Procesi: Disciplinska komisija SIPA-e započela postupak protiv Dragana Lukača jer je potpisao izvještaj o kriminalu premijera RS-a
Dodikova paraobavještajna služba protiv Lukača
U SIPA-i je započeo disciplinski postupak protiv Dragana Lukača, pomoćnika direktora za Kriminalističko-istražni odjel jer je podnio izvještaj Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika i ostalih. Iako je sjednica Komisije trebala biti otvorena za javnost, direktor Lujić je novinarima zabranio ulazak u SIPA-u, a onda je, ne bez njegovog utjecaja, sjednica zatvorena za javnost?! Tako će iza zatvorenih vrata Lukač Komisiji prezentirati skoro 150 dokumenata koji potvrđuju da je radio u skladu sa zakonom, ali i da je Lujić od početka bio uključen u istragu protiv Dodika. Dani donose dio dokaza koji to potvrđuju
Mirko Lujić, direktor SIPA-e, od trenutka kad je izvještaj predat u Tužilaštvo
Prošle sedmice u SIPA-i je započeo postupak Disciplinske komisije u kojem će se utvrđivati da li je Dragan Lukač, pomoćnik direktora za Kriminalističko-istražni odjel, povrijedio radnu dužnost vodeći istragu i potpisujući službeni izvještaj protiv Milorada Dodika, nekoliko dužnosnika Vlade Republike Srpske, te određenih biznismena iz RS-a, u kojem se sumnjiče da su oštetili ovaj entitet za skoro 150 miliona maraka. Mirko Lujić, direktor SIPA-e, od trenutka kad je izvještaj predat u Tužilaštvo BiH, tvrdio je da je Lukač radio na svoju ruku nakon čega započinje žestoku kampanju protiv njega, a sve s ciljem Lukačevog uklanjanja iz SIPA-e.
Javna rasprava zatvorena za javnost Kako se disciplinski postupak protiv Lukača vodi po odredbama Krivičnog zakona BiH, javna rasprava koja je održana u četvrtak, 16. aprila, trebala je po slovu zakona biti - javna. No, zainteresirani novinari su taj dan uzalud čekali pred kapijom SIPA-e, jer njihov dolazak "nije bio najavljen", kako su im saopćili dežurni policajci. Na pitanje kome se treba najaviti, uslijedio je odgovor: "Glasnogovorniku". Željka Kujundžija, glasnogovornica SIPA-e, okupljenim novinarima je poručila da ne mogu ući u SIPA-u odbijajući da kaže ko je to naredio i ponavljajući da je "javna rasprava zatvorena za javnost"?! Međutim, nije imala odgovor na pitanje kako to zna s obzirom da sjednica još nije ni počela.
Ivica Bošnjak, predsjednik Komisije koja vodi postupak protiv Lukača bio je zatečen tvrdnjama glasnogovornice s obzirom, rekli smo već, da sjednica nije bila ni počela, a tek nakon toga, "ukoliko se ukaže potreba, članovi Komisije će glasati da li će biti otvorena ili zatvorena. Ali i ukoliko bude otvorena, samo vam direktor može dozvoliti da uđete u zgradu". Direkor je, pak, tvrdio da on ne zna o čemu se radi, te da Kujundžija nije mogla reći da je sjednica zatvorena, ali je dodao da će provjeriti o čemu se radi. No, više se nije javljao na pozive, a Kujundžija je nakon toga priznala da je razgovarala s direktorom te da je novinarima ulaz zabranjen! No, da skandal bude kompletan, taj dan ni predstavnicima međunarodnih organizacija nije dozvoljen ulazak u SIPA-u.
