali, upravo su kod mene neki tužni ministri iz EU, stalno se pitam, čika Dobrice, gde je nestala ta selekcija inteligencije u vremenima kad nam je pamet potrebna kao kruh.
ĆOSIĆ (oklevajući): Kruh?
TADIĆ (brzo se ispravljaući): Hleb, naravno, ostao mi kruh u glavi jer upravo spremamo kontratužbu protiv Hrvatske: za genocid, pljačku, silovanje nejači, rušenje Vukovara i uništenje srpskog Dubrovnika.
ĆOSIĆ (mirno): Neka, neka. Samo ti radi. Zvaće te čika Gedža malo kasnije. Može oko pet?
TADIĆ (slavodobitno): Jedva čekam, čika Dobrice.
Drugi razgovor: 17.02 h
ĆOSIĆ (veselo): Opet ja! Čika Dobrica!
TADIĆ (veselo): Tačan kao sat! Precizan, nezaustavljiv!
ĆOSIĆ (uzdržano): Nego, nešto mi sad pade na pamet: reče mi tvoj otac da imate probleme sa ambasadorima, otuđilo se to od svog naroda, daleko od domovine – daleko od srca.
TADIĆ (pošteno): Neki sam se dan žalio tati: svi bi u ambasadore! Malo sam razočaran, čika Dobrice, svako ko dođe na vlast odmah želi u inostranstvo! Je l' tako bilo i pod Titom?
ĆOSIĆ (obazrivo): S Titom nisam imao nikakvih kontakta.
TADIĆ (dobrodušno): Tata mi je pričao da ste s drugom Titom plovili „Galebom“ i obilazili sve one zemlje gde su vas dočekivali kao korifeje slobode i nesvrstanosti.
ĆOSIĆ (ljutito): Tata laže! Ljuba se malo izgubio poslednjih decenija – ne ljuti se, otac ti je – ali više ne zna šta priča. Ja jesam putovao „Galebom“, ali protiv svoje volje.
TADIĆ (užasnut): Kidnapovali su vas?
ĆOSIĆ (dramatično): Još strašnije: mogao sam da biram – ili da budem bačen u more ili da uživam.
Konačno slobodan: Boris Tadić, prijatelj kuće
PHOTO: BETA/MILAN OBRADOVIC
TADIĆ (mrmljajući): Ne želim da znam.
ĆOSIĆ (pravdajući se): Nisam imao izbora. Jeste, uživao sam, ali sam u sebi prezirao tu feštu komunističke pohlepe i raskoši. O tome sam, sećaš se, pisao u naknadnim dnevničkim beleškama, mora da ti je Ljuba to čitao.
TADIĆ (oprezno): Ne sećam se.
ĆOSIĆ (užurbano): Nemoj, Borise, molim te da se vraćamo u daleku, ružnu prošlost! Imao bih i ja negde da nađem tvoje izjave o Zoranu Đinđiću iz vremena kad je bio živ; čini mi se – a ti me ispravi ako grešim – da si i ti uživao na Đinđićevom „Galebu“ dok si u sebi prezirao tu vrstu bahatosti na koju u detinjstvu nisi navikao, otac te tome nije naučio, znam.
TADIĆ (posramljen): Ma, da vam objasnim...
ĆOSIĆ (agresivno): Da ja tebi nešto kažem: dok sam te godinama ljuljao na kolenima i pojao ti kosovski ciklus, onako brljiv kad si bio dete, zaluđen šnenoklama i kolačima, poslednja stvar koju sam mogao da slutim jeste da ćemo se jednog dana, kad odrasteš, a izrastao si, bogami, u srpskog lepotana, raspravljati o „Galebu“ i Titu. Srećom da nisi pomenuo Miloševića, jer da ti odmah kažem, Slobodana sam samo dvaput u životu video; jednom kad me je predložo da budem predsednik SRJ i drugi put kad me je smenio! Istina je da sam negde napisao da Srbija posle Pašića nije imala boljeg predsednika, ali moraš da znaš da sam tog dana imao starački proliv, srce mi je preskakalo, stomak zavijao, glava me bolela, širio sam zenice, imao grip, preživeo moždani udar i dobio hemoroide. Šteta je da moji kritičari o tome nisu obavešteni.
TADIĆ (dvostruko posramljen): Nije mi, čika Dobrice, bila namera da se vraćamo u prošlost, vidite i sami da sam Deklaracijom o pomirenju prošlost poslao u zaborav, tamo gde je prošlosti mesto, već sam samo hteo da vam objasnim da prosto ne znam šta ću sa ambasadorima. Kad biste samo vi imali nekakav razuman predlog...
ĆOSIĆ (spremno): Tvoj mi tata danima priča kako se onaj Dušan Bataković iz Kanade žali da mu je hladno, steže ga neka magla, smeta mu sneg, dosta mu je zimske garderobe; razumem Dušana – bio godinama ambasador u Atini među srpskim prijateljima, zalagao se za ujedinjenje Grčke i Srbije, šteta je, dragi moj Borise, što nije došlo do realizacije tog predivnog predloga; zamisli, danas, Srbija do Atine, Srbija do Krfa, Srbija do Tasosa, Srbija do Mediterana... Kakvu smo diplomatsku šansu propustili, nikad mi neće biti jasno.
