Demokratska fronta Željko Komšić

[ultima_palabra]

Njegov problem sa NS je taj sto pored njihovog principijelnog stava on ostaje u potpunosti ogoljen kao zadnji ljigavac i politicki beskicmenjak.

A takvi se medjusobno privlace, kao sto vidimo iz imenovanja MM.

[nosara]

Njegov problem sa NS je taj sto pored njihovog principijelnog stava on ostaje u potpunosti ogoljen kao zadnji ljigavac i politicki beskicmenjak.

A takvi se medjusobno privlace, kao sto vidimo iz imenovanja MM.

Sjecas li se kad smo je provalili, kad se jedno popodne ovdje regala? Kakvu je pljuvacinu popila, nestala bestraga, postovi pobrisani, nick ugasen...

[palermo]

Ovo sa Martinom je potez za deset ......

Zasto? .. Stvarno me interesuje pozadina zasto je ona najbolji izbor, bez namjere da omalovazavam odluku...

Ali ako ce odgovor biti "pa kad je mogao/la taj i taj" onda me ne interesuje i ne moras ni odgovoarati

Pa zato što je hrvatica, hercegovka, širokobriježanka, a usput je i dovoljna pametna da može biti i ambasadorica. Nije strašiva, ima muda veća od 90 % muškaraca.....a što je najvažnije stranke lijeve provinijencije moraju otvoriti prostor da se kroz njih ostvaruju i ljudi koji nužno ne pripadaju trenutno vladajućoj bosanskoj misli, ali nisu protiv Bosne i Hercegovine, željni su pravne države i ekonomskog progresa.

A mislim da je ovo neka vrsta i otpora Čoviću i njegovoj tiraniji......mislim hrvatskog otpora....

P:S Nisam rekao najboljji izbor, nego potez za deset.....najbolji izbor ne postoji

[putokaz1]

Sopta veelposlanica

[nosara]

Ovo sa Martinom je potez za deset ......

Zasto? .. Stvarno me interesuje pozadina zasto je ona najbolji izbor, bez namjere da omalovazavam odluku...

Ali ako ce odgovor biti "pa kad je mogao/la taj i taj" onda me ne interesuje i ne moras ni odgovoarati

Pa zato što je hrvatica, hercegovka, širokobriježanka, a usput je i dovoljna pametna da može biti i ambasadorica. Nije strašiva, ima muda veća od 90 % muškaraca.....a što je najvažnije stranke lijeve provinijencije moraju otvoriti prostor da se kroz njih ostvaruju i ljudi koji nužno ne pripadaju trenutno vladajućoj bosanskoj misli, ali nisu protiv Bosne i Hercegovine, željni su pravne države i ekonomskog progresa.

A mislim da je ovo neka vrsta i otpora Čoviću i njegovoj tiraniji......mislim hrvatskog otpora....

P:S Nisam rekao najboljji izbor, nego potez za deset.....najbolji izbor ne postoji

[ultima_palabra]

Ovo sa Martinom je potez za deset ......

Zasto? .. Stvarno me interesuje pozadina zasto je ona najbolji izbor, bez namjere da omalovazavam odluku...

Ali ako ce odgovor biti "pa kad je mogao/la taj i taj" onda me ne interesuje i ne moras ni odgovoarati

Pa zato što je hrvatica, hercegovka, širokobriježanka, a usput je i dovoljna pametna da može biti i ambasadorica. Nije strašiva, ima muda veća od 90 % muškaraca.....a što je najvažnije stranke lijeve provinijencije moraju otvoriti prostor da se kroz njih ostvaruju i ljudi koji nužno ne pripadaju trenutno vladajućoj bosanskoj misli, ali nisu protiv Bosne i Hercegovine, željni su pravne države i ekonomskog progresa.

A mislim da je ovo neka vrsta i otpora Čoviću i njegovoj tiraniji......mislim hrvatskog otpora....

P:S Nisam rekao najboljji izbor, nego potez za deset.....najbolji izbor ne postoji

Kad istekne mandat, eto nje nazad Covketu u zamjenu za mjesto glasnogovornika u EPHZHB... za sto lira u sto vira, to je u njenom zavicaju smisljeno.

[palermo]

Kad istekne mandat, eto nje nazad Covketu u zamjenu za mjesto glasnogovornika u EPHZHB... za sto lira u sto vira, to je u njenom zavicaju smisljeno.

da, u pravu si, vjerovatno..

demokratija i principi su privilegija samo sarajevske vale

[ultima_palabra]

Kad istekne mandat, eto nje nazad Covketu u zamjenu za mjesto glasnogovornika u EPHZHB... za sto lira u sto vira, to je u njenom zavicaju smisljeno.

da, u pravu si, vjerovatno..

demokratija i principi su privilegija samo sarajevske vale

Nista, kokice u ruke i cekamo najezdu ceskih investitora koju ce nam ljubiteljica suzivota priskrbiti.

[Porodice Foht]

Sopta veelposlanica

pa piše ovde po forumu ista godinama ali nevažno, da hoće sa sobom povuć i onu sarafinu da se ne provaljuje ovde

Stvarno? Koji nickname?
Ova je intelektualka, aktivna i prodorna cura koja uvijek ima stav a Sarafina je vjerovatno domacica, velka je to razlika!

[malakh]

polako ljudi. komsic sa svojih 10 ruku u parlamentu fbih i 3 u drzavnom i 2-3 ruke u kantonalnim skupstinama nije toliko jak.

ne mislim da ce on sam uci u vast. prije sam misljenja da ce mu se jos netko iz bh bloka prudruziti.

[plain vanilla]

Zena je upravo zbog Komsica i SDP pljuvala po Sarajevu i Bosnjacima.
Fuj

[malakh]

Najzad, neko. Odličan

KOMŠIĆEV POPULISTIČKI SUNOVRAT
Komšić razbuktava populizam kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA



Ako neko četiri godine provede na radnom mjestu i apsolutno ništa ne uradi, a za to vrijeme redovno prima platu, logičan zaključak je da je posrijedi sebičan, neodgovoran i krajnje bezobrazan čovjek. Četiri godine dobijati platu od 5.500 KM u Parlamentu BiH, a ostvariti učinak od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija o bilo čemu – može samo ljenčuga koju niti jedan problem u zemlji i njegovo rješavanje apsolutno ne interesira.

Podsjetimo, parlament je ključno zakonodavno tijelo države, mjesto gdje se donose presudne odluke o njenoj sudbini. Pri tom, Bosna i Hercegovina je, kako je nebrojeno puta naglašeno, država u ustavnoj krizi, pa je upravo državni parlament najznačajniji organ vlasti. E, u njemu je Željko Komšić proveo četiri godine ne radeći ništa. Ponovimo: nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija, a morao je, ako se već predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar, pokrenuti inicijativu npr. za provođenje presude Sejdić-Finci tako što će oformiti tim za prijedlog ustavnih promjena u skladu s tom presudom, a potom kao član Parlamenta predložiti ustavni okvir i principe koji će konačno otpočeti rješavati ustavnu krizu. Ili, mogao je Komšić kao član Parlamenta predložiti rješenja za goruće promjene Izbornog zakona. Mogao je, također, kao član Parlamenta lobirati u tijelima međunarodne zajednice za takva rješenja. Umjesto toga, on je četiri godine šutio i radio – ništa. Za to ništa dobijao je enormnu platu, kao i neki drugi članovi Parlamenta koji su podnijeli niz inicijativa, zakonskih rješenja i bili zapaženi parlamentarci, npr. Saša Magazinović i Damir Arnaut.

Ima li takav parlamentarac Komšić moralni i politički kredibilitet da se u javnosti predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar?

Odgovor na ovo pitanje neka potraže oni koji danas vatreno i ratoborno podržavaju Komšića uzvikujući skupa s njim velike patriotske parole, prema kojima je BH blok, zbog odbijanja da uđe u vlast s nacionalnim strankama, neodgovoran prema državi, čak antipatriotski politički blok, a SDA je državotvorna i patriotska stranka s Komšićem kao njenim direktnim podržavateljem.

Razmotrimo malo Komšićevu i argumentaciju njegovih medijskih navijača na potezu od Ozrena Kebe i njegovog portala Analiziraj.ba, preko Federalne televizije, Tačno.neta, Žurnala i cijelog niza drugih tobože nezavisnih medija do esdeaovih glasila Slobodna Bosna, Stav, Faktor i Saff, prema kojima je BH blok morao koalirati s nacionalističkim strankama. Naravno, napamet mi ne pada da tvrdim da npr. Ozren Kebo radi za SDA (gnušam se takve pomisli, da ga parafraziram, dok me proglašava nepametnim i diletantom za politiku stoga što podržavam odluku BH bloka da odbije pomenutu koaliciju), ili da su Tačno.net i Žurnal isti kao ogavna erdoanističko-izetbegovićevska glasila Stav i Faktor.

