Muzički Almanah (naš život u muzici)

[Banksy]

Ovako poznavajući Ommadawna preko postova na ovoj temi, njemu će sasvim sigurno više biti zadovoljstvo
nego patnja, a onima koji će slušati vjerovatno privilegija.

Tačno

[Bloo]

iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii treba im crashat na dernek i pjevat nešto od trule koalicije

[dale cooper]

Ovo je moj prijedlog za morning after.



Well, I woke up Sunday morning
With no way to hold my head that didn't hurt
And the beer I had for breakfast wasn't bad
So I had one more for dessert

Krisov genijalan recept za rješavanje mahmurluka. Just...don't...stop...drinking.

[Chmoljo]

Došo' Chmoljson! Garant dokurčilo moderisati po močvari politike pa si navratio da se odmoriš ko' čo'ek.
Neka neka.

joj, e, sve bih nešto napisao, ali mi je malo bezveze. čitao sam s početka onaj Sajin post i mogu ga komotno potpisati. ionako bih ja to realno literarno skromnije dočarao od njega.

odmara mene muzika od svega. i od tuge i od sreće

neki dan sam baš raspravljao o muzičkim ukusima, i činjenica je, možda skoro i banalna da čovjek što više muzike sluša, tako i sazrijeva.

i kad čitaš knjige, u desetoj godini ne počneš sa "Tako je govorio Zaratustra", već je prigodnije pročitati nešto od Mate Lovraka. veći efekt i oplemeni i pripremi za nešto malo složenije. pa sve tako, stepenica po stepenica.

može se reći da najviše slušam mejnstrim. ko debeljuca u čokoladi, tako i ja pustim trenutnih top 100

ako bih opisivao svoje stubište, onda bi išlo otprilike ovako:

ko klinac sam bio odljepio na Divlje Jagode i onu seljačinu Islamovića u moju odbranu, volio sam Zeletovu gitaru
onda su došli Red Hot Chilli Peppers, pa poslije njih Queen. može se reći prvi bezvremenski bend kojeg i danas uživam slušati. u svijet Queena sam ušao preko "You don't fool me" i onda kroz "Show must go on". poslije toga sam morao preslušati više. i jesam.

onda na red dolazi Metallica, čije novije stvari nikad nisam volio. draža mi je bila on početna drlja i Black album. imao sam negdje, Bog dragi zna gdje je sad, cd S&M. imao sam i Queenov Made in Heaven, ali također, samo On zna gdje to sad

poslije toga idu Scorpionsi, i poslije njih Deep purple.

nakon tog muzičkog uvoda slušam sve i svašta, ali uvijek poseban ugođaj mi stvara Omer Faruk Tekbilek.

trancedentalna stvar, svaki put me ispali u čežnju, u nostalgična sjećanja, sreću što sam imao iako više nemam, bol, jasnu svijest da vrijeme ne liječi sve rane nego ih samo zakrpi, svijest da je svaka sreća pomućena...



Hasret se i prevodi kao žudnja.

slične emocije ali mnogo manjeg intenziteta pobudi i Adagio u G molu za orgulje i violine, navodno pogrešno pripisan Tomaso Albinoniju.



u posljednje vrijeme intenzivnije slušam Pink Floyd. iako sam, naravno znao i čuo bar desetak njihovih pjesama i prije, sada osjetim da sam u tom filmu da vidim smisao u instrumentalnom dijelu od 8 minuta prije nego počne pjevanje. muzika za sva vremena, il' što reče onaj stari slušajući ih: seems like they've got message..."

der ju gou... ipak napiso svašta.

[dale cooper]

Jebiga, svi mi imamo neke muzičke početke, i sve što smo slušali je neki dio tog putovana i odrastanja
i najnormalnija stvar je da vremenom naš ukus evolvira. Ali opet se ponekad volimo prisjetiti nekih
stvari sa početka pa makar to izgledalo i pomalo blesavo sa našeg današnjeg stajališta.

[saibaba]

https://www.youtube.com/watch?v=krsa0AY ... rsa0AYwhdU
Ne znam jeli ko spominjao ovog podcijenjenog gospodina.

[Chmoljo]

Jebiga, svi mi imamo neke muzičke početke, i sve što smo slušali je neki dio tog putovana i odrastanja
i najnormalnija stvar je da vremenom naš ukus evolvira. Ali opet se ponekad volimo prisjetiti nekih
stvari sa početka pa makar to izgledalo i pomalo blesavo sa našeg današnjeg stajališta.

ma da. to ti dođe nešto ko fudbalerka.



stid te se sjetiti da si to bio ti, ali tada je bilo kul.

[dale cooper]

@ saibaba

Dobar je Ashcroft, iako po mom mišljenju je bio bolji dok je bio dio cjeline u The Verveu. On je jedan
od onih ego manijaka tipa braća Gallagher i puno je bolje kada ima neku protutežu u drugim muzičarima
u bendu. Ali da je talentovan, to je neosporno.