TADIĆ (izvinjavaući se): Noćima o tome razmišljam. Tata mi je pričao o Miloševićevoj ideji da kad se ujedinimo – jedne godine imamo Grka a iduće godine Srbina za predsednika zajedničke države. Tata sve zna: kaže da je propuštena poslednja šansa da postanem predsednik GrkoSrbije, verovatno bi me zezali da se zovem Tadićopulos, ali mi ne bi smetalo, majke mi.
ĆOSIĆ (naučno): Toliko smo divnih prilika propustili da ponekad ne želim da se sećam. Dubrovnik – srpski autonomni grad, recimo. Vukovar – centar SAO države na tlu Hrvatske. Doboj – glavni grad centralne Bosne. Virovitica – najzapadnija srpska tvrđava. Split – glavni grad Srpskog Jadrana. Pa Rijeka, pa Opatija, pa Priština... tužno je, sinko, da smo bili tako blizu, a opet tako daleko. Srpska sudbina: dobitnici u miru, gubitnici u ratu u kojem nismo učestvovali.
TADIĆ (gledajući na sat): Nije da žurim, nego imam neke sastanke sa ovim evropskim budalama oko viznog režima...
ĆOSIĆ (umno): Vizni režim je precenjen.
TADIĆ (hitro): Slažem se, nego da se čujemo za sat, važi?
ĆOSIĆ (radosno): Nego šta!
Treći razgovor: 19.17h
ĆOSIĆ (veselo): Opet ja!
TADIĆ (neumorno): Čika Dobrice, svaka čast na tajmingu: baš sam u kancelariji, digao noge na sto, hvala Bogu da su svi otišli!
ĆOSIĆ (ozbiljno): Malopre sam se čuo s tvojim ocem i nešto mislimo, ne ljuti se, da je Kanada idealno mesto odakle treba da počnemo ofanzivu na Ameriku, sad kad je tamo onaj Pomama...
TADIĆ (ispravlja): Obama.
ĆOSIĆ (nezaustavljivo): Svejedno... Ljuba i ja mislimo da nam je u ovom trenutku napad sa severa Amerike neophodan; jeste Bataković bio dobar ali je on više mediteranski tip, pre bi mu legao Pariz nego Otava, takav je čovek, shvataš; a za Kanadu nam treba neko ko je naviknut na sarajevsku zimu, neko ljut, očeličen medijskom hladnoćom, racionalan, spreman da srpsku dijasporu stavi u stanje pripravnosti i prevede u SAO jedinice, neko ko odlično zna engleski i barata diplomatijom kao barutom; neko ko izgleda kao muškarac a predstavlja se ženom; genetska mešavina Smilje Avramov i Sonje Liht; čudovište na točkovima šiški...
TADIĆ (zateknut): Imamo li nekog takvog?
ĆOSIĆ (u speedu): Imamo! Ljiljana Smajlović-Ugrica!
TADIĆ (spušta noge sa stola): Čekajte malo, čika Gedžo. Ovih smo je dana smenili sa mesta glavne urednice „Politike“, ne znam koliko ima smisla...
ĆOSIĆ (uverljivo): Ima, ima! Ne samo da ćeš, dragi moj Borise, pokazati svoju širokogrudost prema ljudima koji su iz drugih partija već ćeš sebi obezbediti mesto u aveniji velikana koji svoje protivnike pripitomljavaju tako što ih pretvaraju u svoje najžešće prijatelje! Ljiljana, da ti kaže čika Gedža, nema nikakva čvrsta politička uverenja, da budem precizniji – njena jedina uverenja su vezana za mesto abasadora u Kanadi.
TADIĆ (koprca se): Ali, ona me je u „Politici“ žestoko kritikovala, svašta radila protiv mene...
Bermudski trougao: Boris, Ljuba, Dobrica
PHOTO: BETA
ĆOSIĆ (narodski): Politika je kurva, moj Borise. Naročito „Politika“. Prvo, ništa nije ona organizovala, već su joj smestili, a drugo – u svemu tome nije imala nikakve veze.
TADIĆ (očajnički): Ali, ona je pisala tekstove protiv mene!
ĆOSIĆ (odmereno): Jeste, ali je bila drogirana. Imam podatke da ju je silovao Vojislav Koštunica i pod pretnjom ucene ostvario svoje političke planove.
TADIĆ (očajnički nastavlja): Ali, ona je u „Politiku“ dovela Đorđa Vukadinovića i Antonića koji su godinu i više dana radili protiv mene, predsednika Demokatske stranke i predsednika Srbije.
ĆOSIĆ (ravnodušno): Silovali su i Antonića i Vukadinovića.