Sjednica je na kraju ipak bila zatvorena za javnost uz objašnjenje da se radi o "zaštiti državne bezbjednosti demokratskog društva", kako stoji u zakonu. Očito da je Lujić, (zlo)upotrebljavajući svoju funkciju, odlučio da na sve načine Lukaču što više oteža položaj pred Disciplinskom komisijom. A upravo zahvaljujući njemu je i započet cijeli postupak. Naime, da bi Unutrašnja kontrola protiv nekoga pokrenula istragu mora postojati prijava protiv te osobe koju po zakonu mogu podnijeti građani, zatim nadređena osoba ili bilo koji uposlenik. Od trenutka kad se 20. februara saznalo da je SIPA podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH protiv Dodika i ostalih, Lujić je tvrdio da je za tu vijest saznao iz medija. Dani pouzdano saznaju da je Lujić u to vrijeme bio u svojoj kancelariji gdje ga je zatekao Dodikov poziv (o čemu postoji dokaz) u kojem se Dodik raspitivao ko se to usudio protiv njega nešto raditi. Servilni Lujić odmah je nakon toga SRNA-i dao izjavu kako je šokiran činjenicom da je njegov pomoćnik to uradio i to mimo procedura, zatim da je prijava ilegalno odnesena u Tužilaštvo BiH. Ovu izjavu Lujić je istu večer ponovio u dnevniku RTRS-a. Slijedeći Lujića, zvaničnici RS-a su u narednim danima osuli paljbu po Lukaču.
Dan nakon Dodikovog poziva, dakle, u petak 21. februara, Lujić je u SIPA-i zatražio da mu se pod hitno dostavi izvještaj protiv Dodika. Ubrzo Nikola Špirić od Lujića zahtijeva hitne informacije o cijelom slučaju kako bi već za dva dana Vijeće ministara moglo o tome raspravljati, nakon čega Lujić poziva istražitelje Unutrašnje kontrole predajući im dopis s oznakom povjerljivo u kojem navodi da "on raspolaže određenim saznanjima da je jedna grupa službenika iz SIPA-e podnijela izvještaj za veći broj ljudi iz RS-a". Nakon toga je Lujić od Unutrašnje zatražio da mu još isti dan dostave izvještaj o tome pod kojim okolnostima je podnesen izvještaj Tužilaštvu BiH, da li su prekršene odredbe o zaštiti tajnih podataka i kako su mediji saznali za taj izvještaj. Nakon toga, Unutrašnja kontrola otvara istragu i nakon uopćene provjere - za nekoliko sati koliko su imali na raspolaganju i nisu mogli nešto ozbiljnije provjeriti - sačinjava izvještaj na samo jednoj stranici papira obavještavajući Lujića da procedure nisu prekršene.
Tajni dokumenti E, vispreni Lujić nakon toga sačinjava informaciju (nosila je oznaku tajnosti) za Nikolu Špirića u kojoj piše sve ono što je već izjavljivao protiv Lukača zatraživši njegovu smjenu. O skandaloznoj odluci ministara koji su podržali Lujićevu informaciju već smo pisali, no treba reći da je informacija na Vijeću ministara predstavljana tako kao da iza nje stoji SIPA, a istina je da je njen autor Lujić.
No, nakon sačinjavanja šturog izvještaja Unutrašnja kontrola započinje ozbiljnu istragu protiv Lukača koju su vodila dva inspektora, jedan Bošnjak (koji se i nije baš puno pitao) i Srbin, Predrag Krsmanović. Ovaj drugi u RS-u je veoma poznat. Upućeni tvrde da bi bilo zanimljivo provjeriti njegovu ratnu prošlost, ali i veze s paljanskim i sokolačkim podzemljem, o čemu ćemo svakako više pisati u nekom od narednih brojeva. Krsmanović radi u Unutrašnjoj kontroli otkad je došao u SIPA-u, a doveo ga je Sredoje Nović iako je sumnjiv način na koji je Krsmanović napustio MUP RS-a. Međutim, čak ni Novićev provjereni kadar nije uspio dokazati da je Lukač prekršio proceduru vodeći istragu protiv Dodika. Ali, kako se nešto moralo pronaći, "otkriven" je čak jedan propust koji je Lukač napravio jer nije direktora obavijestio o podnošenju izvještaja čime je počinio "težu povredu službene dužnosti". Nakon toga iz Unutrašnje kontrole ide zahtjev za pokretanjem disciplinskog postupka o čijoj zakonitosti bi se dalo raspravljati da kojim slučajem u Komisiji sjede profesionalci, a ne Lujićevi (čitaj Novićevi i Dodikovi) kadrovi.