Glavni i najjači Komšićev argument glasi: BH blok se samo ulaskom u vlast može boriti za državu. Taj argument je lažno patriotski, emocionalistički, demagoški i sluđujući. Jer, ključne odluke o sudbini države ne donose se u izvršnoj vlasti, u Federalnoj vladi ili Vijeću ministara BiH, već u zakonodavnoj, tj. u parlamentima. Drugim riječima, u vladama se krčmi novac građana, tj. troši budžet, a u parlamentima se donose zakoni i ustavne promjene. A to znači da se BH blok za državu može boriti samo u parlamentima, a ne u izvršnoj vlasti, gdje bi služio isključivo kao pokriće SDA-u i drugim nacionalističkim strankama, HDZ-u i SNSD-u, za njihovu, dosadašnja praksa je pokazala, suludu politiku trošenja budžetskog novca.

Samo radi napomene, BiH je zbog takve politike postala zemlja demografske katastrofe iz koje je odselilo u zadnjih nekoliko godina preko 150.000 stanovnika. Slikovito rečeno, gotovo Tuzla i po. Davati podršku takvoj politici ulaskom u koaliciju ili partnerski odnos s nacionalističkim strankama koje nju provode – nije patriotski i državotvoran čin već, upravo suprotno, antidržavni i antipatriotski. Tim prije, jer je baš SDA glasajući u Skupštini Republike Srpske za SNSD-ovog kandidata omogućila Dodiku da ima apsolutnu većinu, čak 4 od 5 članova u srpskom klubu Doma naroda državnog parlamenta. Isto tako je SDA, glasajući za HDZ-ovog kandidata u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, omogućila HDZ-u da ima apsolutnu većinu u hrvatskom klubu federalnog parlamenta, baš kao i većinu u istom klubu državnog parlamenta. A to znači da su Izetbegović i njegova stranka planski radili na tome da kontrolu zakonodavne i izvršne vlasti isporuče svojim nacionalističkim partnerima – Dodiku i Čoviću, baš zbog toga da onemoguće djelovanje BH bloka u domu naroda državnog parlamenta.

Jedini dio vlasti što ga pomenuti dvojac skupa s Izetbegovićem ne može kontrolirati jest predstavnički dom u federalnom i državnom parlamentu. Tu će se voditi ključna borba za državu, odnosno za promjene Izbornog zakona ili za eventualno rješavanje presude Sejdić-Finci, kao gorućih problema ustavne krize zemlje. A to znači da je odluka BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama upravo državotvorna, jer sve antidržavne odluke može spriječiti samo kao opozicija u predstavničkom domu državnog, odnosno federalnog parlamenta. Ulaskom u vlast, BH blok bi svoj glasački kapacitet u predstavničkim domovima pomenutih parlamenata stavio pod kontrolu Izetbegovićeve stranke i time uništio svoj opozicioni kapacitet i borbu za drugačija ustavna i zakonska rješenja od onih kakve će nametati SDA u skladu sa svojima ideološkim postulatima.

Tu je sadržan i ključni ideološki razlog da BH blok odbije koaliciju sa ovom bošnjačkom nacionalističkom strankom. Izetbegović je, naime, radikalizirao SDA i stvorio getoistički koncept bošnjaštva, s osmanonostalgijom, turkofilijom i klerikalizmom u svojoj osnovi. To antimodernističko bošnjaštvo je istodobno antibosansko u onoj mjeri u kojoj ne vidi bošnjačka mjesta dijaloga i susreta s drugim etničkim identitetima. Iz takve ideologije ne može proisteći kvalitetna vizija postratne multietničke BiH, niti kvalitetna rješenja ustavne krize i promjena Izbornog zakona. A to znači da bi BH blok izgubio svoj multietnički i građanski ideološki sadržaj i utopio se u bošnjački nacionalistički, ili nacionalno orijentiran politički diskurs. Ulaskom u vlast sa SDA BH blok bi na duži vremenski period naprosto umrtvio ideju multietničke i građanske BiH, baš kao što bi i definitivno svoju multietničku politiku podjarmio pod SDA-ovu monoetničku.

Kebinim jezikom rečeno: gnušam se pri pomisli da Komšić i njegovi medijski navijači, naročito simpatični novinar Ozren Kebo, koji je napisao jedan zabavan roman i jednu publicističku knjigu, ne vide ove ideološke i strukturne aspekte odluke BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama. A ako vide, a zatvaraju oči pred njima, onda to nije patriotizam na koji se pozivaju već politički pragmatizam koji, kvazipatriotskom halabukom na javnoj sceni, nastoje sakriti. Preciznije rečeno, navijanje za SDA, koja je shvatila da može uništiti BH blok samo ako ga uvuče u vlast, baš kako je to učinila sa svim partijama s kojima je bila u koaliciji: Strankom za BiH, SBB-om, DF-om, a naročito sa SDP-om pod Lagumdžijnim vođstvom.

Drugi Komšićev, Kebin, Lazovićev i argument SDA-ove propagandne mašine za nužnost ulaska BH bloka u koaliciju s nacionalistima glasi: država je ugrožena, najugroženija od rata do danas, i prijeti joj najveća zamisliva opasnost. On računa da je društvena paranoja jača od razuma. Kalkulirajući s tim i padajući u vatreni zanos svog općepoznatog pragmatizma, Ivo Komšić, jedan od najistaknutijih članova propagandnog tima Željka Komšića, na stranicama Kebinog portala sjednicu Glavnog odbora SDP-a na kojoj je donesena odluka da se ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama poredi s poznatom Osmom sjednicom Saveza komunista Srbije na kojoj je Slobodan Milošević ustoličio svoju strahovladu i započeo rušenje Jugoslavije. Tako je Ivo Komšić kao član SDP-a svoju stranku doveo u vezu sa Miloševićevom zločinačkom političkom organizacijom, što dovoljno govori o karakteru njegovih političkih manipulacija. Naravno, Komšićevi propagandisti ne kažu od koga i na koji način je ugrožena država, a sluđivanje javnosti ide dotle da se današnje vrijeme poredi s onim predratnim, pa valjda do kraja godine treba početi novi rat u BiH. Priznajem: ni gebelščići iz Stava i Faktora nemaju tako paranoidnu patriotsku maštu kao Komšićevi propagandisti.

Bosna i Hercegovina je, kako je poodavno s pravom konstatirao Ivan Lovrenović, zemlja nedovršenog rata, koji je s vojnog prebačen u političko polje. U njoj se ustavna kriza razbuktala nakon što su Haris Silajdžić i Božo Ljubić svojim manipulacijama uticali na to da u Parlamentu BiH 2006. godine bude odbačen Aprilski paket ustavnih promjena. Poslije toga se ustavna kriza s razine Dejtonoskog prenijela na razinu Vašingtonskog sporazuma. A to znači da se s nivoa BiH svela na ustavnu krizu u Federaciji BiH i koncentrisala na svega dva pitanja: provođenje presude Sejdić-Finci i promjene Izbornog zakona. I to je sve što je u ovom momentu u prvom planu ustavne krize zemlje.

Jedan od glavnih faktora te krize upravo je Željko Komšić, pa je njegova najveća politička obaveza da traga za njenim rješenjima. Namjesto toga, on u javni prostor izbacuje isprazne parole o građanskoj BiH, a da nikad nije ponudio niti ijedno ozbiljno obrazloženje te ideje, a kamoli dao nacrt ustavnog okvira za takvu konstrukciju zemlje. Prisjetimo se: Komšićeva plata od 5.500 KM u Parlamentu BiH rezultirala je učinkom od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija. A to znači da njegova borba za BiH nije ništa drugo do puka retorika, bez stvarnog rada na valjanim ustavnim i zakonskim rješenjima kojima bi se prava individue izdigla iznad prava kolektiva u ustavnoj konstrukciji države. Je li Komšić ikada u parlamentarnu proceduru predložio ijednu promjenu makar jednog ustavnog amandmana ili paragrafa zakona? Nije, pa njegov učinak u borbi za BiH jest bezbroj parola i nikakav rad na ustavnom preustroju države. Paradoks je u tome da je BiH više ugrožena baš zbog takvog nerada domaćih političara nego izvana, iz agresivnog susjedstva koje se petlja u unutarnje odnose u zemlji.

Drugim riječima, nemoć zvaničnog Zagreba i ogleda se u tome da pokušava lobiranjem u institucijama Evropske unije nametnuti ustavna rješenja koja odgovaraju Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u i ne uspijeva u tome već nekoliko godina. To potvrđuje i odluka EU da su do sada BiH najotvorenija vrata za ulazak u evropsko članstvo i da naša zemlja nikad nije bila bliža kandidatskom statusu. Prevedeno na jednostavan jezik, Hrvatska je lobirala protiv BiH, a naša zemlja je napredovala prema kandidatskom statusu za ulazak u EU. Istodobno, zvanični Beograd nikad nije bio u goroj poziciji od ove današnje. Kosovo je odlučno da ga Beograd prizna kao državu i sve više prkosi u pregovorima s Vučećevom vlašću. A to znači da slabi Beograd ne može u ovom momentu riješiti ni svoju krizu, tim prije što su se protiv autoritarnog Vučića podigli građani Srbije, a kamoli suštinski ugroziti BiH. Kao zemlja iza koje stoji mirovni ugovor kojemu je granat međunarodna zajednica, BiH je onoliko stabilna koliko na međunarodnom planu niti jedna velika sila ne može odnijeti pobjedu u borbi za sfere svog uticaja na njenom prostoru. Rusija, SAD, Evropska unija i Kina ostvaruju svoj uticaj u BiH tako da niko od njih ne može računati na pobjedu. Kao država međunarodne zajednice, BiH danas nije nimalo više ugrožena nego 1996, 2006. ili 2010. godine. Zašto, onda, Komšićev propagandni pogon sluđuje javnost parolama o ugroženosti zemlje? Odgovor je jednostavan: da ukine mogućnost racionalnog uvida u političku stvarnost zemlje, razbukta emocionalizam i populizam te društvenu paranoju, kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA.