TADIĆ (duboko uzdahnuvši): Ne seri.
ĆOSIĆ (ledeno): Ne serem. Tata ti može potvrditi da su Vojislav Koštunica i Velimir Ilić, uz pomoć Mlađana Dinkića silovali Antonića i Vukadinovića. Naročito je seksualno zločest bio Dinkić.
TADIĆ (prebledeo): Ali, Dinkić je sad uz mene.
ĆOSIĆ (praktično): To više nije važno. Prošlost je samo skrama za skicu budućnosti. Skica nije slika: bol ne znači bolest.
TADIĆ (zbunjen): Pa, šta da radimo.
ĆOSIĆ (mirno): Ljilana Smajlović je ambasador u Kanadi, Dušan Bataković u Francuskoj. Vidi gde ćeš Milana St. Protića. Od pre neki dan prešao je kod nas. Mislim da Švajcarska nije loša: em imamo onog metiljavog Maršićanina iz Koštuničine vojske, em je Švajcarska neutralna.
TADIĆ (konfuzan): Da pitam tatu?
ĆOSIĆ (hladnokrvno): Nema potrebe, ovo je poruka od mene i tate.
TADIĆ (pokušava da se sabere): Ali, šta će reći javnost?
ĆOSIĆ (lukavo): Javnost smo vi i ja, predsedniče. Nikad ne zaboravite: sve je prolazno, samo je Srbija večna.
TADIĆ (ushićeno): Aha.
ĆOSIĆ (nostalgično): A baš si bio sladak dok sam te ljuljao na kolenima. Srce od deteta!
TADIĆ (u šoku): Hvala, čika Dobrice.
ĆOSIĆ (racionalno): Čujemo se, Boki! 'Ajde zdravo!
Komentari članka (16) Dodaj novi komentar Kartel G17+ u akciji
Volimo te ko Isusa Krišta! Gradonačelnik Beograda u ratu protiv Hrvata
Đilas mrzi oproštaje Dirljiva ispovest ministra Milosavljevića
Dok žvaćem klasje
Objavljeno: Uto, 25. 11. 2008. 18:12 SIN NACIJE PROTIV OCA NACIJE
Kako tata kaže: Boris i Dobrica
PHOTO: COMBO
Kuloarske priče da je Dobrica Ćosić bio taj koji je ubedio Borisa Tadića da Ljiljana Smajlović-Ugrica postane ambasador u Kanadi dobile su svoju potvrdu u još jednom presretnutom telefonskom razgovoruDežurni presretač: Petar Luković
Prvi razgovor: 16,21 h
ĆOSIĆ (nenametljivo): Dobro jutro, predsedniče! Kako si?
TADIĆ (konfuzno): Dobro sam, nego ne znam s kim razgovaram. Tata, da nisi ti?
ĆOSIĆ (druželjubivo): Nije tata, sinko, ali kao da jeste. Ovde čika Dobrica, tvoj deda Gedža...
TADIĆ (uzbuđeno): Oprostite, čika Dobrice, što vas odmah nisam prepoznao. Učini mi se da je tatin glas, imate baš sličan volumen u tonalitetu, izvinite, neće se ponoviti. Nego, da vas pitam: kako junačko zdravlje? Trebate nam zdravi, čika Dobrice, Srbija se na vas oslanja već decenijama, briga o vašem zdravlju više nije vaša lična stvar već, rekao bih, nacionalno pitanje čija važnost...
ĆOSIĆ (skromno): Nemoj, Borise, da preteruješ: kao verni sluga Srbije ništa nisam vredniji od radnika koji zorom kreće u fabriku ili kosača na valovitom žitnom polju ili seoskih domaćina koji ustaju u cik zore ne bi li nahranili izgladnele domaće životinje. Ja samo volim Srbiju onako kako je i ti voliš: kao našu samohranu majku jedinicu.
TADIĆ (zbunjeno): Znam, čika Gedžo, ali dozvolite da brinem. Vi Srbiji dajete onu patinu bez koje bi ova država izgledala bezdušno: pogledajte, uostalom, tu Evropu u koju, nažalost, moramo da uđemo; nemaju oni Ćosića, čika Dobrice, nemaju!
ĆOSIĆ (pocrveneo): Baš juče kažem tvom ocu: „Ljubo, sin ti je div-junak“. A njemu milo, skida i briše naočare, vidim da se nadahnuo ponosom. Pravi sin pravog oca!
TADIĆ (pocrveneo): Nemojte, čika Gedžo, da preterujete: kao prvi među jednakima u Srbiji, svejedno što sam predsednik države i najjače stranke, nisam zaslužio tu čast da me pozovete telefonom i pitate kako sam. Dobro sam, uglavnom, ali daleko je to od zadovoljstva, dragi moj čika Dobrice.
ĆOSIĆ (zabrinuto): Zadovoljstvo je precenjeno, da ti kaže čika Gedža.
