#3580
Posted: 19/05/2006 16:08
by terapija
hrasno38 wrote:Hhehehe macici mali na dvije - tri rijeci spali.
Al su vam argumenti evo sam se sav najezio.
A sta ti hoces da kazes???
Imas 38 a provaljujes se ovdje i raspravljas s djecom
One gore navedene megalomanske bljuvotine za razliku od tebe, na mene ne ostavljaju nikakav dojam, kontas??
Pozivas nase foteljase da se dignu i dokazu kako nema piramide. Taman posla
Po tvojoj logici citav svijet je pun takvih foteljasa.
Pa zar ti ne mislis, da bi Visocica vrvjela od stranih arheologa (kojima se Semir tako uporno hvali, a nigdje ih na mapi) da ove provale od strane fondacije bar i sekundu dovode u nedoumicu te strane foteljase i da ih iko ozbiljan i normalan bar trunku prihvata kao ozbiljne???????
Eto ti moj komentar kad toliko trazis

#3583
Posted: 19/05/2006 16:12
by Goran_35
Piramidos wrote:
izvini al ispada da si budala kad vjerujes da ti je glavni grad bio samo
60x30 a volika drzava. c c c c moglo je biti nesto od tebe obecavao si
izvini ali moram opet da kazem,da si veoma naporan co'j'k
Nit sam ja gdje rek'o da je taj grad bio 60x30 niti sam taliban,niti sam CIA agent,niti sam KOS-ovac ,niti pripadam fondaciji niti poznajem tog gospodina iz Visokog,niti me interesuje sta radi i sta govori!!Niti me zanima politika,niti stranke...
Jedino me interesuje,da Semir dovrsi ono sto je zapoceo i zbog toga se ovdje javljam...
A sto je necija fantazija malo nastrana to je druga prica.
Eto,sada okani se vise tog 60x30,ja sam pokusavao da zaobidjem ovakva ,na zalost moram tako reci,glupa pitanja ali ti si toliko uporan da je to nevjerovatno..
Haj'sad' ziv bio stipu malo...
#3589
Posted: 19/05/2006 16:45
by Piramidos
a mozemo i okrenuti 30x60 mozda bolje zvuci.
niste cika gorane nigje rekli ja sam vam samo postavio pitanje na vasu tezu kako smo bili politicki i ekonomski jak faktor u evropi a imali tako mali grad koji se nalazi na vrhu visocice, to je sve, pa sam vas pitao dali i u to vjerujete ili ne. respect
#3590
Posted: 19/05/2006 16:53
by Piramidos
Bosanska piramida sunca: Proročanstvo o Visočici pada u vodu prilikom svakog suočavanja sa činjenicama: iskopavanja to, u sve većoj mjeri, potvrđuju
Ima li spasa za Semira Osmanagića?
Dugogodišnji naučni saradnik Akademije nauka i umjetnosti BiH i urednik njenog časopisa za arheološka i balkanološka istraživanja, prof. dr. Blagoje Govedarica živi u SR Njemačkoj i predaje arheologiju jugoistočne Evrope na Institutu za prahistoriju i ranu historiju Univerziteta u Heidelbergu. Uz to se bavi istraživanjem i zaštitom spomenika kulture u njemačkoj saveznoj pokrajini Brandenburg. Za Dane razotkriva fenomen Visočice, objašnjava zašto je Osmanagić "načitani diletant", te upozorava da Fondacija Arheološki park: Bosanska piramida sunca još ima šansu - u preusmjeravanju djelatnosti na iskopavanje, konzervaciju i revitalizaciju srednjovjekovnog grada Visokog
Otkako je prošle godine Semir-Sem Osmanagić prorekao da brdo Visočica kod Visokog u stvari nije prirodno brdo nego ljudska građevina - kultna piramida i to najstarija na svijetu - nije proteklo mnogo vremena, a uzbuđenje je već naraslo do neslućenih razmjera. I prije nego što su izneseni bilo kakvi materijalni dokazi o tome, svi su dobili status stručnjaka (samo je arheolozima to pravo oduzeto), došlo je do žestoke podjele na pristalice i protivnike, palo je mnoštvo uvreda i izliveno mnogo žuči. Izgleda da u Bosni i ne može drukčije, ništa kod nas ne ide bez žestine i srkleta.