Kao što smo već rekli, prošle sedmice je započeo postupak protiv Lukača koji je nastavljen u srijedu 22. aprila. Prvi dan zasjedanja Disciplinske komisije istražitelji unutrašnje kontrole su prezentirali svoje dokaze, a zatim je na redu Lukač sa svojim. Prema informacijama, kojima Dani raspolažu, Lukač se "ozbiljno naoružao" za susret sa članovima Komisije pripremivši skoro 150 dokumenata kojima će dokazivati da nije narušio ugled policijske agencije. Među dokazima koje će ponuditi komisiji bit će i oni koji će jasno pokazati da je Lujić od prvog dana znao za istragu o radu Vlade RS-a i premijera Dodika.
Hajka na Lukača počela je odmah nakon 17. februara, kada je SIPA podnijela Posebnom odjelu za organizirani kriminal Tužilaštva BiH izvještaj protiv Milorada Dodika, nekoliko ministara i poslovnih ljudi iz RS-a. Istu večer Dodik je u (odabranim) medijima tvrdio da SIPA nije mogla podnijeti takav izvještaj jer o njemu ništa ne znaju ni Mirko Lujić, a ni Milorad Barašin, glavni tužilac?! Uopće nekomentirajući razloge zbog kojih je izvještaj protiv njega podnesen, Dodik je tada izjavio: "Prekršeni su zakoni i procedure. SIPA ima jedan otuđeni centar moći okupljen oko Dragana Lukača. Nažalost, ovo ima reperkusije na odnose u BiH, jer poslije ovakvog ponašanja, sigurno je da, bez obzira koliko Amerikanci ili Evropljani radili da očuvaju institucije BiH, na ovaj način to ne može!" Ovom izjavom, Dodik je još tada najavio obračun s Lukačem, a Lujić i Barašin su, pravdajući se Dodiku, najavili da će u institucijama koje vode hitno provesti interne istrage o tome kako je došlo do podnošenja izvještaja?!
Dokazi Provjere onoga što je radio Dodik SIPA je započela krajem 2007. godine. Nakon površnih provjera privatizacije velikih firmi kao što su Rafinerija nafte Bosanski Brod, Termoelektrana Gacko, Telekom Srpske te korupcije i nezakonitosti prilikom realizacije nekoliko velikih infrastrukturnih projekata (zgrada Vlade RS-a i RTRS-a) izvještaj je upućen Tužilaštvu BiH koje je procijenilo da se mora poduzeti ozbiljnija istraga. U junu 2008. održan je sastanak kojem su prisustvovali tužioci uključeni u slučaj, inspektori SIPA-e koji su radili provjere i - direktor SIPA-e Mirko Lujić. Lukač uopće nije prisustvovao ovom sastanku jer je u vrijeme njegovog održavanja bio na godišnjem odmoru. Na sastanku je dogovorena daljnja strategija provjera Dodikovog biznisa nakon čega je u SIPA-i formiran tim kojeg su sačinjavala dva Hrvata, dva Bošnjaka i dva Srbina.
No, na šta je sve spreman premijer RS-a pokazalo se kada je SIPA prvi put pokušala izuzeti dokumentaciju o Dodikovim poslovima u Vladi RS-a: odbio je to uraditi prijeteći da će se policija RS-a po njegovom nalogu fizički obračunati s inspektorima SIPA-e ukoliko se usude doći u zgradu Vlade. Nakon toga je Tužilaštvo BiH poslalo naredbu SIPA-i za izuzimanje dokumentacije od 20-tak subjekata u RS-u. One naredbe koje su bile adresirane na institucije RS-a potpisao je direktor SIPA-e Mirko Lujić, a one koje su išle prema privatnim firmama, njegov zamjenik Dragan Lukač. Sve Lujićeve naredbe su ispoštovane, dok su Lukačeve prosto ignorirane, tako da je SIPA dobila samo jedan dio dokumentacije koju je tražila. Ove naredbe će se vjerovatno pojaviti i kao dokaz pred Komisijom koja vodi postupak protiv Lukača.