TADIĆ (otvoreno): Srbija je to osetila na sopstvenoj koži, a naročito danas kad nam otimaju Kosovo, o kojem ste vi, usuđujem se da kažem, ispisali krvavu istoriju svetskog stida. Tata mi je godinama glasno čitao vaše rečenice koje su mi se urezale u krvotok: „Naša zaostalost je naša ekonomska prednost“. Veličanstveno!
Ljuljao sam ga na kolenima: Dobrica, kućni prijatelj
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
ĆOSIĆ (vizionarski): Sve za Srbiju!
TADIĆ (hladno): Nije, čika Gedžo, da nemam vremena za razgovor s vama, naprotiv, svaka vaša reč važnija je od stotine rečenica kojima me u minutu obasipaju, ali, upravo su kod mene neki tužni ministri iz EU, stalno se pitam, čika Dobrice, gde je nestala ta selekcija inteligencije u vremenima kad nam je pamet potrebna kao kruh.
ĆOSIĆ (oklevajući): Kruh?
TADIĆ (brzo se ispravljaući): Hleb, naravno, ostao mi kruh u glavi jer upravo spremamo kontratužbu protiv Hrvatske: za genocid, pljačku, silovanje nejači, rušenje Vukovara i uništenje srpskog Dubrovnika.
ĆOSIĆ (mirno): Neka, neka. Samo ti radi. Zvaće te čika Gedža malo kasnije. Može oko pet?
TADIĆ (slavodobitno): Jedva čekam, čika Dobrice.
Drugi razgovor: 17.02 h
ĆOSIĆ (veselo): Opet ja! Čika Dobrica!
TADIĆ (veselo): Tačan kao sat! Precizan, nezaustavljiv!
ĆOSIĆ (uzdržano): Nego, nešto mi sad pade na pamet: reče mi tvoj otac da imate probleme sa ambasadorima, otuđilo se to od svog naroda, daleko od domovine – daleko od srca.
TADIĆ (pošteno): Neki sam se dan žalio tati: svi bi u ambasadore! Malo sam razočaran, čika Dobrice, svako ko dođe na vlast odmah želi u inostranstvo! Je l' tako bilo i pod Titom?
ĆOSIĆ (obazrivo): S Titom nisam imao nikakvih kontakta.
TADIĆ (dobrodušno): Tata mi je pričao da ste s drugom Titom plovili „Galebom“ i obilazili sve one zemlje gde su vas dočekivali kao korifeje slobode i nesvrstanosti.
ĆOSIĆ (ljutito): Tata laže! Ljuba se malo izgubio poslednjih decenija – ne ljuti se, otac ti je – ali više ne zna šta priča. Ja jesam putovao „Galebom“, ali protiv svoje volje.
TADIĆ (užasnut): Kidnapovali su vas?
ĆOSIĆ (dramatično): Još strašnije: mogao sam da biram – ili da budem bačen u more ili da uživam.
Konačno slobodan: Boris Tadić, prijatelj kuće
PHOTO: BETA/MILAN OBRADOVIC
TADIĆ (mrmljajući): Ne želim da znam.
ĆOSIĆ (pravdajući se): Nisam imao izbora. Jeste, uživao sam, ali sam u sebi prezirao tu feštu komunističke pohlepe i raskoši. O tome sam, sećaš se, pisao u naknadnim dnevničkim beleškama, mora da ti je Ljuba to čitao.
TADIĆ (oprezno): Ne sećam se.
ĆOSIĆ (užurbano): Nemoj, Borise, molim te da se vraćamo u daleku, ružnu prošlost! Imao bih i ja negde da nađem tvoje izjave o Zoranu Đinđiću iz vremena kad je bio živ; čini mi se – a ti me ispravi ako grešim – da si i ti uživao na Đinđićevom „Galebu“ dok si u sebi prezirao tu vrstu bahatosti na koju u detinjstvu nisi navikao, otac te tome nije naučio, znam.
TADIĆ (posramljen): Ma, da vam objasnim...
ĆOSIĆ (agresivno): Da ja tebi nešto kažem: dok sam te godinama ljuljao na kolenima i pojao ti kosovski ciklus, onako brljiv kad si bio dete, zaluđen šnenoklama i kolačima, poslednja stvar koju sam mogao da slutim jeste da ćemo se jednog dana, kad odrasteš, a izrastao si, bogami, u srpskog lepotana, raspravljati o „Galebu“ i Titu. Srećom da nisi pomenuo Miloševića, jer da ti odmah kažem, Slobodana sam samo dvaput u životu video; jednom kad me je predložo da budem predsednik SRJ i drugi put kad me je smenio! Istina je da sam negde napisao da Srbija posle Pašića nije imala boljeg predsednika, ali moraš da znaš da sam tog dana imao starački proliv, srce mi je preskakalo, stomak zavijao, glava me bolela, širio sam zenice, imao grip, preživeo moždani udar i dobio hemoroide. Šteta je da moji kritičari o tome nisu obavešteni.
