Forum Klix.ba

NIN wrote:For most sexually reproducing species all conspecifics of the other sex are not equally valuable as mates: that is, they differ in "mate value". In many species selection has produced mechanisms to detect potential mates of high mate value. In other words, just as the taste of fruit varies with food value, in a natural setting, sexual attractiveness varies with mate value.
Donald Symons

Eto malo za razmisljanje.

Ono sto bi bilo zanimljivo odgovoriti je kakva je veza izmedju fitnesa i "mate value". I kolika razlika izmedju fitnesa i "mate value" mora biti da bi se moglo reci da se neka vrsta krece u pogresnom smjeru u evolucijskom smislu.

Bušman wrote: Ono sto bi bilo zanimljivo odgovoriti je kakva je veza izmedju fitnesa i "mate value". I kolika razlika izmedju fitnesa i "mate value" mora biti da bi se moglo reci da se neka vrsta krece u pogresnom smjeru u evolucijskom smislu.

Može li uopšte postojati pogrešni "smjer" evolucije? Ili okolina postaje neprikladna/pogrešna za fenotip/populaciju?

chengaba wrote:

Bušman wrote: Ono sto bi bilo zanimljivo odgovoriti je kakva je veza izmedju fitnesa i "mate value". I kolika razlika izmedju fitnesa i "mate value" mora biti da bi se moglo reci da se neka vrsta krece u pogresnom smjeru u evolucijskom smislu.

Može li uopšte postojati pogrešni "smjer" evolucije? Ili okolina postaje neprikladna/pogrešna za fenotip/populaciju?

To drugo, nemogucnost prilagodjavanja vrste novim uslovima okoline. Pogresan evolucijski smjer za vrstu smatram put ka istrebljenju te vrste, a razlog koji je usko vezan za odabir partnera za razmnozavanje. U tom smislu me zanima koje vrste pogresno odabiraju partnere s obzirom na to koje osobine se favoriziraju od okoline. Same te vrste ne mogu razumjeti, ali mislim da bi mi mogli i to je ono sto me zanima.

Bušman wrote:

chengaba wrote:

Bušman wrote: Ono sto bi bilo zanimljivo odgovoriti je kakva je veza izmedju fitnesa i "mate value". I kolika razlika izmedju fitnesa i "mate value" mora biti da bi se moglo reci da se neka vrsta krece u pogresnom smjeru u evolucijskom smislu.

Može li uopšte postojati pogrešni "smjer" evolucije? Ili okolina postaje neprikladna/pogrešna za fenotip/populaciju?

To drugo, nemogucnost prilagodjavanja vrste novim uslovima okoline. Pogresan evolucijski smjer za vrstu smatram put ka istrebljenju te vrste, a razlog koji je usko vezan za odabir partnera za razmnozavanje. U tom smislu me zanima koje vrste pogresno odabiraju partnere s obzirom na to koje osobine se favoriziraju od okoline. Same te vrste ne mogu razumjeti, ali mislim da bi mi mogli i to je ono sto me zanima.

Kretati se u pogresnom smjeru evolucije je pomalo nezgrapna konstrukcija. Kada se kaze kretati se u evolucijskom smislu onda se misli na gradualno/postepeno jel'. Samim tim se podrazumjeva da, evolucijski gledajuci, jedinke odredjene vrste evoluiraju ka svom istrebljenju sto je zapravo nemoguce jer jedinka ili stvara potomstvo (uspjesna) ili ne stvara potomstvo (neuspjesna). Nema trece. Vrsta ne moze istovremeno evoluirati i nestajati jer su to dvije sasvim oprecne stvari. Stvaranjem potomstva jedinke vrste uspjevaju doprinjeti buducoj generaciji sto znaci da su te jedinke adaptacijski sposobne, dakle, u dobrom odnosu sa okolisnim faktorima. Ono sto je najvaznije je cinjenica da ce te jedinke svoju adaptivnu sposobnost prenijeti direktno na svoje potomstvo. Ono sto se moze desiti su nagle promjene okolisa koje se ogledaju u katastrofama, sto i jeste slucaj sa svim dosadasnjim velikim istrebljenjima (preko 99% vrsta planete su vec izumrle). Dakle, nema tu evoluiranja u pogresnom smijeru nego se radi o faktorima okolisa pogubnim za datu populaciju u odredjenom trenutku jer ista nema evoluirane adaptivne mehanizme na raspolaganju koje bi se nosile sa novonastalom situacijom. Vrijedi napomenuti i interakcije sa novopridoslim vrstama u habitat. Slicno se desilo sa neandertalcima i nama kada su se nasi habitati preklopili. Izumrli su oni ciji su se adaptivni mehanizmi pokazali kao inferiornijim. Primjer se moze povuci i sa ambrozijom koja je pocela gusiti ostale vrste flore na njihovim maticnim habitatima. Sta mislis zasto Novi Zeland i Australija imaju onako ostre zakone o unosu odredjenih prehrambenih i slicnih proizvoda u svoje zemlje?