Ulazak BH bloka u vlast s Izetbegovićevom nacionalističkom strankom značio bi smrt za ovaj blok. SDA bi na taj način ubila opoziciju, baš kako je to u Republici Srpskoj učinio SNSD, kao i HDZ u kantonima sa hrvatskom većinom, a zemlja bi na duži vremenski period bila lišena svake političke alternative. To znači da bi ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima bio antidržavni, a ne državotvoran čin, jer bi nestala alternativa vladajućoj nacionalističkoj ideologiji. BH blok održava nadu da je moguća multietnička namjesto sadašnje troetničke zemlje. Kada Komšić traži ulazak u vlast sa SDA, on direktno podržava smrt ideje multietničke BiH. Je li on toga svjestan ili nije, manje je važno pitanje od onoga zašto, s kojim ciljem to traži. A taj cilj je pragmatičan: ojačati svoju slabu poziciju u Predsjedništvu BiH i nametnuti se za lidera BH bloka koji bi pod njima doživio sudbinu kakvu je doživjela njegova DF – rasuo bi se za četiri godine do nivoa nebitnog političkog faktora.

Razmotrimo, na koncu, i treći Komšićev argument za ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima. Po njemu, SDA je državotvorna stranka, a SNSD i HDZ su antidržavne, pa BH blok treba pružiti podršku SDA-u u borbi za BiH. Argument je apsolutno neodrživ, jer vizija zemlje u BH bloku i SDA-u međusobno su isključujuće. SDA je za bošnjakocentričnu, troetničku BiH, a BH blok za multietničku. Te dvije vizije međusobno se isključuju, pa bi, prema Komšiću, BH blok morao da se odrekne svoje i podrži SDA-ovu viziju zemlje. A to znači da bi se morao odreći kritike nacionalizma i svrstati se uz jednu nacionalističku partiju, onu Izetbegovićevu. Na drugoj strani, SDA je državotvorna partija samo na razini političke parole, jer se u praksi njen oblik vlasti pokazuje kao svakodnevno uništavanje državnih institucija. SNSD i HDZ su i deklarativno i praktično za podjelu BiH na način formiranja tri odvojene etničke administrativno-teritorijalne jedinice, od kojih bi se dvije, srpska i hrvatska, možda nekada ako za to u budućnosti sazriju uslovi na međunarodnom političkom planu i poremete se odnosi među velikim globalnim igračima, pa recimo Rusija odnese pobjedu nad zemljama NATO-pakta u svom uticaju na Balkan – prisajedinile Srbiji i Hrvatskoj. SDA je na razini parole državotvorna stranka, ali uništavanjem institucija sistema kroz njihovu korumpiranost, socijalnu nepravednost, kriminal, pljačkašku privatizaciju, nepotizam, sve veće bezakonje, partijsko zapošljavanje itd, – ona je u svakodnevnoj društvenoj praksi antidržavna politička stranka. Tu je u privatizaciji državnih institucija identična sa HDZ-om i SNSD-om. A to znači da bi BH blok ulaskom u vlast postao taocem antidržavnih politika unutar institucija države.

Ako je SDA u kantonima sa bošnjačkom većinom državne institucije pretvorila u stranačke, a potom u institucije pod kontrolom stranačkog vrha i lidera i na taj način stvorila partijsku državu, da li je moguće takvu politiku proglašavati državotvornom kako to čini Komšić i njegov propagandni tim? Jest, ali samo ako iz ko zna kakvih razloga lažete o SDA i djelujete u njenu korist. Na mjestu gdje bi morala otpočeti kritika SDA-ove kapilarne antidržavne politike, dolazi Komšićeva pohvala toj stranci. A to znači da lider DF-a ne zna artikulirati socijaldemokratsku viziju države, njenu socijalnu pravednost, jednakost svih pred institucijama sistema, s jasnim mjerama u borbi protiv bezočne eksploatacije radnika i svirepih oblika gramzivosti tranzicijskog kapitalizma, te, mjerama za deideologizaciju obrazovnog sistema i ukidanje diskriminacije – ne samo etničke, već i one na planu npr. zdravstvene zaštite itd. Jednom riječju, podržavanjem SDA Komšić ukida i mogućnost da se surovom, na tajkunko-pljačkaškoj gramzivosti izgrađenom sistemu državnih institucija suprotstavi vizija njihove socijalne senzibiliziranosti i pravednosti. Time on, u konačnici, ne izdaje samo ideju multietničke BiH nego i ideologiju socijaldemokratije, i potvrđuje da je običan populist koji etničkom pridodaje tzv. državni nacionalizam.

A njegova demonizacija BH bloka kao antidržavnog i antipatriotskog političkog pokreta nije ništa drugo do izravna podrška Izetbegovićevoj SDA. Na toj osnovi, on unutar BH bloka u temelju ruši njegovu ideju i postaje smetnja artikuliranju novih multietničkih politika. Drugim riječima, Izetbegović nije mogao ni sanjati boljeg zastupnika interesa SDA u BH bloku od Komšića.

Pa, da li je takvom Komšiću uopće mjesto u BH bloku?

(TBT, Prometej)

puno gore je to sve izgledalo 2014. godine, nego sto danas izgleda, pa komsic osvoji 225 hiljada glasova.

mislim thebosniatimes, prometej i to bRez potpisa? je li mene netko ovdje zeza?

da su makar mrvicu posteniji rekli bi i objasnili kako se bh blok ponasao kada su se iz sarajeva birali delegati za dom naroda fbih iz reda bosnjackog naroda. odnosno da objasne kako su jedni podrzali sbbovu listu, a drugi listu naroda i pravde, a treci listu dfa, koji je, gle cuda, tada bio dio bh bloka.

ps suljevic samir napustio ili ce napustiti dom naroda fbih i umjesto njega je usao ili ce uci elvedin okeric.

[nosara]

Zena je upravo zbog Komsica i SDP pljuvala po Sarajevu i Bosnjacima.
Fuj

Bosnjaci su maheri da izaberu politiku, nema dalje. Pamcenje zlatne ribice.

[palermo]

Nista, kokice u ruke i cekamo najezdu ceskih investitora koju ce nam ljubiteljica suzivota priskrbiti.

Pa pobogu Ultima, Dini KOnakoviću je sve oprošteno i postao je svjetionik demokratije i borbe protiv kriminala. Zašto to Martina ne može biti ? Zato što je KOmšić predložio ? Da se ne lažemo, da je Martinu predložio Peđa Kojović sad bi se ovdje pisali panegirici o vizionarskkom potezu i o tome kako se širi obzor demokratije i sarajevska pozitivna priča se prelijeva i u druge krajeve naše jedine domovine.

A suština bi trebala biti u ovome, izbor Martine Mlinarević za ambasadoricu je vrlo koristan potez za ovu državu, kroz nju se šalje poruka i postavlja primjer za neka drugačija djelovanja. A takođe, ojačava front borbe protiv HDZ-a......jer koliko god izgledalo monolitno hrvatsko biće u BiH, ono u stvarnosti nije. Al ako mu ne daješ mogućnost izbora, ako mu primjerom ne pokazuješ da je moguće živjeti i bez HDZ-a......šta onda očekuješ od njega.

[last mohicans]

Najzad, neko. Odličan

KOMŠIĆEV POPULISTIČKI SUNOVRAT
Komšić razbuktava populizam kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA



Ako neko četiri godine provede na radnom mjestu i apsolutno ništa ne uradi, a za to vrijeme redovno prima platu, logičan zaključak je da je posrijedi sebičan, neodgovoran i krajnje bezobrazan čovjek. Četiri godine dobijati platu od 5.500 KM u Parlamentu BiH, a ostvariti učinak od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija o bilo čemu – može samo ljenčuga koju niti jedan problem u zemlji i njegovo rješavanje apsolutno ne interesira.

Podsjetimo, parlament je ključno zakonodavno tijelo države, mjesto gdje se donose presudne odluke o njenoj sudbini. Pri tom, Bosna i Hercegovina je, kako je nebrojeno puta naglašeno, država u ustavnoj krizi, pa je upravo državni parlament najznačajniji organ vlasti. E, u njemu je Željko Komšić proveo četiri godine ne radeći ništa. Ponovimo: nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija, a morao je, ako se već predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar, pokrenuti inicijativu npr. za provođenje presude Sejdić-Finci tako što će oformiti tim za prijedlog ustavnih promjena u skladu s tom presudom, a potom kao član Parlamenta predložiti ustavni okvir i principe koji će konačno otpočeti rješavati ustavnu krizu. Ili, mogao je Komšić kao član Parlamenta predložiti rješenja za goruće promjene Izbornog zakona. Mogao je, također, kao član Parlamenta lobirati u tijelima međunarodne zajednice za takva rješenja. Umjesto toga, on je četiri godine šutio i radio – ništa. Za to ništa dobijao je enormnu platu, kao i neki drugi članovi Parlamenta koji su podnijeli niz inicijativa, zakonskih rješenja i bili zapaženi parlamentarci, npr. Saša Magazinović i Damir Arnaut.