TADIĆ (dvostruko posramljen): Nije mi, čika Dobrice, bila namera da se vraćamo u prošlost, vidite i sami da sam Deklaracijom o pomirenju prošlost poslao u zaborav, tamo gde je prošlosti mesto, već sam samo hteo da vam objasnim da prosto ne znam šta ću sa ambasadorima. Kad biste samo vi imali nekakav razuman predlog...
ĆOSIĆ (spremno): Tvoj mi tata danima priča kako se onaj Dušan Bataković iz Kanade žali da mu je hladno, steže ga neka magla, smeta mu sneg, dosta mu je zimske garderobe; razumem Dušana – bio godinama ambasador u Atini među srpskim prijateljima, zalagao se za ujedinjenje Grčke i Srbije, šteta je, dragi moj Borise, što nije došlo do realizacije tog predivnog predloga; zamisli, danas, Srbija do Atine, Srbija do Krfa, Srbija do Tasosa, Srbija do Mediterana... Kakvu smo diplomatsku šansu propustili, nikad mi neće biti jasno.
TADIĆ (izvinjavaući se): Noćima o tome razmišljam. Tata mi je pričao o Miloševićevoj ideji da kad se ujedinimo – jedne godine imamo Grka a iduće godine Srbina za predsednika zajedničke države. Tata sve zna: kaže da je propuštena poslednja šansa da postanem predsednik GrkoSrbije, verovatno bi me zezali da se zovem Tadićopulos, ali mi ne bi smetalo, majke mi.
ĆOSIĆ (naučno): Toliko smo divnih prilika propustili da ponekad ne želim da se sećam. Dubrovnik – srpski autonomni grad, recimo. Vukovar – centar SAO države na tlu Hrvatske. Doboj – glavni grad centralne Bosne. Virovitica – najzapadnija srpska tvrđava. Split – glavni grad Srpskog Jadrana. Pa Rijeka, pa Opatija, pa Priština... tužno je, sinko, da smo bili tako blizu, a opet tako daleko. Srpska sudbina: dobitnici u miru, gubitnici u ratu u kojem nismo učestvovali.
TADIĆ (gledajući na sat): Nije da žurim, nego imam neke sastanke sa ovim evropskim budalama oko viznog režima...
ĆOSIĆ (umno): Vizni režim je precenjen.
TADIĆ (hitro): Slažem se, nego da se čujemo za sat, važi?
ĆOSIĆ (radosno): Nego šta!
Treći razgovor: 19.17h
ĆOSIĆ (veselo): Opet ja!
TADIĆ (neumorno): Čika Dobrice, svaka čast na tajmingu: baš sam u kancelariji, digao noge na sto, hvala Bogu da su svi otišli!
ĆOSIĆ (ozbiljno): Malopre sam se čuo s tvojim ocem i nešto mislimo, ne ljuti se, da je Kanada idealno mesto odakle treba da počnemo ofanzivu na Ameriku, sad kad je tamo onaj Pomama...
TADIĆ (ispravlja): Obama.
ĆOSIĆ (nezaustavljivo): Svejedno... Ljuba i ja mislimo da nam je u ovom trenutku napad sa severa Amerike neophodan; jeste Bataković bio dobar ali je on više mediteranski tip, pre bi mu legao Pariz nego Otava, takav je čovek, shvataš; a za Kanadu nam treba neko ko je naviknut na sarajevsku zimu, neko ljut, očeličen medijskom hladnoćom, racionalan, spreman da srpsku dijasporu stavi u stanje pripravnosti i prevede u SAO jedinice, neko ko odlično zna engleski i barata diplomatijom kao barutom; neko ko izgleda kao muškarac a predstavlja se ženom; genetska mešavina Smilje Avramov i Sonje Liht; čudovište na točkovima šiški...
TADIĆ (zateknut): Imamo li nekog takvog?
ĆOSIĆ (u speedu): Imamo! Ljiljana Smajlović-Ugrica!
TADIĆ (spušta noge sa stola): Čekajte malo, čika Gedžo. Ovih smo je dana smenili sa mesta glavne urednice „Politike“, ne znam koliko ima smisla...
ĆOSIĆ (uverljivo): Ima, ima! Ne samo da ćeš, dragi moj Borise, pokazati svoju širokogrudost prema ljudima koji su iz drugih partija već ćeš sebi obezbediti mesto u aveniji velikana koji svoje protivnike pripitomljavaju tako što ih pretvaraju u svoje najžešće prijatelje! Ljiljana, da ti kaže čika Gedža, nema nikakva čvrsta politička uverenja, da budem precizniji – njena jedina uverenja su vezana za mesto abasadora u Kanadi.
TADIĆ (koprca se): Ali, ona me je u „Politici“ žestoko kritikovala, svašta radila protiv mene...
Bermudski trougao: Boris, Ljuba, Dobrica
PHOTO: BETA
ĆOSIĆ (narodski): Politika je kurva, moj Borise. Naročito „Politika“. Prvo, ništa nije ona organizovala, već su joj smestili, a drugo – u svemu tome nije imala nikakve veze.