A u žaru nadmetanja niko se uistinu i ne pita šta su ustvari te piramide, kako se one grade i kakvi su tehnički i organizacioni preduslovi za to neophodni. Kakvo se to graditeljsko čudo moglo desiti baš u zemlji Bosni i to hiljadama godina prije nego igdje drugo? I zašto su "zli i zaludni naučnici" sve to nemilo skrivali, te je morao doći dobri čovjek iz velikog svijeta da, kao nekad Roberto Salinas Price, narodu otvori oči.
Melem na piramidu Da se podsjetimo: piramida je geometrijska forma koja se sastoji od višeugaone osnove i adekvatnog broja stranica koje se sastaju u vrhu, formirajući tijela različitih dimenzija i visine. Takav pravilan oblik ne postoji u makroprirodi, ali se brda i druge prirodne formacije koje, više ili manje liče na trostrane ili četvorostrane piramide, nerijetko susreću na svim meridijanima. U pravilnoj geometrijskoj formi piramide postoje jedino kao proizvod ljudskih ruku, a tu su prije svega poznate monumentalne građevine koje su stari Egipćani gradili kao kultne objekte i veleljepne grobnice svojim faraonima. Sačuvano ih je više desetina, a većina potiče iz doba egipatskog starog carstva, između 2700.-2200. godine pr. n.e. Najveća i najpoznatija je piramida faraona Keopsa koju su desetine hiljada radnika gradile punih 20 godina. Ona ima četvorostranu osnovu veličine 225x225 m, a visina joj je u vrijeme završetka gradnje, oko godine 2580. pr.n.e., iznosila 147 m. Nalazi se u pustinji gdje razgrađujući prirodni procesi usporeno djeluju, pa ipak je vremenom dosta oronula i slegla se, te je sad niža za čitavih 10 metara.
Drugi istorijski značajan kompleks piramida su stepenaste građevine naroda Maja u srednjoj Americi koje na vrhu imaju manju ili veću platformu sa oltarom i koje su služile kao hramovi. One, u stvari, i po obliku i po funkciji više podsjećaju na sumerske zigurate, ali su mnogo mlađeg datuma. Većinom su građene u vremenu poslije Hristovog rođenja, a najstarije građevine tog tipa potiču iz polovine drugog milenija prije n.e., te su i one od Keopsove piramide mlađe oko 1.000 godina. Između egipatskih grobnih piramida i srednjoameričkih stepenastih hramova osim formalne sličnosti ne postoji nikakva veza, već se tu radi o dijahronim pojavama i odvojenim, nezavisnim fenomenima.
Brdo Visočica u srednjoj Bosni visoko je oko 213 m i kad se gleda iz grada Visokog, zaista liči na ogromnu piramidu. Semir Osmanagić je prošle godine u Sarajevu objavio knjigu u kojoj je u Visočici prepoznao "Bosansku piramidu sunca". Tu piše da je ova piramida stara preko 12.000 godina i da ju je gradio narod "Prailiri". Nije jasno kako je Osmanagić došao do te datacije i do imena piramide, niti ko su ti njegovi "Prailiri". Bez obzira na to, on hrabro tvrdi da je u to doba u Bosni cvjetala civilizacija, dok je ostatak Evrope stenjao pod ledenim okovom debelim stotinama metara. Prema tome, Bosanci trebaju biti ponosni, jer je na njihovom tlu potekla svekolika kultura današnjeg svijeta i oni su direktni potomci te velike stare civilizacije. Osmanagić je tada još obećao da će naredne godine otpočeti velika iskopavanja kojima će na jedinstven i neponovljiv način biti potvrđeno sve ono što je on u svojoj knjizi o Bosanskoj piramidi sunca već providio i napisao, te da će nakon toga ovdje uslijediti nepresušna rijeka turista i opšte blagostanje. Sve lijepe riječi, pravi melem na ranu našeg napaćenog naroda.
