Historijski arhiv Sarajevo
(nastavak teksta o Zemljišnim knjigama)
"...I kad prodaješ komad zemlje nije bolje; po otomanskom zakonu treba da prodavalac donese od muktara potvrdu da je zemlja tvoja, koje su joj međe i koliko mjeri u dunumima ili u pluževinama. Odkud će to muktar znati, koji je često i prečesto priprost seljak - valjan i pošten čovjek - ali nemoj od njega tražiti što znati ne može. Ja sam sâm čuo iz ustiju takovih muktara i knezova: a što ti ja znam gospodine koliko je to dunum, koliko li pluževina? Otud dolazi da tapija glasi na 10 dunuma, a ono imade zemlje i 100 dunuma i više. Kad bi sve stare tapije skupio i zbrojio, koliko je dunuma zemlje pod tapijama, našao bi da je jedva deseti dio ziraćene zemlje pod tapijom.
Sada eto dragi moj vidiš, da nam i novije tapije ne vrijede: niti zna beg koliko mu je selo - niti zna kmet koliki mu je čifluk; ne zna beg koliko mu spahiluk vrijedi, - pa ded pokušaj dići zajam - novaca na takovu tapiju? Idi u banku, u novčani zavod, kazaće ti: ne možemo dobar čovječe - nije nam sigurno - pa će najveći posjednik, komu spahiluk vrijedi na hiljade, morati ići Avramu sarafu - a taj ćete baš šarafiti, dok čifluk po čifluk ne ode na telala; kao pijavica sisaće dok bude i posljednjeg komada zemlje u siromaha mu dužnika.
Tu treba pomoći - treba tapije tako urediti, da svako znade što i koliko imade, koliko mu vrijedi zemlja; treba tapinske teftere priudesiti tako da možeš u novčanu zavodu pare na zemlju dići - da možeš na svoju zemlju otvoriti veresiju - kredit za trgovinu. I zato eto naredila je naša vlada da se uvedu nove gruntovne ili zemljišne knjige - a to će biti evo ovako:
Već od 4-5 godina mjere po cijelom vilajetu mjerčini svu zemlju, sve oranice, livade, čaire, pašnjake - meru - baltalike, šume, a eto baš ove jeseni svršen je taj ogromni skupi i naporni posao, tako da je sada sva Bosna i Hercegovina premjerena, da možeš na aršin znati koliko tu imade oraće zemlje, koliko čaira, koliko šuma i druge zemlje. Svu zemlju vidiš u malom na harti, mapi, baš onakvu kakova ti je u polju. Tu ćeš u harti naći svaki i nesjetni komadić svoje zemlje, svaku kuću, svaku zgradu, svaki potočić, svaki potok, svaku rijeku, svaki putanjak, putić, testu, drum, tarik, džamiju, crkvu, groblje, naći ćeš ogradu i zagradu, međe i granice između zemalja i između pojedinih sela, naći ćeš u tefteru jeli oranica ili livada ili pašnjak - ili šumarak, gajić - naći ćeš tko ti je aga a tko kmet.
Taj posao, naime mjerenje zemlje pomoću mjerčina zove se
k a t a s t e r.
Čim se je tako koji kotar, koje okružje premjerilo, poslala je zem. vlada druge činovnike, koji su svu zemlju procijenili, koliko na istoj može uroditi žita, roda, sijena, ploda i tako izračunali koliko ti zemlja vrijedi, koliko ti ona godišnje nosi. - Taj posao zove se
k a t a s t e r za p r o c j e n u.
A sada je zem. vlada naredila da se iz tog mjeračkog posla, iz katastra, iz mapa i teftera sastavi g r u n t o v n i c a - ili z e m lj i š t n a k nj i g a. Sva zemlja što god je imade, razdijeljena je na komade, a mi zovemo takove komade č e s t i c a, jer komad je dio čest (čast) cijele zemlje - otud eto riječi čestica. - Svaka tvoja njiva, oranica, livada, to je jedna 'čestica'. Svaku takovu česticu, koliko god ih imade, označio je kataster sa brojem, koji u svakom selu počinje sa jedan, pak ide do kraja, do posljednje čestice. To je upravo tako, kao što imadu kuće u selu svoju numeru, svoj kućni broj, tako imade i svaka čestica svoj broj - svoju numeru - a ta brojka zove se k a t a s t r a l n i b r o j č e s t i c e.
A sada dragi moj Hadžibeg! slušaj da ti kažem, kako će iz tog svega da postane gruntovnica.
