Stvarno me je rastužio tvoj post. Predivan mačak je bio. Žao mi je što si na takav užasan način ostala bez svog ljubimca.lijepa u dusi wrote:Ljudi moji, kako se izboriti sa ovolikom tugom i depresijom? Ostala sam juce bez mog Dzonija...
Ja sam svog mačka izgubila pretprošlo ljeto, nakon 8 zajedničkih godina, bio mi je prvi i jedini ljubimac, i nakon skoro 2 godine što je prošlo, evo sad mi suze idu dok ovo pišem. Nema recepta da preboliš gubitak. Dozvoli sebi da budeš tužna. I nemoj misliti da je pogrešno tugovati za životinjom. Za životinju se vežeš, i normalno je osjećati tugu kad ju izgubiš.
Meni je prvih tjedan dana bilo koma, bila sam kao zombi svaki dan, sljedećih nekoliko tjedana bilo je lakše, pojavio bi se i pokoji dan kad sam zaboravljala tugu. Kasnije je bilo sve lakše sa svakim novim danom.
Tuga nikada neće proći u potpunosti, meni on i sad fali i tu i tamo se isplačem, no prihvatila sam da ga više nema, neke stvari u životu jednostavno prihvatiš i naučiš s tim živjeti.
Najgore će proći, sad si još u šoku i nisi u stanju u potpunosti prihvatiti što se dogodilo, s vremenom ćeš to prihvatiti i jednostavno ćeš naučiti s tim živjeti. Važno je da čuvaš u sebi sve uspomene koje imaš na njega, na početku će te tjerati na plač, a kasnije će te veseliti kad se sjetiš nečega. Ako imaš oko sebe ljude za koje misliš da razumiju, pričaj s njima.
Ja sam se uvijek tješila time što sam dala svom miceku 8 divnih godina života, imao je sve što mu treba, hrane, ljubavi, pažnje, sigurna sam da si i ti svom mačku pružila lijep život, i to je ono što je bitno, nažalost neke stvari su jednostavno izvan naše kontrole.
Nemoj se žuriti s novom mačkom, ako osjećaš da nisi spremna. Sigurno će jednog dana neka druga maca osvojiti tvoje srce i nećeš ju/ga uspoređivati sa Dzonijem, biti će mačja individua za sebe, kojoj ćeš pristupiti drugačije ali ćeš dati ljubav na isti način, a Dzoni će uvijek imati posebno mjesto u tvom srcu. Ali naše srce ima mjesta za puno divnih živih bića
Svatko od nas tko ima ljubimca mora biti svjestan da ćemo jednog dana gledati kako njihov život dolazi kraju...međutim, mislim da se nikada ne možeš u potpunosti pripremiti, i bit će uvijek teško. No, to nas ne smije sprečavati da udomimo neku životinju i da ju volimo.
Drži se
uzasno boli... Hvala ti na svemu 
Dusu sam Ispovracao dok sam ocistio ,prekjucer je kakio nekoliko puta na dan ,sada samo jednom il' dva puta ,dao sam mu caj od nane malo ,kod proslog macka je djelovalo super za stomacic i kaka mu dobro izgleda ,nije vise proliv
, ovako sam i ja macu našao pored kontejnera kada je imala možda dvadesetak dana starosti. Sada ima oko 7 godina i oko 6 kg 
.
Dzoni nikad nije hodao po stolu, osim ako moja mama ne dodje, ko da je znao da je nervira, ona vazda kukala sto ga pustim... A hajd zabrani budali. Lakse arfom oprat sto nego njega otjerat...