Ima li takav parlamentarac Komšić moralni i politički kredibilitet da se u javnosti predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar?

Odgovor na ovo pitanje neka potraže oni koji danas vatreno i ratoborno podržavaju Komšića uzvikujući skupa s njim velike patriotske parole, prema kojima je BH blok, zbog odbijanja da uđe u vlast s nacionalnim strankama, neodgovoran prema državi, čak antipatriotski politički blok, a SDA je državotvorna i patriotska stranka s Komšićem kao njenim direktnim podržavateljem.

Razmotrimo malo Komšićevu i argumentaciju njegovih medijskih navijača na potezu od Ozrena Kebe i njegovog portala Analiziraj.ba, preko Federalne televizije, Tačno.neta, Žurnala i cijelog niza drugih tobože nezavisnih medija do esdeaovih glasila Slobodna Bosna, Stav, Faktor i Saff, prema kojima je BH blok morao koalirati s nacionalističkim strankama. Naravno, napamet mi ne pada da tvrdim da npr. Ozren Kebo radi za SDA (gnušam se takve pomisli, da ga parafraziram, dok me proglašava nepametnim i diletantom za politiku stoga što podržavam odluku BH bloka da odbije pomenutu koaliciju), ili da su Tačno.net i Žurnal isti kao ogavna erdoanističko-izetbegovićevska glasila Stav i Faktor.

Glavni i najjači Komšićev argument glasi: BH blok se samo ulaskom u vlast može boriti za državu. Taj argument je lažno patriotski, emocionalistički, demagoški i sluđujući. Jer, ključne odluke o sudbini države ne donose se u izvršnoj vlasti, u Federalnoj vladi ili Vijeću ministara BiH, već u zakonodavnoj, tj. u parlamentima. Drugim riječima, u vladama se krčmi novac građana, tj. troši budžet, a u parlamentima se donose zakoni i ustavne promjene. A to znači da se BH blok za državu može boriti samo u parlamentima, a ne u izvršnoj vlasti, gdje bi služio isključivo kao pokriće SDA-u i drugim nacionalističkim strankama, HDZ-u i SNSD-u, za njihovu, dosadašnja praksa je pokazala, suludu politiku trošenja budžetskog novca.

Samo radi napomene, BiH je zbog takve politike postala zemlja demografske katastrofe iz koje je odselilo u zadnjih nekoliko godina preko 150.000 stanovnika. Slikovito rečeno, gotovo Tuzla i po. Davati podršku takvoj politici ulaskom u koaliciju ili partnerski odnos s nacionalističkim strankama koje nju provode – nije patriotski i državotvoran čin već, upravo suprotno, antidržavni i antipatriotski. Tim prije, jer je baš SDA glasajući u Skupštini Republike Srpske za SNSD-ovog kandidata omogućila Dodiku da ima apsolutnu većinu, čak 4 od 5 članova u srpskom klubu Doma naroda državnog parlamenta. Isto tako je SDA, glasajući za HDZ-ovog kandidata u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, omogućila HDZ-u da ima apsolutnu većinu u hrvatskom klubu federalnog parlamenta, baš kao i većinu u istom klubu državnog parlamenta. A to znači da su Izetbegović i njegova stranka planski radili na tome da kontrolu zakonodavne i izvršne vlasti isporuče svojim nacionalističkim partnerima – Dodiku i Čoviću, baš zbog toga da onemoguće djelovanje BH bloka u domu naroda državnog parlamenta.

Jedini dio vlasti što ga pomenuti dvojac skupa s Izetbegovićem ne može kontrolirati jest predstavnički dom u federalnom i državnom parlamentu. Tu će se voditi ključna borba za državu, odnosno za promjene Izbornog zakona ili za eventualno rješavanje presude Sejdić-Finci, kao gorućih problema ustavne krize zemlje. A to znači da je odluka BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama upravo državotvorna, jer sve antidržavne odluke može spriječiti samo kao opozicija u predstavničkom domu državnog, odnosno federalnog parlamenta. Ulaskom u vlast, BH blok bi svoj glasački kapacitet u predstavničkim domovima pomenutih parlamenata stavio pod kontrolu Izetbegovićeve stranke i time uništio svoj opozicioni kapacitet i borbu za drugačija ustavna i zakonska rješenja od onih kakve će nametati SDA u skladu sa svojima ideološkim postulatima.

Tu je sadržan i ključni ideološki razlog da BH blok odbije koaliciju sa ovom bošnjačkom nacionalističkom strankom. Izetbegović je, naime, radikalizirao SDA i stvorio getoistički koncept bošnjaštva, s osmanonostalgijom, turkofilijom i klerikalizmom u svojoj osnovi. To antimodernističko bošnjaštvo je istodobno antibosansko u onoj mjeri u kojoj ne vidi bošnjačka mjesta dijaloga i susreta s drugim etničkim identitetima. Iz takve ideologije ne može proisteći kvalitetna vizija postratne multietničke BiH, niti kvalitetna rješenja ustavne krize i promjena Izbornog zakona. A to znači da bi BH blok izgubio svoj multietnički i građanski ideološki sadržaj i utopio se u bošnjački nacionalistički, ili nacionalno orijentiran politički diskurs. Ulaskom u vlast sa SDA BH blok bi na duži vremenski period naprosto umrtvio ideju multietničke i građanske BiH, baš kao što bi i definitivno svoju multietničku politiku podjarmio pod SDA-ovu monoetničku.

Kebinim jezikom rečeno: gnušam se pri pomisli da Komšić i njegovi medijski navijači, naročito simpatični novinar Ozren Kebo, koji je napisao jedan zabavan roman i jednu publicističku knjigu, ne vide ove ideološke i strukturne aspekte odluke BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama. A ako vide, a zatvaraju oči pred njima, onda to nije patriotizam na koji se pozivaju već politički pragmatizam koji, kvazipatriotskom halabukom na javnoj sceni, nastoje sakriti. Preciznije rečeno, navijanje za SDA, koja je shvatila da može uništiti BH blok samo ako ga uvuče u vlast, baš kako je to učinila sa svim partijama s kojima je bila u koaliciji: Strankom za BiH, SBB-om, DF-om, a naročito sa SDP-om pod Lagumdžijnim vođstvom.

Drugi Komšićev, Kebin, Lazovićev i argument SDA-ove propagandne mašine za nužnost ulaska BH bloka u koaliciju s nacionalistima glasi: država je ugrožena, najugroženija od rata do danas, i prijeti joj najveća zamisliva opasnost. On računa da je društvena paranoja jača od razuma. Kalkulirajući s tim i padajući u vatreni zanos svog općepoznatog pragmatizma, Ivo Komšić, jedan od najistaknutijih članova propagandnog tima Željka Komšića, na stranicama Kebinog portala sjednicu Glavnog odbora SDP-a na kojoj je donesena odluka da se ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama poredi s poznatom Osmom sjednicom Saveza komunista Srbije na kojoj je Slobodan Milošević ustoličio svoju strahovladu i započeo rušenje Jugoslavije. Tako je Ivo Komšić kao član SDP-a svoju stranku doveo u vezu sa Miloševićevom zločinačkom političkom organizacijom, što dovoljno govori o karakteru njegovih političkih manipulacija. Naravno, Komšićevi propagandisti ne kažu od koga i na koji način je ugrožena država, a sluđivanje javnosti ide dotle da se današnje vrijeme poredi s onim predratnim, pa valjda do kraja godine treba početi novi rat u BiH. Priznajem: ni gebelščići iz Stava i Faktora nemaju tako paranoidnu patriotsku maštu kao Komšićevi propagandisti.

Bosna i Hercegovina je, kako je poodavno s pravom konstatirao Ivan Lovrenović, zemlja nedovršenog rata, koji je s vojnog prebačen u političko polje. U njoj se ustavna kriza razbuktala nakon što su Haris Silajdžić i Božo Ljubić svojim manipulacijama uticali na to da u Parlamentu BiH 2006. godine bude odbačen Aprilski paket ustavnih promjena. Poslije toga se ustavna kriza s razine Dejtonoskog prenijela na razinu Vašingtonskog sporazuma. A to znači da se s nivoa BiH svela na ustavnu krizu u Federaciji BiH i koncentrisala na svega dva pitanja: provođenje presude Sejdić-Finci i promjene Izbornog zakona. I to je sve što je u ovom momentu u prvom planu ustavne krize zemlje.

Jedan od glavnih faktora te krize upravo je Željko Komšić, pa je njegova najveća politička obaveza da traga za njenim rješenjima. Namjesto toga, on u javni prostor izbacuje isprazne parole o građanskoj BiH, a da nikad nije ponudio niti ijedno ozbiljno obrazloženje te ideje, a kamoli dao nacrt ustavnog okvira za takvu konstrukciju zemlje. Prisjetimo se: Komšićeva plata od 5.500 KM u Parlamentu BiH rezultirala je učinkom od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija. A to znači da njegova borba za BiH nije ništa drugo do puka retorika, bez stvarnog rada na valjanim ustavnim i zakonskim rješenjima kojima bi se prava individue izdigla iznad prava kolektiva u ustavnoj konstrukciji države. Je li Komšić ikada u parlamentarnu proceduru predložio ijednu promjenu makar jednog ustavnog amandmana ili paragrafa zakona? Nije, pa njegov učinak u borbi za BiH jest bezbroj parola i nikakav rad na ustavnom preustroju države. Paradoks je u tome da je BiH više ugrožena baš zbog takvog nerada domaćih političara nego izvana, iz agresivnog susjedstva koje se petlja u unutarnje odnose u zemlji.