TADIĆ (očajnički): Ali, ona je pisala tekstove protiv mene!
ĆOSIĆ (odmereno): Jeste, ali je bila drogirana. Imam podatke da ju je silovao Vojislav Koštunica i pod pretnjom ucene ostvario svoje političke planove.
TADIĆ (očajnički nastavlja): Ali, ona je u „Politiku“ dovela Đorđa Vukadinovića i Antonića koji su godinu i više dana radili protiv mene, predsednika Demokatske stranke i predsednika Srbije.
ĆOSIĆ (ravnodušno): Silovali su i Antonića i Vukadinovića.
TADIĆ (duboko uzdahnuvši): Ne seri.
ĆOSIĆ (ledeno): Ne serem. Tata ti može potvrditi da su Vojislav Koštunica i Velimir Ilić, uz pomoć Mlađana Dinkića silovali Antonića i Vukadinovića. Naročito je seksualno zločest bio Dinkić.
TADIĆ (prebledeo): Ali, Dinkić je sad uz mene.
ĆOSIĆ (praktično): To više nije važno. Prošlost je samo skrama za skicu budućnosti. Skica nije slika: bol ne znači bolest.
TADIĆ (zbunjen): Pa, šta da radimo.
ĆOSIĆ (mirno): Ljilana Smajlović je ambasador u Kanadi, Dušan Bataković u Francuskoj. Vidi gde ćeš Milana St. Protića. Od pre neki dan prešao je kod nas. Mislim da Švajcarska nije loša: em imamo onog metiljavog Maršićanina iz Koštuničine vojske, em je Švajcarska neutralna.
TADIĆ (konfuzan): Da pitam tatu?
ĆOSIĆ (hladnokrvno): Nema potrebe, ovo je poruka od mene i tate.
TADIĆ (pokušava da se sabere): Ali, šta će reći javnost?
ĆOSIĆ (lukavo): Javnost smo vi i ja, predsedniče. Nikad ne zaboravite: sve je prolazno, samo je Srbija večna.
TADIĆ (ushićeno): Aha.
ĆOSIĆ (nostalgično): A baš si bio sladak dok sam te ljuljao na kolenima. Srce od deteta!
TADIĆ (u šoku): Hvala, čika Dobrice.
ĆOSIĆ (racionalno): Čujemo se, Boki! 'Ajde zdravo!
Komentari članka (16) Dodaj novi komentar Kartel G17+ u akciji
Volimo te ko Isusa Krišta! Gradonačelnik Beograda u ratu protiv Hrvata
Đilas mrzi oproštaje Dirljiva ispovest ministra Milosavljevića
Dok žvaćem klasje
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3668 Re: Desavanja u Srbiji
n rts-u 1 prenos saVETA BEZBEDNOSTI.
http://WWW.RTS.CO.RS
http://WWW.RTS.CO.RS
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3669 Re: Desavanja u Srbiji
JAAO...EVO GA OVAJ NECIJI SPIJUN ...PRICA .
kuku, o cemu ovaj covek prica..
sta mu je obecano za ovakav govor ... mozda ostrvo u juznim morima, jedno godinu dana..da uziva ...
sta on ovo prica... ko mu je platio... ovakav ne nbi nista radio za dz.
kuku, o cemu ovaj covek prica..
sta mu je obecano za ovakav govor ... mozda ostrvo u juznim morima, jedno godinu dana..da uziva ...
sta on ovo prica... ko mu je platio... ovakav ne nbi nista radio za dz.
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3670 Re: Desavanja u Srbiji
jadfan vuk. on je lud.jadno srpsko rukovodstvo. oni su ludi.
izgubi;li su dodir sa real;noscu oko sebe.
ludaci nacisto.
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3671 Re: Desavanja u Srbiji
nekii cudni likovi su oko beogradsjke arene., bas cudni.
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#3672 Re: Desavanja u Srbiji
Povratak u budućnostObjavljeno: Pon, 24. 11. 2008. 15:04 UHAŽENI MLADIĆ U PET SLIKA
Daleko od ćelije: Ratko Mladić
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
Scenario hapšenja i privođenja Ratka Mladića Haškom sudu postao je tema promišljanja brojnih analitičara, stručnjaka, vladinih i nevladinih organizacija, novinara, zvezdoznanaca, vidovnjaka, članova akcionog tima za saradnju sa Haškim sudom, pevačkih društava i poštene inteligencije. E-novine vam ekskluzivno donose nekoliko mogućih scenarija ovog nemogućeg događajaPiše: Vuk Dedić
1.
Ratko Mladić uhapšen je u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu, gde je više godina radio kao šef smene straže. Prijavio ga je Radovan Karadžić iz osvete jer mu Mladić nije dozvoljavao da u svojoj ćeliji pali mirišljave štapiće i svira sitar posle povečerja. Vlada Holandije pada. Karla del Ponte doživljava nervni slom, a Serž Bramerc lakši napad histerije. Svim zaposlenima u sudu i pritvorskoj jedinici se uzima uzorak DNK u nadi da će tako biti otkriven Hadžić. U Njujork tajmsu izlazi intervju sa Rasimom Ljajićem pod naslovom „Jesam rekao?”.