O svemu što je tim Dragana Lukača radio tokom istrage protiv Dodika, Lujić je bio izvještavan na sedmičnim sastancima, ali i u mjesečnim izvještajima o čemu, naravno, postoje pisani dokazi. Uostalom, to je u skladu s pravilnikom SIPA-e kojeg je upravo Lujić potpisao. Međutim, čak ni nakon frke sa slučajem Dodik, Lujić nije smatrao da je potrebno da promijeni postojeći pravilnik, a da je htio, mogao je. Kao što je promijenio pravilnik o reprezentaciji tako da sad ima neograničenu potrošnju kako u BiH tako i u inostranstvu. Ili kao što je promijenio pravilnik o korištenju mobitela sebi određujući neograničen broj aparata i neograničenu potrošnju?!
Na kraju se sasvim logično nameće pitanje: kako je Dragan Lukač mogao narušiti ugled glavne državne policijske agencije koja brine o provođenju zakona ako je predvodio tim istražitelja u istrazi o krupnom kriminalu u RS-u i to po nalogu Tužilaštva BiH? O ovome će odlučivati Disciplinska komisija i ukoliko odluku bude donosila profesionalno, a ne pod političkim pritiscima, ona bi morala glasiti: Dragan Lukač je samo radio svoj posao.
Reakcije
Strah od optužnice
Nakon što je Dnevni avaz objavio da bi optužnica protiv Milorada Dodika i ostalih mogla biti podignuta krajem maja ili početkom juna, Dodik je oštro reagirao tvrdeći da su to "špekulacije usmjerene protiv RS-a i njega lično", te da je to pritisak na Tužilaštvo nakon čega je pozvao tužioce da podignu optužnicu protiv njega ako za to imaju elemenata. Na meti Dodikovih napada ponovo su se našli Sud i Tužilaštvo BiH koji bi, po njemu, trebali da se bave kriminalom u organima BiH i da poštuju nadležnost entitetskih pravosudnih organa. Bilo bi zanimljivo vidjeti koji su to pravosudni organi u RS-u u stanju pokrenuti istragu protiv Dodika.
Niti jednog trenutka ne spominjući kriminal koji mu se stavlja na teret, Dodik je ponovio da "od optužnice nema ništa, a neka tužioci pokažu da nisu jajare i babe što im ja javno kažem da jesu" dodajući da su "obični poltroni, da nemaju veze s pravom i da su instruisani nekim drugim motivima, a ne pravdom i pravednošću".
Na ove komentare, kojima je Dodik izvrijeđao kompletan pravosudni vrh, niko nije reagirao izuzmu li se blagi komentari Milorada Barašina da će "oni raditi svoj posao" zbog čega je nezasluženo dobio hvalospjeve u nekim medijima. S druge strane, kao i uvijek dosad, nijedan političar (iz Federacije) nije našao za shodno da ustane u odbranu državnog pravosuđa, ali još tragičnije je što ćute i predstavnici međunarodne zajednice, Avazovi vatreni protivnici govora mržnje, ali i razna udruženja sudija i tužilaca. Ćute, eto, i Izo Tankić, predsjednik Udruženja sudija BiH, i Branko Perić, sudija Suda BiH koji su bili itekako glasni kad su se mediji usudili da (argumentirano i s razlogom) komentiraju njihov rad i rad nekih njihovih kolega.
Ko su članovi disciplinske komisije
Novićevi vojnici
Predsjednik Disciplinske komisije koja vodi postupak protiv Dragana Lukača je Ivica Bošnjak. Nije jasno kako ga je direktor Mirko Lujić mogao imenovati na tu dužnost s obzirom da je šef Odsjeka za profesionalne standarde u Unutrašnjoj kontroli SIPA-e koja je vodila istragu protiv Lukača. Proizilazi da se u SIPA-i radi u skladu sa starom narodnom: kadija te tuži, kadija ti sudi. Usput šef Unutrašnje kontrole Mirza Lišinović je pomoćnik direktora Lujića.