Drugim riječima, nemoć zvaničnog Zagreba i ogleda se u tome da pokušava lobiranjem u institucijama Evropske unije nametnuti ustavna rješenja koja odgovaraju Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u i ne uspijeva u tome već nekoliko godina. To potvrđuje i odluka EU da su do sada BiH najotvorenija vrata za ulazak u evropsko članstvo i da naša zemlja nikad nije bila bliža kandidatskom statusu. Prevedeno na jednostavan jezik, Hrvatska je lobirala protiv BiH, a naša zemlja je napredovala prema kandidatskom statusu za ulazak u EU. Istodobno, zvanični Beograd nikad nije bio u goroj poziciji od ove današnje. Kosovo je odlučno da ga Beograd prizna kao državu i sve više prkosi u pregovorima s Vučećevom vlašću. A to znači da slabi Beograd ne može u ovom momentu riješiti ni svoju krizu, tim prije što su se protiv autoritarnog Vučića podigli građani Srbije, a kamoli suštinski ugroziti BiH. Kao zemlja iza koje stoji mirovni ugovor kojemu je granat međunarodna zajednica, BiH je onoliko stabilna koliko na međunarodnom planu niti jedna velika sila ne može odnijeti pobjedu u borbi za sfere svog uticaja na njenom prostoru. Rusija, SAD, Evropska unija i Kina ostvaruju svoj uticaj u BiH tako da niko od njih ne može računati na pobjedu. Kao država međunarodne zajednice, BiH danas nije nimalo više ugrožena nego 1996, 2006. ili 2010. godine. Zašto, onda, Komšićev propagandni pogon sluđuje javnost parolama o ugroženosti zemlje? Odgovor je jednostavan: da ukine mogućnost racionalnog uvida u političku stvarnost zemlje, razbukta emocionalizam i populizam te društvenu paranoju, kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA.

Ulazak BH bloka u vlast s Izetbegovićevom nacionalističkom strankom značio bi smrt za ovaj blok. SDA bi na taj način ubila opoziciju, baš kako je to u Republici Srpskoj učinio SNSD, kao i HDZ u kantonima sa hrvatskom većinom, a zemlja bi na duži vremenski period bila lišena svake političke alternative. To znači da bi ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima bio antidržavni, a ne državotvoran čin, jer bi nestala alternativa vladajućoj nacionalističkoj ideologiji. BH blok održava nadu da je moguća multietnička namjesto sadašnje troetničke zemlje. Kada Komšić traži ulazak u vlast sa SDA, on direktno podržava smrt ideje multietničke BiH. Je li on toga svjestan ili nije, manje je važno pitanje od onoga zašto, s kojim ciljem to traži. A taj cilj je pragmatičan: ojačati svoju slabu poziciju u Predsjedništvu BiH i nametnuti se za lidera BH bloka koji bi pod njima doživio sudbinu kakvu je doživjela njegova DF – rasuo bi se za četiri godine do nivoa nebitnog političkog faktora.

Razmotrimo, na koncu, i treći Komšićev argument za ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima. Po njemu, SDA je državotvorna stranka, a SNSD i HDZ su antidržavne, pa BH blok treba pružiti podršku SDA-u u borbi za BiH. Argument je apsolutno neodrživ, jer vizija zemlje u BH bloku i SDA-u međusobno su isključujuće. SDA je za bošnjakocentričnu, troetničku BiH, a BH blok za multietničku. Te dvije vizije međusobno se isključuju, pa bi, prema Komšiću, BH blok morao da se odrekne svoje i podrži SDA-ovu viziju zemlje. A to znači da bi se morao odreći kritike nacionalizma i svrstati se uz jednu nacionalističku partiju, onu Izetbegovićevu. Na drugoj strani, SDA je državotvorna partija samo na razini političke parole, jer se u praksi njen oblik vlasti pokazuje kao svakodnevno uništavanje državnih institucija. SNSD i HDZ su i deklarativno i praktično za podjelu BiH na način formiranja tri odvojene etničke administrativno-teritorijalne jedinice, od kojih bi se dvije, srpska i hrvatska, možda nekada ako za to u budućnosti sazriju uslovi na međunarodnom političkom planu i poremete se odnosi među velikim globalnim igračima, pa recimo Rusija odnese pobjedu nad zemljama NATO-pakta u svom uticaju na Balkan – prisajedinile Srbiji i Hrvatskoj. SDA je na razini parole državotvorna stranka, ali uništavanjem institucija sistema kroz njihovu korumpiranost, socijalnu nepravednost, kriminal, pljačkašku privatizaciju, nepotizam, sve veće bezakonje, partijsko zapošljavanje itd, – ona je u svakodnevnoj društvenoj praksi antidržavna politička stranka. Tu je u privatizaciji državnih institucija identična sa HDZ-om i SNSD-om. A to znači da bi BH blok ulaskom u vlast postao taocem antidržavnih politika unutar institucija države.

Ako je SDA u kantonima sa bošnjačkom većinom državne institucije pretvorila u stranačke, a potom u institucije pod kontrolom stranačkog vrha i lidera i na taj način stvorila partijsku državu, da li je moguće takvu politiku proglašavati državotvornom kako to čini Komšić i njegov propagandni tim? Jest, ali samo ako iz ko zna kakvih razloga lažete o SDA i djelujete u njenu korist. Na mjestu gdje bi morala otpočeti kritika SDA-ove kapilarne antidržavne politike, dolazi Komšićeva pohvala toj stranci. A to znači da lider DF-a ne zna artikulirati socijaldemokratsku viziju države, njenu socijalnu pravednost, jednakost svih pred institucijama sistema, s jasnim mjerama u borbi protiv bezočne eksploatacije radnika i svirepih oblika gramzivosti tranzicijskog kapitalizma, te, mjerama za deideologizaciju obrazovnog sistema i ukidanje diskriminacije – ne samo etničke, već i one na planu npr. zdravstvene zaštite itd. Jednom riječju, podržavanjem SDA Komšić ukida i mogućnost da se surovom, na tajkunko-pljačkaškoj gramzivosti izgrađenom sistemu državnih institucija suprotstavi vizija njihove socijalne senzibiliziranosti i pravednosti. Time on, u konačnici, ne izdaje samo ideju multietničke BiH nego i ideologiju socijaldemokratije, i potvrđuje da je običan populist koji etničkom pridodaje tzv. državni nacionalizam.

A njegova demonizacija BH bloka kao antidržavnog i antipatriotskog političkog pokreta nije ništa drugo do izravna podrška Izetbegovićevoj SDA. Na toj osnovi, on unutar BH bloka u temelju ruši njegovu ideju i postaje smetnja artikuliranju novih multietničkih politika. Drugim riječima, Izetbegović nije mogao ni sanjati boljeg zastupnika interesa SDA u BH bloku od Komšića.

Pa, da li je takvom Komšiću uopće mjesto u BH bloku?

(TBT, Prometej)

Ovo svaki dan quotati. Nema potrebe pisati stranice i stranice o dotičnom. To je to što se tiče najveceg ublehaša kojeg je BiH poslije rata imala. Samo da se jos skine s tereta BH bloka i neka ide svom Baketu u zagrljaj.

[plain vanilla]

Zena je upravo zbog Komsica i SDP pljuvala po Sarajevu i Bosnjacima.
Fuj

Bosnjaci su maheri da izaberu politiku, nema dalje. Pamcenje zlatne ribice.

Hoces reci da je Komsic Bosnjo?

Ako se vec hoce dodvoriti Hrvatima, nek ustupi svoje mjesto Covicu. Dzaba okolisa.

[nosara]

KOMŠIĆ NAM OTEO MALU: Bivša kolumnistica Poskoka imenovana za ambasadoricu u Češkoj

carevi...

[Banksy]

bRez potpisa? je li mene netko ovdje zeza?

KOMŠIĆEV POPULISTIČKI SUNOVRAT
Komšić razbuktava populizam kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA



Ako neko četiri godine provede na radnom mjestu i apsolutno ništa ne uradi, a za to vrijeme redovno prima platu, logičan zaključak je da je posrijedi sebičan, neodgovoran i krajnje bezobrazan čovjek. Četiri godine dobijati platu od 5.500 KM u Parlamentu BiH, a ostvariti učinak od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija o bilo čemu – može samo ljenčuga koju niti jedan problem u zemlji i njegovo rješavanje apsolutno ne interesira.

