Felid,
Vidim da si došao "tobe" i još uputio izvinjenje.

To se na ovom sajtu rijetko dešava.Uvažavam izvinjenje i pozdravljam te.
Što se tiče snajperista po Novom Gradu,bilo ih je nekolicina,čak me jedan u C fazi gađao na samom početku rata.Mom kolegi je probušio kapu.Možda su to bili oni Gluhovići.Metak mi je fijuknuo pored glave dok sam trčao do stanice SJB Novi Grad.Ja sam se bacio između auta na parkingu pa fol izvirivao,gledao...nije se više oglašavao (taj dan).
daću svoje skromno mišljenje.Ne bih te ljude koji su gađali po gradu (na početku rata) nazvao snajperistima.Oni su sijali paniku i strah pucajući po narodu.Vrlo rijetko je neko od njih bio obučeni strelac,većinom su to drzmančine iz SDS-a koji su imali petlju pucati iz stanova po narodu.To su bili oni najgori ekstremi.Nisu pucali samo iz snajperskih pušaka nego iz automatskih,PAP-ovki,lovačkih karabina i malokaliberskih pušaka.Šta su imali "zaduženo".SDS se pobrinuo da svo njihovo članstvo dobije oružje.Veći rang je značio i bolje oružje.Oni su dužili heklere i škorpione.To je manje oružje pogodno za nošenje ispod jakni i mantila a moglo se smjestiti i u aktovku.Srednja SDS-ova kasta dobijala je automatske puške M70,PM-ove.Dok je ona najniža (na koju su najviše računali jer je najbrojnija) dobijali automatske puške,dobošare,automate M56,tompsone,PAP-ovke,garonje.
U sredinama u kojima su Srbi bili većina djeljeno je i teže naoružanje,poput minobacača 82 i 60 mm,PAT-ovi i PAM-ovi.Kao recimo u Nedžarićima ili Mlađenima ili Traparama.U urbanim sredinama i soliterima oružje je djeljeno po noći dok su u Nedžarićima i Mlađenima to radili u po dana.Tačno su se znale i registarske tablice tamića koji je djelio oružje.
Svojim očima sam gledao spiskove SDS-a i šta je ko zadužio od oružja.Išli smo po adresama i vrlo rijetko je neko od njih ostao.U pretresima smo nalazili oružje,bilo ga je i po kontejnerima (pogotovo u alpašinskim smetljarnicima jer su tako odbacivali oružje pa put pod noge).Po alipašinom se znalo naći oružje i u cvjetnjacima jer su ih bacali kroz prozor u strahu da im ne nađemo u pretresu.Samo nešto trehne po mraku.Moj kolega je našao PM u TA peći,tek ujesen.Uselio u taj stan,došla struja a on da upali peć-neće.Kad je rasklopio,nov novcat PM M72.Masu oružja smo našli pod kadama,u kaučima,podrumima.Hvala im na tome jer da su to sve odnjeli sa sobom ili da su ga smjeli upotrijebiti - mrka bi nam kapa bila.
Ovi što su pucali sa solitera imali su muda.Nije se on naginjao kroz prozor niti je skakao po krovovima.Pucanj među zgradama odjekne tako da ne možeš skontati odakle pucanj dođe.Dok sam bio na Trgu Pere Kosorića,iz nebodera nas je gađao.S leđa.Samo pucanj odjekne.Bila su četiri nebodera pa ti znaj sa kojeg gađa.A spratova hejbet.Srećom pa nije bio dobar strelac inače bi nas skidao kao zečeve.U neka doba nam jave da iz nebodera prema džamiju puca po nama.Javile komšije da se iz te zgrade čula dva pucnja.između sedmog i desetog sprata.Čitavo naše interventno odjeljenje napravilo je desant na zgradu.
Na osmom spratu našli smo jedan zaključan stan.Vrata smo razvalili uz prisustvo predsjednika kućnog savjeta čija je dužnost bila da popiše stvari i napravi zapisnik.Na balkonu smo našli dvije čahure 7.9 mm.Prevrnemo ga kompletnog ali nigdje ništa.Ono što je meni ostalo u sjećanju je kavez sa kanarincem.Ptica živa i zdrava sa punom posudicom hrane i vode.A vlasnici stana otišli "negdje" još prije mjesec dana.Znači,neko je iz zgrade imao ključ,dođe i opali koji metak pa razguli.A žao mu bilo ptice pa je hranio dok za ljude nije mario - njih je gađao.Pravili smo mu zasjede ,čak smo imali dva policajca-civila u neboderu 24 sata ali ga ne nađosmo.Nije više nikad pucao...
Svi oni su nestali poslije mjesec dva.Vidjeli da nema oslobodilaca i razgulili.