2.
Vojska Srbije pronalazi i hapsi Mladića, međutim u pokušaju njegovog sprovođenja do nadležnih državnih organa, otuđene jedinice VBA (ovo nije skraćenica za Vest Bromič Albion, klub iz Engleske, nego za Vojno bezbednosnu agenciju) presreću konvoj i otimaju Mladića. Ceo incident se završava sa tridesetak poginulih, a komisija na čelu sa Vukom Tufegdžićem nepogrešivo a stručno utvrđuje da je posredi masovno samoubistvo redovnih vojnika, od kojih su devetorica poginula od prostrelnih rana načinjenih metkom koji je isti kao onaj koji je korišćen u atentatu na J.F.Kenedija, čime se objašnjava više rana nanetih vatrenim oružjem s leđa. Vladanu Batiću rastu gledanost i rejting sledeća dva meseca.
Mladić noćas mora pasti: Rasim Ljajić, lovac na novac
PHOTO: BETA
3.
a) Rasim Ljajić na ulici sretne Mladića i slučajno ga spotakne, što Mladića onesposobi dovoljno da ga Ljajić odnese u svoj podrum i zatoči. Zatim Rasim progura uredbu Vlade Srbije kojom se nagrada za hvatanje Mladića povećava na dva miliona evra. Da bi izbegao svaku sumnju, čeka sledeću Bramercovu posetu i dva dana pre nje daje ostavku, predaje Mladića nadležnim organima i podiže nagradu.
b) Rasim Ljajić na ulici sretne Mladića i slučajno ga spotakne, što Mladića onesposobi dovoljno da ga Ljajić odnese u svoj podrum i zamrzne kako bi do penzije mogao da udobno ostane u vladi. Prvog dana svog penzionerskog života, Ljajić vadi Mladića iz hibernacije. Mladić i Ljajić mirno provode penzionerske dane: igraju šah, gaje pčele i pišu memoare u četiri ruke: „Kako sam ga tražio i kako sam mu bežao”.
4.
Mladića pronalaze i otimaju Kosovske tajne službe. Pošto su mu vitalni organi dotrajali, odlučuju da ga zadrže u celosti. Čekaju dok Srbija ne prizna nezavisnost Kosova, a potom ga kao znak dobrosusedskih odnosa predaju organima Srbije i svedoče pred Evropskom unijom da se Mladić nije krio na teritoriji Srbije. Holandija se zvanično izvinjava Srbiji i pokreće inicijativu da se Srbija retroaktivno primi u članstvo Evropske unije.
5.
a) Ratko Mladić odlučuje da se preda jer je ostao bez para, pošto su mu uhapsili sve jatake. Poziva lično Rasima Ljajića i izmenjenim glasom diktira adresu gde se nalazi i broj računa u švajcarkoj banci na koji treba da se uplati nagrada od milion evra za informaciju o njemu, to jest Mladiću. Novcem od nagrade Mladić plaća odbranu pred Haškim sudom. Angažuje Šešelja kao svog advokata da bi uštedeo na troškovima smeštaja advokata.
b) Ratko Mladić odlučuje da se preda. Presreće Ivicu Dačića u njegovoj redovnoj jutarnjoj džoging turi u Topčiderskom parku, diže ruke i govori Dačiću: „Gospodine ministre, odlučio sam da se predam. Ne želim da me pamte kao kočničara na evropskom putu Srbije. Dosta je naš narod propatio. Evo me, hapsite me!”. Dačić beži glavom bez obzira, a Mladić trči za njim i vija ga po šumi. Na kraju sustiže Dačića, obara ga na zemlju, veže i vodi do Dačićevog stana, gde se Dačić presvlači i zajedno, vezani lisicama, odlaze u MUP. Dačić pokušava da objasni šta se desilo, ali mu niko ne veruje. Glavna vest u sutrašnjem „Kuriru” ima naslov „Ivica Dačić džogira”.

Daleko od ćelije: Ratko Mladić
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ
Scenario hapšenja i privođenja Ratka Mladića Haškom sudu postao je tema promišljanja brojnih analitičara, stručnjaka, vladinih i nevladinih organizacija, novinara, zvezdoznanaca, vidovnjaka, članova akcionog tima za saradnju sa Haškim sudom, pevačkih društava i poštene inteligencije. E-novine vam ekskluzivno donose nekoliko mogućih scenarija ovog nemogućeg događajaPiše: Vuk Dedić
1.