Izumiranje vrste se takodjer ne moze vezati za pogresan odabir partnera jer ponovo dolazimo u kontradikciju. Evo, zamislimo imamo 1000 jedinki neke vrste. Kako sve jedinke bilo koje vrste posjeduju varijetete tako i ova nasa vrsta posjeduje iste. Od njih hiljadu, recimo, 950 imaju lose preference ka odabiru partnera, cisto genetski predisponirane. Njih 950 ce odabrati pogresne partnere i ono sto ce se desiti jeste da jednostavno nece imati potomstvo. Drugim rijecima, njihova kombinacija gena (genom) koji su ih predisponirali ka losem odabiru ce fakticki tu i zavrsti, tj. nestati iz vrste. Ono malo jedinki koje pak odaberu podobne jedinke ce imati potomstvo i njihov genom ce zavladati populacijom i postati univerzalan u vrsti. Ukratko, vrsta jednostavno ne moze izumrijeti na ovaj nacin.

Oj, ocito ste si me pogresno skontao. Govorim o percepciji razvoja vrsta, a ne o necemu sto se stvarno mozda dogadja. Dakle, zamisli hipoteticku situaciju u kojoj se odredjena grupa jedinki lavova specijalizira za lov antilopa, a druga grupa za lov na zebre. Medjutim, ako bi na neki nacin mesto antilope bilo lose za lavove (zarazeno nekim parazitom recimo), a sa druge strane ukusnije i zbog toga zenke favorizirale lovce na antilope onda bi to sigurno utjecalo na razvoj te vrste (znam da primjer ima puno rupa, pocevsi od toga da su lavice lovci, a ne lavovi, ali se nadam da objasnjava sta hocu reci).
Dakle, sama ta vrsta se moze prilagoditi novonastaloj situaciji ako je situacija dovoljno spora da bi se vrsta dovoljno brzo mogla prilagoditi. Iz tog razloga mi je palo na pamet da bi se mogla napraviti neka mjera koliko se vrsta pravilno razvija ili ne (odnosno, da li joj slijedi izumiranje). Ono sto je problematicno jeste da bi se u tom slucaju moralo potpuno razumjeti na koji nacin okolina utjece na evoluciju vrste (ili kako se vrsta prilagodjava promjenama) i koja je to brzina prilagodbe potrebna da bi se ocuvala vrsta.
Opet napominjem, nije nesto sto je trenutno moguce ili dokucivo, ali cisto za razmisljanje.

Bušman wrote:Oj, ocito ste si me pogresno skontao. Govorim o percepciji razvoja vrsta, a ne o necemu sto se stvarno mozda dogadja. Dakle, zamisli hipoteticku situaciju u kojoj se odredjena grupa jedinki lavova specijalizira za lov antilopa, a druga grupa za lov na zebre. Medjutim, ako bi na neki nacin mesto antilope bilo lose za lavove (zarazeno nekim parazitom recimo), a sa druge strane ukusnije i zbog toga zenke favorizirale lovce na antilope onda bi to sigurno utjecalo na razvoj te vrste (znam da primjer ima puno rupa, pocevsi od toga da su lavice lovci, a ne lavovi, ali se nadam da objasnjava sta hocu reci).

Ako pricamo o prirodnim zakonitostima, u sto definitivno spada i prirodni odabir, onda hipoteticke postavke moraju biti realne jer u suprotnom one nemaju nikakvog smisla. Recimo, postavka sa dvije kulture unutar vrste, s tim da zenke preferiraju samo jednoj je takodjer nemoguca. Evo zasto: Imamo dvije kulture kod muzjaka - jedna lovi zebre dok druga lovi antilope. S druge strane imamo zenke koje biraju muzjake samo iz jedne od ove dvije kulture. Namece se pitanje otkud onda kultura koju zenke ne preferiraju? Ko su bile majke lavova ciju kulturu zenke generalno ne preferiraju?