Podsjetimo, parlament je ključno zakonodavno tijelo države, mjesto gdje se donose presudne odluke o njenoj sudbini. Pri tom, Bosna i Hercegovina je, kako je nebrojeno puta naglašeno, država u ustavnoj krizi, pa je upravo državni parlament najznačajniji organ vlasti. E, u njemu je Željko Komšić proveo četiri godine ne radeći ništa. Ponovimo: nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija, a morao je, ako se već predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar, pokrenuti inicijativu npr. za provođenje presude Sejdić-Finci tako što će oformiti tim za prijedlog ustavnih promjena u skladu s tom presudom, a potom kao član Parlamenta predložiti ustavni okvir i principe koji će konačno otpočeti rješavati ustavnu krizu. Ili, mogao je Komšić kao član Parlamenta predložiti rješenja za goruće promjene Izbornog zakona. Mogao je, također, kao član Parlamenta lobirati u tijelima međunarodne zajednice za takva rješenja. Umjesto toga, on je četiri godine šutio i radio – ništa. Za to ništa dobijao je enormnu platu, kao i neki drugi članovi Parlamenta koji su podnijeli niz inicijativa, zakonskih rješenja i bili zapaženi parlamentarci, npr. Saša Magazinović i Damir Arnaut.

Ima li takav parlamentarac Komšić moralni i politički kredibilitet da se u javnosti predstavlja kao veliki patriota i državotvoran političar?

Odgovor na ovo pitanje neka potraže oni koji danas vatreno i ratoborno podržavaju Komšića uzvikujući skupa s njim velike patriotske parole, prema kojima je BH blok, zbog odbijanja da uđe u vlast s nacionalnim strankama, neodgovoran prema državi, čak antipatriotski politički blok, a SDA je državotvorna i patriotska stranka s Komšićem kao njenim direktnim podržavateljem.

Razmotrimo malo Komšićevu i argumentaciju njegovih medijskih navijača na potezu od Ozrena Kebe i njegovog portala Analiziraj.ba, preko Federalne televizije, Tačno.neta, Žurnala i cijelog niza drugih tobože nezavisnih medija do esdeaovih glasila Slobodna Bosna, Stav, Faktor i Saff, prema kojima je BH blok morao koalirati s nacionalističkim strankama. Naravno, napamet mi ne pada da tvrdim da npr. Ozren Kebo radi za SDA (gnušam se takve pomisli, da ga parafraziram, dok me proglašava nepametnim i diletantom za politiku stoga što podržavam odluku BH bloka da odbije pomenutu koaliciju), ili da su Tačno.net i Žurnal isti kao ogavna erdoanističko-izetbegovićevska glasila Stav i Faktor.

Glavni i najjači Komšićev argument glasi: BH blok se samo ulaskom u vlast može boriti za državu. Taj argument je lažno patriotski, emocionalistički, demagoški i sluđujući. Jer, ključne odluke o sudbini države ne donose se u izvršnoj vlasti, u Federalnoj vladi ili Vijeću ministara BiH, već u zakonodavnoj, tj. u parlamentima. Drugim riječima, u vladama se krčmi novac građana, tj. troši budžet, a u parlamentima se donose zakoni i ustavne promjene. A to znači da se BH blok za državu može boriti samo u parlamentima, a ne u izvršnoj vlasti, gdje bi služio isključivo kao pokriće SDA-u i drugim nacionalističkim strankama, HDZ-u i SNSD-u, za njihovu, dosadašnja praksa je pokazala, suludu politiku trošenja budžetskog novca.

Samo radi napomene, BiH je zbog takve politike postala zemlja demografske katastrofe iz koje je odselilo u zadnjih nekoliko godina preko 150.000 stanovnika. Slikovito rečeno, gotovo Tuzla i po. Davati podršku takvoj politici ulaskom u koaliciju ili partnerski odnos s nacionalističkim strankama koje nju provode – nije patriotski i državotvoran čin već, upravo suprotno, antidržavni i antipatriotski. Tim prije, jer je baš SDA glasajući u Skupštini Republike Srpske za SNSD-ovog kandidata omogućila Dodiku da ima apsolutnu većinu, čak 4 od 5 članova u srpskom klubu Doma naroda državnog parlamenta. Isto tako je SDA, glasajući za HDZ-ovog kandidata u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, omogućila HDZ-u da ima apsolutnu većinu u hrvatskom klubu federalnog parlamenta, baš kao i većinu u istom klubu državnog parlamenta. A to znači da su Izetbegović i njegova stranka planski radili na tome da kontrolu zakonodavne i izvršne vlasti isporuče svojim nacionalističkim partnerima – Dodiku i Čoviću, baš zbog toga da onemoguće djelovanje BH bloka u domu naroda državnog parlamenta.

Jedini dio vlasti što ga pomenuti dvojac skupa s Izetbegovićem ne može kontrolirati jest predstavnički dom u federalnom i državnom parlamentu. Tu će se voditi ključna borba za državu, odnosno za promjene Izbornog zakona ili za eventualno rješavanje presude Sejdić-Finci, kao gorućih problema ustavne krize zemlje. A to znači da je odluka BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama upravo državotvorna, jer sve antidržavne odluke može spriječiti samo kao opozicija u predstavničkom domu državnog, odnosno federalnog parlamenta. Ulaskom u vlast, BH blok bi svoj glasački kapacitet u predstavničkim domovima pomenutih parlamenata stavio pod kontrolu Izetbegovićeve stranke i time uništio svoj opozicioni kapacitet i borbu za drugačija ustavna i zakonska rješenja od onih kakve će nametati SDA u skladu sa svojima ideološkim postulatima.

Tu je sadržan i ključni ideološki razlog da BH blok odbije koaliciju sa ovom bošnjačkom nacionalističkom strankom. Izetbegović je, naime, radikalizirao SDA i stvorio getoistički koncept bošnjaštva, s osmanonostalgijom, turkofilijom i klerikalizmom u svojoj osnovi. To antimodernističko bošnjaštvo je istodobno antibosansko u onoj mjeri u kojoj ne vidi bošnjačka mjesta dijaloga i susreta s drugim etničkim identitetima. Iz takve ideologije ne može proisteći kvalitetna vizija postratne multietničke BiH, niti kvalitetna rješenja ustavne krize i promjena Izbornog zakona. A to znači da bi BH blok izgubio svoj multietnički i građanski ideološki sadržaj i utopio se u bošnjački nacionalistički, ili nacionalno orijentiran politički diskurs. Ulaskom u vlast sa SDA BH blok bi na duži vremenski period naprosto umrtvio ideju multietničke i građanske BiH, baš kao što bi i definitivno svoju multietničku politiku podjarmio pod SDA-ovu monoetničku.

Kebinim jezikom rečeno: gnušam se pri pomisli da Komšić i njegovi medijski navijači, naročito simpatični novinar Ozren Kebo, koji je napisao jedan zabavan roman i jednu publicističku knjigu, ne vide ove ideološke i strukturne aspekte odluke BH bloka da ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama. A ako vide, a zatvaraju oči pred njima, onda to nije patriotizam na koji se pozivaju već politički pragmatizam koji, kvazipatriotskom halabukom na javnoj sceni, nastoje sakriti. Preciznije rečeno, navijanje za SDA, koja je shvatila da može uništiti BH blok samo ako ga uvuče u vlast, baš kako je to učinila sa svim partijama s kojima je bila u koaliciji: Strankom za BiH, SBB-om, DF-om, a naročito sa SDP-om pod Lagumdžijnim vođstvom.

Drugi Komšićev, Kebin, Lazovićev i argument SDA-ove propagandne mašine za nužnost ulaska BH bloka u koaliciju s nacionalistima glasi: država je ugrožena, najugroženija od rata do danas, i prijeti joj najveća zamisliva opasnost. On računa da je društvena paranoja jača od razuma. Kalkulirajući s tim i padajući u vatreni zanos svog općepoznatog pragmatizma, Ivo Komšić, jedan od najistaknutijih članova propagandnog tima Željka Komšića, na stranicama Kebinog portala sjednicu Glavnog odbora SDP-a na kojoj je donesena odluka da se ne ide u vlast sa nacionalističkim strankama poredi s poznatom Osmom sjednicom Saveza komunista Srbije na kojoj je Slobodan Milošević ustoličio svoju strahovladu i započeo rušenje Jugoslavije. Tako je Ivo Komšić kao član SDP-a svoju stranku doveo u vezu sa Miloševićevom zločinačkom političkom organizacijom, što dovoljno govori o karakteru njegovih političkih manipulacija. Naravno, Komšićevi propagandisti ne kažu od koga i na koji način je ugrožena država, a sluđivanje javnosti ide dotle da se današnje vrijeme poredi s onim predratnim, pa valjda do kraja godine treba početi novi rat u BiH. Priznajem: ni gebelščići iz Stava i Faktora nemaju tako paranoidnu patriotsku maštu kao Komšićevi propagandisti.

Bosna i Hercegovina je, kako je poodavno s pravom konstatirao Ivan Lovrenović, zemlja nedovršenog rata, koji je s vojnog prebačen u političko polje. U njoj se ustavna kriza razbuktala nakon što su Haris Silajdžić i Božo Ljubić svojim manipulacijama uticali na to da u Parlamentu BiH 2006. godine bude odbačen Aprilski paket ustavnih promjena. Poslije toga se ustavna kriza s razine Dejtonoskog prenijela na razinu Vašingtonskog sporazuma. A to znači da se s nivoa BiH svela na ustavnu krizu u Federaciji BiH i koncentrisala na svega dva pitanja: provođenje presude Sejdić-Finci i promjene Izbornog zakona. I to je sve što je u ovom momentu u prvom planu ustavne krize zemlje.