Ratko Mladić uhapšen je u pritvorskoj jedinici u Sheveningenu, gde je više godina radio kao šef smene straže. Prijavio ga je Radovan Karadžić iz osvete jer mu Mladić nije dozvoljavao da u svojoj ćeliji pali mirišljave štapiće i svira sitar posle povečerja. Vlada Holandije pada. Karla del Ponte doživljava nervni slom, a Serž Bramerc lakši napad histerije. Svim zaposlenima u sudu i pritvorskoj jedinici se uzima uzorak DNK u nadi da će tako biti otkriven Hadžić. U Njujork tajmsu izlazi intervju sa Rasimom Ljajićem pod naslovom „Jesam rekao?”.
2.
Vojska Srbije pronalazi i hapsi Mladića, međutim u pokušaju njegovog sprovođenja do nadležnih državnih organa, otuđene jedinice VBA (ovo nije skraćenica za Vest Bromič Albion, klub iz Engleske, nego za Vojno bezbednosnu agenciju) presreću konvoj i otimaju Mladića. Ceo incident se završava sa tridesetak poginulih, a komisija na čelu sa Vukom Tufegdžićem nepogrešivo a stručno utvrđuje da je posredi masovno samoubistvo redovnih vojnika, od kojih su devetorica poginula od prostrelnih rana načinjenih metkom koji je isti kao onaj koji je korišćen u atentatu na J.F.Kenedija, čime se objašnjava više rana nanetih vatrenim oružjem s leđa. Vladanu Batiću rastu gledanost i rejting sledeća dva meseca.
Mladić noćas mora pasti: Rasim Ljajić, lovac na novac
PHOTO: BETA
3.
a) Rasim Ljajić na ulici sretne Mladića i slučajno ga spotakne, što Mladića onesposobi dovoljno da ga Ljajić odnese u svoj podrum i zatoči. Zatim Rasim progura uredbu Vlade Srbije kojom se nagrada za hvatanje Mladića povećava na dva miliona evra. Da bi izbegao svaku sumnju, čeka sledeću Bramercovu posetu i dva dana pre nje daje ostavku, predaje Mladića nadležnim organima i podiže nagradu.
b) Rasim Ljajić na ulici sretne Mladića i slučajno ga spotakne, što Mladića onesposobi dovoljno da ga Ljajić odnese u svoj podrum i zamrzne kako bi do penzije mogao da udobno ostane u vladi. Prvog dana svog penzionerskog života, Ljajić vadi Mladića iz hibernacije. Mladić i Ljajić mirno provode penzionerske dane: igraju šah, gaje pčele i pišu memoare u četiri ruke: „Kako sam ga tražio i kako sam mu bežao”.
4.
Mladića pronalaze i otimaju Kosovske tajne službe. Pošto su mu vitalni organi dotrajali, odlučuju da ga zadrže u celosti. Čekaju dok Srbija ne prizna nezavisnost Kosova, a potom ga kao znak dobrosusedskih odnosa predaju organima Srbije i svedoče pred Evropskom unijom da se Mladić nije krio na teritoriji Srbije. Holandija se zvanično izvinjava Srbiji i pokreće inicijativu da se Srbija retroaktivno primi u članstvo Evropske unije.
5.
a) Ratko Mladić odlučuje da se preda jer je ostao bez para, pošto su mu uhapsili sve jatake. Poziva lično Rasima Ljajića i izmenjenim glasom diktira adresu gde se nalazi i broj računa u švajcarkoj banci na koji treba da se uplati nagrada od milion evra za informaciju o njemu, to jest Mladiću. Novcem od nagrade Mladić plaća odbranu pred Haškim sudom. Angažuje Šešelja kao svog advokata da bi uštedeo na troškovima smeštaja advokata.
b) Ratko Mladić odlučuje da se preda. Presreće Ivicu Dačića u njegovoj redovnoj jutarnjoj džoging turi u Topčiderskom parku, diže ruke i govori Dačiću: „Gospodine ministre, odlučio sam da se predam. Ne želim da me pamte kao kočničara na evropskom putu Srbije. Dosta je naš narod propatio. Evo me, hapsite me!”. Dačić beži glavom bez obzira, a Mladić trči za njim i vija ga po šumi. Na kraju sustiže Dačića, obara ga na zemlju, veže i vodi do Dačićevog stana, gde se Dačić presvlači i zajedno, vezani lisicama, odlaze u MUP. Dačić pokušava da objasni šta se desilo, ali mu niko ne veruje. Glavna vest u sutrašnjem „Kuriru” ima naslov „Ivica Dačić džogira”.
-
Kinder
- Posts: 343
- Joined: 19/10/2008 23:50
#3673 Re: Desavanja u Srbiji
Vidiš bona da te niko ne benda,oladi malo 
- vee-jay
- Posts: 9676
- Joined: 22/06/2004 20:50
- Location: --- nisam vise ovdje ---
#3674 Re: Desavanja u Srbiji
ma pesak samo ti nama pisi

-
dallton
- Posts: 7739
- Joined: 31/07/2008 08:49
#3675 Re: Desavanja u Srbiji
samo ti pesak pisi imas odlican izbor tekstova, a u pauzi mozes pojesti kinder cokoladu za rucak 


