Stoji cinjenica da mi evoluiramo po nekom tempu. Sta god se desilo, mi i dalje evoluiramo.
Ali takodjer cinjenice stoje, da nas je religija unazadila. Pocev od spaljivanja ljudi zbog tvrdnji da se zemlja okrece oko sunca, pa do lova na vjestice... dark ages.
Ni ja sam ne volim situaciju "Sta bi bilo kad bi bilo", jer to je sve sada iz nas.
Samo se mozemo nadati, da nas religija nece ponovo spoticati kao sto je nekada radila.
Upravo sam htio reći da ta generalizacija ne stoji. Ko je spaljivao ljude jer su govorili da se zemlja okreće?
Budisti? Muslimani? Hindusi? Jevreji?
Recimo slavni arapski astronomi iz 11. stoljeća, koji su ujedno bili i teolozi po običajima tog perioda, i od kojih su nam ostali nazivi Aldebaran, Altair, Vega i azimut, almucantar i alhidade, poput Birunija i Kuščua iz Maraga astronomske škole, uredno su iznosili svoju ideju da je zemlja okrugla, da je Sunce veće od Zemlje, da su zvijezde jako daleko i da su one velika pozadina našeg svijeta (Biruni), i niko ih nije bacio u šiš-kebab. Biruni koji je bio poznati Indolog pisao je o velikim dostignućima indijskih učenjaka, ali i o vjerama Indije, komparirajući to sa islamom.
Evrocentrizam je čudna pojava u kojoj se svaka religijska misao ljudskog roda gleda kroz evropsko iskustvo crkve, a potom se radovi evropskih naučnika koji su utemeljeni na radovima ovih ranijih predstavljaju kao otkrovenje i nastavak grčke civilizacije i kulture, što je pojava svojstvena sredinama teško opterećenim "identitetom" i nacionalizmima.
Ljudski rod se mora gledati kao jedna cjelina u svoj svojoj raznolikosti, i sam religijski osjećaj, da tako to definiram, očigledno je evolucijska činjenica kao manifestacija ljudske prirode u sklopu univerzuma u kojem je nastao - to je recimo ideja koju su i mu'tezile, jedan islamski racionalni pokret, promovirale. Čovjek je po prirodi religiozan i bez ikakve objave bi počeo gajiti religiozne osjećaje i razmišljati o ustroju svijeta i njegovom tvorcu, začetniku, sili koja ga je stvorila, onome što je prauzrok. To je evolucijska činjenica, na kraju krajeva zar neandertalci nisu gajili vjerske osjećaje, također - dok ih homosapiens nije poklao (uvijek ratoboran i željan prevlasti - recept za opstanak).
Što bi Al Jahiz u 9. stoljeću rekao:
"Životinje su uključene u borbu za opstankom i resursima, izbjegavaju da budu pojedene i žele se hraniti... Faktori iz okoliša utječu na organizme da razviju nove karakteristike, koje će osigurati njihov opstanak, i nakon toga oni se transformiraju u nove vrste. Životinje koje prežive i odrastu te svoje karakteristike prenose na mlade."
I niko ga nije bacio na ražanj, štaviše on je imao svoju školu unutar mu'tezilijskog islamskog pravca, zvanu Al Jahizijje.
Dakle, svaka ideja može postati potencijalno opasna ako se kanonizira i postane filter za život i smrt, napredak i nazadak; a religijski osjećaji nikada neće nestati - nadam se da će crkve kao skup perverznih, zatucanih i nazadnih malignih pojava u ljudskom rodu izgubiti svoj značaj, i - mada vrlo, vrlo teško - nestati.