[wewa]

uuuu, sufi jazz, big lajk

meni je i mercan dede blizak srcu, posebno nakon slusanja uzivo.

a ova me raskuci...

Jebiga, svi mi imamo neke muzičke početke, i sve što smo slušali je neki dio tog putovana i odrastanja
i najnormalnija stvar je da vremenom naš ukus evolvira. Ali opet se ponekad volimo prisjetiti nekih
stvari sa početka pa makar to izgledalo i pomalo blesavo sa našeg današnjeg stajališta.

hear, hear!

[saibaba]

@ saibaba

Dobar je Ashcroft, iako po mom mišljenju je bio bolji dok je bio dio cjeline u The Verveu. On je jedan
od onih ego manijaka tipa braća Gallagher i puno je bolje kada ima neku protutežu u drugim muzičarima
u bendu. Ali da je talentovan, to je neosporno.

Ja The Verve kao bend nisam mogao smislit. Tako mi je to poslije grungea i onih silnih distorzija zvucalo anemicno dosadno i blijedo..
Tek sam poslije shvatio neke stvari..

[dale cooper]

Jebiga, svi mi imamo neke muzičke početke, i sve što smo slušali je neki dio tog putovana i odrastanja
i najnormalnija stvar je da vremenom naš ukus evolvira. Ali opet se ponekad volimo prisjetiti nekih
stvari sa početka pa makar to izgledalo i pomalo blesavo sa našeg današnjeg stajališta.

ma da. to ti dođe nešto ko fudbalerka.



stid te se sjetiti da si to bio ti, ali tada je bilo kul.

Ja kad sam bio klinac u osnovnoj, harao je famozni hair metal ili ti cock rock kako ga neki vole zvati.
Jebote, ja sam pizdio za tim stvarima, kao bio sam više cool i macho nego li šminkeri i curice koji su slušali
New Kidse, Bros i tako te stvari. Ono, moji bendovi su bili Bon Jovi, Poison, Guns'n'Roses, Motley Crue, Whitesnake,
Def Leppard, Winger sve redom poodle hair metal "majstori". Jebiga, zgodne žene u spotovima, partijanje,
melodije koje ulaze u uho, power balade. Šta jadno dijete zna?



Anyway, za malog Dalea Coopera iz 6-7 razreda osnovne

[Bloo]

Plaćam suhim zlatom sliku dalea iz hair metal faze

[wewa]

ah, kraj osamdesetih i mtv <3

dodaj alicea coopera, roxette, ac/dc, aerosmith...
uvijek me vise privlacio rock nego pop ili rap, recimo, a jazz mi je bio nerazumljiv i neprobavljiv...

a sad, sto ludji mashup, to bolje
nekidan ni ne skontah u komercijali, pustila ljudima ovo

[Chmoljo]

@dale



al dobro, nije da se ne može iskupiti finih pjesmica od svih njihA.

pogotovo od Gunsa. majku mu, ako mi se nekad zavrti Taylor Swift, šta fali i Bon Joviju kažem ti, debeljuca u slastičarni

inače, zaboravio sam još spomenuti sevdalinke. mada nam je to svima, vjerujem, zajedničko i mislim da svako ima neku svoju omiljenu.

meni je top, vrh, instrumentalno, vokalno, tekstualno, porukom, na svaki mogući način najdraža "Kiša bi pala". predivna mi je "Što te nema" u Himzinoj izvedbi sa "Hasanaginim sevdahom"...

i zbog privatnih okolnosti posebno mjesto ima "Ne klepeći nanulama".

@wewa, predobra je ta stvar što si postavila. hvala, zaroviću se

[dale cooper]

Plaćam suhim zlatom sliku dalea iz hair metal faze

Actually, kosu sam pustio kasnije, kada sam počeo slušati tvrđe vrste metala. U ovom
sam periodu bio dječarac, sa lijepom frizuricom. Sad kose ni za lijeka.

[Chmoljo]

Plaćam suhim zlatom sliku dalea iz hair metal faze

ako je imao minđuše, up'o bih sa stolice od smijeha

[wewa]

meni su sevdalinke istinska strast, Chmoljo

tu sam prilicno izbirljiva, ne mogu sunda. cak mi ni Bozo Vreco ne lezi fino u uhu, ne svidja mi se njegov vibrato.

ali recimo rahmetli Himzu mogu slusati po cijele dane.
Amirine koncerte obicno preplacem od-do.
sevdah je duboko ukorijenjen u mojoj dnk

a tesko je izdvojiti najdrazu pjesmu.
Evo srcu mom radosti
ili
Dva se draga
ili Kraj potoka, bistre vode...

zacas sevdah predje u kara-sevdah, onu knedlu u grlu koju je nemoguce opisati dok je se ne osjeti.