@Busman, nemoj me pogresno shvatiti jer nemam namjeru da kritikujem. Ono sto zelim je da malo prosirimo znanje razmisljanjem o nekim fenomenima kojima se evolucijske nauke bave. Konkretno vezano za citat koji sam postavio, ovdje mozemo saznati, recimo, pojam kao sto je vrijednost partnera.

For most sexually reproducing species all conspecifics of the other sex are not equally valuable as mates: that is, they differ in "mate value". In many species selection has produced mechanisms to detect potential mates of high mate value. In other words, just as the taste of fruit varies with food value, in a natural setting, sexual attractiveness varies with mate value.

E sada, ovaj pojam mozda zvuci nakaradno na nasem jeziku, mozda cak i na engleskom, ali bit pojma je jasan. Nema vrste na planeti koja u svom genetskom bazenu nema varijetete. Ti genetski varijeteti determiniraju fenotip do jedne odredjene mjere. Pod fenotipom se, osim fizionomskih karakteristika i ponasanja, podrazumjeva i uticaj jedinke na svoju okolinu - produzeni fenotip. (Dawkins, 1982) Samim tim sto vrsta posjeduje varijetete ona je podlozna prirodnom odabiru koji svoj mehanizam zasniva na interakciji jedinke sa svojom okolinom. Varijeteti su po pravilu od malog ali bitnog znacaja. Da su kojim slucajem varijeteti veceg obima onda ne bi pricali o vrsti jer bi razlike medju jedinkama bile prevelike. Dakle, uniformnost je zastupljenija u odnosu na minorne razlike koje smo nazvali varijetetima.

Jedna od uniformnosti je i preferenca prilikom odabira partnera. Ako pogledamo nasu vrstu, i zene i muskarci imaju odredjene preference kada je u pitanju odabir partnera (necemo komplikovati sa razlicitostima dugorocnih i kratkorocnih veza koje su takodjer bitne). Muskarci preferiraju plodnost kod partnera dok je zenama status taj koji je najbitniji. Razlozi razlicitosti leze u tome sto muskarci i zene imaju drasticno razlicite reproduktivne sposobnosti i investicione mogucnosti kad je reproduktivnost u pitanju. Nabrojmo nekoliko glavnih faktora:

Plodnost* muskarca je skoro pa nepromjenjena od svog puberteta pa do ranih 60-tih godina dok zena svoj vrhunac plodnosti dozivljava sredinom 20-tih i koja traje do ranih 40-tih. Druga jako bitna stvar je reproduktivna vrijednost** koja kod muskarca skoro da i ne varira sa reproduktivnim godinama svog zivota dok zena vrhunac svoje reproduktivne vrijednosti dozivljava u pubertetu nakon cega njena vrijednost sa starosnom dobi naglo opada. Treci bitan faktor je investiciona vrijednost gdje je produkcija muskarcevih gameta (spermica) mnogo veca od zeninih. Nakon zaceca muskarcu nije problem zaceti novi plod sa drugom zenom dok zena nakon zaceca nije u mogucnosti ponovo zaceti tokom trudnoce od devet mjeseci nakon cega dolazi jos duzi period majcinske njege koji takodjer prolongira novo zacece ploda.

Ako bi iz ovoga pokusali predvidjeti neke od preferenci i ponasanja kod spolova onada mozemo reci sljedece: Posto zenina plodnost dozivljava svoj vrhinac u svojim 20-tim ocekivati je da ce muskarceve prefrence biti usmjerene na ovu starosnu dob, tj. zene u ovim godinama ce im biti najatraktivnije. Kako reproduktivna vrijednost zene godinama naglo pada ocekivati je da ce zene pokusati sacuvati svoju vrijednost drugim metodama u koje spadaju sminkanje i sakrivanje starosne dobi. S druge strane, zenine preference ce se mnogo manje odnositi na fizicki izgled u odnopsu na drustveni status partnera jer njoj plodnost partnera nije toliko bitna koliko joj je bitan njegov status koji garantuje sigurnost potomstva. Razlog ovoga je jednostavan jer je status indikator izvora dobara u svim drustvima sirom planete. Posto zene preferiraju status onda ce to za posljedicu imati uticaja na muskarcevo ponasanje kao, recimo, ulaganje u statusne simbole (sto bi s drugog aspekta bilo neopravdano), hvalisanje o svojim postignucima (cijenjenim u datom drustvu), itd. Dakle, ono sto sa sigurnoscu mozemo reci je to da pojam vrijednosti partnera itekako varira obzirom na starosnu rasprostranjenost i hijerarhijski koncipirano drustveno uredjenje karakteristicno za nasu vrstu.