U međuvremenu su štampane još dvije Osmanagićeve knjige u kojima su detaljno opisane i piramida mjeseca, zmaja i još neke - do sada ukupno četiri ili pet, a sve se nalaze kod Visokog. Iskopavanja na području Visočice su stvarno otpočela u aprilu ove godine, kako je i najavljeno, a "otkrivanje" ovih novih će valjda uslijediti kad za to dođe vrijeme. Osmanagić je održao riječ, on zna kako treba sa ljudima, njemu smetaju i nerviraju ga samo ljubomorni i uobraženi naučnici. Kaže da je završio više škola nego svi bosanski arheolozi zajedno, a već dvanaest godina se bavi piramidama i pročitao je mnogo knjiga o tome. Tvrdi i da bolje poznaje savremenu arheologiju nego evropski arheolozi, a da su najveće neznalice ipak ovi iz Bosne. Osmanagić i drugi ljudi iz njegove Fondacije Arheološki park: Bosanska piramida sunca tvrde da su ti bosanski arheolozi podobijali neke sumnjive doktorate na nekim čudnim univerzitetima i sad uživaju u svojim komfornim biroima, ništa ne radeći i čekajući da im svakog prvog u mjesecu legnu nezaslužene, visoke plate. A on sam "velikodušno" nalazi riječi opravdanja za njihov strah od njegovog djelovanja. Kaže imaju čega i da se boje, jer će on svojim ubitačnim argumentima okrenuti naglavačke ne samo bosansku, nego čitavu svjetsku nauku.
Da li je Semir novi Galileo Nema nikakvog razloga da ne vjerujemo Osmanagiću kad kaže da je u zadnjih dvanaest godina pročitao mnogo knjiga i da ga interesuje razvoj ljudske civilizacije. To je za svaku pohvalu. No između čitanja knjiga i aktivnog bavljenja naukom velika je razlika. Za to ipak treba proći mnoštvo ispita i završiti odgovarajuće škole. Iz načina dosadašnjeg Osmanagićevog djelovanja u Bosni, jasno se vidi da mu dosta toga nedostaje, a nije čak savladao ni osnovnu metodologiju izvođenja i prezentacije istraživačkog rada. On prvo objavi knjige pa tek onda kreće u istraživanje i dokazivanje onoga što je u njima napisao. To već u startu relativizira vjerodostojnost njegovih tvrdnji i pretpostavki i smješta ga u red zanesenjaka i sanjara koji ne operišu činjenicama već projiciranim željama. Takav način bavljenja naukom naziva se "načitani diletantizam", a Osmanagić pokazuje sve njegove simptome: bezobzirnu upornost, bezglavu hrabrost, nepoštovanje činjenica i potpunu neosjetljivost za protivargumente - oni ga i ne interesuju, jer ih ne razumije.
Zato i ne čudi "skromnost" kojom Semir Osmanagić sebe upoređuje sa Galileom Galilejem koji je, kao što znamo, u jednom davnom mračnom dobu bukvalno izgorio, držeći se svog uvjerenja. Možda se Osmanagić pribojava, ili u zanosu svog ubjeđenja čak i priželjkuje, da i on završi u jednom takvom žaru. No, nema mjesta ni za kakav strah niti mazohizam, nauka sasvim sigurno nije ni crkva ni inkvizicija. Ona ne spaljuje one koji donose epohalna otkrića, već ih cijeni i slavi za sva vremena. U nauci svako dobija mjesto po zasluzi i on tu neće biti nikakav izuzetak. Ostaje samo jedno pomalo nezgodno pitanje - da li je Semir novi Galileo?
Odgovor na to ćemo potražiti na samoj Visočici. Prilikom istraživanja koja su 1976. obavili stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva, tamo su nađeni ostaci naselja iz bronzanog doba, kula stražara iz rimskog vremena i srednjovjekovni grad koji je pod imenom Visoki poznat od 1366. godine. U sondažnim iskopavanjima koje je prošlog mjeseca, na nekoliko izdvojenih mjesta preduzeo Osmanagićev tim, otkrivene su kamene ploče, uz koje se ne navode nikakvi arheološki nalazi koji bi mogli dati osnovu za njihovo definisanje i vremensko određenje. Sudeći po različitom petrološkom sastavu, dio tih ploča je mogao biti donesen sa strane i korišten kao pokrov za grobove iz nekog od perioda koji su na Visočici već dokumentovani, dok će se veći dio po svoj prilici pokazati kao prirodno stijenje. Ono što je sasvim sigurno jeste da ni jedne ni druge nisu sastavni elementi piramidalne građevine, jer bi u tom slučaju ispod njih morali biti još milioni tona kamenih blokova koji čine masu njene noseće konstrukcije.
