LunaLati wrote:Pitala sam nakon utakmice sa Lovcenom kakvi smo, rekose mi grozni. Nakon sinocnje utakmice moja je prva reakcija bila mi nismo grozni mi smo glupi. Nisam mogla samoj sebi objasniti sta se to desavalo zadnjih dvadeset minuta sa nasim igracima, vjerujem da oni jos uvijek ne znaju odgovor na to pitanje. Bila sam tuzna, bila sam razocaranja, bila sam bijesna. Danas sam jos uvijek sve to ali u manjoj mjeri jer zivot ide dalje, Zeljo ide dalje i zaista vjerujem da ce nas obradovati kao i mnogo puta do sada. Ono sto me danas rastuzuje je citanje nekih postova u kojima se razmislja o "odustajanju" od Zelje. Ja ne pratim naseg Zelju tako dugo kao i vi i mogu razumjeti frustraciju koja se mozda nakupila u vama jer taj dugo ocekivani iskorak u Europu jos nije dosao ali....Mozda ce zvucati pateticno ali u avliji imate nesto dragocjeno, imate ljubav, imate Zelju, a ljubav ko ljubav ima i suza i smijeha, svasta nesta ima:
Mozda je moje razmisljanje drugacije od vaseg, mozda je uvjetovano daljinom al znam da cu svaku utakmicu koju bude moguce gledati na ZeljoTV iako tih 8 eura meni znaci poprilicno, znam da cu se ponovno odreci svega i svacega, pa i "pravog" godisnjeg odmora da bi dosla tih nekoliko dana u Sarajevo i gledala svog Zelju baar jednom u godini onako kako spada, a gledati cu ga sigurna sam bar u Europi i slijedece godine.
Vrijeme je u Sarajevu oblacno, pomalo hladnjikavo, dakle idealno da se svi vi koji se premisljate malo ohladite i da se svoje avlije ne odricete
Jebiga, postoje razne ljubavi. Sadistička ljubav, mazohistička ljubav, sad-mazo ljubav, jednosmjerna ljubav, prikrivena ljubav, neuzvraćena ljubav i tako dalje.
Ono što mi imamo trenutno jeste neuzvraćena ljubav sa puno mazohizma. Barem trenutno. Igrači nam piju i puše, očito je da nisu u stanju da svoje nedostatke nadoknade treninzima, to osjeti na terenu pa ispadnemo od levata iz Makedonije koji su hem mlađi od nas ( 9 igrača sa 22 ili manje godina naspram "samo" 4 naša igrača ) pa možemo reći da smo ispali od djece, a ne da su djeca ispala, koji su nas pristisli zadnjih pola sata da nismo mogli disati pri čemu je gol visio u zraku. Igramo utakmice na lavoru dok ona vukojebina u Petrovcu sa kapacitetom od 1.8000 gledalaca ima licencu za dva pretkola Euro takmičenja za razliku od Grbavice gdje ne mogu ni kadeti igrati neko Euro takmičenje. Na stadionu dominiraju burek, supermarket i čevabdžinica. Uprava nam je nesposobna, blago rečeno, ekipa smiješna i limitirana, a trener daje naznake ( nadam se da griješim ) klasičnog dilletanta.
Ekipu nismo podmladili, jer samo četiri igrača imaju 22 ili manje godina ( Bajić, Nuspahić, Sadiković i Čolić ), ako to već radimo i pravimo ekipu za budućnost onda treba da brani Kjoševski, na beku igra Memija i tako dalje. Potpisujemo ugovore na jednu godinu ili su igrači na pozajmici tipa Hodžića pa taman kad se uigraju jal odu džaba, jal za neku mizernu cifru pa opet iz početka, a Europa kuca na vrata. Uzmeš titulu, izboriš Europu pa onda fasuješ 6-8 golova u dvije utakmice, jal ispadneš od nekakvih levata. Malo ekipa ima ovoliku podršku ( barem u Europi ) i ovako loše rezultate u KONTINUITETU. Primjera radi, Makabi koji je nama zabio 8 golova u dvije utakmice amaterima iz Andore zabije ukupno tri gola. Maribor koji nam zabije 6 golova, napati se sa mrtvim Zrinjski. E pa jebiga i ljubav više. Neko lud ovdje.
Para nema, u Europi ne možemo ništa, jer nismo u stanju da dovedemo igrače, a u Europi leže pare. Kvaka 22.
Sve mogu da podnesem, kao što sam podnosio, debakle od Litexa, Hapoela, Makabija, Levskog, ispadanje od Kilmanroka, Wisle, Plzena, Maribora, igrače koji puše i piju, koji ne mogu da potrče, ali NE MOGU da podnesem ispadanje od drugorazredne ekipe iz Makedonije koja u Sarajevo dođe autobusom, ima mlađe igrače i ukupno 300 navijača. Ne mogu da podnesem da ispadamo iz Europe od ekipe koja je u rangu Čelika ili Travnika pri čemu nas ta levatska ekipa nadigra u Sarajevu nakon vodstva 2:0, pred 10.000 navijača u zadnjih pola sata. To je malo previše neuzvraćene mazohističke ljubavi za mene. Barem trenutno. Ne može više pod kožu.
Na Lavor više ne idem, na gostovanja također, još razmišljam za ove domaće. Vjerovatno ću doći prvih par utakmica, da vidim kako ide, al ako i tu zajebemo, dosta od mene. Loše se osjećam, a to mi ne treba u životu.
Pizda vam materina, fol profesionalci, živite od fudbala, a živite i ponašate se na terenu kao zadnji amateri. Nismo u stanju da nađemo sponzora, očistimo stadion, igramo Europu na Grbavici. Jebo ljubav kad nije obostrana.
Možemo se praviti blesavi, al stvari stoje ovako kako sam napisao.
S tim da sam prilično negativan, neću više pisati na ovoj temi. Ne bih da sjebajem optimiste. Doduše, bio sam i ja optimista, do sinoć.
Kafu da popijemo i Želju da odemo gledati 
Što li, pitam se