Eto malo za tabirenje pa kad ovo iscejfimo mozemo preci na faktor nesigurnosti ocinstva koji je jedan od najmocnijih katalizatora ponasanja kod muskaraca.
_________________________
* Plodnost se moze definisati kao vjerovatnoca trenutne reproduktivnosti za datu starosnu dob i spol.
** Reproduktivna vrijednost se odnosi na ocekivanu reproduktivnost, tj. moguci period u kojem ce osoba odredjene starosne dobi i spola doprinjeti buducem potomstvu.

Malo sam razmislio o svemu. Imam jednu tesku fulu u logici, a to je da evolucija uvijek radi nad populacijama i u situaciji koju sam ja naveo samo bi dovelo do specijacije.

Ne bih se slozio sa ovim:

NIN wrote:Muskarci preferiraju plodnost kod partnera dok je zenama status taj koji je najbitniji.

To manje vise zavisi od drustvenih normativa (muskarci, barem u nasoj vrsti, jako malo gledaju na plodnost, jer bi trazena "roba" bile "vilendorfske venere", a ne manekenke ) kao i od toga da li je drustvo patrijarhalno ili matrijarhalno. Mi, kao vrsta, smo se ocito izdigli iznad tih nekih normalnih evolucijskih tokova i sada smo dio neke druge evolucije - kulturne evolucije. Shvatanje zenske i muske ljepote i privlacnosti se poprilicno promijenilo zadnjih godina.

Bušman wrote:Malo sam razmislio o svemu. Imam jednu tesku fulu u logici, a to je da evolucija uvijek radi nad populacijama i u situaciji koju sam ja naveo samo bi dovelo do specijacije.

Ne bih se slozio sa ovim:

NIN wrote:Muskarci preferiraju plodnost kod partnera dok je zenama status taj koji je najbitniji.

To manje vise zavisi od drustvenih normativa (muskarci, barem u nasoj vrsti, jako malo gledaju na plodnost, jer bi trazena "roba" bile "vilendorfske venere", a ne manekenke ) kao i od toga da li je drustvo patrijarhalno ili matrijarhalno. Mi, kao vrsta, smo se ocito izdigli iznad tih nekih normalnih evolucijskih tokova i sada smo dio neke druge evolucije - kulturne evolucije. Shvatanje zenske i muske ljepote i privlacnosti se poprilicno promijenilo zadnjih godina.

Upravu si u tome da se u ljudskim drustvima percepcija zenske ljepote drasticno mijenja.
Medjutim, jos uvijek je u nama instinktivno percepcija atraktivnosti usko povezana sa plodnoscu.

Sta zelim da kazem. Muskarac se "svjesno" vodi estetikom, sto je sve do nedavno, bilo direktan indokator plodnosti.
Dakle "nesvjesno" bira sto plodnijeg partnera.

Citao si vjerovatno knjige poput sebicnog gena i crvene kraljice, da ne raspredam previse o tome

Moras uzeti u obzir

Bušman wrote:Ne bih se slozio sa ovim:

NIN wrote:Muskarci preferiraju plodnost kod partnera dok je zenama status taj koji je najbitniji.

To manje vise zavisi od drustvenih normativa (muskarci, barem u nasoj vrsti, jako malo gledaju na plodnost, jer bi trazena "roba" bile "vilendorfske venere", a ne manekenke ) kao i od toga da li je drustvo patrijarhalno ili matrijarhalno. Mi, kao vrsta, smo se ocito izdigli iznad tih nekih normalnih evolucijskih tokova i sada smo dio neke druge evolucije - kulturne evolucije. Shvatanje zenske i muske ljepote i privlacnosti se poprilicno promijenilo zadnjih godina.