Jedan od glavnih faktora te krize upravo je Željko Komšić, pa je njegova najveća politička obaveza da traga za njenim rješenjima. Namjesto toga, on u javni prostor izbacuje isprazne parole o građanskoj BiH, a da nikad nije ponudio niti ijedno ozbiljno obrazloženje te ideje, a kamoli dao nacrt ustavnog okvira za takvu konstrukciju zemlje. Prisjetimo se: Komšićeva plata od 5.500 KM u Parlamentu BiH rezultirala je učinkom od nula pitanja, nula prijedloga, nula inicijativa, nula diskusija. A to znači da njegova borba za BiH nije ništa drugo do puka retorika, bez stvarnog rada na valjanim ustavnim i zakonskim rješenjima kojima bi se prava individue izdigla iznad prava kolektiva u ustavnoj konstrukciji države. Je li Komšić ikada u parlamentarnu proceduru predložio ijednu promjenu makar jednog ustavnog amandmana ili paragrafa zakona? Nije, pa njegov učinak u borbi za BiH jest bezbroj parola i nikakav rad na ustavnom preustroju države. Paradoks je u tome da je BiH više ugrožena baš zbog takvog nerada domaćih političara nego izvana, iz agresivnog susjedstva koje se petlja u unutarnje odnose u zemlji.

Drugim riječima, nemoć zvaničnog Zagreba i ogleda se u tome da pokušava lobiranjem u institucijama Evropske unije nametnuti ustavna rješenja koja odgovaraju Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u i ne uspijeva u tome već nekoliko godina. To potvrđuje i odluka EU da su do sada BiH najotvorenija vrata za ulazak u evropsko članstvo i da naša zemlja nikad nije bila bliža kandidatskom statusu. Prevedeno na jednostavan jezik, Hrvatska je lobirala protiv BiH, a naša zemlja je napredovala prema kandidatskom statusu za ulazak u EU. Istodobno, zvanični Beograd nikad nije bio u goroj poziciji od ove današnje. Kosovo je odlučno da ga Beograd prizna kao državu i sve više prkosi u pregovorima s Vučećevom vlašću. A to znači da slabi Beograd ne može u ovom momentu riješiti ni svoju krizu, tim prije što su se protiv autoritarnog Vučića podigli građani Srbije, a kamoli suštinski ugroziti BiH. Kao zemlja iza koje stoji mirovni ugovor kojemu je granat međunarodna zajednica, BiH je onoliko stabilna koliko na međunarodnom planu niti jedna velika sila ne može odnijeti pobjedu u borbi za sfere svog uticaja na njenom prostoru. Rusija, SAD, Evropska unija i Kina ostvaruju svoj uticaj u BiH tako da niko od njih ne može računati na pobjedu. Kao država međunarodne zajednice, BiH danas nije nimalo više ugrožena nego 1996, 2006. ili 2010. godine. Zašto, onda, Komšićev propagandni pogon sluđuje javnost parolama o ugroženosti zemlje? Odgovor je jednostavan: da ukine mogućnost racionalnog uvida u političku stvarnost zemlje, razbukta emocionalizam i populizam te društvenu paranoju, kako bi ostvario svoj ključni interes – ući u vlast sa SDA.

Ulazak BH bloka u vlast s Izetbegovićevom nacionalističkom strankom značio bi smrt za ovaj blok. SDA bi na taj način ubila opoziciju, baš kako je to u Republici Srpskoj učinio SNSD, kao i HDZ u kantonima sa hrvatskom većinom, a zemlja bi na duži vremenski period bila lišena svake političke alternative. To znači da bi ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima bio antidržavni, a ne državotvoran čin, jer bi nestala alternativa vladajućoj nacionalističkoj ideologiji. BH blok održava nadu da je moguća multietnička namjesto sadašnje troetničke zemlje. Kada Komšić traži ulazak u vlast sa SDA, on direktno podržava smrt ideje multietničke BiH. Je li on toga svjestan ili nije, manje je važno pitanje od onoga zašto, s kojim ciljem to traži. A taj cilj je pragmatičan: ojačati svoju slabu poziciju u Predsjedništvu BiH i nametnuti se za lidera BH bloka koji bi pod njima doživio sudbinu kakvu je doživjela njegova DF – rasuo bi se za četiri godine do nivoa nebitnog političkog faktora.

Razmotrimo, na koncu, i treći Komšićev argument za ulazak BH bloka u vlast s nacionalistima. Po njemu, SDA je državotvorna stranka, a SNSD i HDZ su antidržavne, pa BH blok treba pružiti podršku SDA-u u borbi za BiH. Argument je apsolutno neodrživ, jer vizija zemlje u BH bloku i SDA-u međusobno su isključujuće. SDA je za bošnjakocentričnu, troetničku BiH, a BH blok za multietničku. Te dvije vizije međusobno se isključuju, pa bi, prema Komšiću, BH blok morao da se odrekne svoje i podrži SDA-ovu viziju zemlje. A to znači da bi se morao odreći kritike nacionalizma i svrstati se uz jednu nacionalističku partiju, onu Izetbegovićevu. Na drugoj strani, SDA je državotvorna partija samo na razini političke parole, jer se u praksi njen oblik vlasti pokazuje kao svakodnevno uništavanje državnih institucija. SNSD i HDZ su i deklarativno i praktično za podjelu BiH na način formiranja tri odvojene etničke administrativno-teritorijalne jedinice, od kojih bi se dvije, srpska i hrvatska, možda nekada ako za to u budućnosti sazriju uslovi na međunarodnom političkom planu i poremete se odnosi među velikim globalnim igračima, pa recimo Rusija odnese pobjedu nad zemljama NATO-pakta u svom uticaju na Balkan – prisajedinile Srbiji i Hrvatskoj. SDA je na razini parole državotvorna stranka, ali uništavanjem institucija sistema kroz njihovu korumpiranost, socijalnu nepravednost, kriminal, pljačkašku privatizaciju, nepotizam, sve veće bezakonje, partijsko zapošljavanje itd, – ona je u svakodnevnoj društvenoj praksi antidržavna politička stranka. Tu je u privatizaciji državnih institucija identična sa HDZ-om i SNSD-om. A to znači da bi BH blok ulaskom u vlast postao taocem antidržavnih politika unutar institucija države.

Ako je SDA u kantonima sa bošnjačkom većinom državne institucije pretvorila u stranačke, a potom u institucije pod kontrolom stranačkog vrha i lidera i na taj način stvorila partijsku državu, da li je moguće takvu politiku proglašavati državotvornom kako to čini Komšić i njegov propagandni tim? Jest, ali samo ako iz ko zna kakvih razloga lažete o SDA i djelujete u njenu korist. Na mjestu gdje bi morala otpočeti kritika SDA-ove kapilarne antidržavne politike, dolazi Komšićeva pohvala toj stranci. A to znači da lider DF-a ne zna artikulirati socijaldemokratsku viziju države, njenu socijalnu pravednost, jednakost svih pred institucijama sistema, s jasnim mjerama u borbi protiv bezočne eksploatacije radnika i svirepih oblika gramzivosti tranzicijskog kapitalizma, te, mjerama za deideologizaciju obrazovnog sistema i ukidanje diskriminacije – ne samo etničke, već i one na planu npr. zdravstvene zaštite itd. Jednom riječju, podržavanjem SDA Komšić ukida i mogućnost da se surovom, na tajkunko-pljačkaškoj gramzivosti izgrađenom sistemu državnih institucija suprotstavi vizija njihove socijalne senzibiliziranosti i pravednosti. Time on, u konačnici, ne izdaje samo ideju multietničke BiH nego i ideologiju socijaldemokratije, i potvrđuje da je običan populist koji etničkom pridodaje tzv. državni nacionalizam.

A njegova demonizacija BH bloka kao antidržavnog i antipatriotskog političkog pokreta nije ništa drugo do izravna podrška Izetbegovićevoj SDA. Na toj osnovi, on unutar BH bloka u temelju ruši njegovu ideju i postaje smetnja artikuliranju novih multietničkih politika. Drugim riječima, Izetbegović nije mogao ni sanjati boljeg zastupnika interesa SDA u BH bloku od Komšića.

Pa, da li je takvom Komšiću uopće mjesto u BH bloku?

(TBT, Prometej)

Kazaz, zaboravila sam ime,

izvrstan, finalno raskrinkavanje Gnjidice i taman se dobro poklopilo...

[plain vanilla]

Jedan dio. Soptine kolumne

Abortus socijaldemokracije

Koliko je plastična ta razdijeljenost između dviju javnosti, čiji je jaz nemjerljivo i nepovratno produbljen u zadnjih par godina, svjedoči i činjenica da je "neopoziva ostavka" na sve funkcije u SDP-u, koju je jučer ipak "herojski" opozvao Željko Komšić, među Hrvatima izazvala malo jači efekt od prdeža poslije dobrog graha. Onoliko koliko je dovoljno za par humorističnih fora na tu temu, odmahivanje rukom i ležeran nastavak daljnjih dnevnih obaveza. No, naš predsjednik Želja.K. nije loš čovjek. Tu se slažemo i to moramo priznati svi, bilo da ga promatramo kroz legitimne ili nelegitimne oči. On je samo nedorastao političar, više nalik na uličarskog galamdžiju, lokalnog hadžiju koji tu i tamo drekne jeftinim populizmom i nakalemi tonu mainstream sljedbenika na ramena koji u njemu vide smotanog poštenjačinu, ali i narodnog junaka. Želja.K. je bio zadnja nada iluzije o jednoj državi. Njegovo podvijanje repa pred Zlatkom Lagumdžijom razobličilo je i najdjetinjastijima o čemu se tu zapravo radi.