U nedostatku jasnih arheoloških argumenata ponovo se poseže za spoljnim premjeravanjima koja su ovog puta obogaćena i podacima iz katastra Opštine Visoko. Pitamo se kakve to nove podatke o vremenu od prije više od 12.000 godina može pružiti katastar osnovan u austrougarsko doba. Kakve se precizne mjere uopšte mogu ustanoviti za tako star objekat koji uz to još nije ni otkriven i zašto se zanemaruju prirodni procesi koji, kako smo još u osnovnoj školi učili, permanentno mijenjaju, razaraju i preoblikuju sveukupnu površinu zemlje, te je često teško prepoznati nešto što je postojalo i prije pedesetak godina?
Strategija povlačenja Na svijetu nije poznata nijedna ljudska građevina stara 12.000 godina i to je provjerena činjenica. Čak da su takve građevine i postojale, pa da su to bile i stabilne piramide, ne bi se mogle u prvobitnom obliku sačuvati do naših dana, već bi to danas bile razvaline. Jer svaka ljudska građevina je strano tijelo, trn zaboden u živo tkivo prirode koji ona, u stalnoj težnji za uspostavljanjem prvobitnog stanja, nastoji odstraniti. Ti procesi su spori, ali istrajni i djeluju iz dva pravca: odozgo - sunce, vjetar, kiša, led; i odozdo - erozija, vegetacija, podzemne vode, tektonski poremećaji. Samo zgrade koje se brižljivo čuvaju i održavaju bivaju djelimično pošteđene tog procesa, ali priroda na kraju uvijek postiže svoj cilj sistematski razarajući i usitnjavajući svako vještački oformljeno tijelo. Zna se da korijenje jednog stabla može za nekoliko godina potkopati i srušiti višespratnu kuću. Na brdovitim područjima sa bujnom vegetacijom i izraženom erozijom, kao što je ovo naše, ti procesi su veoma aktivni i snažni.
Ako bi kojim slučajem Sarajevo sutra bilo napušteno i njegove zgrade ostale bez redovnog održavanja, za manje od 500 godina bi čitav današnji grad bio razlokan, razrušen i prekriven zemljom. Ne bi bilo ni Mome ni Uzeira, niti Bosmala, samo bi Miljacka i dalje, sada čista i bistra, grabila kroz usku dolinu, obraslu rijetkom bjelogoričnom šumom, ka Sarajevskom polju i Igmanu. Dakle, od velikog grada ne bi na površini zemlje ostalo ništa. A šta je 500 godina prema 12.000 godina?! To je sve dobro poznato i zato čudi da Osmanagića geolozi iz njegove fondacije nisu upozorili da je Visočica mogla opstati u ovom obliku samo zbog toga što je prirodno brdo. Prema tome, precizna i satelitski dirigovana mjerenja tu ništa ne pomažu, osim što fasciniraju one koji ne znaju da ti sateliti nisu nikakva svemoguća tehnologija nego već uobičajeno lasersko i radarsko mjerenje koje posjeduje svaki geodetski biro i koje se koristi kao navigacioni sistem u svakom boljem autu.
Tako Osmanagićeva proročanstva padaju u vodu prilikom svakog suočavanja sa činjeničnim stanjem. To se od početka moglo pretpostaviti, a i iskopavanja to u sve većoj mjeri potvrđuju, te će i on prije ili kasnije morati početi da pravi kompromise koji nagovještavaju kraj njegove priče. Nije teško predvidjeti kako će se sve to razvijati. Prije svega morat će da odstupi od insistiranja na postojanju piramide koja je građena onako kao one u Egiptu, ili u srednjoj Americi, jer mu za to nedostaju materijalni dokazi mase konstruktivnih elemenata. Umjesto toga pokušat će da formuliše tezu o nekim novim i do sada nepoznatim piramidama koje su nastale popločavanjem prirodnih brda. Pod pritiskom argumenata morat će odustati i od previsoke datacije i opredijeliti se za neko prihvatljivije vrijeme, odnosno za period 3000.-2000. godina prije n.e kad su monumentalne piramide, barem u Egiptu, zaista i postojale. Ali to će ujedno značiti i odricanje od privlačne priče u velikoj i staroj civilizaciji koju je tako velikodušno i nesebično ponudio bosanskom narodu. Jer, poznato je da su u to vrijeme neimari na drugim krajevima zemaljske kugle izvodili daleko komplikovanije i osmišljenije zahvate od popločavanja golih brda.