Nisi upravu. Premisa standardnog modela drustvenih nauka koja tvrdi da je kultura zaseban entitet i da je ljudski um tabula rasa je znatno poljuljana jos 70-tih godina novim saznanjima na polju psiholoskih i antropoloskih nauka. Recimo, kultura je direktan produkt ljudskog uma dok je ljudski um skup mehanizama koji su takodjer produkt prirodnog odabira kroz evoluciju. Samim tim kultura nije nista drugo do manifestacija ljudskog mozga, sto bi Dawkins rekao, produzeni fenotip i kao takva je utemeljena na uniformnosti koja obiluje varijetetima.

Da muskarci najvise paznje pridaju zenskoj plodnosti, a zane muskom statusu, bez obzira na kulturu iz koje dolaze, potvrdjuju nebrojena istrazivanja i empirijske potvrde. Naime, jedan od glavnih indikatora plodnosti kod zene je njena starosna dob, tj. izgled koze i kose, simetricnost lica, odnos velicine ociju i nosa, usne, zubi i, sto je najbitnije od svega, odnos obima struka i kukova. Ovi indikatori plodnosti direktno determiniraju da li ce zena biti privlacna vecini muske populacije na planeti. Dakle, formiranje braka sa plodnom zenom je od esencijalne vaznosti za muskarca jer plodnost garantuje zdravo potomstvo.

Status se odnosi na relativnu poziciju osobe unutar drustva. Sto je status visi u tom je kontrola nad resursima bolja (Stone, 1989). Formiranje braka sa osobom visokog statusa zenama ima za cilj priskrbiti sto bolje predispozicije kad su u pitanju dobra od kojih buduce potomstvo zavisi. Sto je partner viseg statusa u tom je on situiraniji pa samim tim ce potomstvo biti sigurnije. Indikatori statusa mogu biti fizicke i psihicke prirode - muskulatura, simetricnost lica, visina, grupna dominantnost (ne i dijadicka koja se odnosi na dominantnost nad partnerom), odlucnost, anbicioznost. Muskarac svoj status moze pokazati (ili lagati) ornamentima kao sto su statusni simboli koji mogu biti nakit, odjeca, elektronika, automobili, novac, itd.

Razlog uniformnosti lezi u psiholoskim mehanizmima koji su odgovorni za ovu preferentnost, a koji su cisti produkt prirodnog odabira. Bas kao sto je culo okusa i preferentnost ka slatkisima i mastima u svim kulturama identicna (dok su zacini podlozni kultiralnim varijetetima) tako je i preferentnost ka partneru takodjer univerzalna u nasoj vrsti jer se ove stvari direktno ticu onoga temeljnog za sva ziva bica, a to je potomstvo.

Pa ne znam bas, kako se onda razlikuju od kulture do kulture ili kako se razlikuju kroz historiju? Jedino ako se percepcija tih stvari mijenja, ali to je opet dio kulturne evolucije. Ja je ne bih bas tako lahko odbacio bas iz razloga sto se ocitava kroz razvoj drustva, percepcije morala, drustvenih normativa. Naravno, kao takvo, podlozno je svim fenomenima koje i bioloska evolucija donosi pa tako i specijaciji sto se moze vidjeti na analizi raznih drustava u svijetu (etnickih skupina, vjerskih skupina itd.).

Sto se tice dijela u kojoj objasnjavas percepciju po pitanju godina si u pravu i slazem se s tim. Ja opet ne govorim u tako opcenitom smislu nego o specificnostima - kako to da su kroz historiju razlicite percepcije zenske ljepote dolazile do izrazaja i kako to da su se toliko razlikovale u razlicitim etnickim skupinama? Ista prica vrijedi i za statusni simbol muskarca. Mada iskreno, na osnovu onog sto se danas moze vidjeti, status je pao pod neki drugi plan...

Bušman wrote:Pa ne znam bas, kako se onda razlikuju od kulture do kulture ili kako se razlikuju kroz historiju? Jedino ako se percepcija tih stvari mijenja, ali to je opet dio kulturne evolucije. Ja je ne bih bas tako lahko odbacio bas iz razloga sto se ocitava kroz razvoj drustva, percepcije morala, drustvenih normativa. Naravno, kao takvo, podlozno je svim fenomenima koje i bioloska evolucija donosi pa tako i specijaciji sto se moze vidjeti na analizi raznih drustava u svijetu (etnickih skupina, vjerskih skupina itd.).