Relja Kovač je član Disciplinske komisije, a inače je komandir Jedinice za osiguranje VIP osoba u kretanju. Nezvanično saznajemo da je vjenčani kum Sredoja Novića i da ga je on upravo i doveo u SIPA-u iako nije ispunjavao kriterije funkcije na koju je postavljen. Kovač je, prema tvrdnjama njegovih kolega, u ratu radio u Državnoj bezbjednosti Republike Srpske, a bio je i pripadnik jedinice koja je osiguravala Radovana Karadžića. Njegovo ime je povezivano i s nekim pripadnicima podzemlja u Istočnom Sarajevu među kojima je najzvučnije bilo ime Đorđa Ždrale koji je trenutno u pritvoru zbog optužbi da je učestvovao u ubistvu Ljubiše Savića Mauzera policijskog dužnosnika MUP-a RS-a koji se odmah nakon rata razišao sa SDS-om i bio jedan od ključnih oslonaca Biljane Plavšić. No, veze između Kovača i Ždrale nikad nisu dokazane, one su tek javna tajna u policijskim strukturama MUP-a RS-a.
Drugi član Komisije je Gordana Đurđić (po rođenju Hrvatica, udata za Srbina) u SIPA-u je došla iz RS-a, preciznije iz Ministarstva za boračka pitanja. Odmah po dolasku u SIPA-u postavljena je na mjesto šefa Odsjeka za obuku koji je pri Službi za operativnu podršku na čijem čelu je do imenovanja za direktora bio - Lujić. Kada je raspisan konkurs na koji se prijavila i Đurđićka, čak 23 kandidata su ispunjavala sve uslove. Nakon toga je napravljena rang lista na kojoj je ova uspješna žena kotirala zaista visoko: čak na 18. mjestu. Na prvom je bila Milica Jauz, uposlenica FMUP-a koja je svoje radno iskustvo godinama sticala u Policijskoj akademiji na mjestu šefice za specijalnu obuku. No, to joj nije bilo dovoljno i da bi tako nešto radila u SIPA-i.
Zajedničko za sva ova tri člana Komisije, kao i Lujića, te Predraga Krsmanovića koji je vodio istragu protiv Lukača je mentor - Sredoje Nović koji ih je i doveo u SIPA-u u vrijeme dok je bio direkor ove Agencije. Nović, iako je otišao iz SIPA-e, još uvijek slovi za sivu eminenciju u ovoj agenciji. To može prije svega zahvaljujući svojim dobro raspoređenim kadrovima među kojima je svakako i Radoslav Jovičić, načelnik Službe za podršku, najznačajnijeg odjela u SIPA-i u čiju nadležnost spadaju praćenje, prisluškivanje, forenzika, informatika. Jovičić je radio u MUP-u RS-a gdje se za njegovo ime veže afera koja ga je trebala koštati posla, no spasio ga je Nović dovodeći ga u SIPA-u, a ovaj mu se danas odužuje kao odani vojnik i glavni "operativac" u SIPA-i. Jovičić je, inače, blizak prijatelj Miloša Čubrilovića, nekadašnjeg Dodikovog vozača, a danas njegovog savjetnika za bezbjednost koji slovi za jednog od ključnih ljudi paraobavještajne službe Milorada Dodika.
Dokazi
Koga štiti Drew Engel
U augustu 2007. u Tužilaštvo BiH došla je prijava na 15-tak strana protiv Sredoja Novića koju je potpisalo neko udruženje iz Prijedora. U toj prijavi, vrlo stručno sačinjenoj, naširoko se govorilo o krivičnim djelima Novića od vremena kad je bio ministar MUP-a RS-a, pa do onoga provedenog u SIPA-i.
Autori prijave Novića su, između ostalog, teretili da je u vrijeme dok je u RS-u bio ministar za više miliona maraka oštetio MUP na poslovima izgradnje policijske zgrade i nabavci automobila iz Srbije. Njegov poslovni partner, porijeklom Sarajlija, kasnije će biti savjetnik za nacionalnu sigurnost Zorana Đinđića. U prijavi se spominjalo i finansiranje mreže Radovana Karadžića, špijunaža za Srbiju (u ratnom periodu Nović je radio u Državnoj službi RS-a koja je blisko surađivala s Beogradom). Zatim se spominjala prodaja njegovog stana u Sarajevu (navodno za 100.000 eura) koji je u vrijeme kad je došao na mjesto direktora SIPA-e izdavao strancima, a njemu je država plaćala hotelski smještaj u Lukavici.
Prijava je na dalju obradu proslijeđena Drew Engelu, šefu Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Tužilaštvu BiH gdje joj se gubi svaki trag.