Dragan M wrote:Ako prihvatimo evoluciju, onda zivot i svrha postojanja gubi svaki smisao, priroda i kosmos gube smisao, onda su egzestencionalisti poput Alberta Kamija, i ostalih u pravu, zivot je apsurd, besmisao, i kontradiktornost, sta je covek, samo cestica koja se pojavljuje u jednom trenutku, da bi u drugome zauvek nestala, i tako u nedogled, dok jednoga dana i sama ova planeta i zivot na njoj nestanu u nistavilu.
Religija ima sasvim diametralno razlicit koncept po kome je covek deo Bozanskog izasao iz ruke mocnog tvorca koji ljude naziva svojom decom.
U tom slucaju sve u covekovom zivotu dobija jedan novi smisao, priroda je drugacija, drvece je drugacije, cvece je drugacije, nebo, sunce, i nebo obasuto zvezdama su drugaciji, i sve govori u prilog tome da je Bog sve stvorio iz ljubavi prema coveku, i da zeli da covek zivi, i to vecno `JER BOGU TAKO OMILE SVET, DA JE I SINA SVOJEGA JEDINORODNOGA DAO, DA NI JEDAN KOJI U NJEGA VERUJE NE POGINE, NEGO DA IMA ZIVOT VECNI ( Jevandjelje po Jovanu 3. 16 )
`A OVO JE ZIVOT VECNI, DA UPOZNAJU TEBE, JEDINOGA I ISTINITOGA BOGA I KOGA SI POSLAO ISUSA HRISTA ( Jevandjelje po Jovanu 17. 3 ).
Gubi smisao samo kod jedne interpretacije abrahamanske tradicije, ukoliko se takva interpretacija mora bezuvjetno prihvatiti. Pitanje je zašto bi iko bezuvjetno prihvatio tu interpretaciju? Već ranije sam postao - pa da se u detalje ne ponavljam - da su eminentni polimati i učenjaci islamske abrahamanske provenijencije od prije hiljadu godina, tipa Al Jahiza, Birunija, Fahr Razija, itd. također smatrali da je evolucija činjenica, te da je način stvaranja čovjeka od vode od koje je Bog sve živo stvorio prema Kur'anu pa do stvorenja koje hoda na dvije noge i u sebi ima od "duha Božijeg udahnuto" takav kakav jeste. Također u toj abrahamanskoj tradiciji čovjek u povijesti svega što postoji zauzima strahovito mali dio po tradiciji poslanika koji kaže da je "djeci Ademovoj od vremena dato kao onom periodu u kojem Sunce tik što ne zađe". Po toj abrahamanskoj tradiciji na svijetu sa nama žive stvorenja koja su tu od prije - džini (skriveni na arapskom, ne "duh iz boce" - genie, kako su poznati u pop-kulturi na Zapadu), oni su dugo prije čovjeka tu živjeli, ratovali, krvili se, pa se onda "meleki - anđeli" čude kada ih Bog obavještava da će na Zemlji "halifa - nasljednik" biti čovjek, jer su znali da će opet biti krvi i ratova, kako to kur'anska tumačenja vele.
Al Jahiz kaže da je adaptacija osobina svih stvorenja, te da je to Božija mudrost i milost bez koje se život na Zemlji ne bi mogao odvijati bez strašnih patnji stvorenja na njoj. Još kaže da je promjena iz vrste u vrstu i instinkt za opstankom to što omogućava svim stvorenjima da opstanu, jer jedino tako može povezati ajet koji govori da je Bog sve živo iz vode stvorio, dakle i čovjeka, a složit ćemo se da je to dalek put. Odatle on kao tumač kur'anskog slova, kojeg ne moež zanijekati jer je vjernik, ne nalazi načina da poveže čovjeka i vodu osim na način da kaže da je život počeo u vodi u jednostavnoj formi, razvijao se jer se adaptirao, mijenjao se iz oblika u oblik "jer je Bog kadar to dati", a sve je motiviranom željom za opstankom, jer je to život. Mnogi suvremenici Darvina su ga optuživali da je plagirao Al Jahiza, jer je Darvin učio arapski na studijama a Al Jahizov "Kitabul-Hajavan" iliti knjiga o životinjama predstavlja nužno gradivo u klasičnom arapskom stilu (onom od prije više od milenija, jer je to vrijeme kada se iskristalizirala arapska gramatika kakva je danas, također stilistika itd.) sve do današnjih dana na svim univerzitetima i fakultetima gdje se studira arapski.