Sto se tice dijela u kojoj objasnjavas percepciju po pitanju godina si u pravu i slazem se s tim. Ja opet ne govorim u tako opcenitom smislu nego o specificnostima - kako to da su kroz historiju razlicite percepcije zenske ljepote dolazile do izrazaja i kako to da su se toliko razlikovale u razlicitim etnickim skupinama? Ista prica vrijedi i za statusni simbol muskarca. Mada iskreno, na osnovu onog sto se danas moze vidjeti, status je pao pod neki drugi plan...

Pa fazon i jest sto se ove stvari temeljno uopste ne razlikuju ni od kulture do kulture ni kroz istoriju. Kako vec rekoh, kako su preference ka slatku i masti univerzalne bez obzira na kulturu i jedino sto se razlikuje su zacini tako i preference prema partneru su iste sirom kultura i kroz istoriju i jedino sto se razlikuje su modni i prakticni trendovi (recimo, statusni simbol moze biti dobro naostreno i dugo koplje u Amazoniji i zlatni sat u Britaniji, poruka je ista). Drustveni normativi jedino cime barataju su zacini dok su preference koje se ticu reproduktivnosti bioloskog porijekla i kao takve produkt visegeneracijskog odabira. Logika iza ove tvrdnje je jednostavna: preferenca ka manje plodnom partneru ce ostaviti malobrojnije potomstvo; preferenca ka partneru bez resursa ce takodjer ostaviti malobrojnije potomstvo dok ce oni koji preferiraju plodnost i status ostaviti vise potomstva koje ce konsekventno naslijediti te iste preference i koje ce vremenom postati normativ u vrsti.

Haldane u svojoj klasicnoj racunici (1927) kaze da varijetet koji napravi u prosjeku samo 1% vise potomstva od svojih alternativnih alela (ostatka polpulacije) ce povecati svoju frekventnost sa 0.1% na 99.9% u ukupnoj populaciji u samo 4.000 (cetiri hiljade) generacija!

Stebblins je nesto slicno pokazao matematicki (1982) sa primjerom glodara velicine misa koji se nasao pod selektivnim pritiskom koji uzrokuje povecanje njegove velicine. Recimo, pritisak je toliko neprimjetan da on jednostavno ne moze biti detektovan niti izmjeren ljudskim promatranjem dok je povecanje u velicini od generacije do generacije takodjer nemjerljivo i neprimjetno u odnosu na individualne varijacije unutar vrste. Iako nismo u stanju primjetiti niti izmjeriti promjene u kratkim intervalima, ovaj glodar ce evoluirati do velecine slona u samo 12.000 generacija sto je sa geoloskog stanovistva treptaj oka.

Zubrow je izracunao (1987) da u geografski preklapajucem habitatu koji su nakratko dijelili neandertalaci i modernih ljudi, razlika od samo 1% mortaliteta u korist neandertalca je mogla voditi ka njihovom izumiranju u samo 30 generacija, sto ce reci u samo hiljadu godina.

U ovom se moze vidjeti sva ta moc i ljepota koja krasi mahanizam prodnog odabira.

crnokosa88 wrote:

Bušman wrote: Cinjenica je i da se Suncev sistem krece oko centra galaksije Mlijecni put, cinjenica cija opservacija traje oko 200 miliona godina. Cinjenica je i da se tektonske ploce krecu, cinjenica cija opservacija takodjer traje mjereno u milionima godina. Treba li ti jos?

Evolucija nije cinjenica, nego teorija - najsnaznija logicka konstrukcija koja opisuje potpuno sve promatrane cinjenice. Dakle, svaki dokaz (promatrana cinjenica) koji je pronadjen je potpuno kompatibilan sa teorijom evolucije. Prvi koji bude nadjen, a da je protiv evolucije, i tako bude potvrdjeno koristenjem vise razlicitih metodologija, oborit ce teoriju. Tako je bilo sa svakom teorijom koja je bila netacna ili djelomicno tacna. Svaka dobra naucna teorija u svojoj postavci jasno navodi na koji nacin se moze oboriti.

.....
Okretanje Sunca oko centra galaksije moze se potvrditi instrumentima, pomjeranje tektonskih ploca takodje, ne treba cekati 200000000 godina. Za evoluciju nema ni jedan dokaz, osim ako dokazima ne smatras hoaxes. Ja znam da evolucija nije cinjenica, vec teorija, nemoras to meni objasnjavati. Objasni to kolegi drGonzo, jer on tvrdi da jeste cinjenica.