Ti imadeš u tvom selu deset kmetova: Jovana, Pavla, Nikolu, Selima, Osmana i druge. Svaki od njih imade svoj kućni broj kažimo 1, 2, 3 pa do 10. Sad ću ja otići u selo i preći sa hartom sve njive, pitati eda li tu njivu drži Nikola, ovu Jovan, ovu Selim i sve tako redom, dok skupim koje sve njive, koje livade drži Jovan, a koje Pavao: tako sve redom dok nađem koja zemlja spada u koji čifluk. Raspitaću dalje ljude, kako zovu u selu koju zemlju, npr. bašča do kuće, oranica, podkućnica, livada, čair u barama; pitaću jeste li ljudi kmetovi Hadžibegovi - ili ste svoji - pitaću tebe, jesu li to tvoje čifčije, tvoji kmetovi.
Eto vidiš naći ću koje čestice drži Jovan, koje Pavao, koje treći i četvrti - i dalje redom naći ću i skupiću sve zemlje od svakog čifluka i tako ću sada u gruntovnicu upisati na jedan list: prvi čifluk - Jovanov -, na drugi list Pavlov i dalje redom, dok prođem i nađem sve čifluke u cijelom selu, i to čifluk po imenu kmeta, častim imenom kako je u selu zovu, po katastralnom broju kako je po mjerčinu označena; upitaću dalje koliko dunuma mjeri a koliko na godinu prihoda nosi.
Na tom listu, vidiš, upisano je što tko drži, što p o s j e d u j e i taj list gruntovnice zove se p o s j e d o v n i c a, jer pokazuje koji ti je posjed i kolik ti je posjed. - To su tvoje čifčije Hadžibeg - ti si aga - oni kmetovi - oni zirate, obdržavaju zemlju, daju ti trećinu - ti si gospodar svoje zemlje, a Jovo, Pavao, Nikola, Selim i Osman i drugi kmetovi su na čifluku. I to treba da se znade, zato ću na listu Jovanovom upisati: to je kmet Hadžibegov -, to ću upisati na listu Pavlovom, na listu Nikolinom i tako dalje redom. Sada moj Hadžibeg znadeš da si gospodar zemlje - znadeš koliko imadeš čifluka, znadeš koliko komada imade čifluk Jovanov, koliko Pavlov i koliko treći i četvrti; ti znaš na aršin, koliko ti koji čifluk mjeri, a hoćeš li da vidiš tko su međaši, uzmi u konaku hartu, pa će kazati sve redom, kako njiva u njivu udara.
Na tom drugom listu eto upisano je: to je kmet Hadžibegov, to je zemlja Hadžibegova, taj list kaže - da je Hadžibeg gospodar, v l a s t n i k zemlje - i zato taj list zovemo v l a s t o v n i c a, jer kaže tko je vlastnik.
Za svaku posjedovnicu, za svaku vlastovnicu imade još jedan list, a taj list se zove t e r e t o v n i c a. Eto, samo ime ti kaže da se u taj list upisuju t e r e t i; tereti, naime koji su na zemlji - a kakovi su to tereti? - Može biti da imade tvoj komšija pravo da provede tovare sijena sa svog čaira preko tvoje livade do puta koji udara u tvoje njive; eto to mora tvoja zemlja podnijeti, da drugi preko tvoje zemlje goni tovar; to je teretno podnositi - ama moraš snositi, jer onaj komšija ne može drukčije svoje sijeno kući donijeti. To pravo tvog komšije upišem ja na teretovnicu i tako biti će među vama, među vašom djecom mir, jer ne može nastati kavga - ima li komšija pravo ili nema da preko tvoje njive tovara goni, jer to je u gruntovnici upisano - te znadete na čemu ste.
I dug je teret. Ta poslovica kaže 'dug je zao drug', a zao drug prava je bijeda, pravi teret po čovjeka - zato je i dug, za koji si dao zemlju u zalog, pravi teret za zemlju - jer zemlja je ćefil za taj dug, koji je u gruntovnici upisan. Ako ne platiš ti dug u vrijeme kako si ugovorio, prodaće ti zemlju i naplatiće od zemlje dug. - Zato eto vidsiš zove se taj list t e r e t o v n i c a - a puna teretovnica je biva gotova propast za gazdu. - Ta teretovnica nek ti Hadžibeg ostane uvijek čista - bijela, nek ne prođe tapinski činovnik divitom po njoj - jer još jedanput ti kažem 'dug je zao drug'. Zato ne pravi duga bez nužde, a ako uzmeš novca na zemlju, upotrebi ga dobro; podigni staje - popravi zgrade, kupi ajvana da možeš zemlju kako treba obrađivati - ali ne troši novce u taman. Eto to je slika gruntovnice, kako će je visoka vlada dati načiniti i ako Bog da, počeće posao odmah dogodine na proljeće. Iz toga vidiš kako je sve potanko tačno određeno, da se znade što je čije, ali baš na dlaku, a ne samo onako od oka..." (nastaviće se)
Kalendar "Bošnjak", 1885 godina (Biblioteka HAS)
Ilustracija: Plan grada Sarajeva iz 1882. godine, segment: list IX (HAS, ZKP-51)