Evolucija nije nova ideja, ona je već dobrano činjenično utvrđena danas, to je bila prevalentna ideja kod učenjaka zlatnog islamskog doba, govorim o religioznim ljudima, polimatima, koji su obavezno bili teolozi tipa Nazama, Al Jahiza, Eš'arija, Razija, itd. Osnove o razvoju živih stvorova Al Jahiz je dobio od svog učitelja Nazama u jednoj od džamija u kojoj je ovaj predavao.
Sa druge strane šta uraditi sa druge dvije abrahamanske provenijencije koje priču o "sinu Božijem" smatraju apsolutnom fikcijom i neistinom. Jevreji ne vjeruju u Isusa, muslimani vjeruju ali isključivo kao čovjeka, poslanika, koji je istina bio veliki vjerovjesnik itd., ali reći za njega da je Božiji sin za muslimane predstavlja svetogrđe i najgoru hulu na Boga.
Muslimani čak ne vjeruju da je razapet, nego se radilo o varci, itd.
Zašto bi se neka teološka interpretacija o Božijoj prirodi unutar jedne abrahamanske provenijencije, koju odbacuju druge dvije - islamska Boga u svojoj temeljnoj doktrini ne opisuje ni kao tjelesnog ni kao beztjelesnog, svako poređenje sa čovjekom smatra hulom i izlaskom iz vjere, odnosno neznanjem, niječe da on ima sina, ženu, majku, da sliči bilo čemu što čovjek može zamisliti, dakle iznimno transcedentan doživljaj Boga - bila činjenica koju svi mi moramo prihvatiti, i tobože zbog nje odbaciti činjenice do kojih dolazi nauka. Recimo kod teologa druge abrahamanske tradicije - Gazalija, Razija i Eš'arija o kojima sam ranije pisao - zabranjeno je svijet opisivati na temeljima "filozofija koje čovjek tobože nalazi utemeljene u vjerskim tekstovima" (opet period od prije milenija). Gazali je zahtijevao da se priroda svega što postoji mora utvrditi empirijskim putem, jer se drukčije "laže na Boga i odvraća od Njegovog puta". Zanimljiva ideja. Zašto je recimo on manje u pravu od nekog drugog koji tvrdi da je svijet star 5-6000 godina, i tvrdi da je to stav Biblije, a do cifre je došao zbrajanjem godina patrijarha, mada se tu može raditi o ustanovljenu najplemenitijih loza od prvog čovjeka - što je Semitima omiljena disciplina (ne zaboravi da je tvoja vjera semitske prirode, i ako je želiš razumijeti moraš razumjeti sve semitske narode i njihove običaje, koji su u suštini jedno). Arapi i dan danas imaju taj čudni običaj drndanja po rodoslovljima, što je nama jedno veliko bezveze, ali eto, svako voli nešto, pa neka... Zar ne vidiš koliko je manjkavo da sebi dopustiš da jedno tako slobodno tumačenje njihovih godina i loza može biti osnov za starost svijeta. Na kraju krajeva Adem je od "udm", što u hebrejskom, arapskom i svim drugim semitskim jezicima znači zemlja, Adem je jednostavno "zemljanin", onaj koji je nastao na Zemlji i od nje - nije pao s neba, a onaj prvi raj je opet nešto oko čega se abrahamanske tradicije razlikuju i to dijametralno.
Mislim da vi kreacionisti - u kolokvijalnom značenju te riječi - malo previše sebi dopuštate kad "privatizirate Boga" i tumačite šta i kako je on htio. Malo previše "natežete" religijske tekstove da bi potvrdili svoju doktrinu, koja obično nema veze sa izvornom porukom tih tekstova. Pa cijela dogma oko sina Božijeg razrađena je van biblijskog konteksta, jer se u Bibliji svi ljudi nazivaju Božijom djecom - opet problemi sa jezikom, metaforama itd.,u kontekstu želje da se očuva dogma kojom se kontrolirao jadan puk u srednjem vijeku.
E, to je danas vrlo teško.