Ustvari, vrhunac zablude je već dostignut time što se ovaj tim upire da otkrije nešto što u Bosni već postoji. Naime, mi već imamo naše piramide i one su dobro poznate. To su velike, kamene ili zemljane humke koje su podizane kao kultni objekti i grobnice lokalnih velikaša i koje imaju istu funkciju kao i egipatske piramide. Nisu tako monumentalne, ali mogu doseći promjer i do 100 metara i visinu od 15 m. To su bile piramide naših praistorijskih predaka, znaci njihove graditeljske sposobnosti i ogledalo moći njihovih zajednica. Kulturna i istorijska vrijednost tih monumenata za nas nije ništa manja od onih egipatskih piramida.
Ipak, u svemu ovom ne smije se previdjeti jedan, nimalo zanemarljiv, pozitivni efekat djelovanja Osmanagićevog tima. Ispalo je veoma dobro što se, zbog velikog publiciteta ove priče o piramidi i s tim povezanim, stalnim napadima na etabliranu nauku, i nehotice čulo ono na šta bosanski arheolozi već godinama bezuspješno pokušavaju upozoriti javnost BiH. Tek sada je jasno izašla na vidjelo porazna činjenica da u zaštiti kulturne baštine naše zemlje u zadnjih petnaestak godina nije ništa urađeno i da spomenici nepovratno propadaju. Zamjena teze i pogrešno usmjerena optužba ovdje uopšte nisu bitni, jer je svakom dobronamjernom čovjeku jasno da za to ne može biti kriva arheološka nauka koju je država ionako potpuno zaboravila i ostavila da polako odumire.
Bajka iz vica Zaštita spomenika je bez sumnje veoma važan segment kulturnog identiteta ove zemlje i nju ne mogu finansirati arheolozi iz svoga džepa, pa ma koliko njihova plata od nekoliko stotina KM nekom izgledala visoka. Za istraživanje i zaštitu kulturne baštine je isključivo odgovorna država i samo od njenog interesa i razumijevanja zavisi koliko će efekta imati arheološka djelatnost. A naša država nije našla za shodno ni da pokrene studije arheologije na Sarajevskom univerzitetu, gdje bi se mogli iškolovati novi, prijeko potrebni kadrovi. Ona ne preduzima ništa ni da preduhitri odumiranje Zemaljskog muzeja i pretvaranje ovog nekada ponosnog hrama bh. nauke u hladni i mračni grob te iste nauke. I koliko god to izgledalo apsurdno, upravo je Semir Osmanagić osoba koja potpomaže težnje bosanskih arheologa i koja će biti zaslužna ako se ovaj problem pokrene sa mrtve tačke. Eto dokaza da nije neophodno biti novi Galileo, niti je potrebno gorjeti na lomači da bi se korisno djelovalo.
No, Osmanagić i ljudi iz njegove fondacije moraju što prije prestati sa laviranjem između nauke i pseudonauke, jer to dvoje nikako ne ide zajedno. Moraju se opredijeliti ili za pseudonauku, odnosno za ono što nazivaju alternativnom istorijom (neka mješavina mesijanstva i spiritualizma, infantilnog patriotizma i demagogije) u čemu imaju dosta uspjeha, ili za metodičnu nauku koja podrazumijeva postojanje čvrstih i provjerljivih argumenata, u čemu se nikako ne snalaze. Ako po svaku cijenu hoće nastavak priče o piramidi, onda se treba držati sigurnog zaklona ezoterike i prekinuti sa iskopavanjima i traženjem dokaza kojih nema. Iskopavanja ih samo mogu uvući u još veće nevolje. Spiritualizam je tu bez sumnje puno bolji i efikasniji - nema potrebe za dokazivanjem, pa neka vjeruje onaj ko hoće.
U realnosti Visočica ostaje prirodno brdo, a bajka o piramidi već je zakoračila u sferu viceva, gdje joj je i mjesto i gdje će ostati, te možda još nije kasno za spas Osmanagića i svih nas.