Zna li ona sta znaci rijec teorija u empirijskim znanostima.Da zna a ocito ne zna,onda bi znala da je u svom postu kontradiktorna i to zestoko.Ako nije cinjenica zasto je onda naziva teorijom ?

Sama teorija u empirijskim znanostima je podrzana cinjenicama.

Znaci djevojka bukvalno govori "znam da evolucija nije cinjenica nego je samo cinjenica"

Pametuje o nekakvim kompleksnim pitanjima evolucija a padne na osnovama znanosti.Garant je to produkt selektivne percepcije ili kognitivne disonance ili nesto trece

E svasta

Collector604 wrote:Pametuje o nekakvim kompleksnim pitanjima evolucija a padne na osnovama znanosti.Garant je to produkt selektivne percepcije ili kognitivne disonance ili nesto trece

Los sistem edukacije

I kud nju prizivas, taman je prestala dolaziti.

Pa ko mi je post izbrisao ?

Post bio sasvim uredu....

Pitanje dana:

Ako geni nisu izgubili informacije (zbog digitalnog oblika zapisa) već milenijima, zašto čovjek umire?

Koliko god se trudim,ne razumijem tvoje pitanje,mozes li malo pojasniti....

Centurion wrote:Pitanje dana:

Ako geni nisu izgubili informacije (zbog digitalnog oblika zapisa) već milenijima, zašto čovjek umire?

Zbog sličnog razloga zbog kojeg kompjuter prestane raditi, mada informacije i dalje ostaju na HD-u. Sistem kao skup dijelova, dakle cjelina, prestaje raditi. Informaciju je moguće "skremblirati" do vrlo visokog stupnja, ali je se ne može razoriti u cjelosti.
Naravno, ovo je samo poređenje jer je čovjek daleko kompleksnija stvar od računara (koji nije ni svjestan, je li), ali približava sliku.

Centurion wrote:Pitanje dana:

Ako geni nisu izgubili informacije (zbog digitalnog oblika zapisa) već milenijima, zašto čovjek umire?

1) Ovo je nepotpuno pitanje. Nesto kao: "Zasto je noću mračnije nego napolju?"

2) Kakav gubitak zapisa spominjes, i sta smatras pod digitalnim oblikom zapisa?

VerticalHairFactor wrote:

Centurion wrote:Pitanje dana:

Ako geni nisu izgubili informacije (zbog digitalnog oblika zapisa) već milenijima, zašto čovjek umire?

Zbog sličnog razloga zbog kojeg kompjuter prestane raditi, mada informacije i dalje ostaju na HD-u. Sistem kao skup dijelova, dakle cjelina, prestaje raditi. Informaciju je moguće "skremblirati" do vrlo visokog stupnja, ali je se ne može razoriti u cjelosti.
Naravno, ovo je samo poređenje jer je čovjek daleko kompleksnija stvar od računara (koji nije ni svjestan, je li), ali približava sliku.

Hint: kancerogene celije.

GAU8 wrote:

VerticalHairFactor wrote:

Centurion wrote:Pitanje dana:

Ako geni nisu izgubili informacije (zbog digitalnog oblika zapisa) već milenijima, zašto čovjek umire?

Zbog sličnog razloga zbog kojeg kompjuter prestane raditi, mada informacije i dalje ostaju na HD-u. Sistem kao skup dijelova, dakle cjelina, prestaje raditi. Informaciju je moguće "skremblirati" do vrlo visokog stupnja, ali je se ne može razoriti u cjelosti.
Naravno, ovo je samo poređenje jer je čovjek daleko kompleksnija stvar od računara (koji nije ni svjestan, je li), ali približava sliku.

Hint: kancerogene celije.

Hint: Telomere u DNK

telomeri su odgovor... sve se svodi na lošu fotokopir mašinu

moje su pretpostavke da ćemo uskoro naći načina da produžimo život barem 5 puta

A gdje je onaj Dragan što tvrdi da je zemlja stara odoka oko 6000 god,

(možda maše biblijom, vruće je)

fatamorgana wrote:A gdje je onaj Dragan što tvrdi da je zemlja stara odoka oko 6000 god,

(možda maše biblijom, vruće je)

'Ta ce ti on.

Zar te nisu naucili da nije lijepo ismijavati ljude s nedostacima.