[dale cooper]

@dale



al dobro, nije da se ne može iskupiti finih pjesmica od svih njihA.

pogotovo od Gunsa. majku mu, ako mi se nekad zavrti Taylor Swift, šta fali i Bon Joviju kažem ti, debeljuca u slastičarni

inače, zaboravio sam još spomenuti sevdalinke. mada nam je to svima, vjerujem, zajedničko i mislim da svako ima neku svoju omiljenu.

meni je top, vrh, instrumentalno, vokalno, tekstualno, porukom, na svaki mogući način najdraža "Kiša bi pala". predivna mi je "Što te nema" u Himzinoj izvedbi sa "Hasanaginim sevdahom"...

i zbog privatnih okolnosti posebno mjesto ima "Ne klepeći nanulama".

@wewa, predobra je ta stvar što si postavila. hvala, zaroviću se

Apsolutno, slažem se, u svim tim žanrovima ima dobrih stvari koje se mogu bez problema poslušati.
Zato sam i stavio Def Leppard čiji su Pyromania i Hysteria klasični metal albumi tog perioda. Isto tako
i Gunsi. Kod Gunsa mi sada jedino smetaju pomalo i nasilno mizogeni tekstovi koje tada nisam ni registrovao,
ali koji sada paraju uši. Ali pjesme kao pjesme su još uvijek sasvim dobre.

A sevdah i sevdalinke i ja volim. To je naš, bosanski country i folk.

[Bloo]

ovo neki osjećajni trenutak kako je Chmoljo došao

[Chmoljo]

meni su sevdalinke istinska strast, Chmoljo

tu sam prilicno izbirljiva, ne mogu sunda. cak mi ni Bozo Vreco ne lezi fino u uhu, ne svidja mi se njegov vibrato.

ali recimo rahmetli Himzu mogu slusati po cijele dane.
Amirine koncerte obicno preplacem od-do.
sevdah je duboko ukorijenjen u mojoj dnk

a tesko je izdvojiti najdrazu pjesmu.
Evo srcu mom radosti
ili
Dva se draga
ili Kraj potoka, bistre vode...

zacas sevdah predje u kara-sevdah, onu knedlu u grlu koju je nemoguce opisati dok je se ne osjeti.

ma nisam kompetentan, ali trenutno pomodarstvo u sevdahu mi izgleda kao prostituisanje (ružna riječ, znam) tradicije. jedina pozitivna stvar je što će tu muziku približiti mlađim generacijama. i ja bih izdvojio Amiru od mlađih.

kad slušam, slušam izvorne pjevače, odnosno, one koji su među prvima snimili na nosač zvuka svoje izvedbe određene sevdalinke. Himzo, Zaim, Safet, Meho, Nada, Nedžad...

ovo neki osjećajni trenutak kako je Chmoljo došao

lani slobodno. dobila si amin

[zomri]

U osnovnoj se derao DJ Bobo u šesnaest, pa onda East 17, Ace of Base, Dr Alban i slični. Ponešto od Aerosmitha i Bon Jovija.
A onda su se odigrale dvije stvari koje su krive za mnogo štošta u mom životu Kaseta Music for the jilted generation od nepoznatog mi izvođača Prodigy, a onda ubrzo i prvi od Oasisa. I pređe zomri na tamnu stranu

Poslije toga štonokažu ništa nije bilo isto

[Bloo]

i zbog privatnih okolnosti posebno mjesto ima "Ne klepeći nanulama".

Meni jedna od jako dragih
isti razlozi

[Bloo]

Mene sramota reći šta sam slušala u osnovnoj

[wewa]

meni su sevdalinke istinska strast, Chmoljo

tu sam prilicno izbirljiva, ne mogu sunda. cak mi ni Bozo Vreco ne lezi fino u uhu, ne svidja mi se njegov vibrato.

ali recimo rahmetli Himzu mogu slusati po cijele dane.
Amirine koncerte obicno preplacem od-do.
sevdah je duboko ukorijenjen u mojoj dnk

a tesko je izdvojiti najdrazu pjesmu.
Evo srcu mom radosti
ili
Dva se draga
ili Kraj potoka, bistre vode...

zacas sevdah predje u kara-sevdah, onu knedlu u grlu koju je nemoguce opisati dok je se ne osjeti.

ma nisam kompetentan, ali trenutno pomodarstvo u sevdahu mi izgleda kao prostituisanje (ružna riječ, znam) tradicije. jedina pozitivna stvar je što će tu muziku približiti mlađim generacijama. i ja bih izdvojio Amiru od mlađih.

kad slušam, slušam izvorne pjevače, odnosno, one koji su među prvima snimili na nosač zvuka svoje izvedbe određene sevdalinke. Himzo, Zaim, Safet, Meho, Nada, Nedžad...

ovo neki osjećajni trenutak kako je Chmoljo došao

lani slobodno. dobila si amin

meni je Damir izvan konkurencije - on je autoritet za sevdah, mada njegov izricaj ne godi svima, naprotiv.
on spaja ono sto u muzici volim: korjen, identitet utjelovljen u sevdahu i hrabrost da se eksperimentise, a ujedno traga i za onim univerzalnim, sto je za mene poimanje jazza.

[wewa]

Mene sramota reći šta sam slušala u osnovnoj

bolero?