Svjetska javnost je tek počela da osluškuje ovu priču, ali će vrlo brzo shvatiti kakva se besmislica o porijeklu ljudske civilizacije valja po Bosni. No, bruka je još u našem dvorištu, još se može zaustaviti tsunami svjetskog podsmijeha koji prijeti da potopi ugled i dostojanstvo naše zemlje. Možda još nije kasno da Osmanagić svoju intelektualnu i finansijsku energiju usmjeri u pozitivnom pravcu. Spas bi mogao biti u preusmjeravanju djelatnosti njegove fondacije na iskopavanje, konzervaciju i revitalizaciju srednjovjekovnog grada Visokog. Time bi u svakom slučaju trajno zadužio i nauku i kulturu ove zemlje, a možda i doveo nekog turistu u Visoko. U suprotnom, neka je i njemu i nama Bog na pomoći.
jos jednom za one koji nemaju novca da kupe BHDANE
#3591
Posted: 19/05/2006 16:59
by dzanum
Prenj wrote:
Kulturno blago jedne zemlje NIKADA nije prepusteno na brigu ili nebrigu nekakvoj upravi nekakvog muzeja, vec je to uvijek prvenstveno briga same drzave, koja u tu svrhu ima zaposlene brojne drzavne sluzbenike kojima je u opisu posla zastita i briga o kulturnom blagu i organizacija potrebnih institucija.
I tako je to u cijelom svijetu od onih siromasnih, poput Egipta, Gvatemale ili Meksika pa do onih bogatih ...
Tako je i kod nas ... na papiru.
Ako bi bio ljubazan da ostavis licne kvalifikacije i atribute po strani i da se drzis argumenata?
dragi druze Prenj, do sada je valjda i pticama na grani postalo jasno da u ovoj zemlji DRZAVE NEMA. ( da je ima, ne bi nam trebao ni pokret DOSTA, ne?!). i da se od drzave nista ne moze ocekivati. i da zivimo u turbo-folk vremenu, a narod ne interesuje nimalo zastita kulturnog blaga ove zemlje.
nazalost, tako je. to je realno stanje. mozemo mi sad do besvijesti pricati kako bi trebalo i sta bi trebalo, ali male vajde od toga. i slazem se sa gospodinom govedaricom da iz ovog svega moze nesto pozitivno ispasti za kulturne i naucne institucije ove zemlje.
medjutim, ima jos jedna caka u cijeloj prici - donatori. na zapadu se mnogi muzeji i kulturne institucije izdrzavaju ne samo od budzetskih sredstava nego i od brojnih donatora (narocito duhanske industrije hehehe). i tako bi trebalo biti i kod nas - jer drzava ocigledno ne moze/nece/ ne zna da obezbijedi potrebna sredstva.
nazalost, mnogi budzetski korisnici nemaju jos razvijenu takvu vrstu navike. sto prije je steknu, bice bolje za njih, a i za nas.

#3592
Posted: 19/05/2006 17:08
by Prenj
dzanum wrote:
...
nazalost, mnogi budzetski korisnici nemaju jos razvijenu takvu vrstu navike. sto prije je steknu, bice bolje za njih, a i za nas.

Znaci, profesori, policija, doktori, sudstvo, ... ako su plate male ili nepostojece, treba da traze donatore?
Salu na stranu, ima na prednjim stranama ove dvije teme analiza prihoda nekoliko najpoznatijih muzeja svijeta (Metropoliten, Louvre, British Museum), gdje se da vidjeti da njihove drzave i dalje daju ogroman novac za odrzavanje ovih muzeja.
#3594
Posted: 19/05/2006 17:52
by semm
Piramidos za Dr.Barakata znam koje i staje i on ce nakon izvjesnog vremena kuci u Egipat ( i hvala mu )jer ce valjda neko i ovdje svratiti od turista i opet hvala mu jer ucestvuje u slaganju mozaika o nastanku civilizacija.
Ali sta da radimo sa OVIM NASIM AUTORITETIMA koji ce ipak doci tobe ,neki po sluzbenoj duznosti,neki iz radoznalosti,a vjerujem i neki iz zalosti sto nisu kopali bar koji cantimetar dublje.Ali ima tu i pozitivnog za njih a to je da shvate Albertovu punicu.
Ali mene nesto drugo brine a to je pokusaj onog molera Suje da jope farba.
Sad postaje opasno ,utatio se Sujo sa onim busovim arkitektom novog svjetskog poretka a sada drmatorom Svjetske banke.Ime mu je Vuk a pseudonomom Paul Wolfowitz, anam prekodrinskim gorskijem listom.Obojici oko zapelo za po bosne.Prvo se Rice ljutila ,sada prijeti Wolfovic a taj kad prijeti onaj Rumsfeld kaze aha imas A.bombu i eto ti yenkija.A mi imamo more bit pet a i na podrucju nastanjenom gle slucaja ,sunitima.