Željku je dopizdilo biti stalno donji u stranci punoj prvaka u talovima i reketarenju. Jučerašnji "opoziv neopozive ostavke" jasno je dao do znanja da nije Željku zasmetala Zlatkova dezorijentirana politika kako se to prvotno pokušavalo objasniti, niti činjenica da je on zapravo, samo Zlajin privatni majmunčić koji pleše kad zatreba, obično pred izbore, glumeći multietničku demokraciju, a zatim biva bačen u zapećak. Niti mu je zasmetalo što zemlja stagnira, a mladi lavovi oko Zlatka, sada već potpuno isti u gestikulacijama i odjevanju kao gazda, samo klimaju glavom i pune vlastite džepove. Nije mu, kao čovjeku iz naroda i socijalisti iz stranke koja je čisti abortus socijaldemokracije, zasmetala tragična sudbina mnogih ugašenih poduzeća u zemlji, nesretnih radnika, ljudi koji egzistiraju na ivici siromaštva. Jer da jeste, Željko bi našao negdje u sebi muda i moral koji mu se pripisuju i izdigao bi se iz sjene tog bahatog zaljubljenika u sebe samoga, a ime mu je "Zlatko, slučajno prolazim i rušim sve ko domine".

Ali ne. Komšić je još jednom stresao pred šefom gaće, pridružujući se ekipi onih koji bezuspješno pokušavaju dati ostavku u toj stranci, a mogu je napustiti samo onda kad insceniraju neki ubitačan holivudski spektakl. Tipa, pošalju si metak u koverti, pa onda kao imaju razloga ići. A da razlog nije taj što su dali sebe u stranci nadobudnog levata koja je porušila sve ono za šta su se borili. Željko Komšić očito se borio samo za svoj bolji status u hijerarhiji sebičnih i gramzivih autokrata.

Ona tebe nazove majmuncicem, ti njoj ambasadu das. Bravo Komsicu.

[palermo]

Hoces reci da je Komsic Bosnjo?

Ako se vec hoce dodvoriti Hrvatima, nek ustupi svoje mjesto Covicu. Dzaba okolisa.

ali šta je loše u želji da se dodvori i Hrvatima Nije zar da se treba samo jednima dodvoravati ?

Dodvoravanje takođe možeš nazvati i drugačije, recimo privlačenjem ljudi ka tvojoj političkoj opciji. A ako je cijena jedno ambasadorsko mjesto......onda zaista ne vidim da je cijena nešto haman velika

[ultima_palabra]

Nista, kokice u ruke i cekamo najezdu ceskih investitora koju ce nam ljubiteljica suzivota priskrbiti.

Pa pobogu Ultima, Dini KOnakoviću je sve oprošteno i postao je svjetionik demokratije i borbe protiv kriminala. Zašto to Martina ne može biti ? Zato što je KOmšić predložio ? Da se ne lažemo, da je Martinu predložio Peđa Kojović sad bi se ovdje pisali panegirici o vizionarskkom potezu i o tome kako se širi obzor demokratije i sarajevska pozitivna priča se prelijeva i u druge krajeve naše jedine domovine.

A suština bi trebala biti u ovome, izbor Martine Mlinarević za ambasadoricu je vrlo koristan potez za ovu državu, kroz nju se šalje poruka i postavlja primjer za neka drugačija djelovanja. A takođe, ojačava front borbe protiv HDZ-a......jer koliko god izgledalo monolitno hrvatsko biće u BiH, ono u stvarnosti nije. Al ako mu ne daješ mogućnost izbora, ako mu primjerom ne pokazuješ da je moguće živjeti i bez HDZ-a......šta onda očekuješ od njega.

Konakovic za pola godine sa ledine napravi drugu stranku u KS.

Ova da se kandiduje za mjesnu zajednicu ne bi bila izabrana. Potpuno pogresna usporedba.

[nosara]

Jedan dio. Soptine kolumne

Abortus socijaldemokracije

Koliko je plastična ta razdijeljenost između dviju javnosti, čiji je jaz nemjerljivo i nepovratno produbljen u zadnjih par godina, svjedoči i činjenica da je "neopoziva ostavka" na sve funkcije u SDP-u, koju je jučer ipak "herojski" opozvao Željko Komšić, među Hrvatima izazvala malo jači efekt od prdeža poslije dobrog graha. Onoliko koliko je dovoljno za par humorističnih fora na tu temu, odmahivanje rukom i ležeran nastavak daljnjih dnevnih obaveza. No, naš predsjednik Želja.K. nije loš čovjek. Tu se slažemo i to moramo priznati svi, bilo da ga promatramo kroz legitimne ili nelegitimne oči. On je samo nedorastao političar, više nalik na uličarskog galamdžiju, lokalnog hadžiju koji tu i tamo drekne jeftinim populizmom i nakalemi tonu mainstream sljedbenika na ramena koji u njemu vide smotanog poštenjačinu, ali i narodnog junaka. Želja.K. je bio zadnja nada iluzije o jednoj državi. Njegovo podvijanje repa pred Zlatkom Lagumdžijom razobličilo je i najdjetinjastijima o čemu se tu zapravo radi.

Željku je dopizdilo biti stalno donji u stranci punoj prvaka u talovima i reketarenju. Jučerašnji "opoziv neopozive ostavke" jasno je dao do znanja da nije Željku zasmetala Zlatkova dezorijentirana politika kako se to prvotno pokušavalo objasniti, niti činjenica da je on zapravo, samo Zlajin privatni majmunčić koji pleše kad zatreba, obično pred izbore, glumeći multietničku demokraciju, a zatim biva bačen u zapećak. Niti mu je zasmetalo što zemlja stagnira, a mladi lavovi oko Zlatka, sada već potpuno isti u gestikulacijama i odjevanju kao gazda, samo klimaju glavom i pune vlastite džepove. Nije mu, kao čovjeku iz naroda i socijalisti iz stranke koja je čisti abortus socijaldemokracije, zasmetala tragična sudbina mnogih ugašenih poduzeća u zemlji, nesretnih radnika, ljudi koji egzistiraju na ivici siromaštva. Jer da jeste, Željko bi našao negdje u sebi muda i moral koji mu se pripisuju i izdigao bi se iz sjene tog bahatog zaljubljenika u sebe samoga, a ime mu je "Zlatko, slučajno prolazim i rušim sve ko domine".

Ali ne. Komšić je još jednom stresao pred šefom gaće, pridružujući se ekipi onih koji bezuspješno pokušavaju dati ostavku u toj stranci, a mogu je napustiti samo onda kad insceniraju neki ubitačan holivudski spektakl. Tipa, pošalju si metak u koverti, pa onda kao imaju razloga ići. A da razlog nije taj što su dali sebe u stranci nadobudnog levata koja je porušila sve ono za šta su se borili. Željko Komšić očito se borio samo za svoj bolji status u hijerarhiji sebičnih i gramzivih autokrata.

Ona tebe nazove majmuncicem, ti njoj ambasadu das. Bravo Komsicu.

[Banksy]

I tako, na kraju, Suljagić i Sopta zajedno.

Zar je i moglo drugačije...

[ultima_palabra]

Hoces reci da je Komsic Bosnjo?

Ako se vec hoce dodvoriti Hrvatima, nek ustupi svoje mjesto Covicu. Dzaba okolisa.

ali šta je loše u želji da se dodvori i Hrvatima Nije zar da se treba samo jednima dodvoravati ?

Dodvoravanje takođe možeš nazvati i drugačije, recimo privlačenjem ljudi ka tvojoj političkoj opciji. A ako je cijena jedno ambasadorsko mjesto......onda zaista ne vidim da je cijena nešto haman velika

A koja je to Komsiceva politicka opcija? Ja ne vidim tu neke politike osim jeftine patetike kojom se osigurava jos jedan mandat mlatimudanja na budzetu.

Takve likove je i navukao u stranku... da mi je vidjeti samo jedan drustveno koristan potez ijednog clana DF-a ikad.

[plain vanilla]

Hoces reci da je Komsic Bosnjo?

Ako se vec hoce dodvoriti Hrvatima, nek ustupi svoje mjesto Covicu. Dzaba okolisa.

ali šta je loše u želji da se dodvori i Hrvatima Nije zar da se treba samo jednima dodvoravati ?

Dodvoravanje takođe možeš nazvati i drugačije, recimo privlačenjem ljudi ka tvojoj političkoj opciji. A ako je cijena jedno ambasadorsko mjesto......onda zaista ne vidim da je cijena nešto haman velika

Dodvoravati je eufemizam za uvlaciti se u guzicu. Ako se vec zeli uvlaciti, nek se uvuce najvecem a ne potrosenom HDZ bojniku.

A ako pricamo da treba uciniti nesto dobro za Hrvate, tu se slazem. Evo i Bosnjaci jos cekaju da ucini nesto dobro za njih.