Challenger__ wrote:vivaldi wrote:beniciodeltoro wrote:nego se radi o ukazivanje na licemjere zapada
nije to licemjerje vec ljudska priroda.
Ta priča o "ljudskoj prirodi", odnosno čovjeku kao beskarakternom gmizavcu i žoharu je jedan debilni, modernistički mit.
kome ti ides na sahrane/dzenaze i kome izjavljujes saucesce? ljudima koje znas i koji su ti bliski!
danas je u sarajevu bilo 10-ak dzenaza/sahrana i nisi otisao ni na jednu niti si bilo kome izjavio saucesce. cak stavise vjerovatno si se negdje na kafi s nekim smijao, pricao viceve, mazio s curom...dok su u ito vrijeme neki tvoji sugradjani pokopavi najmilije.
da li te co cini licemjrenim? da li zbog toga los covjek? naravno da to nema veze s tim.
poetna je da se ljudi po prirodi identifikuju s necim bliskim.
izadji sad na ulici i pitaj staro/mlado, musko/zensko da li znaju ijedan libanski film? libanskog glumca? umjetnika? pjevaca? fudblaski klub? znaju li ijedan grad sem bejruta? znaju li ko su druzi, maronit..?
niko nema blage veze. ne mozes ocekivati empatiju ljudi za nesto o cemu ne znaju nista!
ali ce ti zato svaki klinac u evropi napisati esej na 10 strana o parizu, londonu, rimu, barceloni...svakaga turisticka agnecija u sarajevu ima u ponudi te gradove. Ko ima liban, teheran, damask..?
u parizu su svi bili, a oni koji nisu to grcevito zele. Insomnia neku noc napisa da ga je prosle godine posjetilo 80 miliona ljudi. Ljudima su slike pariza poznate, mogu se identifiokvati s njima...ne zale zapadnjaci za ovima sto su stradali jer i ne znaju vec zale zbog toga sto su oni sami mogli vrlo lako biti na njihovom mjestu.
ljudi u pariz idu da se provedu i zabave..neki dan u arabiji izbicevase nekog matorog engleza jer su mu nasli flasu vina.
to je razlika izmedju empatije medju razvijenim i empatije prema zemljama treceg svijeta koje su obicnom covjeku strane, daleke, s visedecinsjkom negativnom hipotekom ratova, razaranja, ubijaja, cudnih zakona i obicaja.
zato sam i napisao da empatija zapadnog covjek prema parizu nije licemjerna vec u ljudskoj prirodi